Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (14.)
D. N. (1.18.):
“12.03.1993. Sunčan prohladan dan, snijega je još bilo na hrpama. Frće, boli, steže, pušem, šetam, čučim, ne znam gdje ću sa sobom … do prije 10 dana (ušla u 41. tjedan), bila sam na TH preparatima. Trudnoću mi je vodio tada nepoznati ginekolog, danas slovi kao vrhunski prof. “P”, s privatnom poliklinikom za roditelje dubokog džepa.
U box sam ušla oko 11 sati (“Debela, penji se, sve puca pod tobom”), rodila sam u 15:45 sati, djevojčicu koja nije odmah prodisala. Masaža srca, masaža tijela, plodna voda zamućena … i prvi plač 
❤ Suze sreće i straha. 4.500 kg, 55 cm. Apgar 10/10. Ja mlada, naivna, niti sam pitala išta niti sam išta znala. Sve je ok, tu je sa mnom, sreći nije bilo kraja. Suprug je plakao kad ju je vidio. A jaaaa. “Ovdje me niti mrtvu ne vraćaj nikada!!!!”
A ona ❤ diiivna, plava, prekrasna djevojčica. Izuzetno mirno i dobro dijete.
Krenuli su sistematski, cijepljenja, a sa time i visoke temperature, upale srednjeg uha, salmonela (dojena je do 3 mjeseca starosti). Kako i gdje je dobila salmonelu ne znam jer nitko od nas je nije imao. Po doktorima, netko ju je popljuvao. Pa opet upale uha, pa osipi itd. U prvoj godini bila je više po bolnicama nego s nama.
Do 10. godine bila je poprilično boležljiva te je operirala i treći krajnik koji je navodno sukrivac za učestale upale uha i pucanje bubnjića. Prošli smo i to. Jedan dio djetinjstva i odrastanja smo bili mirniji od viroza i bakterija, no onda nastupa naša prava borba.
Sa 15 godina pad sa bicikla, lom lijevog humerusa i konstatacija da je humerus (nadlaktna kost) pukao jer je kost nagrižena, koštana srž u opsegu 2-3 cm pojedena, nema je.
Prijelom je bio odvojen sa fragmentima, slika i laiku za plakanje. Smjena liječnika dodjelila nam je idiota od doktora jer drugo ništa niti nije. Uredno ju je zagipsao u oklop iako je po njegovim riječima postojala vjerojatnost na maligno oboljenje, ali eto on MISLI da je možda benigno. Po prvoj smjeni liječnika trebala je odmah na operaciju.
Bila je 2 mjeseca u gipsu od ramena do kukova. Praćenje hoće li početi zarastati; ništa se ne dešava. Produžetak gipsa još mjesec dana i prve promjene okoštavanja se vide. Jeeeeee super, nije nista “zločesto”, sreća do neba.
Prošao je i taj mjesec. slijedi kontrola. Nervoza. Dolazi mladi liječnik i proziva nas. Dotrčim, a on mi šapne: “Mama, ako svome djetetu želite dobro, bježite odavde odmah!!!”
“Kamo, gdje, što sad?”
“Potražite na KBC Šalati prof O. i ne posustajte.”
Hvala mu do neba za to. Bili smo ludi, sami, jadni, svakakvi. Uz plač i molbe na koljenima primio nas je. Odradili smo sve pretrage i konstatirano je da je uz sve problem i sa trombocitima. Nalazi sežu od 2002. Cjepivo ENGERIX B Trombociti su od tada ispod normale i ne prelaze u normalu osim u odredenom infektu (lažno dizanje, to danas znam). Dodatni problem: koštana srž proizvodi trombocite i šalje ih putem krvi u slazenu gdje sazrijevaju i dalje odlaze krvlju u ostatak organizma. Masnice, petehije, menstrualni ciklusi da ne govorim.
Školska liječnica: “Sve je to normalno, to je trenutno. Pa, znate, pubertet ..” Itd.
