Andrew Wakefield dolazi u Split podržati zabrinute roditelje
U petak, 24. svibnja 2019., tik prije početka predizborne šutnje, mediji su izvijestili kako su u Splitu otkrivena dva slučaja ospica kod odraslih osoba.
Zanimljivo je primijetiti da mediji tvrde kako su te dvije oboljele osobe iz Splita – NECIJEPLJENE, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) se niti nakon pet dana nije oglasio priopćenjem o tzv. epidemiji koja trenutno uključuje dvije odrasle osobe. Ministarstvo zdravstva nije proglasilo epidemiju.
Nećemo ulaziti u spekulacije da se navodna epidemija pojavila tik pred izbore za Europski parlament na kojem je kandidat bila Ivana Delaš, dr. vet. med., poznata po borbi protiv kršenja važećih propisa koji se odnose na obvezu cijepljenja.
Tzv. epidemija pojavila se u jeku upisa u vrtiće i škole te prije turističke sezone. Našoj djeci se provjerava cijepni status, ali tko provjerava cijepni status turista koji nam dolaze iz zemalja u kojima cijepljenje nije obvezno?
Zašto od ospica zapravo obolijevaju odrasli?
Zaključak: cijepljenje protiv ospica je LOGISTIČKI NEUSPJEH.
Kako je to moguće:
1) …ako je cijepljenje protiv ospica od 1969.* obvezno u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini (bili smo tada jedna država)?
2) …ako se obvezno cijepljenje protiv ospica odnosilo na djecu starosti od 8 mjeseci do 10 godina, a te dvije oboljele odrasle osobe su morale moći biti zahvaćene cijepljenjem (jer su trenutno radno-aktivne/imaju 30. i 39. godina)?
3) …ako je poznato da otpor prema obveznom cijepljenju u Jugoslaviji zapravo nije ni postojao jer su ljudi tada vjerovali struci, državi i monovalentnim cjepivima – čega danas više nema (nema povjerenja, nema monovalentnih cjepiva, nema domaćeg proizvođača i nema istinski malenog broja nuspojava)?
Jesu li te dvije odrasle osobe mediji svrstali u “necijepljene” iz neznanja ili su ih tako svrstale službe javnog zdravstva u pokušaju prikrivanja činjenice da jedna (ili čak dvije doze) cjepiva protiv ospica nisu učinkovite i ne pružaju doživotni imunitet?
Jesu li te osobe svrstane u kategoriju “necijepljenih” samo zato što u trenutku pojave simptoma bolesti uz sebe nisu imali cijepnu knjižicu?
Zašto se osobe s nepoznatim cijepnim statusom, tj. onim kojeg osoba ne može dokazati, službeno svrstavaju u “necijepljene”?
Vjerojatno se nitko od Vas, čitatelja, ne sjeća jeste li kao dijete cijepljeni i protiv čega, a o tome nemate ili ne možete pronaći zapis, pa ste također “nepoznatog statusa”, a najvjerojatnije ćete biti klasificirani kao “necijepljeni”.
Znanstveni rad je dostupan ovdje https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5234812/?fbclid=IwAR0AVeK0BaJ_crfBA6HCX0pm9TJrKPqG1PsHwhCpcLbZz7gphwwrm7NXiYk#!po=0.666667
* Zakon o obaveznom cijepljenju djece protiv ospica (morbilli) stupio je na snagu 5. studenog 1968., ali nismo sigurni koliko dugo je trajala nabava cjepiva te da li se zakon doista počeo primjenjivati 5. studenog 1968. – te smo zato naznačili 1969. kao početnu godinu masovnog cijepljenja protiv ospica
Do danas nemamo rezultate testiranja od kojeg soja ospica su oboljeli odrasli, budući da je HZJZ-ov voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, dr. sc. Bernard Kaić, prim. dr. med., zaokupljen sarkastičnim komentiranjem najave dolaska Andrewa Wakefielda u Split.
Tako je, Andrew Wakefield je potvrdio svoj dolazak 8. lipnja 2019. u Splitu, Trg Gaje Bulata u 17:30h, na mirno okupljanje roditelja i djece povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o osobama oštećenima cjepivom, a koje organizira Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA).
Liječnik s podrškom mase roditelja širom svijeta otkad mu je Britanska liječnička komora oduzela licencu – evo zašto
Ako ste čuli za dr. Wakefielda – a vjerojatno jeste – čuli ste dvije priče. Čuli ste da je dr. Wakefield šarlatan, neetični znanstvenik, sitni trgovac koji je “izbrisan” iz britanskog registra liječnika i čiji je članak o autizmu i gastrointestinalnim bolestima iz 1998. “povučen” iz vodećeg medicinskog časopisa, a njegovi nalazi “debunkirani”, “prevara” i slično.
Isto tako ste čuli i sasvim drugačiju priču: da je dr. Wakefield briljantni i hrabri znanstvenik, suosjećajni liječnik kojeg pacijenti vole, a obitelji s autističnom i cjepivom oštećenom djecom smatraju ga svojim šampionom. Što je od toga istina?
Andrew Wakefield je gastrointestinalni kirurg specijaliziran za upalne bolesti crijeva, autor više od 140 izvornih znanstvenih članaka.
Godine 1998. nakon stručnih recenzija, u časopisu Lancet objavljen je njegov članak u kojem prikazuje 12 slučajeva djece koja su imala velike i dugotrajne tegobe s crijevima, a bila su i autistična. Većina roditelja te djece tvrdila je da su tegobe i regresija u autizam započele neposredno nakon cijepljenja MMR cjepivom. Wakefield ih je primio na obradu u želji da im pomogne.
Članak u kojem se opisuju tegobe malih pacijenata nije klasično istraživanje s kontrolnom skupinom, već je, u skladu sa znanstvenom metodologijom, prethodno priopćenje (early report).
U tom je priopćenju navedeno sljedeće:
Zašto je onda članak povučen?
Kakve su optužbe stavljene na teret dr. Wakefielda i
njegovih kolega, koautora članka?
1. Da mu je odvjetnička tvrtka koja je zastupala roditelje u parnici na sudu platila objavljivanje tog članka, pa da je bio u sukobu interesa kojeg nije otkrio u članku.
2. Da su testiranja na djeci bila nepotrebna te da su
provedena bez odgovarajućih dozvola i suglasnosti, čime se navodno krše etička
načela znanstvenih istraživanja.
3. Da su djeca čije su tegobe prikazane u članku
ciljano birana za taj prikaz, a nisu ih uputili njihovi liječnici pedijatri.
4. Da je prikupljanje uzoraka krvi od zdrave djece na
rođendanskoj zabavi Wakefieldovog sina bilo neetično i neodgovorno postupanje
znanstvenika.
Iako su sve optužbe neosnovane, novinar koji je pokrenuo hajku na Wakefielda uspio je u naumu da ga oblati, a Glavno medicinsko vijeće (GMC) je većinu optužbi i novinarovih tvrdnji bez temeljite provjere prihvatilo kao činjenice i oduzelo mu dozvolu za rad uz objašnjenje da se radi o “ozbiljnom profesionalnom prijestupu”. Bez potrebe da opovrgavamo točku po točku, a opovrgnuo ih je nebrojeno puta sam dr. Wakefield, ponajbolje u knjizi Callous Disregard, pitamo mi vas:
Kojom od ovih optužbi se opovrgava išta iz povučenog članka? Je li uopće u pitanje dovedena ijedna znanstvena ili medicinska teza iznesena u radu?
Trebalo je samo zaustaviti čovjeka koji je bio sve bliže otkrivanju veze između cjepiva i autizma i drugih tegoba i spriječiti ga da kao sudski vještak pomaže u sporovima roditelja koji su tražili odštete za svoju oštećenu djecu.
Piše: dr. sc. Mary Holland, mag. iur., znanstveni istraživač na Pravnom fakultetu NYU
Skraćeno i prilagođeno iz knjige Vaccine Epidemic, 25. poglavlje http://vaccineepidemic.com/pdf/vech25.pdf
U novije vrijeme, u žalbenom postupku, engleski Visoki sud je odbacio optužbe protiv preostalih autora spornog članka u časopisu Lancet, a Wakefieldov kolega, profesor John Walker-Smith, vraćen je na posao i oslobođen optužbi.
Wakefield je jedini od 13 koautora kojem je zabranjeno prakticirati medicinu. Izgubio je svoju zemlju, svoju karijeru i medicinsku dozvolu. Smatra da su ti gubici mala cijena za plaćanje privilegije rada s pogođenim obiteljima.
Otkako se preselio u Austin, Teksas, s Polly Tommey je suosnovao Autism Media Channel koji djeluje u cilju suprotstavljanja farmaceutskom marketingu i pristranim korporativnim medijima. Redateljski debi Wakefielda bio je nagrađivani dokumentarni film “Who Killed Alex Spourdalkis?” (Tko je ubio Alexa Spourdalakisa? – pronašli smo besplatan film na poljskom jeziku). Nakon toga, Wakefield je režirao film “VAXXED – from Cover-up to Catastrophe” (Cijepljeni – od zataškavanja do katastrofe), a o njegovom životu i skandalu s MMR cjepivom snimljen je odličan dokumentarni film “Pathological Optimist” (Patološki optimist).
Wakefield je podnio tužbu za klevetu protiv novinara Briana Deera i urednice Fione Godlee pred Okružnim sudom u Travisu u Teksasu. Pojedinosti tog slučaja možete pronaći ovdje. Žalbeni sud je odbacio tužbu i proglasio se nenadležnim.
Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) podržava cijepljenje uz prethodno ispunjenje zakonskih pretpostavki te najviših sigurnosnih standarda.