Cjepiva u “bolonjskom procesu” – tko se boji istine o uzrocima autizma?

Tiskani mediji, televizija, internet te zdravstveni sustav kao i farmaceutski lobby proteklih su se tjedana u Italiji, ali i drugdje u svijetu borili da što prije objave “dobru” vijest o preokretu vezanom za presudu br. 148/2012. iz Riminija o vjerojatnoj vezi između autizma i kombiniranog cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, kraće MMR cjepiva. Naime, Prizivni je sud u Bolonji poništio ovih dana presudu iz Riminija kojom se dječaku Valentinu Bocci dodjeljuje visoka odšteta zbog oštećenja nastalog nakon cijepljenja trivalentim MMR cjepivom.

Za veći dio medicinskog establishmenta u Italiji, i ne samo njih, ova je odluka je označila pobjedu. Međutim, mora se odmah reći da pored ove presude, postoje još brojne druge slične presude u Italiji, kako ranije, tako i one nakon ove u Riminiju, koje su presudile u korist oštećenika. Osim toga, ova presuda još nije pravomoćna, a roditelji i njihov odvjetnik Luca Ventaloro najavili su žalbu Vrhovnom (kasacijskom) sudu.

 Nazivati ovu presudu povijesnom nije pravedno prema svim ostalim presudama koje su pravomoćne, a još je gore što se zanemaruje težina situacije: još jednom, umjesto da se zaista pozabavimo autizmom, pozornost se javnosti skreće na nevjerojatne sukobe moći između znanosti i prava odobravajući tu i tamo presude u ovisnosti jesu li u skladu ili u suprotnostima s našim vjerovanjima. Ovo je najbesmisleniji način za pristupanje tom problemu, kao i općenito problemu poremećaja iz autističnog spektra, problemu hiperaktivnosti, poremećaja pozornosti i drugih bolesti povezanih s oštećenjima moždanih funkcija.

Sve se ove presude temelje na rigoroznoj, potpunoj i autoritativnoj procjeni koju provode akademski liječnici, istraživači i stručnjaci specijalisti, što vrijedi daleko više nego propaganda potkupljivih novinara ili naklonjenih web stranica. Tvrditi na temelju ovakve presude da ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da MMR cjepivo izaziva autistični sindrom, u svim njegovim oblicima, je samo način da se zatvore oči i ne gleda stvarnost.

Podsjetimo još jednom. Kontroverza oko MMR cjepiva zahuktala se nakon jednog jedinog članka koji zapravo i nije bio kompletna studija, već opisivanje 12 slučajeva bolesne djece, ali je sumnja na MMR cjepivo mogla ugroziti status farmaceutske industrije, ako se lavina ne zaustavi u početku. Članak, čiji je jedan od autora bio Andrew Wakefield, objavljen je u časopisu The Lancet 1998. godine, a povučen 2. veljače 2010., dakle 12 godina nakon objavljivanja, zbog navodnih formalnih nedostataka, poput neinformiranja roditelja djece da ona sudjeluju u istraživanju ili onog da studiju financiraju odvjetnici koji rade na slučajevima u kojima se traže dokazi protiv proizvođača cjepiva.

Međutim, sredstva su bila i javna jer je istraživanje naručilo Vijeće za vakcinaciju i imunizaciju engleske vlade. The Lancet se ograničio samo na povlačenje članka, bez objavljivanja protudokaza, koje ni do danas nije objavio. Čak su i naknadne optužbe za prijevaru koje je na račun Wakefielda lansirao British Medical Journal, lažne jer su temeljene na manipuliranoj dokumentaciji: neizravna potvrda toga je bila pobjeda na sudu u Londonu u siječnju 2012. godine gdje je dr. John Walker Smith, jedan od Wakefieldeovih suradnika i koautor članka, oslobođen optužbi za prevaru uz sljedeće obrazloženje: “Ova presuda jasno ukazuje da je britanski slučaj Glavno medicinsko vijeće (General Medical Council) protiv liječnika Royal Free Hospitala bio smišljen kako bi namjerno diskreditirao bilo kakvu povezanost crijevnih bolesti, autizma i sumnji roditelja na MMR cjepivo.”

