Zašto danas toliko djece ima alergije na hranu?

Piše: Taylor Hengen Newman

Kad je imao samo godinu dana, 1995. godine, sin Heather Fraser pojeo je malo maslaca od kikirikija i odmah pao u anafilaktički šok. Bio je dio “prvog vala” djece onoga što danas poznajemo kao epidemiju – danas svako trinaesto dijete ima opasnu alergiju na hranu. Heather se, kao stručnjakinja za povijest, zainatila da istraži što stoji iza ovog zabrinjavajućeg trenda, čitajući sve što je mogla pronaći: medicinsku literaturu, priručnike, povijest anafilaksije i alergija. Našla je odgovor – “povijest vakcinacije je prepravljena” i 2008. godine napisala je knjigu “Epidemija alergije na kikiriki”.

Prilikom izlaska drugog izdanja knjige Heather nam govori što je u pozadini ove epidemije alergija i što mi kao roditelji možemo učiniti.

Zašto je toliko djece danas alergično na hranu? 

Odgovor je jednostavan i znanost je jasna, ali istovremeno i proturječna: cijepljenje je odgovorno za epidemijske razmjere opasnih alergija na kikiriki i drugu hranu. Stogodišnja medicinska literatura, svaka uputa o cjepivu te Nobelova nagrada dodijeljena 1913. godine objašnjavaju da cijepljenje uzrokuje po život opasne anafilakse i alergije/atopije na ono što je u šprici. No cijepljenje kod djece razvija i preosjetljivost na ono što se nalazi u zraku i u tijelu u vrijeme i nakon cijepljenja. Naša tijela reagiraju alergijom onda kada su nam imunosni sustavi prekrcani toksinima koji se mogu povezati s hranom ili drugim tvarima. Od kasnih 1980-ih, kada je kalendar cijepljenja postao sve popunjeniji raznim cjepivima, kombinacija cjepiva i dodataka u njima stvorili su epidemiju alergija kod djece.

Možete li objasniti što se tada promijenilo?

Cjepiva su postala moćnija, daju se u kombinacijama (5 ili čak 7 u jednom ubrizgavanju), a u njima su moćni adjuvansi poput aluminija i konjugirani toksoidi koji stimuliraju imunosni odgovor. Istovremeno u razvijenim zemljama poput SAD-a, Kanade, Australije i drugih počinje se cijepiti djecu u sve ranijoj dobi. Ranija procijepljenost od 65% ubrzo je skočila na 95% do 2000. godine. Moćna cjepiva u kombinaciji s toliko visokom pokrivenosti dovela je do epidemije alergija u tim zemljama.

Dakle više beba cijepljeno s više cjepiva dovelo je do više djece s ozbiljnim alergijama?

Tako snažna cjepiva lako izazovu alergiju u male djece čiji imunosni sustavi su nezreli. I jednom kada postane atopično, to je dijete podložno novim alergijama. Veza između alergija na hranu i upala uha dobro je dokumentirana. Upale uha koje se često ponavljaju dovele su do preširoke primjene antibiotika, što ugrožava crijeva i imunosni sustav, i to dalje dovodi do više alergija.

Zašto ta veza između cjepiva i alergija nije odmah primijećena (i riješena)?

Nismo primijećivali tako veliki porast alergične djece sve dok nisu stasala za polazak u vrtić ranih 1990-ih godina. No početak epidemije je nepogrešiv. To je potvrđeno analizom statistike u hitnim službama, kohortnim studijama i svjedočenjima odgajatelja i učitelja koji su se suočili s naglim porastom broja alergične djece.

Na početku epidemije liječnici su pokazivali puno dobre volje da se bave alergijama i odgovore na pitanja zašto se to događa. Ukazivali su na cjepiva (u medicinskoj literaturi, kao i na video snimkama) i pitali su se je li politika cijepljenja od tako rane dobi vrijedna toga. Danas, međutim, liječnici izbjegavaju rasprave o uzrocima i umjesto toga se usredotočuju na liječenje koje donosi više novca.

Znanje je majčina najbolja obrana. Nema sigurnih cjepiva. Čak i zakon kaže da cjepiva neizbježno sa sobom nose rizik. Ali opet, niti liječnik niti alergolog ne mogu poreći da cjepiva uzrokuju alergije ili anafilaksu. To je jasno navedeno u uputama o cjepivima. No, po mome mišljenju, liječnici nisu voljni preuzeti odgovornost za dugotrajne posljedice cijepljenja niti istraživati uzroke alergija, već im je najvažnije da cijepe što više djece. Kad bi liječnici progovorili, napali bi ih kolege ili mediji srednje struje. Takvi liječnici ne bi mogli naći posao. Danas liječnici šute zbog straha. Oni ne mogu riješiti problem alergija jer su dio njega.

Zašto onda ne dobiju sva cijepljena djeca alergiju na hranu? Radi li se samo o “ruskom ruletu” ili neke genetske predispozicije imaju ulogu u tome? Možda bi pedijatri trebali raditi temeljitije analize obiteljske anamneze djeteta?

Alergija nije “bolest”. To je nužno znati da bismo razumjeli što se događa s našom djecom. To je obrana našeg organizma koji je programiran tako da se brani kad ga napada previše otrova. Sklonost alergiji može biti obrnuto proporcionalna nečijoj sposobnosti detoksikacije. Margi Profit je u svom radu “Funkcija alergije” iz 1991. godine navela da je alergija konačna i ponekad rizična prirodna obrana od toksina povezanih s benignim tvarima. Češanje, povraćanje, dijareja, kašljanje i kihanje su pokušaji tijela da se što prije riješi toksina. Pad krvnog pritiska ima svrhu sprječavanja da toksini dođu do vitalnih organa. Alergija se pojavljuje onda kad opći obrambeni sustav nije u stanju spriječiti da određeni toksin uđe u krvotok.

U uputama o cjepivu te na službenim stranicama, kao što je stranica CDC-a, navodi se da anafilaksa uzrokovana cjepivom ili bilo kojim njegovim sastojkom znači da više ne biste smjeli biti cijepljeni tim cjepivom. Također treba paziti na alergije na određene antibiotike i na alergiju na lateks povezanu s cjepivom. Tu su i epilepsija i problemi živčanog sustava. Sve je to navedeno u uputama. Neutješni plač i konvulzije nakon DTP cjepiva pogotovo znače da je to cjepivo potpuno neprikladno za vaše dijete. Roditelji trebaju biti vrlo oprezni i glasni.

Što mogu učiniti roditelji da bi spriječili alergije kod svoje djece?

Znanje je majčina najbolja obrana. Nema sigurnih cjepiva. Cjepiva nisu usmjerena na zdravlje moga djeteta. Jer da jesu, najprije bi se provjerilo zdravlje bubrega i jetara. Ima li moje dijete mitohondrijske probleme? Cijepljenje je mjera „svima jednako“ koja je dosad uzrokovala brojna oštećenja i smrti. U Kanadi je poznata priča PENTA i ona je svima upozorenje. (Pogledajte stranicu www.pentaproject.net). To je bilo nelicencirano i štetno cjepivo koje je primio moj sin.

Potičem svakog roditelja da čita uputu o cjepivu. Pročitajte sve! Postavljajte svima pitanja i tražite odgovore. Ako niste zadovoljni odgovorima, imate pravo reći ne. Imate pravo sačekati i razmisliti i samostalno istražiti. U SAD-u Zakon o oštećenjima od cjepiva onemogućava roditeljima da tuže proizvođača. Da bi se dobilo odštetu, pristaje se na nagodbu bez krivnje.

U Kaliforniji je nedavno prošao zakon SB277 kojim cijepljenje postaje obvezno za svu djecu koja pohađaju škole, bilo privatne bilo javne. Što roditelji mogu učiniti s obzirom na takvu legislativu?

Obvezno cijepljenje ukazuje na to do koje mjere je vlada vlasnik tijela građana. Cijepljenje je medicinski zahvat koji zahtijeva informirani pristanak roditelja. Bilo koji zakon koji to zanemaruje je neetičan i nemoralan.

Roditelji imaju pravo odbiti cijepljenje kako bi djecu zaštitili od anafilaksije i alergija. Zakon SB277 ukinuo je tu vrstu zaštite. A bez prethodnog testiranja djece epidemija alergija će se samo pojačati.

Nakon iskustva koje sam proživjela sa svojim sinom i cijepljenjem – utvrdilo se da je cjepivo koje je on primio bilo eksperimentalno, bez dozvole i zabilježeno je koliko je oštećenja uzrokovalo, ali liječnici tek trebaju to priznati – shvatila sam da sam cijelo vrijeme spavala. Da, cjepiva su rizična. Ali činjenica da vlada, liječnici, proizvođači riskiraju život moga sina (više od 11,000 registriranih nuspojava, od kojih 15 sa smrtnim ishodom) da bi zaradili na tržištu, podiže ovaj rizik na višu razinu i kategoriju. Sama činjenica da se to dozvoljava je dovoljan razlog za informirani pristanak. Nakon što sam se dobro informirala, odbila sam daljnja cijepljenja za svog sina, ali i za drugo dijete. Iskoristila sam svoje pravo da kažem ne.

Možemo tražiti od vlade da unese promjene u kalendar, da se rabe monovalentna cjepiva te da se cijepljenje odgodi do dobi od dvije ili tri godine života. Možemo uvesti testiranja (screeninge). Možemo zahtijevati istraživanje sigurnosti cjelokupnog vakcinacijskog kalendara – to nije nikad učinjeno.

No snage koje stoje iza kalendara cijepljenja su enormne. Zarada od cijepljenja je ogromna. Novi zakon o obveznom cijepljenju u Kaliforniji potvrđuje da će borba biti vrlo teška, no bez obzira na to, roditelji se moraju truditi da se čuje njihov glas.

Heather Fraser, autorica knjige “Peanut Allergy Epidemic”, jedna je od inicijatorica Projekta PENTA i pokretačica web stranice www.pentaproject.net, zajedno s kolegicom Ritom Hoffman. Na taj način žele prikupiti što više informacija o kasnijim, dugotrajnim nuspojavama petovalentnog cjepiva PENTA koje je, iako bez dozvole, bilo korišteno u cijeloj Kanadi (osim Manitobe), na djeci rođenoj između 1993. i 1997. godine. U sustav farmakovigilancije u to vrijeme prijavljeno je više od 11000 neželjenih reakcija, od toga 15 sa smrtnim ishodom. Na njihovoj stranici www.pentaproject.net se može pročitati sve o tom projektu i cjepivu, roditelji mogu ispuniti upitnik u kojem iznose svoja zapažanja o zdravlju djece nakon cijepljenja i educirati se općenito o cjepivima i nuspojavama.

Prijevod: Suzana Peša Vučković

• Izvor: Why Do So Many Kids Have Food Allergies Now?