Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (15.)

P. M. (1.20.):

“Moj L. rođen je 05.03.2016. kao zdrava beba s 4110 grama, Apgar 10/10. Uredno je cijepljen. Prvih 4 mjeseca prošla su sasvim u redu, sve do cjepiva Hexaxim. Nakon točno 3 tjedna stiže temperatura, prva dva dana do 38,5°C, treći dan se penje na 39,6°C. Odlazimo pedijatru koji nas odmah šalje u bolnicu.

Tamo smo zadržani punih 12 dana. U tih 12 dana smo svašta prošli, od velikih upala, akutne urinarne infekcije uzrokovane e.coli. Četvrti dan postaje visoko febrilan, dobiva osip po cijelom tijelu, i uz to dijagnsticirana mu je neutropenija. Primao je 11 dana antibiotike i pušteni smo kući uz antibiotsku profilaksu koju je pio IDUĆIH 6 MJESECI svaki dan (kao “zaštitu” od baketrija, virusa).  

Nakon toga je poslan u KBC Rebro na daljnju pretragu neutropenije. Doktorica nam preporučuje cijepljenje Prevenarom 13 kao dodatnu zaštitu. Dok smo čekali te nalaze, cijepio se prvom dozom Prevenara gdje je naravno reagirao temperaturom.

8.11. je primio drugu dozu Prevenara u popodnevnim satima. Drugi dan zadržan je u bolnici, 6 dana visoke temperature, 7 dana bolnice. Obavili smo sve moguće pretrage i nije nađen razlog ovakve temperature. Liječen je antibiotikom i razvija akutni rinofaringitis. Puštaju nas kući, uz naravno, antibotik. I dalje smo nastavili s antibiotskom profilaksom kroz zimske mjesece. Nakon Prevenara više nije cijepljen, niti će ikad biti.

Kao mlada mama vjerovala sam doktorima, i mislila sam da znaju što rade. Osvjestila sam se na vrijeme, ali i dalje je u meni neka trunka krivice zbog svega što je moja beba morala proći.

L. sada ima 2 godine i 3 mjeseca i autoimuna neutropenija je i dalje prisutna. Još je jako daleko od oporavka, ali vjerujemo da ćemo ga i toga riješiti.”

Mama M. (2.1.):

“Odlučila sam i ja podijeliti svoje iskustvo sa cijepljenjem, potaknuta pričama hrabrih mama shvatila sam da i moje iskustvo nije i ne može biti zanemarivo. Važno je dijeliti istinu, što zbog podrške, što zbog same istine i raskrinkavanja čitavog sustava koji stoji iza cijepljenja.

Prije no što sam uopće zatrudnjela, imala sam sreću što sam preko jedne hrabre majke troje dječice bila potaknuta na razmišljanje o cjepivu. Naime, svako od njene dječice reagiralo je ne baš beznačanjnim nuspojava, dok je najmlađi sin reagirao gadnim atopisjkim dermatitisom. Bilo kako bilo, sama sam krenula u daljnja preispitivanja. Što sam više čitala to mi je više zdrav razum govorio da to agresivno stimuliranje imuniteta ne može biti DOBRO za organizam koji sam voli sve što je prirodno, pa čak i bolesti koje dođu.

Naša sreća imenom Josip došao nam je 17.3.2017.

Pri tom ću napomenuti kako sam od laganog curenja plodne vode do poroda bila primorana promijeniti bolnicu poradi verbalnog zlostavljanja od strane pedijatrice. Naime, brzo se proširila vijest da ne planiram cijepiti još nerođeno dijete. Trudova nije bilo ali strah od prvog poroda i adrenalin bili su na nivou. U takvom stanju gospođa je došla po svoje i tako dugo me vrijeđala i šikanirala te na moje molbe da drugačije razgovara sa mnom s obzirom na moje stanje još ružnije i gadnije postupala. Kad sam krenula pakirati stvari jer ju nisam mogla ni utišati ni pričati s njom kao čovjek, onda se udaljila a mi smo krenuli u drugu bolnicu. Još danas nitko nije odgovarao za to.

Mali miš je tako stigao u drugom gradu. Sve je bilo u redu do negdje dva sata iza poroda. Disanje otežano, počeo je lagano plaviti. Reagirali su tek kad su mene prebacili u sobu. Dijagnoza: konatalna pneumonija, nespecificirana te kasna metabolička acidoza u novorođenčeta. Bilo je strašno. Sjena na plućima, disanje uz aparate. Dijete je primalo terapiju propisanu kroz 10 dana, koja se sastojala od DVIJE vrste antibiotika ampicilinom i gentamicinom.

Nisam puno razmišljala o cjepivu jer sam predala plan poroda u kojem je naznačeno da ne želim cijepiti i pedijatrica je to znala. Bogu hvala, oporavak je krenuo te 7. dan napokon dobivam svoje sunce u krilo. Opet ne pitam ništa jer je dijete primalo terapiju te sam bila uvjerena da cjepivu ovdje još nikako nije mjesto te se čekaju zadnji nalazi.

Sve do ponedjeljka ujutro kad je dijete primilo zadnju terapiju i kad smo morali krenuti kući. Pedijatrica je navela kako pluća još nisu čista te da za to treba vremena. Bilo kako bilo, nakon jutranje doktorske vizite ulazi glavna sestra u sobu s mladim praktikanticama. One se poredaju, a ona gleda u papir i veli: “Tu smo cijepili.” A meni jezik padne do poda, srce skoči u glavu i grlo: “Molim? Kad ste vi meni cijepili dijete, pod takvim lijekovima, u takvom stanju?”

Gospođa ostala paf, ipak su tamo bile njene sljedbenice, oprotite što moram tako reći. A ona meni mrtva hladna: “Cjepivo nije kontraindikacija za antibiotik.” I ode van s delegacijom.

Ostajem sama u sobi i gledam svoje sunce, svog malog hrabrog lava koji je prve dane života proveo na aparatima daleko od maminog srca, još uvijek na lijekovima, nemoćan, ovisan. Nisam znala da li da plačem ili vrišitim, osjećala sam toliku ljutnju kako sam mogla to dozvoliti? Kako su si oni to mogli dozvoliti?

Pa zar sam ja nitko, zar moja riječ i volja nisu najvažniji za MOJE dijete koje sam nosila devet mjeseci pod svojim srcem i kojem želim sve samo najbolje za koje bi i na kraju dala svoj život? A njima to k’o popuh kroz glavu. Ona ga je cijepila još ne do kraja zdravog, na lijekovima i to je okej. Povraća mi se.

Dolazi pedijatar. Pitam ga: “Kad ste mi cijepili dijete?” Ne zna on, traži tamo nek pitaju sestru generalku. Za to vrijeme ga pitam: “Zašto ste ga cijepili ako sam navela da to ne želim, tim više što dijete nije zdravo i na lijekovima?” On vrti pet puta istu priču: “Imali smo već takve slučajeve, nikome nikad ništa nije bilo.”

Dakle! Pazite! Njima je normalno cijepiti tek rođene bebe pod antibioticima. Opet šok. I tako on meni vrti svoje, a ja njemu da imam informaciju da se ne cijepi pod antibioticima. E tu mu već nije bilo svjedno, a i generalka je čula razgovor te dolazi i ponizuje se: “Ja sam cijepila sve svoje unuke, nikome nije ništa.” Uf, kakva je to meni utjeha u tom trenu.

I tako, oni uplašeni jer znaju da nisu dobro postupili, jer znaju da nisam GLUPAČA iako su to od mene napravili. Završavamo razgovor u kojem ja ostajem bez ikakve garancije, a doktor uz drhtavi smijeh prozbori: “Barem vas sad nećemo morati prijaviti.”

Eto, ni riječi više o njima, o sustavu koji je hladan i na žalost u mnogim slučajevima nepromišljen.

Nepuna tri mjeseca nakon cijepljenja na licu se pojavio dermatitis na čelu i sa strane obraza. Očistilo se nakon mjesec dana i uz pomoć kreme. Čišćenje ili ne, čišćenje koje vrste nije važno. Ja znam samo da su mi cijepili dijete i da postoji šansa da je to bila reakcija.

Od onda nismo cijepili. I nećemo. Kaže se: “Uči na tuđim greškama.” Mame, učite i čitajte. Informirajte se, budite hrabre, pitajte, borite se za svoja sunca jer ono što se zove sustav neće kao vi željeti ono što je najbolje, nego ono što sustavu odgovara.”

*

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (9.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (10.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (11.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (12.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (13.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (14.);

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …