Što kaže pravna struka
Predavanje pravnog stručnjaka Branislava Ristivojevića pod nazivom “Odgovorno roditeljstvo – informirana odluka o cijepljenju, medicinsko, pravno i etičko stanovište” održano na Prvom “INFOVax” simpoziju u Beogradu 20. svibnja 2018.:
“Prihvaćanje prava na izbor ide u prilog svima”
Dr. sci. Hajrija Mujović Zornić, stručnjakinja za medicinsko pravo: “Iako načelno mogu da prihvatim obavezno cijepljenje, ne odobravam da se to radi po automatizmu, a također ne odobravam nove zakonske promjene kod nas u vezi s imunizacijom koje idu pogrešnim pravcem i sa sve većim stupnjem represije, čega u oblasti medicinske prakse ne bi trebalo biti ili bi trebalo da bude minimalno.
To se naročito tiče visokih iznosa kazni i najnovijih mjera kojima se pogađaju i diskriminiraju sama djeca, tako što im se uskraćuju dječja zaštita i obrazovanje. Došlo se do toga da se jedan pravni problem, u zdravstvu, pokušava riješiti tako što se otvara drugi pravni problem, u obrazovanju.
Potpuno je legitimno razgovarati o pravu na izbor, jer ta rješenja postoje u svijetu, ali je isto tako moguće bolje urediti oblast kontraindikacija i izuzimanja u okviru sustava obaveznog cijepljenja, ukoliko dođe do spora. Suština dobre zdravstvene zaštite i jeste da prepoznaje potrebe i htijenja pacijenta, njegova stanja i njegove strahove. Niti jedan sustav ne treba okretati građane protiv sebe nego ih pridobivati. Od toga najmanje koristi imaju upravo djeca. …
Hajrija Mujović Zornić (fotoizvor: vakcinainfo.org)
– SIGURNOST JE VAŽNIJA OD OBAVEZNOSTI (da je sigurno nitko se ne bi ni pitao da li je obavezno ili ne, to bi izgubilo značaj)
– PRAVNO GLEDANO, POZITIVAN IZBOR I OBAVEZNOST IMAJU ISTI UČINAK, tako da prihvaćanje prava na izbor ide u prilog svima jer ne znači zabranu cijepljenja, već slobodu u pozitivnom pravcu (prihvaćanje) i negativnom pravcu (odbijanje).
KONTRAINDIKACIJE ne treba gledati na klasičan način, da li je dijete samo fizički bolesno, jer i strah i nepovjerenje i autosugestija su jedna vrsta kontraindikacije (roditelj i dijete). …
Kod provođenja bilo koje medicinske mjere na čovjeku riječ je o dopuštenoj povredi tijela (PRISTANAK pacijenta je taj koji ovlašćuje a ne medicinska indikacija).
Ograničenje pristanka moguće je samo kad to izravno vrijeđa prava drugih.”
Ustavni sud Češke Republike: Obvezno cijepljenje može se odbiti pod određenim uvjetima
Zuzana Candigliota (fotoizvor: llp.cz/lide/zuzana-candigliota/)
Ustavni sud Češke Republike obranio je pravo roditelja, kažnjenih zato što nisu htjeli cijepiti svoje dijete obveznim šestovalentnim cjepivom.
Razlog za odbijanje cijepljenja, na temelju odluke Suda, odsad može biti i prigovor savjesti u širem smislu.
Ustavna dimenzija ovog slučaja se mora promatrati prema 4 definirana kriterija: 1. njegova hitnost, 2. bi li prilikom cijepljenja došlo do mogućeg ugrožavanja zdravlja, 3. dosljednost i 4. snaga uvjerenja roditelja, bez obzira na to je li njihova tvrdnja istinita, isto kao i društveni utjecaj njihove odluke.
“Pozdravljamo ovu odluku, jer se konačno približavamo zapadnim zemljama, gde se roditelji u određenim slučajevima mogu žaliti na nešto do sada toliko rigidno i strogo definirano”, rekla je odvjetnica Lige ljudskih prava Zuzana Candigliota koja je zastupala roditelje na Sudu.
Više: Ustavni sud Češke Republike: Obvezno cijepljenje može se odbiti pod određenim uvjetima
Philippe Vanlangendonck (fotoizvor: legisquadra.wordpress.com)
Osnovna pravna načela slobodnog izbora (ne)cijepljenja prema odvjetniku Philippeu Vanlangendocku
“Sloboda cijepljenja je izraz terapeutske slobode, kako za liječnika, tako i za pacijenta. Niti jedan medicinski postupak ne može se provesti bez prethodnog slobodnog i informiranog pristanka pacijenta…
Niti jedan pacijent ne smije biti stavljen u položaj koji je prijeteći po njegovo zdravlje niti smije biti podvrgnut obveznom cijepljenju, budući da to predstavlja sukob sa slobodom odabira terapije, dobrovoljnim i svjesnim pristankom te pravom na fizički integritet pojedinaca. Na svaku reakciju na cjepivo trebalo bi gledati kao na napad na fizički integritet. S ovog aspekta, navodna zaštita zajednice je nebitna u pravnom smislu…”
Ovo su temeljni zaključci belgijskog odvjetnika Philippa Vanlangendoncka koje je obrazložio u napisu Zaštita fizičkog integriteta i načelo nepovredivosti ljudskog tijela u pogledu obveznih cijepljenja.
Paula Gerber (fotoizvor: daps.org.au)
Dr. sci. Paula Gerber: “Skrb o djetetu ne smije ovisiti o tome je li ono cijepljeno”
“U medicinskim krugovima rašireno je slaganje da je cijepljenje sigurno, učinkovito i zdravo – iako se s time ne slažu svi roditelji. Dr. Paula Gerber, profesorica na Monash University Law School, kaže kako se ljudska prava djece krše ako skrb o djetetu ovisi o tome je li ono cijepljeno.
Debata o tome trebaju li djeca biti cijepljena protiv bolesti poput ospica ili hripavca obično je vrlo emotivna i dijeli javnost na medicinske stručnjake s jedne strane, koji govore o epidemijama i citiraju brojne znanstvene podatke, te zabrinute roditelje s druge strane, koji prepričavaju potresne priče nuspojava, uključujući i smrt, nakon cijepljenja. Ono što nedostaje u toj raspravi je smireno i promišljeno razmatranje ljudskih prava djece koja se nalaze u samom središtu kontroverze.”
Naglasci su to iz napisa Etičnost prisilnog cijepljenja djece u kojem pravna stručnjakinja dr. sci. Paula Gerber iz Australije propituje etičnost obaveznog cijepljenja uvjetovanog zabranom upisa necijepljene djece u vrtiće ili škole. U Hrvatskoj je osnovno školovanje obavezno te se necijepljena djeca upisuju u osnovnu školu, ali postoje slučajevi – i sve su brojniji – da necijepljeno dijete ne može pohađati vrtić, posebice “gradski”. No, profesorica Gerber drugačije tumači odredbe iz Konvencije o pravima djeteta, na koje se pozivaju pojedinci u Hrvatskoj kada brane obavezu cijepljenja praćenu kaznama i ograničavanjem prava djece.
Alan G. Phillips (fotoizvor: vaccinerights.com)
Etički imperativ za izuzeće od cijepljenja na temelju osobnih uvjerenja
Alan G. Phillips, jedini američki odvjetnik koji se specijalizirao isključivo za pravo vezano za izuzeće i odbijanje cijepljenja, u napisu Etički imperativ za izuzeće od cijepljenja na temelju osobnih uvjerenja ističe omogućavanje izuzeća od obveze cijepljenja na temelju osobnih uvjerenja kao moralni i etički imperativ zbog sljedećih činjenica:
1. Cjepivima se neopravdano pripisuje zasluga za opadanje pobolijevanja od dječjih zaraznih bolesti tijekom 20. stoljeća;
2. Nema pouzdane procjene odnosa štete i koristi od cjepiva;
3. Uvjerenje da su necijepljene osobe prijetnja drugima je bez osnove;
4. Obveza cijepljenja uskraćuje građanima mogućnost odabira sigurnijih, jeftinijih i učinkovitijih preventivnih mjera;
5. Sukob interesa baca veliku sjenu sumnje na politiku cijepljenja;
6. Slijepo vjerovanje farmaceutskoj industriji i saveznim agencijama potpuno je pogrešno;
7. Izuzeća na temelju osobnih uvjerenja pokazala su se tijekom vremena sasvim sigurna, to jest nije došlo do velikih epidemija;
8. Zdravstveni stručnjaci ne slažu se oko sigurnosti i učinkovitosti cjepiva;
9. Obveza cijepljenja dovodi u pitanje temeljna ljudska prava.
Luca Ventaloro (fotoizvor: youtube.com)
Talijanski odvjetnik Luca Ventaloro u časopisu Scienza e Conoscenza br. 50: “Odbijanje cijepljenja za svoje dijete pravo je roditelja, koje se mora ostvariti kroz aktivni prigovor i informirano neslaganje.”.
