Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (31.)

July 13, 2018April 23, 2021

S. M. (3.17.):

“Kada se V. rodio, ni u jednom trenu nismo dvojili da li ga cijepiti, to se podrazumijevalo. On je rođen 2008. u Skoplju, napominjem godinu i mjesto, jer je tada cijepljen po “starom kalendaru”.

BSG pri rodjenju. DiTEPer s puna 3 meseca i polio na žlici. DiTePer još 2 doze u razmacima od 2 mjeseca.

S 13 mjeseci trebao je primiti dvovalentno cjepivo protiv morbila i zaušnjaka (DVOVALENTNO!) ali selimo se u Hrvatsku.

Budući da do tada nismo imali nikakvih reakcija na cjepivo, čak ni temperaturu, nije me ni najmanje zabrinuo komentar našeg pedijatra “mama mi ovdje cijepimo po novom kalendaru”, s “novim, pročišćenim cjepivom”. Cijepili su ga Priorixom.

Večer nakon cijepljenja osipale su mu se obje nadlaktice, počeo se žaliti na bol u nogicama i da ne može hodati (pokazivao je na koljena i na zglobove), krenuo je kašalj (s nagonima povraćanja i jakog kašlja da nije mogao do zraka doći, kao da se guši), na vratu je natekao, kao da ima dva napuhana balona.

Sva ova stanja / reakcije nisu se javili unutar jednog dana, i za svaku tegobu javjali smo se svom pedijatru, cijepljenje i/ili povezati Priorix s ovim nije nam bilo ni na kraj pameti.

Za osip pedijatar nam je rekao “proći će do puberteta” i dao mast na bazi kortikosteroida, za bol u nogicama rekao je da ćemo pratiti stanje, za kašalj dobili Prospan, za natečene žlijezde dobili smo uputnicu za Zaraznu pod sumnjom na mononukleozu. Znači, iako se osip pojavio netom nakon cijepljenja, a sve moguće reakcije lijepo navedene i u uputi o lijeku Priorixa (to smo kasnije saznali), naš pedijatar je sve tegobe “liječio” kao zasebne simptome, različitih i ne povezanih “pobola”.

Osip se nije povukao, pa sam ja nakon 2 mjeseca uspjela dobiti uputnicu za dermatologa gdje smo dobili dijagnozu dermatitis i ponovno dobili istu mast na bazi kortikosteroida, žlijezde su se povukle samo od sebe bez terapije i bol u koljenima je nestala, ali kašalj se pogoršavao. Kašalj je bio izraženiji tijekom noći, dijete bi gubilo zraka, meni je bilo mučno za slušati, gledati, a nemoćan si, ne možeš mu pomoći.

Dvije godine smo bili na relaciji Srebrnjak, Zarazna. Radili su sve moguće alergo testove, analize krvi, urina, stolice, snimali glavu i pluća, pa čak i srca, snimali su mu i želudac s kamerom preko grla.. 😥 Šopali ga s ventolinom i s flexotide. Na kraju su nam postavili dijagnozu “atipični kronični bronhitis”.

Jednom prilikom pitao nas je imunolog da li je bio friško cijepljen u periodu kada je počeo kašalj. Uhvatila sam se interneta i počela s pretraživanjem. Na stranicama Halmeda pronašla sam uputu o lijeku Priorix: pod jako česte reakcije – osip; pod reakcije kod 1 od 100 djece – kašalj, natečene limfne čvorove; pod rijetke – bol u zglobovima.

Naravno da sam bila i bjesna i ljuta jer sam se osjećala prevareno, izdano, jer je pedijatar zasigurno morao “povezati” sve te “simptome” navedenih reakcija na cjepivo, ali nas nije upozorio, nije nam rekao, umjesto toga, “liječili” smo dijete od nepostojeće bolesti? Davali smo mu ventolin ni za što.

Prvom prilikom nakon što sam pročitala upute o lijeku Priorixa, pedijatru sam postavila pitanje: “Jeste li prijavili reakcije koje je imao Viki, a kako nalaže Pravilnik o fatmakovigalanciji?” (počela sam se informirati). Odgovor je bio “Ne”. “Hoćete li prijavili reakcije na cjepivo?“ Odgovor je ponovno bio “Ne”. Na moje pitanje “Zašto?”, pedijatar je slegnuo ramenima i odgovorio: “To se teško može dokazati.” I okrenuo nam leđa.

Imamo još jedno dijete, u Hrvatskoj više nema “starih”, provjerenih trovalentnih i dvovalentnih cjepiva, sada su “nova”, “pročišćena” i ono najbitnije, jako malo provjerena cjepiva.

Kao roditelj, bojim se, prestravljena sam od bolesti poput difterije i tetanusa, a s druge strane pak, još više strahujem što ako ovo djete nema te “sreće” kao braco pa dobije još gore, još teže reakcije poput encefalitisa?

Kao roditelj, ja sam Zakonom primorana da igram ruski rulet s djetetovim zdravljem, a pri tome samo da ja snosim odgovornost.

Kao roditelj, ja sam Zakonom obvezna da cijepim djete, jer u protivnome biti ću proglašena kao “neodgovoran roditelj, koji svom djetetu ne pruža osnovnu zdravstvenu zaštitu”, kao roditelj, ja nemam pravo izbora, ja sam stjerana u “kut”. I koju god odluku donijela, ja s tom odlukom moram živjeti do kraja života.

Nemam izbora po pitanju odabira cjepiva (sve je strapno u jedno cjepivo), nitko ne snosi odgovornost osim mene ako dođe do reakcija, ne mogu testirati dijete na preosjetljivost na pojedinu komponentu cjepiva (tražila sam, kažu u Hrvatskoj se to ne radi).

Ne mogu upisati dijete u vrtić ako nije cijepljeno, ne mogu napraviti redoviti sistematski pregled ako nije cijepljeno (pedijatar nam odbija napraviti sistematski bez cijepljenja), a s druge strane ne želi prihvatiti odgovornost ako do reakcija dođe. Ja kao roditelj ne mogu ništa, jer nemam izbora.”

Foto: Dž. N. s dva mjeseca starosti; Dž. N. s 11. mjeseci starosti, nakon neuspješnih tretmana kortikosteroidima; Status saborskog zastupnika nakon što smo razgovarali 21. travnja 2018., na štandu postavljenom povodom Svjetskog dana imunizacije.

Dž. N. (3.18.):

“Bila sam GLUPAČA jer sam dozvolila da mi uzmu dijete u bolnici i odnesu na “kupanje”.

Rodila sam zdravo dijete, vaginalno. Stavljaju je takvu vruću i prekrivenu lanugo dlačicama meni na trbuh i na cice. Družimo se. Upoznajemo se. Onda je naglo uzmu. Prerežu pupčanu vrpcu. Dobace nazad. Dijete siše, pije majčino mlijeko. Uživamo. Onda je uzmu. Kažu da je idu okupati. Ošamućena idem do sobe. Jedva čekam da je ponovno vidim.

Vraćaju dijete. Okupano. Ne mogu je prepoznati. Spava i sva je čista. Dijete non-stop spava. Nema nikakvu želju za cicom. Samo spava. Sestre su pretpostavile da je lijena cicati. Gdje su joj nagoni za preživljavanjem? Kako tek rođeno dijete može biti lijeno?

Sva moja logična pitanja ubrzo je zamijenila majčinska briga i revnosno izdajanje dovoljnih količina mlijeka da moje “lijeno” dijete preživi. Pred sami otpust iz bolnice došla je doktorica da je cijepi. Protiv čega – nemam pojma. Nitko nije rekao, ja nisam pitala. Konformistički sam odšutjela cijeli postupak. “Kud svi, tud i mali Mujo.” Dobila sam djetetovu knjižicu cijepljenja. Šokirala sam se kad sam uočila da joj preventivni medicinski postupak kojem sam nazočila nije bilo prvo cijepljenje, već drugo cijepljenje. Cijepili su je taj dan kad su mi rekli da je idu kupati! Prvi dan njenog života! Bez da me obavijeste o ičemu! Užas!

Suprug i ja tek sada povezujemo njeno odbijanje cice s cjepivom protiv hepatitisa B kojeg je dobila u rodilištu, u prvom satu svog života. Djeca su sisavci i kao takvi ne bi trebali odbijati cice, jedinu životvornu hranu.

Muška novorođenčad rezus makake majmuna razvila je značajno zakašnjenje u razvoju životno važnih neonatalnih refleksa, među kojima je bilo i sisanje, nakon što su primili JEDNO cjepivo protiv hepatitisa B koje je sadržavalo konzervans timerosal/tiomersal (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20711932). Njeno prvo cjepivo za koje nisam ni znala da je primila sadržavalo je aluminij. Živa i aluminij su neurotoksini. Meni je to logično.

Naravno, ne možemo dokazati da je dijete prestalo cicati radi hepatitis B cjepiva, ali je indikativno da je odmah po rođenju cicala, a poslije cijepljenja NE. Na dan rođenja je uz cjepivo dobila i antibiotske kapi za oči (eritromicin) – nakon čega je dobila dijagnozu “novorođenačkog konjuktivitisa” koju su iste kapi navodno trebale spriječiti. Sumnjamo da je žuticu zaradila ili nakon prerezivanja pupčane vrpce kojoj nisu dozvolili da otpulsira ili nakon nepropisno injektiranog vitamina K (koji bi trebale dobiti SAMO odrasle osobe!) u mišić.

Ja sam od jednomjesečnog izdajanja svakih par dana imala mastitise. Zamalo sam se dovela u stanje da mi režu cice. To se zove apsces. Zabranjeno mi je izdajanje i stavljena sam na hormonsku terapiju prekida laktacije. Nakon mjesec-dva dana korištenja kupovnih formula, počela sam tražiti alternativu jer je mala počela SMRDITI. Intuitivno sam znala da nešto duboko nije u redu s cijelim konceptom cijepljenja i davanja kupovnih formula.

Počela sam joj davati domaću formulu: http://mudrepredaje.com/?p=1194 Dijete se preporodilo. Počelo je i mirisati.

Neovisno o tome, svoju djevojčicu poslušno sam vodila u pedijatrijsku ambulantu na cijepljenje u drugom, četvrtom i šestom mjesecu … Stali smo s nepreglednim nizom besmislenih cijepljenja tek kad je dobila dva okrugla ekcema (“eflorescencije eritematozno skvamoznog izgleda”), jedno na samom mjestu cijepljenja na lijevoj nadlaktici, a drugo malo niže – blizu lakta.

Nismo htjeli ostaviti djetetu neliječene ekceme na ruci, pa smo pokušali popraviti stvar odlaskom kod dermatologice. Dobili smo kortikosteroidnu antibiotsku kremu (betamethasonum, gentamycinum). Međutim, nakon dva mjeseca primjene kreme – ekcemi su se opet pojavili! Dermatologica je preporučila ponovnu aplikaciju iste kreme. Ekcemi su se pojavili i nakon ponovljene aplikacije. Kap je prelila čašu kad nam je dermatologica, u nastojanju da otkloni bojazan od usporavanja djetetovog rasta, rekla da ona sebi maže “kortiće” (umanjenica od kortikosteroida) i na ubod komarca!

Oko oporavka od ekcema jedina osoba koja nam je doista pomogla da se ekcemi TRAJNO povuku jest homeopatica Irena Brbić, vlasnica Integrative Health Centra.

Upravo radi “zakašnjele” reakcije, doktori su odbijali vezu ekcema s cjepivom, a pedijatrica nam je rekla da bi oduzela roditeljsku skrb roditeljima koji se uopće usude propitivati cijepljenje i cjepiva (sic!). Nenormalno.

Bilo mi je jako zanimljivo kad sam iskopala da je prije samo šezdeset godina pojava ekcema na samom mjestu uboda bila kontraindikacija za provedbu daljnjih cijepljenja. Naime, današnji pedijatri se NE DRŽE preporuka Američke akademije pedijatara iz 1958. godine (http://pediatrics.aappublications.org/content/22/2/259), valjda jer su iste “zastarjele”. Upravo suprotno, više treba vjerovati starijim medicinskim informacijama i shvaćanjima, budući da je na starije liječnike manje utjecala farmaceutska industrija. Danas Hrvatski zavod za javno zdravstvo preporučuje da se SVI CIJEPE, a tada su preporuke bile sljedeće:

1) Ne smije se cijepiti dijete s atopijskim ekcemom ili drugim poremećajem kože.

2) Niti jedno dijete ne smije biti cijepljeno ako neki član njegove obitelji ima ekcem ili neki drugi poremećaj kože.

3) Roditelje djece s ekcemom treba na početku bolesti obavijestiti o opasnosti od cijepljenja.

4) Ako se cijepi brat/sestra djeteta s atopijskim ekcemom, on/ona mora biti potpuno odvojen od tog djeteta barem 21 dan.

5) Obrasci koje koriste državni i lokalni zdravstveni odjeli za suglasnost roditelja za cijepljenje trebaju sadržavati odgovarajuće upozorenje o kontraindikacijama.

Da mogu vratiti vrijeme: rodila bih doma, dijete ne bih cijepila ničim i ne bih dozvolila antibiotske kapi ili vitamin K.

Ako ništa drugo, zadovoljna sam što djetetu temperaturu NIKAD nismo snižavali antipireticima, nastojimo joj davati što manje pšeničnih proizvoda (gotovo nikako), jede LCHF (low carb, high fat) i uživa u tome, a D3 vitamin zamijenili smo sunčanjem te fermentiranim uljem jetre bakalara i visokovitaminskim maslačnim uljem. Odnedavno smo počeli i s konzumacijom AFA algi.

Otkad dijete ne cijepimo – NEMA više sljedeće dijagnoze: atopijski dermatitis (neurodermitis), iritantni kontaktni dermatitis, kandidijazu, osipe po tijelu i na guzi, otoke nogu koji su trajali danima, smrdljive zelene stolice koje su trajale tjednima, napuhani trbuh, probavne smetnje i slične sitne „uobičajene“ boljke male djece.

Na žalost, blagi strabizam i povremeno zamuckivanje inducirano, vjerujemo, cijepljenjem i dalje su prisutni.

Radujemo se životu i borimo protiv sustava koji ne radi na dobrobit zdravlja djece i roditelja.”

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara, …). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …