Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (32.)

July 20, 2018October 9, 2018

M. R. (3.19.):

“Lipanj je 2014., moj rođendan je taman prošao. I eto iz nesvrstanih dana u kojima moj muž radi uspjeli smo sasvim slučajno začeti našu princezu. Meni je bila radost, njemu, koliko sam vidjela šok. Nevjerojatno koliko se muško promijeni kad sazna da stiže plod njegova rada. Hm … Nevjerica. Cijelu trudnoću me pregledavao kao da sam na ražnju.

Sve kontrole su prošle kao u snu, Mala se razvija po crti, dok nisam došla na ultrazvuk, jednoj stažistici koja mi je sasvim nonšalantno priopćila da Mala nema mjehur. Oduzela sam se. Dok nije došao dežurni doktor kojemu se nisam dala van, idite popijte nekaj, pojedite čokoladu, inače je čokolada lijek za uspavane bebe na ctg-u, pa ono kupila sam si ja čoksu i popila litru marelice i skoro sam krepala tamo od maltene sračke, ak’ prostite. Nije ništa, beba se popiškila pa se ne vidi mjehur. Dođite za tjedan dana. To mi je bilo najstrašnije u 41.6 tjedan koliko sam ju nosila sa sobom, kao dio sebe, kao nešto najvrednije ikad dano baš meni. Šeprtlji. Bilo je pitanja s moje strane kako ću ja to, hoće li me preživit? Je.

Instinkt čuda radi. Upravo me taj instinkt primorao da se bavim s cjepivima, da im provjeravam sastav, da ih seciram. Bila sam protiv. Odmah sam htjela odbiti ali za prvo me nisu ni pitali. Ja bi bila odgodila od starta, jer sam bila protiv. Oni nisu, muž, roditelji, naporna pedijatrica. Koga sam pitala o toj temi bio je suzdržan, kao mi smo dali, ništa nije bilo. Imamo atopijski, astmu, alergije, bronhitise, sve prehlade ikad … Nije to od toga.

Nećakinja sa zakašnjenjem cijepljena nakon tri godine, astma s 5 godina, bronhitisi od početka, to jest od BCG i Di-Te-Pera. Nema veze, vjerujemo pedijatru. A dobro mislim ja pa nisu svi ludi, valjda je od djeteta do djeteta.

Dođe taj dan, krenula sam ranije u rađaonu da se naspavam, doma su mi živce počeli dizati, stigla sam u ponoć, spavala do nekih osam, a u 10:25. rodila svoju Malu, bistra od prve sekunde, počela dojit kao profi, prvi dan koža divna, ma sva je bila kao naslikana. Drugi dan uhvatili ritam: piškila, kakala, dojila, spavala, nema suza, mir, divota.

Dva dana čiste uživancije, kad, vratili ju s kupanja treći dan i sad su ju cijepili. Cijeli dan jako crvena, vruća, zovem sestru kažem crvena je, nije bila do sada, vruća je. “Ma to je samo 37,5°C. Ništa strašno mama, normalno je to.” Otpuštaju nas, nema žutice, APGAR 10/10. U otpusnom pismu ne piše temperatura, ne piše ni da su ju na par sati odnijeli. Savršeno.

Idemo doma, oblaći ju sestra. Kad obučena, moja Mala padne u nesvjest. Skidam ju, zovem sestru. “Kaj ste ju skinuli?” Velim kaj je bilo, ali čim je skinuta i dignuta dolazi sebi. Sestra zove pedijatricu: refleksi Male ok, svjesna. “Niš, odite doma.” Pitam jel’ možda treba kaj pregledati. “Ma ne, vama se učinilo, još se ne poznajete.”

Nervozna do ibera idem doma. Uvjeravam sebe da sam luda, da nije pala u nesvjest. Onako okicama okrenuti pogled niti jedan roditelj ne želi vidjeti. Kaj sad, luda sam, oni znaju. Odosmo doma, nisam ju puštala dva mjeseca s pogleda, proglašena sam da sam žena zmaj, vuk, šakal, … Glupost, meni su se samo te male zarolane okice vrtile po mozgu. Naravno, na žalost, došao je dan, sa skoro tri mjeseca ona se oduzela, moj brat je zvao hitnu. Što sad napraviti, na telefonu nema puno pomoći. I dok smo razgovarali vratila se, kroz par minuta, najdužih ikad, ali opet one okice izokrenute, suzica curi iz njih, a nikakvo milovanje, zvanje ni podizanje ne može povratiti svijest, takva silina u tom malom tijelu.

“Obavite pretrage.” EEG obavljen, sve normalno, Ultrazvuk mozga, kaže krvarenje na mozgu 2. stupnja, u prolazu, to nije od sada, možda pri porodu, a kaj je sada … ne znamo. No, svejedno cijelu prvu godinu idemo na kontrole u Klaićevu. Cijepljena je s odgodom s 4 mjeseca s Engerix B i Infanriks, Hepatitis B. I sa 7 mjeseci ponovo, onda se degradirala, od svih slogova koje je s 4 mjeseca brbljala, ba ba, ma ma, bu, ba, ta ta , de, de, ka ka, kaj je znala do 8. mjeseca nije ponovila. Cijelu godinu je ponavljala samo baba i pava.

Kasnije na ni jednom papiru ne piše da je bilo krvarenje. Zašto? Niti jedan nalaz od EEG-a nemam. Nije potrebno, imam mišljenje, sve je u redu, dijagnoza apneja neonati. Ja uporno govorim: “Ali ona se usred budnog stanja isključila.” “Ne, to je bilo na spavanju.” “Ma nije. Zamislili ste.”

Imam video jedan, kad je dugo lupala rukicama nekontrolirano po sebi, i glavom mahala lijevo desno. “Ma to se ona uspavljuje.” I tak’. To uspavljivanje je meni tjeralo strah u kosti, jer nisam znala da li bi ju stisnula ili joj pustila to nekontrolirano bacanje. Hiper brzina je to bila. “Normalno je da klimaju kao mali glavom.”

Moja pedijatrica nije imala u svojih 30 godina nikakvu nuspojavu na cjepivo. Nevjerovatno. Kada ju je cijepila, nisam Malu htjela držati. Ružno od mene, ali pedica se derala: “Mama to je vaše dijete i vaša odgovornost, držite ju.” Na pitanje “Ako bude nekaj bilo?” odgovorila je “Odite na hitnu.”

Kada sam joj sve ovo spominjala i govorila joj da prijavi nuspojavu, rekla je: “Ali to nije od cjepiva.” Pitala sam je za preporuku neuropedijatra. Na to je samo odmahnula da to nije to, jer je ona padala u sinkope mjesec dana od cjepiva i da ona preporuča daljnja cjepiva. A za BSG govori da to nije evidentirano i da se nema kaj prijaviti, da sam samo ja primjetila nesvjesticu i da je kasnija kontrola bila ok. Ja ne vjerujem doktorima, rade od mene glupaču, žele me uvjerit’ da ono što im može pomoći da postave dijagnozu nije istina.

Kad se pojavim u Klaićevoj čujem da sam ja ona od mama koja se bori protiv cijepljenja, sestre se preko whatsappa dopisuju. Ali nikad tamo nisam spominjala nekome da sam protiv, osim činjenica da je poslje cjepljenja ona imala temperaturu 21 dan. Na zaraznoj su rekli da je to normalno, viroza na virozu. Kao, ima djece koja imaju i duže temperature, a u nalazu sami nisu sigurni, nego piše da ima vjerojatno respiratornu infekciju, s vjerojatnom upalom uha. To nije nikad potvrđeno, po meni ona nikada nije imala upalu uha. Zašto su pitali da li je prije primila kakvo cjepivo?

Moja Mala od 4. mjeseca života ima kroničnu opstipaciju. Normalno za dojeno dijete, kojemu sam samo dan prije promijenila osam pokakanih pelena, da dva tjedna ne kaka? Prestala sam je dojiti s dve i pol godine. Tek sa tri godine je potvrđena alergija na mlijeko i jaja. Sa tri je propričala, bistra je ali šlampava, ima platvus, loše zube bez cakline, što od laksativa, što od padanja, divna curka koja svima sve vjeruje. I dalje ima zatvore, zadnji put je imala napad prošle godine.

Ima još sitnica koje bi mogla nabrojati, razlika u razvoju, ali sva su djeca različita, pa eto ovo je ono osnovno. Nisam cijepila MPR, ni neću. Tek je progovorila sa tri i pokazuje svoju osobnost. Puno truda, čitanja, pravilne prehrane, redovnog ritma, dovelo je do toga da se razvila skoro u svojoj granici. Samo to što konačno čujem riječi iz njenih usta, kad vidim na očigled da se sinapse spajaju i koriste za daljnji razvoj, a skoro tri godine je trebalo proći da se pokrene taj sitan spoj, ja sam neizmjerno sretna.

Nedam ju nikome. Nadam se da se napadi neće ponoviti. Molim Boga za to, mene mogu zatvoriti, ako treba, robijat ću, ali nju zakinuti, zaista neću.

P. S. Nekada sam vjerovala cjepiteljima, misleći da je to sve samo za naše dobro. Sada sam jednostavno razočarana u cijeli sustav koji bi nam trebao omogućiti slobodu izbora nad sobom i našom djecom. Ali i više, jer zatvara oči na očigledne stvari.”

P. D. (3.20.):

“Moja priča malčice je drugačija. U 5. mjesecu trudnoće saznajem da imam rak. I dok sam pronašla tko će me liječiti, dogurala sam do početka 34. tjedna, kada doktorica određuje hitni carski rez zbog veličine mojih tvorevina u plućima.

26.07.2017. rodio se A., 2.400 grama, čupan iz utrobe, s krvarenjem u mozgu, pneumotoraxom (puknućem pluća) i CMV aktivnim (što se još ne zna). Apgar 10, što god on značio!

Odvode ga u panici. Nakon sanacije pluća, fiksiranja na respirator, … Ima upalu, teperaturu, a ne nalaze što je.

Jedan divni mladi specijalizant me posjećuje na odjelu intezivne i prenosi sve informacije, sreća što ga je Bog poslao da mu kažem CMV. Napravili milion pretraga, a ja sam tupila da sam imala CMV i kad je ovaj stažist na moj nagovor poslao na analizu ispalo da je – CMV (mononukleoza).

Nakon učinjenog nalaza u labu mučkaju valganciklovir, vrlo toksičan sirup koji CMV samo smiruje (ne uništava, jer je neuništiv).

14 dana nakon poroda cijepe mog malog pilića, bez mog znanja i obavijesti; prvi dan da je bio stabilan, a kad mu zabijaju Engerix B i BCG dobiva temp. 37,6°C i to ostaje tako.

Dijete je umrtvljeno, pojavljuju mu se i nestaju papule (uzeli bris i sterilne su), opis totonus (izvijanje u luk na iza) uz vrisak ako je fiksiran da to ne može.

Naravno, bila sam protiv cjepiva, ali nisam mogla ništa. Bila sam prikovana za krevet, s posljedicama prve kemoterapije i slušala što rade mom djetetu. Nakon nekog vremena temperatura jenjava (oko mjesec dana) i dolazi novi poklon, mali je zaražen acinetobacter baumanijem i zabranjuju mi ikakav bliski dodir s mojim djetetom. I u toj panici ga otpuštaju u prostor gdje sam ja bila za vrijeme liječenja.

Idemo na vježbe za opis totonus pa nam kažu, kako je lijen! Ja stojim s maskicom na licu i gledam “kako je lijen” i možete mislit što mi je u glavi s obzirom da prije trudnoće znam sastav cjepiva, nuspojave. Pa iz vedra neba dobiva bronhitis, a mene upućuju na vježbe tapšanja i okretanja djeteta i primjenu hallera i ostalih aerosoli na Srebrnjak. Papule iskoče i dan danas u nekim rijetkim trenucima, jedno oko je malo izvan fokusa ali vjerujem da nije od CMV-a.

Izliječila sam se, uzela svoje dijete, vratila se u Rijeku i zaboravila doktore. Preuzela odgovornost za prestanak vježbi i sve s njim radim sama.

Da mame, žele ga cijepiti, htjeli su još u Zagrebu pa nisam dopustila. I sad forsiraju cijepiti neurorizično dijete koje ima posljedice CMV-a (sjene na mozgu) i koje do 3. godine može postati gluho ili slijepo ako se desi okidač, papule za koje nemaju objašnjenje. Moje djete je zdravo, puže, skače, puno komunicira i smije se, moje dijete je veliko i konstantno napreduje.

(a da samo spomenem kako se uzročnik mog raka nalazi u CMV-u i EBV-u – mononukleozi)

I želim Vam reći, samo hrabro i nedajte da Vam sakate djecu.”

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara, …). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …