Što ako cjepiva NIKAD nisu iskorijenila dječju paralizu?
Jeste li znali?
Prilikom infekcije virusom dječje paralize više od 90% zaraženih nema nikakvih simptoma ili imaju blage simptome u obliku kratkotrajne temperature. Kod 1% oboljelih javlja se serozni meningitis, a u manje od 1% može doći do paralize ekstremiteta.
Virus se prenosi se fekooralnim putem ili rjeđe zagađenom hranom i vodom.
Manje je poznato i to da je cjepivo protiv dječje paralize imalo jedno od najbržih licenciranja u povijesti Američke agencije za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration). Odobreno je za komercijalnu upotrebu nakon navodno tek dvosatnog razmatranja u Povjerenstvu za licenciranje i to pod pritiskom. Mnogi su znanstvenici i liječnici bili svjedoci cjepiva koje je ispraćeno na tržište, prije nego što su imali priliku pročitati objavljena izvješća o studijama sigurnosti!
O ispitivanjima koja su prethodila odobrenju ovog cjepiva za tržište već smo pisali, svakako pročitajte https://cijepljenje.info/upitna-metodoloska-kvaliteta-klinickih-ispitivanja-cjepiva-slucaj-imovax-polio/
Zašto se dječja paraliza (poliomijelitis) „ponovno pojavljuje nakon što je iskorijenjena“?
U 1950-ima dječja paraliza je postala globalna briga. Godine 1955. razvijena su inaktivirana polio cjepiva (IVP); a 1961. izumljena su oralna poliovirusna cjepiva (OPV). Godine 1988. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), Međunarodni dječji fond Ujedinjenih naroda (UNICEF) i Rotary Foundation pokrenuli su “Global Polio Eradication Initiative” (GPEI) sa Zakladom Billa i Melinde Gates kao glavnim izvorom financiranja. Primarno kroz globalnu distribuciju cjepiva protiv dječje paralize (osobito u zemljama u razvoju) u kombinaciji s obrazovnim i preventivnim kampanjama, GPEI se nadao da će u potpunosti iskorijeniti dječju paralizu. SZO je od tada izdala „certifikate“ mnogim zemljama i regijama kako bi naglasila da su iskorijenile dječju paralizu.
No u proteklih nekoliko tjedana korporativni mediji započeli su još jednu taktiku zastrašivanja koja je, čini se, usmjerena na djecu, navodeći da se dječja paraliza vraća, na temelju navodnih detekcija virusa dječje paralize u kanalizaciji i sustavima za pročišćavanje vode. Ovaj virus dječje paralize navodno je otkriven u Londonu i New Yorku. No dijelu javnosti je manje poznato kako ovi virusi dječje paralize potječu od pojedinaca koji su cijepljeni “živim” oralnim cjepivom protiv dječje paralize (OPV). Ovakva cjepiva se, između ostalog, još uvijek koriste u siromašnim zemljama Afrike i Azije (posebno Afganistan i Pakistan). No izuzetak nisu niti neke europske zemlje, primjerice Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Ukrajina, Rusija. Dakle, ljudi koji su danas zaraženi virusom dječje paralize su oni koji su upravo protiv toga i cijepljeni i to sa živim, oralnim cjepivom protiv dječje paralize.
Baš kao što su i sada tijekom COVID-19 situacije postojali ljudi održanog znanstvenog i stručnog integriteta koji su javnost upozoravali na nelogičnosti službenog narativa koji se plasirao u javnost, tako su i u vrijeme zamaha cijepljenja protiv dječje paralize pošteni liječnici istupali kako bi ukazali na opasnosti u kampanjama cijepljenja, jasno navodeći da su cjepiva protiv dječje paralize problem, a ne rješenje. No bili su cenzurirani, pa čak i ušutkani.
Liječnici i istraživači koji razumiju opasnosti i rizike oralnog cjepiva protiv dječje paralize (OPV) već godinama pozivaju na ukidanje ovog cjepiva. Primjerice, članak u časopisu Oxford Journals Clinical Infectious Diseases 2005. pod naslovom “Kada možemo prestati koristiti oralno cjepivo protiv poliovirusa?” napisali su dr. Harry F. Hull iz Ministarstva zdravstva Minnesote i dr. Philip D. Minor iz Odjela za virologiju Nacionalnog instituta za biološke standarde i kontrolu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tražili su da se oralno cjepivo protiv dječje paralize zaustavi. Između ostaloga navode:
„Zašto se cjepivo OPV mora prekinuti? Paralitički poliomijelitis povezan s cjepivom prepoznat je nedugo nakon uvođenja OPV-a, a slučajevi su se pojavili i kod cijepljenih i kod njihovih kontakata. Dolazi vrijeme kada će jedini uzrok dječje paralize vjerojatno biti cjepivo koje se koristi za njegovu prevenciju. Sada su dostupni brojni podaci koji pokazuju da se virusi iz cjepiva mogu vratiti u punu neurovirulentnost. Epidemije dječje paralize u Kini, Egiptu, Haitiju, Madagaskaru i na Filipinima uzrokovane cirkulirajućim, neurovirulentnim poliovirusima dobivenim iz cjepiva pokazuju da su ti povratni sojevi potpuno prenosivi i predstavljaju značajan rizik za ljude.“
Ponovno je 2009. godine u časopisu Oxford Journals Clinical Infectious Diseases objavljen članak pod naslovom: “Vrijeme je za svjetski prijelaz s oralnog cjepiva protiv dječje paralize na inaktivirano cjepivo protiv dječje paralize“, dr. Aamira Shahzada s Odjela za strukturnu biologiju i biomolekularnu kemiju na Sveučilište u Beču. Napisao je: „OPV je izgubio svoju učinkovitost u osiguravanju kolektivnog imuniteta. Čini se da djeca dobivaju dječju paralizu od OPV-a, a također se čini da se OPV pokazao neučinkovitim u zaustavljanju prijenosa dječje paralize iz drugog izvora.
U svjedočenjima iznesenima na saslušanjima u Kongresu SAD-a 1962., dr. Bernard Greenberg, voditelj Odsjeka za biostatistiku Fakulteta za javno zdravstvo Sveučilišta Sjeverne Karoline, posvjedočio je da se dječja paraliza značajno povećala (50% od 1957. do 1958. i 80% od 1958. do 1959.) nakon uvođenja programa masovnog cijepljenja, no službeni podatci predstavnika javnozdravstvene politike izneseni su u javnost na način kako bi se stekao dojam o učinkovitosti Salkovog cjepiva. Dr. Greenberg naveo je sljedeće moguće razloge zašto se čini da se dječja paraliza smanjila nakon uvođenja cjepiva:
- Redefiniranje epidemije:
Bilo je potrebno više slučajeva da bi se dječja paraliza označila kao epidemija nakon uvođenja Salkovog cjepiva (s 20 na 100 000 na 35 na 100 000 godišnje)
- Redefiniranje bolesti:
Kako bi se bolest kvalificirala za klasifikaciju kao paralitički poliomijelitis, pacijent je morao pokazivati paralitičke simptome najmanje 60 dana nakon početka bolesti (rezidualna paraliza).
Prije 1954. pacijent je morao pokazivati paralitičke simptome samo 24 sata. Laboratorijska potvrda i prisutnost rezidualne paralize nisu bili potrebni. Nakon 1954. rezidualna paraliza utvrđivana je 10 do 20 dana i ponovno 50 do 70 dana od početka bolesti. “Ova promjena u definiciji značila je da smo 1955. godine počeli prijavljivati novu bolest – paralitički poliomijelitis s dugotrajnijom paralizom
- Izmijenjeno označavanje:
Nakon uvođenja Salkovog cjepiva, Cocksackie virus i aseptični meningitis razlikuju se od paralitičkog poliomijelitisa, dok je prije 1954. veliki broj ovih slučajeva nedvojbeno bio pogrešno označen kao paralitički polio”, objasnio je dr. Greenberg.
Postoje i naznake da se u službenoj klasifikaciji i protokolima nisu koristile ujednačene dijagnoze: Naime, prije 1954. godine, iza naziva “poliomijelitis” moguće se krilo sljedeće: transverzalni mijelitis, virusni ili “aseptični” meningitis, Guillain-Barreov sindrom (GBS), kineski paralitički sindrom, spinalni meningitis, spinalna apopleksija, inhibitorna paraliza, post-polio sindrom, akutna flakcidna paraliza (AFP) i mnoge druge bolesti. Pod krovnim pojmom “akutna flakcidna (mlohava) paraliza” uključeni su poliomijelitis, transverzalni mijelitis, Guillain-Barréov sindrom, enterovirusna encefalopatija, traumatski neuritis, Reyeov sindrom itd.
Povijesno gledano, bilo je uobičajeno, još od vremena cjepiva protiv velikih boginja – obeshrabriti ili ušutkati znanstveno, promišljeno i oprezno propitkivanje politike masovnog cijepljenja. I uglavnom se ovako odvijala “igra” oko teme cijepljenja: držite mišljenja i radove promišljenih, informiranih liječnika i znanstvenika podalje od recenziranih časopisa, a još dalje od medijskih kamera.
A to je samo početak priče o dječjoj paralizi, koja trenutno služi velikim dijelom kao temelj modernog vjerovanja u cijepljenje, čak i onima koji možda sumnjaju u trenutnu politiku COVID cjepiva.
Zabrinjavajuća je okolnost i ta što liječnici u prosjeku tijekom svoga obrazovanja o cjepivima i cijepljenju u praksi uče minimalno. Najbolje će biti da o ovome priupitate najbližeg liječnika, on će vam dati najpouzdaniji odgovor na pitanje koliko je vremena tijekom izobrazbe posvetio učenju o cjepivima i na koji način.
U konačnici je svakom roditelju najvažnije učiniti sve što je u najboljem interesu njegovog djeteta. Iskustva sada već sve većeg broja roditelja potvrđuju nam da svi oni koji su pomno odvagali moguće koristi i rizike cijepljenja za svoje dijete, više nikada nisu požalili što su prestali cijepiti ili nisu ni započeli. Naime, učinak programa cijepljenja na sveukupno zdravlje djece nije još uvijek razjašnjen, a moguće je negativan. Tome u prilog govore i rezultati novijih znanstvenih istraživanja u kojima se navodi kako je sveukupno zdravlje necijepljene djece BOLJE od zdravlja djece koja su cijepljena. O tome smo također pisali https://cijepljenje.info/utjecaj-kalendara-cijepljenja-na-zdravlje-i-zivote-djece-novi-podatci-trazi-se-zuran-odgovor/
https://cijepljenje.info/astma-je-ucestalija-kod-cijepljene-djece/
Dakle, ako sumnjate u sigurnost i učinkovitost cijepljenja, budite znatiželjni i istražite temu jer o tome mogu ovisiti životi vaše djece.
__________________________
Za one koji žele znati više:
Dr. Humphries, zajedno s Romanom Bystrianykom, objavila je knjigu pod nazivom Smoke Mirrors and The “Disappearance” of Polio International Medical Council. Ona je poglavlje o dječjoj paralizi učinila dostupnim javnosti u .pdf formatu, a možete ga preuzeti ovdje https://www.scribd.com/document/494280691/Smoke-Mirrors-and-the-Disappearance-of-Polio-International-Medical-Council
Dr. Humpries je predstavila svoje istraživanje o dječjoj paralizi i na nekoliko konferencija. Predavanja su dostupna ovdje https://www.youtube.com/watch?v=0gn080zhAgE i ovdje https://www.bitchute.com/video/yuzc34YyuQ4n/
https://www.npr.org/2019/11/16/780068006/how-the-oral-polio-vaccine-can-cause-polio
https://academic.oup.com/jid/article/192/12/2033/838973?login=true
https://academic.oup.com/cid/article/49/8/1287/429938
Intensive Immunization Programs, Hearings before the Committee on Interstate & Foreign Commerce, House of Representatives, 87th Congress, 2nd Session on H.R. 10541, Washington DC: US Government Printing Office, 1962; pp. 96-97
https://www.ljevak.hr/dr-sc-danijel-grgicin/28061-cijepanje-cjepivom-dualnost.html
https://cijepljenje.info/predstavljamo-novi-letak-zelim-zdravlje-biram-zdravlje/letak-freemali/
https://cijepljenje.info/izvori-o-cijepljenju/
Releated
Cjepiva protiv COVID-19 uzrokovala su 84% svih smrtnih slučajeva zabilježenih u VAERS-u u posljednje 32 godine?
Sustav prijavljivanja nuspojava cjepiva (VAERS) Vlade SAD-a pokrenut je 1990. kako bi se pratile ozljede i smrtni slučajevi prijavljeni nakon primanja cjepiva. Kongres je zakonom naložio da Vlada održava ovu bazu podataka kao dio Nacionalnog programa naknade štete uzrokovane cjepivima. Nacionalni program kompenzacije za ozljede uzrokovane cjepivima alternativa je bez krivnje tradicionalnom pravnom sustavu za […]
Djeca koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od razvoja trajne astme?
Studija koju je financirala država i koja je objavljena u utorak, izvijestila je o “pozitivnoj povezanosti” između “izloženosti aluminiju povezanog sa cjepivom” i “stalne astme” kod djece u dobi od 24 do 59 mjeseci. Djeca u studiji koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od […]