Andrija Korljan (fotoizvor: youtube.com)
Odvjetnik Andrija Korljan iz Zadra u dokumentarnom filmu Cijepljenje, prikazanom na Hrvatskoj televiziji 7. listopada 2014. godine:
“Tamo gdje je cijepljenje fakultativno, gdje postoji pravo izbora, roditelj i pedijatar surađuju kroz zajednički pristup, a pedijatar je dužan upoznati roditelja sa svim mogućim posljedicama cijepljenja, pa i onima negativnim. Po meni je to kudikamo kvalitetnija i prava briga za zdravlje građana i pacijenata nego što je postojeća jednostrana zakonska obaveza cijepljenja koja ih stavlja pred gotov čin.
Ono za što se zalažem je pravo na izbor. Ne govorim niti protiv niti za cijepljenje, već držim da je postojeća zakonska obveza cijepljenja u Hrvatskoj loše zakonsko rješenje. Onoga dana kada cijepljenje i u Hrvatskoj više ne bude obavezno, onda će i pedijatri trebati biti više angažirani, trebat će objasniti roditeljima i moguće štetne posljedice cijepljenja, zajedno s onime što ide u prilog cijepljenju. Protiv sam neselektivnog pristupa cijepljenju uvjetovanog sadašnjim zakonskim rješenjem, kada pedijatar zapravo poziva pacijenta: “To je tvoja zakonska obaveza, to si dužan učiniti. U suprotnom, moram te prijaviti.”
Ivana Tucak (fotoizvor: pravos.unios.hr)
Dr. sc. Ivana Tucak, docentica na Katedri pravno-teorijskih znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku u Zaključku rada Obvezno cijepljenje djece: za i protiv (PDF), objavljenom u publikaciji “Suvremeno obiteljsko pravo i postupak” u izdanju Pravnog fakulteta u Osijeku 2017., ističe:
“Na temelju svega rečenog u ovom članku očito je da država ima legitimitet na osnovi svoje obveze zaštite zdravlja građana uvesti obvezu cijepljenja koju danas većina pripadnika medicinske zajednice smatra učinkovitom u sprječavanju širenja zaraznih bolesti.
Analizirane odluke ustavnih sudova pokazuju da su se suočili sa sličnim prigovorima podnositelja prijedloga za ocjenu ustavnosti: sumnjama u medicinsku znanost, sigurnost i učinkovitost cjepiva, pravom na tjelesni integritet i informirani pristanak na medicinske intervencije, kršenjem ustavnih prava roditelja na poštovanja njihove privatnosti i obiteljskog života, zabranom diskriminacije djece koja nisu cijepljena, kršenjem njihova prava na obrazovanje.
Svi analizirani sudovi podržali su ustavnost zakona koji propisuju obvezno cijepljenje. Međutim, neovisno o tome što je prisila opravdana, ostaje činjenica da je velik broj država ne primjenjuje, a njihove imunizacijske politike unatoč tome uspješne su. Prisilu prate mnoge štetne pojave. Među njima svakako visoko mjesto zauzima nepovjerenje u medicinsku znanost i državu.
Iza afirmacijskoga stava kad je posrijedi obvezno cijepljenje, a koji se može iščitati iz odluka spomenutih sudova, vjerojatno stoji ideja da društvene okolnosti i svijest stanovništva u njihovim posttranzicijskim društvima još nije toliko razvijena da usvoji bilo koji drugi model i da bi opasnosti napuštanja postojećeg bile zabrinjavajuće. U odluci slovenskog Ustavnog suda to izričito stoji.
Dopuštanje nemedicinskih izuzeća od cijepljenja jedan je od načina na koji se može ograničiti nezadovoljstvo javnosti. Budući da u području obveznog cijepljenja postoje “duboki nesporazumi” između sudionika bez zajedničkih vrijednosti, te da protivnici cijepljenja sumnjaju u autoritet same medicinske znanosti što se vidi i u nazivu udruge koja je, među ostalim, pokrenula (2011., nakon što su dvije obitelji učinile isto već 2008. te 2011., nap. ur.) prijedlog za ocjenu ustavnosti (Ustavni sud o prijedlogu se očitovao tek 2014., nap. ur.) hrvatskog Zakona o zaraznim bolestima (točan naziv je Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, nap. ur.) “Život ili cijepljenje”, smatramo da bi o ovom institutu trebalo dobro razmisliti. To je potrebno i zbog prirode same medicinske intervencije, ona je prisilna samo u smislu da roditelji plaćaju prekršajne kazne, a ne da se djeca prisilno cijepe.
U svakom slučaju obvezno cijepljenje mora biti popraćeno drugim mjerama. Pozornost bi se u najvećoj mjeri trebala okrenuti edukaciji i širenju medicinski argumentiranih informacija o cijepljenju.”
Iz spomenutog rada dr. sc. Ivane Tucak izdvajamo također:
*
Još neka mišljenja u prilog opravdanosti uvođenja neobaveznog cijepljenja, od strane predstavnika pravne struke, možete naći u prilogu Podupiratelji.