Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (11.)

T. B. (1.12.):

“Dakle, moj sin rođen je početkom 2007. godine, uredna tudnoća, rođen u 39. tjednu + 6dana, Apgar 10/10.

Do godine dana cijepljen je redovito (po struci sam dr.vet.med. i mene su učili da je cjepivo dobro, da čuva djecu od zaraznih bolesti itd). S 13 mjeseci dolazimo kod pedijatra na cjepivo MoPaRu. Pita me dr. da li želim Priorix ili MoPaRu. Odlučujem sa za ovo drugo, jer sam nešto čitala o štetnosti Prorixa u svijetu. Vodim se onim ako smo svi nekad bili cjepljeni tim cjepivom, ne može biti toliko loše.

No, cjepimo se i za točno 21 dan, sin mi dobije visoku temperaturu 39,5°C i jako povraća. Ja onako odmah posumnjam na rota virus i odmah se uputimo u bolnicu “Fran Mihaljević”.

 

Doktor na Hitnoj “nešto posumnja, ali ne zna što” (točno tim riječma) i upute nas na odjel. Tamo ga ponovno pregledaju i odluče na punkciju likvora. Nakon nekoliko sati dolazi nalaz, ali je negativan. I dalje ne znaju što je mom sinu. On povraća i dobiva lijek za snižavanje temperature.

Sad smo već više od 10 sati na odjelu i dolazi stariji doktor. Pregledava dijete i postavlja sumnju na meningokoknu sepsu. Dok pokušavam shvatiti što je posrijedi i objasniti mužu o čemu je riječ, oduzimaju mi sina iz ruku, vode na intenzivnu i govore da se možda neće izvući. Mi se pozdravljamo s njime, on dobiva neke antibiotike (nuspojava je crvena mokraća). Mi doslovno sjedimo cijelu noć ispred odjela i čekamo jutro i nalaze. Nalaz potvrđuje da nije meningokokna sepsa, a onaj isti doktor od jučer “ne zna što mu je”. Hospitalizirani smo na odjel i čekamo još 2 dana, s visokom temperaturom i nakon toga ponovno punktiraju likvor (drugi puta) i nalaz potvrđuje meningitis s cjepnim sojem virusa.

Odmah zovu našu pedijatricu i traže br. serije, a temperatura je i dalje visoka. Sve ukupno traje još 7dana. U pričuvi imamo i Diazepam klizme ako se jave konvulziije. No, nisu. Doktor 10. dan ponovno punktira likvor (3. puta) i otpuštaju nas doma uz riječi dobro ste prošli i ako sad nije imao konvulzije ni neće nikada.

Za nepunih godinu dana dijete ima neku vrtićku bakteriju i dobiva febrilne konvulzije.

Ponovno smo u bolnici i 2 puta punktiraju likvor. No, to je neka druga priča.

Sada ono što slijedi sve roditelje necijepljene djece. Svakih nekoliko mjeseci pozivi od pedijatra za cijepljenje i nakon što sam im rekla da ga neću cijepiti, ali ni potpisati izjavu.

Ista priča i s medicinskom sestrom u vrtiću. To prije nije bilo toliko rigorozno. Proši smo vrtić i idemo na sistamatski za školu. Jasno dajemo do znanja da ga nećemo cijepiti. Pozivam se na Ustav i diskriminaciju. Tu priča staje.

Evo sin ide u 5. razred i još uvijek ima roditelja koji me ocrnjuju, no ja znam da je on moje djete i da sam dužna čuvati ga i štititi i mislim da radim dobro. Evo toliko.”

 

Anonimno (1.13.):

“Moja beba, moj mali sin je prekrasno dojenče urednog razvoja i lijepo napreduje.

U dobi od 5 mjeseci dobio je svoju prvu temperaturu. Ne paničarimo. Čekamo nekoliko dana, nosić mu je malo začepljen, drugih simptoma nema. Nakon nekoliko dana i dalje temperatura i vadimo mu krv.

