Dokazi da bjelančevine iz hrane u cjepivima uzrokuju razvoj alergija na hranu i implikacije na vakcinalnu politiku
Vinu Arumugham, San jose, CA, USA
Sažetak:
Dobitnik Nobelove nagrade Charles Richet prije više od stotinu godina pokazao je da ubrizgavanje bjelančevine u životinju ili čovjeka uzrokuje senzitizaciju imunosnog sustava na tu bjelančevinu. Ponovno izlaganje istoj bjelančevini može za posljedicu imati alergijske reakcije ili anafilaksu. Ta je činjenica kasnije često demonstrirana kako kod ljudi, tako i kod životinja. Medicinski zavod (Institute of Medicine) potvrdio je u svom izvješću o nuspojavama cjepiva 2011. godine da bjelančevine iz hrane u cjepivima izazivaju alergije na hranu. Potvrda Medicinskog zavoda najnovija je i s najvećim autoritetom nakon otkrića dr. Richeta. Mnoga cjepiva i injekcije sadrže bjelančevine iz hrane. Brojna istraživanja nakon 1940. pokazala su da bjelančevine iz hrane koje su sastojak cjepiva uzrokuju senzitizaciju kod ljudi. Alergeni u cjepivima nisu potpuno otkriveni. Nije utvrđena sigurna razina ubrizganih alergena. Kao posljedica toga, ne regulira se količina alergena u cjepivima i injekcijama. Nije regulirana ni količina alergena u ekscipijensima (pomoćnim tvarima op. prev.) cjepiva. Utvrđeno je da je za senzitizaciju potrebna manja količina alergena nego za provokaciju. Poznato je da mnoga danas odobrena cjepiva sadrže dovoljno alergena da izazovu anafilaksu. Stoga ona sadrže više nego dovoljno alergena da izazovu senzitizaciju. Današnja djeca imaju manje dječjih zaraznih bolesti. Manje su izložena parazitima. U posljednjim desetljećima za 50% je porastao broj poroda carskim rezom. Poznato je da nakon takvih poroda novorođenčad nema optimalnu crijevnu mikrofloru. Sve to rezultira imunološkom neravnotežom koja naginje atopiji. Današnji kalendari cijepljenja sadrže 30 do 40 uboda. U jednom posjetu liječniku ubrizga se i do pet injekcija. Cjepiva sadrže i adjuvanse poput toksina hripavca i aluminijske spojeve koji također mogu isprovocirati alergiju. Adjuvansi pojačavaju imunogenost bjelančevina iz hrane. Ta kombinacija atopijske djece i ubrizgavanja injekcije s bjelančevinama iz hrane s adjuvansima doprinosi razvoju vrlo opasnih alergija na hranu kod milijuna djece. S obzirom na raspon i ozbiljnost epidemije alergija na hranu, potrebna je hitna akcija s ciljem da se promijeni vakcinacijska politika u području specificiranja cjepiva, proizvodnje, dokumentacije za uputu o cjepivu, sustava prijavljivanja nuspojava i traženja odštete. Brojni su istraživači zahtijevali da se iz cjepiva izbace bjelančevine iz hrane te da se reevaluiraju adjuvansi poput aluminijskih spojeva. U međuvremenu se mogu u upute o cjepivima umetnuti upozorenja o alergijama na hranu. Može se zaustaviti istovremeno davanje više cjepiva s ciljem da se izbjegnu kombinirani negativni učinci nekoliko bjelančevina i adjuvansa.
Trenutno stanje
Procjenjuje se da više od 15 milijuna Amerikanaca ima životno opasne alergije na hranu. Mnoga istraživanja koja istražuju uzroke ne uzimaju u obzir cjepiva ili injekcije kao jedan od mogućih uzroka (1,2,3).
Dosadašnja saznanja
Kratka povijest alergena u cjepivima i injekcijama koje potiču alergije kod zdravih pojedinaca
Dobitnik Nobelove nagrade Charles Richet već je prije stotinu godina pokazao da ubrizgavanje bjelančevina iz hrane u ljude ili životinje izaziva senzitizaciju imunosnog sustava na tu bjelančevinu. Daljnje izlaganje istoj bjelančevini može izazvati anafilaksu. Nazovimo to Richetovim alergijskim modelom. Wells (4) je 1908. godine utvrdio da ubrizgavanje vrlo male količine od 50 ng ovalbumina u zamorce izaziva senzitizaciju. Daljnje injekcije ovalbumina izazvale su alergijske reakcije.
Cook i sur. (5) su 1940. godine opisali kako su potaknuli alergiju cjepivom protiv tetanusa. Ratner i suradnici (6) su 1952. godine bili zabrinuti zbog mogućnosti senzitizacije na jaje nakon davanja cjepiva protiv gripe koja su proizvedena uporabom pilećih jaja. Proučavali su skupinu od 319 subjekata te otkrili da je njih 5 razvilo dermalnu osjetljivost na jaje nakon što su primili cjepiva koja su sadržavala bjelančevine jaja. Svi su subjekti u istraživanju bili liječeni od tuberkuloze. Autori istraživanja vjerojatno tada nisu znali da infekcija tuberkulozom može štititi od alergija (7). Dakle, otkrili su senzitizaciju u 1,6% primatelja cjepiva, čak i u populaciji koja tuberkulozom je bila zaštićena od alergije. Yamane i sur. (8) dokazao je značajan porast anti-ovalbumin IgE kod 36 od 100 subjekata nakon cijepljenja protiv gripe.
Nakayama i sur. (9) su 1999. godine pronašli dokaz uzročne veze između acelularnog cjepiva protiv hripavca kombiniranog s toksoidima difterije i tetanusa (DtaP) i razvijanja alergije na želatinu. Nakon tog istraživanja 2003. godine Kuno-Sakai i sur. (10) u svom su istraživanju rabili DtaP cjepivo bez želatine da pokažu da alergija na želatinu nastaje zaista zbog želatine u DtaP cjepivima. Godine 2009. američki Odjel za zdravlje (HHS) zatražio je od Zavoda za medicinu (IOM) da učini temeljitu analizu trenutnog medicinske i znanstvene literature o cjepivima i neželjenim posljedicama od cjepiva.
Zavod za medicinu zaključio je u svom izvješću
“Neželjene posljedice na našem popisu za koje se mislilo da ih potiču antigeni iz cjepiva putem IgE reakcija, a koje komisija istražuje, obično ne izazivaju neposrednu reakciju hipersenzitivnosti (npr. hepatitis B antigen, toksoidi, želatina, ovalbumin, casamino kiseline). No, kao što ćemo raspraviti u daljnjim poglavljima, gore navedeni antigeni povremeno izazivaju senzitizaciju putem IgE kod nekih osoba, a kasnije i reakcije hipersenzitivnosti pa i anafilaksu.” (11) Ovalbumin će, naravno, za posljedicu imati senzitizaciju na jaje. Casamino kiselina potječe iz mliječnih bjelančevina i rezultirat će alergijom na mliječne proizvode.
Alergeni u cjepivima
Cjepiva i injekcije sadrže bjelančevine iz hrane poput pilećih jaja, kazeina, želatinu, soju i druge (12). Sadrže i druge sastojke, kao što su polisorbat 80 i sorbitol za čiju se proizvodnju rabe prehrambene sirovine. Provjerom kod nekih dobavljača saznajemo da se polisorbat 80 radi od raznih prehrambenih sirovina: kokosa, palme, suncokreta, tapioke, pšenice, kukuruza, itd. Drugi možda rabe neka biljna ulja, ulja leguma i orašastih plodova da bi dobili uljnu kiselinu potrebnu za proizvodnju polisorbatra 80. Nije moguće garantirati da ti proizvodi ne sadrže zaostale alergene iz tih sirovina.
Nije određena granica količine alergena u cjepivima
Provjerio sam u američkoj Saveznoj agenciji za hranu i lijekove, u Farmakopeji Sjedinjenih Država i kod proizvođača cjepiva Sanofi Pasteur i saznao da nije određena gornja granica sadržaja alergena u cjepivima koja se odobravaju u Sjedinjenim Državama. Drugim riječima, nije određena niti zatražena sigurna razina alergena u cjepivima. Niti proizvođači ekscipijensa (pomoćnih tvari, op. prev.) poput sorbitola, polisorbata 80, nemaju određenu granicu za ostatne alergene u njihovim proizvodima koji se koriste za injekcije. Budući da nema ograničenja, proizvođači ne provjeravaju količinu alergena u svojim proizvodima. Nadalje, ostatne tvari koje mogu biti alergeni i koje mogu biti prisutne u pomoćnim tvarima, nisu niti navedene u uputama o lijeku. O’Brien i sur. (13) izmjerili su 1967. godine 7.4 mcg/ml ovalbumina u cjepivima protiv gripe. Goldis i sur. (14) izmjerili su čak 38,3 mcg/ml ovalbumina u cjepivu protiv gripe nedavne 2008. godine.
Učinak adjuvansa i više istovremenih cijepljenja
Toksin hripavca i aluminijski spojevi djeluju kao adjuvansi. Ti su adjuvansi potrebni za sintezu IgE (15). Ubrizgavanje bjelančevina iz hrane zajedno s tim adjuvansima povećava imunogenost bjelančevina hrane sadržanih u cjepivu. Ako se istovremeno daje 5 cjepiva, odjednom se daju brojne bjelančevine i adjuvansi. To povećava vjerojatnost senzitizacije.
Atsuko i sur. (15) nisu samo prihvatili stajalište da antigeni i sastojci iz cjepiva potiču alergije, već potvrđuju ulogu aluminija u sintezi IgE. Čak su i pokušavali naći alternativu cjepivima s aluminijem.
Za senzitizaciju je potrebno manje alergena nego za provokaciju.
Kao što je pokazao Wells (4), za senzitizaciju je dovoljno samo 50 ng ovalbumina. Doza za provokaciju bila je 25 mg. Isto tako su Nakayama i suradnici (9) otkrili da je želatina u DtaP cjepivu (48-200 mcg) dovoljna da izazove senzitizaciju, ali ne dovoljna za provokaciju. MMR cjepivo sadržavalo je dovoljno želatine (0,2%) da izazove provokaciju (16).
DtaP nakon DtaP: Rezultat: Senzitizacija, ali bez provokacije.
MMR nakon DtaP: Rezultat: Senzitizacija nakon koje je uslijedila provokacija.
Iz ovoga je jasno da bilo koje cjepivo ili injekcija koja sadrži dovoljno elergena da izazove anafilaksu ima više nego dovoljno alergena da može uzrokovati senzitizaciju. Poznato je da većina cjepiva uzrokuje anafilaksu. To znači da većina cjepiva sadrži više nego dovoljno alergena koji uzrokuju senzitizaciju.
Životinjski modeli i drugi slični mehanizmi poticanja alergija
Richetov model alergije često se rabi u laboratorijima da bi se potakla alergija na hranu u miševa. Obično se u miševe ubrizgava bjelančevina iz hrane s aluminijem kao dodatkom (17). To je jednako kao ubrizgavanje cjepiva koja se daju ljudima.
Postoje i dokazi da taj mehanizam djeluje i pri ujedu krpelja. Utvrđeno je da krpelji ispuštaju alfa galaktozu u tijelo žrtve. Žrtva razvije senzitivnost na alfa galaktozu. Budući da crveno meso sadrži alfa galaktozu, kod žrtrve se razvije alergija na crveno meso (18). Dakle, imamo dovoljno različitih, neovisnih potvrda otkrića Charlesa Richeta kako kod ljudi, tako i kod životinja.
Zaključak
Brojna istraživanja pokazala su da bjelančevine iz hrane koje su sastojak cjepiva izazivaju alergije na hranu. Izvješće Zavoda za medicinu utvrdio je isto. Količine alergena u cjepivima nisu regulirane. Današnja djeca su sve više atopična. Porođaji putem carskog reza ugrožavaju imunosni sustav novorođenčadi s obzirom na IgE sintezu zbog suboptimalnog mikrobioma crijeva (19). Broj porođaja tzv. carskim rezom u posljednjih je desetljeća povećan za 50%. Kalendar cijepljenja povećao je broj ubrizgavanja cjepiva na 30 do 40, a istovremeno se ubrzigavaju 5 ili 6 cjepiva. Cjepiva sadrže i adjuvanse poput aluminijskih spojeva i toksina hripavca koji mijenjaju IgE sintezu. Zbog svega navedenog kao posljedica se može predvidjeti i primijetiti epidemija alergija na hranu.
Djelovanje
Očito, kako su zaključili Kuno-Sakai i suradnici (10), izbacivanje bjelančevina hrane iz cjepiva i injekcija što je moguće prije bilo bi jedno od rješenja za alergije na hranu uzrokovanih cjepivima i injekcijama.
Goldis i sur. (13) su predložili alternativne metode proizvodnje cjepiva kako bi se izbjegla onečišćenja cjepiva bjelančevinama jaja.
Kattan i sur. (20) predložili su eliminiranje kazeina iz cjepiva. Mark i sur. (21) predlažu reevaluaciju aluminijskih spojeva u cjepivima zbog neželjenih posljedica za IgE sintezu.
Za to vrijeme je potrebno hitno djelovanje da se problem ograniči. Za razliku od anafilakse, alergije na hranu mogu se uočiti tek tjednima ili mjesecima nakon cijepljenja.
Ako doktori nisu informirani o mogućoj vezi između cjepiva i alergija na hranu, bilo putem uputa o lijeku bilo putem stručno recenziranih znanstvenih radova (1,2,3), kako će posumnjati na vezu i prijaviti sustavu prijavljivanja nuspojava od cjepiva VAERS? Zato je VAERS neučinkovit u proučavanju ovog problema. Princip predostrožnosti (22) navodi da nedostatak znanstvenog konsenzusa nije razlog za nedjelovanje u situacijama kad postoji rizik za javnu sigurnost. Ovaj princip se primjenjuje širom svijeta. Razborito izbjegavanje rizika (23) je princip predostrožnosti u upravljanju rizikom prema kojem treba poduzeti odgovarajuće napore da se potencijalni rizici svedu na minimum ukoliko je trenutna magnituda rizika nepoznata. Primjena razboritog izbjegavanja rizika znači u ovom smislu trenutni prekid prakse davanja više cjepiva odjednom. To bi smanjilo vjerojatnost pojave alergija na hranu jer bi se smanjio unos bjelančevina iz hrane i adjuvansa koji se istovremeno ubrizgavaju. Možda bi se trebalo ograničiti na jedno cjepivo mjesečno.
Prema načelu predostrožnosti trebali bismo u uputu o cjepivu dodati i upozorenje da je jedna od mogućih nuspojava i alergija na hranu. Time bi se poboljšalo prijavljivanje, a VAERS bi bio od koristi u proučavanju ovog problema. Nacionalni program za kompenzaciju od šteta izazvanih cjepivima (NVIC) zahtijeva od žrtava da dokažu da je cjepivo izazvalo oštećenje. Prema načelu predostrožnosti, međutim, teret dokazivanja sigurnosti proizvoda trebao bi biti na onima koji proizvode, odobravaju i propisuju cjepiva, a ne na žrtvama.
Obavijesti:
Želim obavijestiti da sam vodio informativne rasprave s dr. Polly Matzinger (NIH/NIAID) i dr. Calman Prussin (NIH(NIAID).
Prijevod: Suzana Peša Vučković
Literatura:
1. Berin MC, Sampson HA (2013) Food allergy: an enigmatic epidemic. Trends Immunol 34: 390-397.
2. Sicherer SH (2011) Epidemiology of food allergy. J Allergy Clin Immunol 127: 594-602.
3. Lack G (2012) Update on risk factors for food allergy. J Allergy Clin Immunol 129: 1187-1197.
4. Wells HG (1908) Studies on the Chemistry of Anaphylaxis. The Journal of Infectious Diseases 5: 449-483.
5. Cooke RA, Hampton S, Sherman WB, Stull A (1940) Allergy Induced By Immunization With Tetanus Toxoid. JAMA 114: 1854-1858.
6. Ratner B, Untracht S, Hertzmark F (1952) Allergy to Viral and Rickettsia Vaccines-Influence of Repeated Inoculations on the Acquisition of Egg Allergy. N Engl J Med 246: 533-536.
7. Obihara CC, Kimpen JLL, Gie RP, van Lill SW, Hoekstra MO (2006)Mycobacterium tuberculosis infection may protect against allergy in a tuberculosis endemic area. Clinical & Experimental Allergy 36: 70-76.
8. Yamane N, Uemura H (1988) Serological examination of IgE- and IgG-specific antibodies to egg protein during influenza virus immunization. Epidemiology and Infection 100: 291-299.
9. Nakayama T, Aizawa C, Kuno-Sakai H (1999) A clinical analysis of gelatin allergy and determination of its causal relationship to the previous administration of gelatin-containing a cellular pertussis vaccine combined with diphtheria and tetanus toxoids. J Allergy Clin Immunol 103: 321-325.
10. Kuno-Sakai H, Kimura M (2003) Removal of gelatin from live vaccines and DTaP-an ultimate solution for vaccine-related gelatin allergy. Biologicals 31: 245-249.
11. IOM (Institute of Medicine) (2012) Adverse effects of vaccines: Evidence and causality. Washington, DC: The National Academies Press.
12. Vaccine Excipient & Media Summary. CDC’s Vaccine ingredient table. Excipients Included in US Vaccines, by Vaccine. Accessed on: January 2015.
13. O’Brien TC, Maloney CJ, Tauraso NM (1971) Quantitation of Residual Host Protein in Chicken Embryo-Derived Vaccines by Radial Immuno diffusion. Applied Microbiology 21: 780-782.
14. Goldis M. Evaluation of Egg Protein Contamination in Influenza Vaccines. Journal of Allergy and Clinical Immunology 125: AB129.
15. Horino A, Taneichi M, Naito S, Ami Y, Suzaki Y (1997) Cytokine production by spleen cells from mice with ovalbumin-specific, IgE-selective unresponsiveness induced by ovalbumin-liposome conjugate. Allergology International 46: 249-253.
16. Gelatin content of various vaccines. http://www.chop.edu/service/vaccineeducationcenter/
vaccine-safety/vaccine-ingredients/gelatin-allergies.html. Accessed on: January, 2015.
17. Birmingham N, Thanesvorakul S, Gangur V (2002) Relative immunogenicity of commonly allergenic food versus rarely allergenic and non-allergenic foods in mice. J Food Prot 65: 1988-1991.
18. Commins SP, Platts-Mills TA (2010) Allergenicity of carbohydrates and their role in anaphylactic events. Curr Allergy Asthma Rep 10: 29-33.
19. Johnson CCC, Havstad S, Ownby D, Wegienka G, Zoratti EM (2013) The Impact of Caesarian Section On the Relationship Between Inhalent Allergen Exposure and Allergen-Specific IgE At Age 2 Years. The Journal of Allergy and Clinical Immunology 131: AB129.
20. Jacob DK, Konstantinou GN, Cox AL, Nowak-Węgrzyn A, Gustavo Gimenez, et al. (2011) Anaphylaxis to diphtheria, tetanus, and pertussis vaccines among children with cow’s milk allergy. Journal of Allergy and Clinical Immunology 128: 215-218.
21. Anders M, Björkstén B, Granström M (1995) Immunoglobulin E responses to diphtheria and tetanus toxoids after booster with aluminum-adsorbed and fluid DT-vaccines. Vaccine 13: 669-673.
22. Precautionary principle. Accessed on: January, 2015.
23. Prudent avoidance. Accessed on: January, 2015.