Pravna teorija i znanost
“UNESCO – organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu Ujedinjenih nacija, 2005. godine govorila je o ovoj temi i prihvatila je Univerzalnu deklaraciju o bioetici i ljudskim pravima na temelju konsenzusa 93 države, uključujući i SAD. Države koje su sudjelovale nadale su se da će ova deklaracija, isto kao i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ranije, postati set vodećih načela.
Po pitanju pristanka, u Deklaraciji piše: “Bilo koja medicinska intervencija može se učiniti samo poslije informiranog pristanka osobe na temelju odgovarajućih informacija.” Dalje piše da interes znanosti ili društva ne može biti iznad toga.
Ova izjava nastavak je medicinske zakletve koja se pripisuje Hipokratu od prije 2500 godina: “Liječnik mora raditi za dobro svojih pacijenata i nikad im ne smije naškoditi.” Ovo se kraće zove principom “prvo ne naškoditi” (primum non nocere, op. prev.) i taj kredo je oličenje načela predostrožnosti u medicini koje jasno stavlja interes pojedinog pacijenta iznad kolektiva ili takozvanog “stada”.”
Gornji navod naglasak je iz govora Mary Holland, profesorice pravnih znanosti s Pravnog fakulteta u New Yorku, na konferenciji Ujedinjenih naroda održanoj 26. travnja 2016.:
Više: Mary Holland: “Pravo na izbor je temeljno ljudsko pravo”
*
Osnovna pravna načela slobodnog izbora (ne)cijepljenja
“Sloboda cijepljenja je izraz terapeutske slobode, kako za liječnika, tako i za pacijenta. Niti jedan medicinski postupak ne može se provesti bez prethodnog slobodnog i informiranog pristanka pacijenta…
Niti jedan pacijent ne smije biti stavljen u položaj koji je prijeteći po njegovo zdravlje niti smije biti podvrgnut obveznom cijepljenju, budući da to predstavlja sukob sa slobodom odabira terapije, dobrovoljnim i svjesnim pristankom te pravom na fizički integritet pojedinaca. Na svaku reakciju na cjepivo trebalo bi gledati kao na napad na fizički integritet. S ovog aspekta, navodna zaštita zajednice je nebitna u pravnom smislu…”
Ovo su temeljni zaključci belgijskog odvjetnika Philippa VanLangendoncka koje je obrazložio u napisu Zaštita fizičkog integriteta i načelo nepovredivosti ljudskog tijela u pogledu obveznih cijepljenja.
“Skrb o djetetu ne smije ovisiti o tome je li ono cijepljeno”
“U medicinskim krugovima rašireno je slaganje da je cijepljenje sigurno, učinkovito i zdravo – iako se s time ne slažu svi roditelji. Dr. Paula Gerber, profesorica na Monash University Law School, kaže kako se ljudska prava djece krše ako skrb o djetetu ovisi o tome je li ono cijepljeno.
Debata o tome trebaju li djeca biti cijepljena protiv bolesti poput ospica ili hripavca obično je vrlo emotivna i dijeli javnost na medicinske stručnjake s jedne strane, koji govore o epidemijama i citiraju brojne znanstvene podatke, te zabrinute roditelje s druge strane, koji prepričavaju potresne priče nuspojava, uključujući i smrt, nakon cijepljenja. Ono što nedostaje u toj raspravi je smireno i promišljeno razmatranje ljudskih prava djece koja se nalaze u samom središtu kontroverze.”
Naglasci su to iz napisa Etičnost prisilnog cijepljenja djece u kojem pravna stručnjakinja dr. sci. Paula Gerber iz Australije propituje etičnost obaveznog cijepljenja uvjetovanog zabranom upisa necijepljene djece u vrtiće ili škole. U Hrvatskoj je osnovno školovanje obavezno te se necijepljena djeca upisuju u osnovnu školu, ali postoje slučajevi – i sve su brojniji – da necijepljeno dijete ne može pohađati vrtić, posebice “gradski”. No, profesorica Gerber drugačije tumači odredbe iz Konvencije o pravima djeteta, na koje se pozivaju pojedinci u Hrvatskoj kada brane obavezu cijepljenja praćenu kaznama i ograničavanjem prava djece.
Predavanje pravnog stručnjaka Branislava Ristivojevića pod nazivom “Odgovorno roditeljstvo – informirana odluka o cijepljenju, medicinsko, pravno i etičko stanovište” održano na Prvom “INFOVax” simpoziju u Beogradu 20. svibnja 2018.:
“Prihvaćanje prava na izbor ide u prilog svima”
Dr. sci. Hajrije Mujović Zornić, stručnjakinja za medicinsko pravo: “Iako načelno mogu da prihvatim obavezno cijepljenje, ne odobravam da se to radi po automatizmu, a također ne odobravam nove zakonske promjene kod nas u vezi s imunizacijom koje idu pogrešnim pravcem i sa sve većim stupnjem represije, čega u oblasti medicinske prakse ne bi trebalo biti ili bi trebalo da bude minimalno.