Vratimo se na presudu iz Riminija br. 148/2012. U obrazloženju iste navedene su činjenice na temelju kojih je dosuđeno u korist tužitelja, odnosno njegovih zastupnika. Najprije, to je nepostojanje sličnih poremećaja u obiteljskoj anamnezi; u medicinskoj dokumentaciji djeteta prije cijepljenja nisu zabilježeni slični simptomi; nisu utvrđeni dokazi za genetske alteracije kariotipa; objektivno je utvrđeno da su se simptomi bolesti pojavili nakon cijepljenja, a testiranjem krvi otkrivena je i prisutnost markera antitijela protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, ali i istovremeno postojanje povišenih vrijednosti aluminija te niskih vrijednosti cinka i magnezija.

Presuda Prizivnog suda u Bolonji temelji se na kompletnom negiranju tih nalaza: najprije se polazi od negiranja znanstvene vrijednosti prezentiranih istraživanja, i to ne samo Wakefieldovih nego i brojnih drugih, bilo starijih od Wakefieldova ili novijih, a njima se suprotstavljaju isključivo istraživanja koja negiraju povezanost. Dr. Lodi koji je bio stručnjak angažiran na ovom slučaju na Prizivnom sudu, utvrdio je da apsolutno ne postoje nikakvi dokazi za takvu korelaciju između autizma i cjepiva MRR. Dodaje čak, da “ništa ne vrijedi činjenica da su Wakefieldove nalaze kasnije potvrdila druga istraživanja u raznim dijelovima svijeta, jer je Wakefieldovo istraživanje proglašeno prevarom, a on izgubio licencu liječnika u Velikoj Britaniji.” Drugim riječima, dr. Lodi je zaključio da, ako je nevaljano istraživanje dr. Wakefielda, onda su nevaljana i sva druga istraživanja sa sličnom hipotezom i rezultatima. Dr. Lodi sa svojom logikom ide i dalje i tvrdi da nema vremenske korelacije između pojavljivanja simptoma autističnog spektra i MMR cjepiva, tek činjenica da se te dvije pojave događaju jedna za drugom, ali to nije dovoljno da se to dvoje stavi u vezu… Svaki komentar ovdje je sasvim suvišan.

Napomenimo da talijanski zakon o odštetama od cjepiva, poznat kao zakon 210/92, navodi da je povezanost moguće utvrditi već i samo ako postoji visoka vjerojatnost ili pak kad se ne može dokazati da postoje drugi uzroci koji bi ovog isključili. Dr. Montinari, koji je bio medicinski vještak na prvom suđenju, utvrdio je “visoku vjerojatnost” za postojanje povezanosti, dok dr. Lodi bahato tvrdi da je to nemoguće. Ne ovisi o elokvenciji sudskog vještaka hoće li uvjeriti suca, koji nije stručnjak na tom području, u povezanost dviju pojava. Postoje točni medicinsko-pravni kriteriji po kojima se utvrđuje povezanost lijeka i nuspojave, odnosno oštećenja. Tako se u talijanskoj literaturi navode kronološki kriterij, topografski kriterij ili kriterij mjesta, kriterij kvaliteta i kriterij kvantiteta, etiološki kriterij, kriterij kontinuiteta, kriterij znanstvene mogućnosti, kriterij statističke vjerojatnosti te kriterij isključivanja drugih uzroka.

Neslužbeno doznajemo od talijanskih aktivista da je dotični liječnik dobivao prijetnje tijekom suđenja na Prizivnom sudu pa nas ovakav ishod na Prizivnom sudu nimalo ne čudi.

No ostavimo po strani neslužbene priče i pogledajmo službene podatke. Neosporna je činjenica da je farmaceutska industrija najbogatiji i najmoćniji lobby na planetu. Većinu istraživanja financiraju sami proizvođači, pa je i za očekivati da se rezultati friziraju kako bi pokazali povoljne rezultate za njihove proizvode. O tome da te tvrtke ne prezaju ni pred čim kako bi ostvarile mega profite i zadržale svoje monopolističke položaje na tržištu svjedoče i sudski procesi, poput onog protiv Mercka čiji su stručnjaci, uz blagoslov menadžmenta, da bi prikazali 95% učinkovitost svog MMR cjepiva tijekom kliničkih testiranja ubacivali u cjepivo antitijela zečeva. U slične je sudske procese upletena i tvrtka GlaxoSmithKline.

Nedavna presuda u Italiji, kojom je potvrđena veza šestvalentnog cjepiva Infanrix Hexa, kojeg sada uvode i u naš kalendar obveznih cjepiva, i autizma temeljila se na tajnom dokumentu tvrtke GlaxoSmithKline iz kojeg se jasno vidi u koliko je slučajeva tijekom kliničkih ispitivanja došlo do nuspojave autizma, ali su ti slučajevi izbačeni iz izvještaja regulatornom tijelu.

Najpoznatiji američki slučaj povezanosti MMR cjepiva s autizmom je presuda u korist dječaka Ryana Mojabija, u kojoj se navodi da je dječak kao prvu nuspojavu dobio encefalitis, koji je vremenom doveo do autizma. U američkoj tablici nuspojava (Vaccine Injury Table) encefalitis je naveden kao jedna od mogućih nuspojava cjepiva.

Iznijeli smo dovoljno službenih podataka o povezanosti cjepiva s mnogim oštećenjima, pa i s autizmom koji se razvije nakon encefalitisa ili encefalopatije kao priznate nuspojave cjepiva, te je apsolutno neutemeljeno nedavno srušenu talijansku presudu okarakterizirati kao pobjedničku za zagovaratelje cijepljenja. Umjesto nadmudrivanja i iznošenja dokaza za i protiv postojanja povezanosti, bilo bi potrebnije uzeti u obzir statistiku koja dokazuje izuzetan porast broja autistične djece te najozbiljnije i bez predrasuda i financijskih interesa istražiti sve moguće uzroke toga.

Cijepljenje kao takvo zasigurno je u svojoj povijesti bilo korisno, no prisiljavati ljude na rizičan medicinski zahvat u današnje vrijeme samo znači negiranje osnovnih ljudskih prava koja ćemo vremenom, ako to dozvolimo, sve manje uživati. Zato se moramo zapitati u kakvom će to svijetu živjeti naša djeca, ako mi sada ne ustanemo i izborimo se za slobodu našeg i njihovog izbora.

Suzana Peša Vučković

* Izvori:

La sentenza riparatriceReview of Adverse Effects of VaccinesAndrew Wakefield co-accused wins court battle against UK General Medical CouncilReport Vaccine Reactions. It’s the Law!

Releated

Cjepiva protiv COVID-19 uzrokovala su 84% svih smrtnih slučajeva zabilježenih u VAERS-u u posljednje 32 godine?

Sustav prijavljivanja nuspojava cjepiva (VAERS) Vlade SAD-a pokrenut je 1990. kako bi se pratile ozljede i smrtni slučajevi prijavljeni nakon primanja cjepiva. Kongres je zakonom naložio da Vlada održava ovu bazu podataka kao dio Nacionalnog programa naknade štete uzrokovane cjepivima. Nacionalni program kompenzacije za ozljede uzrokovane cjepivima alternativa je bez krivnje tradicionalnom pravnom sustavu za […]

Djeca koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od razvoja trajne astme?

Studija koju je financirala država i koja je objavljena u utorak, izvijestila je o “pozitivnoj povezanosti” između “izloženosti aluminiju povezanog sa cjepivom” i “stalne astme” kod djece u dobi od 24 do 59 mjeseci. Djeca u studiji koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od […]