No, došao je dan kontrole koji nas je šokirao. Ona je imala predosjećaj i to neopisivi. Tumor se proširio na 5-6 cm. Nema u tom području koštane srži. Mora se pristupiti operaciji. Pretrage razno razne, donori koštane srži, testiranja. Datum operacije zakazan za 16.06.2011. u 11 sati. Nisu nam dali da budemo s njom zbog sterilnosti, zbog emocija i čega sve ne. Gušili smo se i suprug i ja. Oko 16:15 sati Antena Zagreb objavila je da je zahvaljujući Zakladi Ane Rukavine spašen još jedan mladi život, te da je to 11. po redu slučaj u Hrvatskoj.
BOOOŽE HVALA TI DO NEBA, znali smo da će biti sve u redu ❤.
Strah ostaje. Strah je sveprisutan, svakodnevan. Oporavak teče po protokolu, u najboljem redu. Razgovor s liječnicima, pitanja, glasna razmišljanja: “Od kud, kako doktore, od kud se TO stvorilo? Nikada ju bolilo nije. Bavila se sportom, padala, ustajala, ne razumijem?”
Nagnuo se prema mome uhu i izgovorio: “MAMA, CJEPIVOOO! razmišljajte!!!” Ostala sam u šoku kao i suprug.
Krivnja koja me je proganjala kao majku, ne moram niti reći kolika je bila. JA sam sudionik. JA sam krivac. JA sam nosila dijete na cijepljenje. JA sam vjerovala. Ja sam ju skoro ubila.
Hvala mu na iskrenosti do neba jer sam tek tada progledala i počela istraživati i povezivati učinke cjepiva. Danas je Bogu hvala sve u redu. I sama je majka te promišlja svojom glavom i čuva svoje najveće blago. Ne da ga u njihove ruke, a dijete joj vraća zdravljem, veseljem i inteligencijom.
Uz ovo svjedočanstvo imam uz nju još dvoje djece koje imaju također nespecifičnu trombocitopeniju, alergije također nakon primjene ENGERIX B cjepiva od 2002 godine.
0,1%? Kod nas je nuspojava u 100% primjene istoga. Nije slučajnost, nije da se ne zna za to! Jednostavno ne žele priznati jer bi samim time bili suučesnici jednako kao i ja kao roditelj! Ali dosta je bilo slijepog vjerovanja! Nisam ludi roditelj, samo sam educirani roditelj koji od pojedinih liječnika zna i više od njih samih i više nego dovoljno!
#slobodaizbora❤
Ukratko: Uz silna pitanja od kud i kako šapnuto nam je: “Mama, pa cjepivo BSG”. Tada saznajemo da ima i niske trombocite koje smo vezali uz prvotnu dijagnozu (koja nije bila istinita; i po dijagnozama su plaćeni – samo da znate).
Istraživajući po medicinskom kartonu, trombociti su konstantno sniženi od treće doze cjepiva ENGERIX B, i to od 2002. godine.
Prva dijagnoza: nespecifični tumor koštane srži – juvinalna cista.
Druga dijagnoza: nespecifična trombocitopenija (provodeći pretrage dalje, hematolog je rekao: “Gledajte, ona je s time rođena, samo toga niste još svjesni.”).”
J. T. (1.19.):
“Moj sin je u dobi od 9 mjeseci cijepljen protiv Hepatitisa B, nakon čega je proveo 10 dana u bolnici s pleuropneumonijom (upala pluća sa izljevom); inrav. antibiotik 10 dana + 5 dana sumamed. Nakon toga svako malo bronhitis, dok ga nisam počela liječiti fitoterapijom.
U dobi od 5 godina dijagnosticirana slabovidnost, 20% vida + dioptrija + 12,5 i 13,00. Danas je bolje s vidom, polako napreduje. Sad ima 8 godina (2010. godine). Ne znam je li slabovidnost posljedica cjepiva ili terapije, ali ni muž ni ja u obitelji nemamo osoba s oštećenjem vida. Liječnik školske medicine je upisao u karton kontraindikaciju za cijepljenje tako da je nuspojava sigurno zabilježena.
Ima napretka, no ne može se prognozirati kako će se dalje razvijati.”
*
Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.
Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.
Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!
Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!
* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (9.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (10.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (11.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (12.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (13.);
(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …