Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.)

Ja sam se još cijelo babinje pikala s injekcijama, znači šest tjedana nakon poroda. Roko je prekrasno napredovao. U mjesec dana mi je narasto 8 cm i dobio 2,5 kg. Prekrasno dijete. Napredan, pametan, radostan. Kad ide hrana veseli se kao beba od 7, 8 mjeseci, a ne beba od 3 mjeseca. Jednostavno je savršen.

Cijepljen je 23.02.2018. s 6u1 cjepivom (Hexacima).

Dolazi taj četvrtak. 15.3.2018.

U srijedu navečer sam mu skinula tjemenicu i okupala ga. Nahranila u 20 sati. Još smo se mazili i zaspao je. Naravno, 4 sata nakon toga opet klopa. U 00:00 sati mi je pojeo 130 ml. U pola 4 ujutro mi je izdahnuo na glas kao odrastao čovjek. To me probudilo. Ustala sam iz kreveta i vidjela da ne diše. Primila ga, stavila na krevet i počela umjetno disanje. Muž, ja, svekar i svekrva.

Zvala sam Hitnu. Hitna je brzo došla. Usnice su mu poplavile. Oni su ga kod kuće 10 minuta pokušavali spasiti. Odvezli su ga na Rebro. Kada sam došla tamo, vrišteći ulazim u Hitnu i vičem: “Di mi je dijete.” Dolazi Primarijus i kaže: “Mama, sve pokušavamo.”

Oko njega je 30 doktora. Uzela sam mu čarapice jer je bio bos. Nakon toga dolazi sestra i kaže: “Roditelji, idemo u pedijatriju!”

Mislim: “Sad će ga dovesti, sve je u redu.” Međutim, dolazi primarijus i još jedan doktor i kažu: “Moja sućut, ništa nismo mogli. U kolima Hitne cijelo vrijeme nije bilo srčane reakcije.”

Gledam i pitam: “Što pričate vi?” Kažu: “To je ta iznenadna dojenačka smrt, dešava se zdravoj djeci.”

Išla sam ga dva puta izljubit i izgrlit. Što da vam kažem. Bol koja nikad neće proći … Teško je i uvijek će biti. Al’ moj Roko meni i mužu daje snage.

Ne plačem puno jer ako plačem močim mu krila i onda ne može letjeti.

Drage žene i majke. Nikome ne želim da osjeti bol koju imam ja.

Obducija je pokazala da je bio potpuno zdrav.

Nakon cjepiva mi je spavao 4 sata u komadu i to je to. Sve normalno kasnije. Nikad mi nije palo na pamet što slijedi.”

20.12.2017. – 15.03.2018.

Roko

*

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje.