Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.)
Anonimno (1.6.):
“Moj sin je dijete koje je rođeno iz trudnoće koja je ispočetka održavana zbog laganog krvarenja, no do 4 mjeseca trudnoće sve se dovelo u red. Rođen je u terminu, u virovitičkoj bolnici.
Apgar je bio 10/10, i nakon 5 minuta Apgar je bio isti. Problemi počinju već sljedeći dan, cijepili su ga s vitaminom K i on je dobio jaku dojenačku žuticu, a kako nije napredovao na težini napravili su pretrage gdje su pronašli bakteriju escherihiu coli. Ubrzo je prebačen na neonatologiju, a mene su poslali doma radi manjka kreveta, a to znači prekid dojenja. Deset dana sam se izdajala i nosila mlijeko ali on je naviknuo na sondu i nije uspijevao sisati normalno jer je bio pod ljekovima. Ta bakterija nas je pratila kroz prvu godinu života, a antibiotici su bili kao za doručak. Nakon mjesec, dva aktivirala se ranica od BCG-a, ugnojilo se i onda su to rezali i čistili ali navodno to je uglavnom prihvatljiva nuspojava tako da nije bilo brige.
Pa je tako ubrzo nakon cjepiva s 4 mjeseca starosti dobio bronhitis, još jedna nuspojava.
Dalje, više manje njegov razvoj bio je klasičan, kao po knjigama, prohodao i počeo pričati, slagati slogove, smijao se svemu što je smiješno i veselio se.
S godinu i 3 mjeseca smo se cijepili (6.3 2007. MoPaRu), nije bilo temperature, nije plakao puno ali je bio miran, previše miran. Zatim opet cijepljenje (23.4.2007. DiTePer / revakcinacija, Polio i docjepa HiB).
Tada imamo prve znakove da nešto nije u redu.
Ne znam kako ni u kojem razdoblju ili trenu je nestalo ono djete koje je bilo veselo, ali je nestalo.
Oko drugog rođendana krećem s pedijatrom, gdje ona govori da prije treće godine ne rade sa djecom, a ja sam bila u komi. Nešto malo prije trećeg rođendana je upisan u vrtić i teta je rekla da hitno krenemo kod stručnjaka jer da on ništa njih ne razumije, a ni oni njega.
Proši smo sve, okulistu, audiologa, psihologa, neuropedijatra, genetiku, biokemiju i on je bio zdrav, ali nije bio zdrav.
Preporuke su bile ubaciti ga u Laticu i tamo je dobio svu potrebnu pomoć. Odgodili smo 1. razred, bilo je pitanje hoće li ići u redovnu školu.
Prvi razred je bio koma, on je počeo lijepo pričati i imao je komunikaciju, ali uglavnom usmjerenu prema odraslim ljudima, djecu nije doživljavao.
Dobio je asistenta u nastavi u drugom razredu i individualizirani program.
Kako smo dobili novu defektologicu u školi ona je rekla da moramo s njim dalje raditi i tako smo otišli u Zagreb u Kukuljevićevu kod doktorice Bujas koja mu je dala konačnu dijagnozu: Autistični spektar 84.5 Aspergerov sindom.
Sa šest godina mu je dijagnosticiran i Hasimoto Hipo, migrene, a i počele su mu se skraćivati tetive na stopalima.
Vještačenje koje je ubrzo nakon toga provedeno je dodijelio mom dječaku 100% invalidninu.
Moram napomenuti da je cijepljen sve do upisa u školu kada mi je neuropedijatrica u Zadru otvorila oči i rekla, naravno usmeno, da je to sve od cjepiva i da je na meni što ću dalje.
Od tada nije cijepljen više ni on ni njegova sestra, a ni brat.”
T. B. (1.7.):
“Moj dječak: rođen: 16.08.2008.; cijepljen 21.05. 2015. – PRIORIX, 04.12.2015. – IPV.
Početkom siječnja 2016. je imao prvo veće krvarenje iz nosa, nakon malo manje od dva sata je samo prestalo. Nismo se pretjerano uznemirili jer od druge godine života ima bronhitis koje mu uzrokuje krvarenja iz nosa te smo naučili prvu pomoć u tom slučaju. Nakon 20 dana opet veliko krvarenje iz nosa, traje više od dva sata, ovaj put izlazi tolika količina krvi da ju povraća. Idemo na Hitnu, dok smo došli na red krvarenje je samo prestalo.
05.02.2016. budi se s temperaturom 38,6°C i opet počinje obilno krvarenje. Odmah krećemo na Hitnu, dobija tampon u nos i smještaju ga u sobu dok čekamo nalaz krvi. Nalaz krvi pokazuje nizak broj trombocita, točnije 25 (donja granica 175) i smještaju ga na odjel za onkologiju i hematologiju. Napravljena je kompletna obrada, koštana srž, štitnjača, bris nosa, grla … Sve uredno.
Treći dan u bolnici dobija antibiotik za bronhitis, nakon sedam dana pušten kući.
25.02.2016. hospitaliziran drugi put nakon obilnih modrica i petehija, dobija IVIG, tjedan dana na istom odjelu i pušten kući.
07.04.2016. hospitaliziran treći put, opet tampon u nos, na odjelu provodi sedam dana i dobija samo lijek protiv krvarenja.
24.04.2016. hospitaliziran je četvrti put nakon krvarenja, ovaj put je započeta terapija decortinom. Nakon njega nalazi padaju i opet se spontano dižu krajem srpnja.
Od srpnja do veljače 2017. ima miran period, nakon toga u padu trombociti i leukociti, te se to stanje nastavlja do današnjeg dana 10.05.2018.
U slučaju boljeg stanja pohađa nastavu sa zaštitnom maskom na licu, ostatak vremena provodi kući na strogom mirovanju.
U više navrata je obrađen na Rebru u Zagrebu, te dobija više dijagnoza: trombocitopenija, leukopenija te imunodeficijencija.
Trenutno je opet u padu s nalazima, nosi masku gdje god ide. Ne smije skakati, voziti biciklu, nogomet. Sve stvari koje dijete njegovih godina radi su njemu strogo zabranjene.
Nema teže stvari nego kada djetetu moraš reći da mora sjediti dok gleda druge kako se igraju.
Nema tu boli, bude malaksal kad mu trombociti i leukociti skroz padnu. Al’ je velika opasnost od unutarnjeg krvarenja. Dobro je dok vidimo modrice. Ono unutra se ne vidi.”
*
Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.
Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.
Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!
Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!
* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.);
(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …