Lidija Gajski: “Obavezno cijepljenje odstupa od temeljnih načela suvremene medicine i demokracije”

“Uloga vakcina u povlačenju zaraznih bolesti bila je minimalna, a potrebu za primjenom u današnje vrijeme trebalo bi temeljito preispitati”, naglasak je iz napisa Cijepljenje – spas od zaraznih bolesti ili nepotreban rizik? (PDF), liječnice Lidije Gajski objavljenog u glasilu Hrvatske liječnike komore Liječničke novine (broj 103 od 15. listopada 2011., rubrika “drugo mišljenje”, str. 51-55).

   (izvor: atma.hr)

Uvodni odlomak spomenutog napisa glasi: “Na pitanje što misli o cijepljenju, prosječna će osoba, pa i većina liječnika bez puno razmišljanja odgovoriti da se radi o jednom od najuspješnijih medicinskih postupaka, koji je spasio milijune ljudi od masovnih zaraznih bolesti poput velikih boginja, difterije i poliomijelitisa. Međutim, oni zainteresirani, odnosno upućeni, složit će se da je riječ o jednoj od najvećih kontroverza u medicini, temi o kojoj se već desetljećima vodi rasprava između protivnika i zagovornika. Pri tom protivnici cijepljenja nisu tek malobrojni dezinformirani i paranoični roditelji, odnosno grupice protuestablišmentski orijentiranih new age aktivista, već po svojoj brojnosti i obrazovanju, odnosno stručnosti, respektabilan skup udruga i pojedinaca – laika kao i liječnik i znanstvenika, koji čini ono što je već ranije prepoznato kao antivakcinalni pokret.”.

A zaključak je istaknut na kraju napisa: “Obavezna, neselektivna, masovna imunizacija odstupa od temeljnih načela moderne medicine – individualiziranog pristupa i informiranog pristanka (ali i od temeljnih načela demokracije – građanske slobode i osobnog izbora, uklapajući se u trend jačanja totalitarizma i globalne kontrole nad ljudima), a bez pravog razloga i opravdanja. Jer ovdje se ne radi o jasnoj i neupitnoj dobrobiti stanovništva, njegovoj nesumnjivoj zaštiti i „višem”, javnozdravstvenom interesu, odnosno sigurnosti zajednice, već o predmetu, to jest postupku prepunom nejasnoća i kontroverzi, o kojem, dok se one ne raščiste kroz stručnu i javnu raspravu, trebaju ponaosob odlučivati oni koji će snositi njegove posljedice.”.