Lijep je i sunčan dan, proljeće, šećemo se, nosim ga u nosiljci i on mi spava na prsima. Zvoni mi mobitel, nepoznati broj, ali javljam se. S druge strane muški glas koji djeluje pomalo uznemireno i prestrašeno. “Gospođo, zovem Vas iz laboratorija gdje ste vadili krv svome djetetu. Nije uobičajeno da zovemo pacijente, ali nalaz je uznemirujući.” Šokiram se, naravno, koljena mi klecaju, strah me, srce mi u grlu kuca. Moj mali sin mirno spava i osjetim mu disanje. “Naime, on Vam skoro uopće nema neutrofila u krvi. Je li on dobro?” Kako je li dobro, pitam se a što bi mu trebalo biti?! Gospodin je i dalje uznemiren i kaže da je stanje relativno ozbiljno, da se hitno javimo odabranom liječniku jer zahtijeva daljnju obradu. I opet, šokiram se, naravno, koljena mi klecaju, strah me, srce mi u grlu kuca.

Javljamo se odabranoj liječnici, gleda nalaz i slaže se da su neutrofili neuobičajeno niski, ponavljamo nalaz kroz nekoliko dana i dalje je isto. Upućuje nas na specijalističku obradu s uputnom dijagnozom granulocitopenije. Za to vrijeme je malome sinu bolje, nema više temperaturu.

Kroz nekoliko tjedana dolazimo na pregled specijalista dječje hematologije i onkologije. U međuvremenu je moj mali sin i dalje bez ikakvih simptoma, nema temperaturu niti znakove infekcije. Oko nas su dječica hospitalizirana na dječjoj hematologiji. Djeluju jako bolesno. I opet, šokiram se, naravno, koljena mi klecaju, strah me, srce mi u grlu kuca. Čekamo oko 4 sata. Dolazimo na red. Pregled. Vađenje krvi. Čekanje nalaza. Neki su gotovi kroz dan, dva, neki se dulje čekaju. Iz gotovih nalaza je i dalje vidljiva granulocitopenija i blaga sideropenična anemija. Nakon nekoliko dana pristižu i ostali nalazi koji govore u prilog tome da nam ne treba daljnja obrada.

Po uputi specijalista ponavljamo nalaze kroz tri mjeseca, krvna slika je u redu. Granulociti su urednog broja. Sretna sam. Na pitanje zašto mu se to desilo, specijalisti nemaju odgovora osim: “To Vam se kod beba tako zna desiti. U infektu.” A pitam se kako mu je nalaz bio mjesecima nepromijenjen iako više nije bio u infektu? Za koliko vremena “infekt” uništi granulocite, ako se tjednima nakon “infekta” ne oporavljaju? A kad kažem “infekt” mislim na običnu blagu virozu! Zašto slijeganje ramenima, a sumnjali su na vrlo ozbiljnu dijagnozu. Tko je tu lud?!

O cijepljenju uopće ne razmišljamo. Ni mi (roditelji) niti specijalisti koji su obrađivali moje dijete.

Potaknuta nekim okolnostima, nedavno provjeravam knjižicu imunizacije i medicinsku dokumentaciju vezano za obradu granulocitopenije. Uočavam da je moj mali sin bio cijepljen (5u1) 3 i pol tjedna prije svoje prve temperature. I prije toga je bio cijepljen, u rodilištu BCG i Hepatitis B, i nakon toga je bio cijepljen. Vadimo krv još jedanput, s njegovih otprilike 20 mjeseci (zadnji put cijepljen s 12 mjeseci) prije jedne manje operacije i broj granulocita je bio uredan. Sretna sam. I strah me.

Da sam znala ovo što danas znam, možda bih i pomislila na cjepivo. Možda bih i priupitala specijaliste koji su obrađivali mog malog sina. Možda bi i oni ipak trebali posumnjati! No očito ih tome nitko ne uči. A njima je tako lakše. I nikome ništa. Osim meni. Jer se i dalje šokiram, koljena mi klecaju, strah me, srce mi u grlu kuca od svih tih silnih priča i proživljenih trauma ljudi koji uočavaju narušeno zdravlje djece nakon cijepljenja, a na koje ljudi u bijelim kutama sliježu ramenima! I nemaju pravih odgovora. Naravno da me strah!

*

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (9.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (10.);

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …

Releated