To se naročito tiče visokih iznosa kazni i najnovijih mjera kojima se pogađaju i diskriminiraju sama djeca, tako što im se uskraćuju dječja zaštita i obrazovanje. Došlo se do toga da se jedan pravni problem, u zdravstvu, pokušava riješiti tako što se otvara drugi pravni problem, u obrazovanju.
Potpuno je legitimno razgovarati o pravu na izbor, jer ta rješenja postoje u svijetu, ali je isto tako moguće bolje urediti oblast kontraindikacija i izuzimanja u okviru sustava obaveznog cijepljenja, ukoliko dođe do spora. Suština dobre zdravstvene zaštite i jeste da prepoznaje potrebe i htijenja pacijenta, njegova stanja i njegove strahove. Niti jedan sustav ne treba okretati građane protiv sebe nego ih pridobivati. Od toga najmanje koristi imaju upravo djeca. …
– SIGURNOST JE VAŽNIJA OD OBAVEZNOSTI (da je sigurno nitko se ne bi ni pitao da li je obavezno ili ne, to bi izgubilo značaj)
– PRAVNO GLEDANO, POZITIVAN IZBOR I OBAVEZNOST IMAJU ISTI UČINAK, tako da prihvaćanje prava na izbor ide u prilog svima jer ne znači zabranu cijepljenja, već slobodu u pozitivnom pravcu (prihvaćanje) i negativnom pravcu (odbijanje).
KONTRAINDIKACIJE ne treba gledati na klasičan način, da li je dijete samo fizički bolesno, jer i strah i nepovjerenje i autosugestija su jedna vrsta kontraindikacije (roditelj i dijete). …
Kod provođenja bilo koje medicinske mjere na čovjeku riječ je o dopuštenoj povredi tijela (PRISTANAK pacijenta je taj koji ovlašćuje a ne medicinska indikacija).
Ograničenje pristanka moguće je samo kad to izravno vrijeđa prava drugih.”
Ustavni sud Češke Republike: Obvezno cijepljenje može se odbiti pod određenim uvjetima
Ustavni sud Češke Republike obranio je pravo roditelja, kažnjenih zato što nisu htjeli cijepiti svoje dijete obveznim šestovalentnim cjepivom.
Razlog za odbijanje cijepljenja, na temelju odluke Suda, odsad može biti i prigovor savjesti u širem smislu.
Ustavna dimenzija ovog slučaja se mora promatrati prema 4 definirana kriterija: 1. njegova hitnost, 2. bi li prilikom cijepljenja došlo do mogućeg ugrožavanja zdravlja, 3. dosljednost i 4. snaga uvjerenja roditelja, bez obzira na to je li njihova tvrdnja istinita, isto kao i društveni utjecaj njihove odluke.
“Pozdravljamo ovu odluku, jer se konačno približavamo zapadnim zemljama, gde se roditelji u određenim slučajevima mogu žaliti na nešto do sada toliko rigidno i strogo definirano”, rekla je odvjetnica Lige ljudskih prava Zuzana Candigliota koja je zastupala roditelje na Sudu.
Više: Ustavni sud Češke Republike: Obvezno cijepljenje može se odbiti pod određenim uvjetima
*
Zašto su zdrava djeca u lošijem medicinsko-etičkom tretmanu od osuđenih seksualnih prijestupnika?
Postavlja se pitanje – ako populaciju osuđenih seksualnih prijestupnika štitimo tezom “primum non nocere” (lat. – prvenstveno ne škoditi), tražimo njihov informirani pristanak, pratimo učinke i nuspojave terapije – zašto taj osnovni etički princip zanemarujemo kod populacije zdrave djece koju cijepimo bez svih navedenih prava?
Gdje počinje i gdje završava teza “primum non nocere” i je li vrijedila samo za vrijeme Hipokrata? Nedavno smo imali priliku čuti bojni poklič kojim se poziva da se Hipokratova zakletva revidira upravo u tom dijelu i upravo radi teme obaveznog cijepljenja (ne bi li se ono što prisilnije provodilo).
Na koji način biramo populaciju od koje ćemo tražiti informirani pristanak? Odnosno onu kojoj ćemo to zakonsko pravo uskratiti i temeljem koje “znanosti”?
I za kraj – zašto su naša zdrava djeca u lošijem medicinsko-etičkom tretmanu od osuđenih seksualnih prijestupnika?
Više: Zašto su zdrava djeca u lošijem medicinsko-etičkom tretmanu od osuđenih seksualnih prijestupnika?
*
Još neka mišljenja pravnih stručnjaka o obaveznom cijepljenju i posljedicama koje ima na kršenje osnovnih prava roditelja i njihive djece, možete naći u prilozima Što kaže pravna struka i Podupiratelji.