Zašto ne želim cijepiti svoje dijete?

Djelotvorno i sigurno liječenje ne treba pomoć prisile pod prijetnjom sankcije.

Nitko nema ovlasti prisiljavati roditelje pod prijetnjom sankcije na kršenje djetetovih prava niti im istim uskraćivati roditeljska prava i obveze, odnosno kršiti roditeljska prava s referencom na slobodni i informirani pristanak.

Konkretno, to što članci 40., 76. i 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB) propisuju zakonsku obvezu cijepljenja pod prijetnjom sankcije, ne znači da su isti etički ispravni i u skladu s međunarodnim smjernicama, smjernicama EU te da ne kolidiraju s domaćim zakonodavstvom.

 Drugim riječima, cjepiva sadrže široku i raznoliku paletu otrovnih sredstava od neurotoksina (Al, Hg), fenoksietanola, ekcitotoksina (mono-natrijev glutamat), formaldehida, tenzida (fenoli, fosfati), solne kiseline, polisorbata, skvalena, silikona i tako dalje, do antibiotika koji u kombinaciji s Al i/ili Hg potenciraju oštećenje živčanih stanica. Uostalom, sve su te tvari zabranjene u dječjoj hrani, ali dopuštene u cjepivima koja se daju bebama putem kojih odlaze u krvotok bez prolaska kroz uobičajene imunološke obrane? Da ne spominjemo dokazanu činjenicu da se genski materijal iz ostataka virusa i biološke podloge na kojoj su virusi uzgajani (životinjsko i tkivo ljudskih fetusa) može ugraditi u genom primatelja (cijepljenog djeteta) i promijeniti gensku osnovu njegovih stanica stvarajući predispoziciju za buduće bolesti.

Liječnici-cijepitelji ne provjeravaju adekvatnost cjepiva prije cijepljenja, to jest smije li dijete ili ne smije primiti određeno cjepivo obzirom na preosjetljivost na bilo koju komponentu sastava cjepiva, što predstavlja kontraindikaciju za cijepljenje. Davanje otrovnih sredstava i neodgovarajućih lijekova djetetu kao i nesprečavanje istog su ponašanja koja taksativno navodi definicija fizičkog zlostavljanja. Zlostavljanje djeteta predstavlja povredu djetetovih prava što je u suprotnosti sa smjernicama EU, međunarodnim smjernicama, Ustavom RH, Obiteljskim i Kaznenim zakonom.

Osim navedenog, ubrizgavanje otrovnih sredstava u dijete s neizvjesnim ishodom predstavlja kršenje Hipokratovog načela ”Primum non nocere” i načela predostrožnosti – ovlasti liječnika nadilaze njegovo znanje. Ukratko, nitko me ne može ničim prisiliti niti za isto ima pravnu osnovu da svjesno svom djetetu dam otrov ili neadekvatan lijek, odnosno radim medicinski pokus na njemu niti me u ovom slučaju neznanje ispričava.

Svaki puta kada liječnik cijepi dijete, a njegovi roditelji ne dobiju informacije o sastavu, opasnostima, nuspojavama i medicinskim kontraindikacijama cjepiva, taj je liječnik potencijalno odgovoran za kaznena djela i prekršaje kažnjive u smislu kaznenog prava, u slučaju ozbiljnih posljedica ili čak i smrti uslijed cjepiva koje je dano na “slijepo”.

Pacijent mora biti obaviješten o ozbiljnim rizicima cijepljenja, posebice ukoliko je dotično cjepivo povučeno ili privremeno obustavljeno u nekoliko zemalja, uslijed smrti cijepljenih osoba (a svakako u slučaju smrti mlađe djece ili novorođenčadi).

Cijepe se zdrava djeca pod pretpostavkom da će u budućnosti oboliti od zaraznih bolesti bez dokaza, cjepivima za koja ne postoje dokazi da su učinkovita i sigurna, ali postoje dokazi o nuspojavama cjepiva poput autizma i smrti iz čega nedvojbeno proizlazi kršenje načela proporcionalnosti – rizik cjepiva premašuje korist.

Ono što je posebno kritično jest činjenica da europske vlasti i materijal napisan na engleskom jeziku točno navode prirodu i sastav supstanci u pedijatrijskim cjepivima, dok ove ključne informacije nedostaju na pakiranjima namijenjenima za hrvatsko tržište! Ovime je jasno kako u Hrvatskoj te podatke nije obvezno navoditi, dok su isti navedeni na svim proizvodima koji se nalaze na australskom tržištu!

Ostaje nejasno kako će hrvatski liječnik informirati pacijenta i njegove roditelje, ako ni on sam ne vidi važne informacije koje mu je proizvođač uskratio s blagoslovom nadležnih vlasti. Primjer Infanrix hexa, cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, polia, HIBa i hepatitisa B koje je prema izvješću proizvođača o kliničkom ispitivanju cjepiva Table 36 The GlaxoSmithKline Biological Clinical Safety and Pharmacovigilance report to Regulatory Authority  unutar deset dana od cijepljenja izazvalo 65 smrti kod novorođenčadi ispod godine dana (97%) i 2 smrti u sljedećih 10 dana (3%), te je uočeno “pet slučajeva autizma tijekom ispitivanja, ali su ispušteni (unlisted) s popisa neželjenih posljedica koji je predan zdravstvenim vlastima koje odobravaju stavljanje cjepiva u promet”. Predmetno izvješće je poslužilo kao dokazni materijal u još jednoj talijanskoj presudi u korist dječaka koji je zbog cjepiva obolio od autizma, gdje je vještačenjem potvrđena uzročno-posljedičnu veza.

Infanrix hexa je sklopljen prema sastavu od Pentaxima (cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, polia, HIBa) i Engerixa B (cjepivo protiv hepatitisa B) koji se nalaze na našoj obveznoj listi cjepiva. U uputi o lijeku Pentaxima stoji: ” Ostale nuspojave koje nisu navedene, a javljale su se u drugih cjepiva koja sadrže neke od sastojaka PENTAXIMA, mogu se također smatrati mogućim nuspojavama”. Odgovara li realnosti negacija od strane liječnika nedavne tragične smrti desetomjesečne, potpuno zdrave bebe s Rebra nakon cijepljenja peterovalentnim cjepivom protiv difterije, tetanusa, hripavca, polia i HIBa kao posljedice cjepiva ili je zauzet stav temeljen na definicijama i idejama koje automatski odbacuju optužbe protiv cjepiva?

”Interestingly, when laboratory animals develop symptoms of vaccine damage and then die, it is never considered coincidental; but when children develop the same symptoms and/or die after the administration of the same vaccines, it is considered coincidental or caused by their parents or other carers. When all this fails, then it is considered “mysterious”.” (Viera Scheibner, PhD)

Zanimljivo, kada laboratorijske životinje razviju simptome oštećenja cjepivom, a potom uginu, to se nikad ne smatra slučajnim; ali kada djeca razviju iste simptome i / ili umru nakon primjene istih cjepiva, onda se to smatra slučajnim ili se za uzrok optužuju njihovi roditelji odnosno drugi brižnici. Kada niti to ne uspije, slučaj se smatra “misterijem”.

Između apstraktne ugroze zaraznim bolestima i inducirane realne ugroze cjepivima, definitivno biram prvo!

Da se prisilno cijepljenje ne kosi samo s pravima pacijenata i/ili roditelja, već i s pravilima liječničke struke jasno potvrđuje i Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora koje je dana 4. siječnja 2012. godine jednoglasno potvrdilo:

”Prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom.”

Pedijatrijsko društvo je još prije puno godina dalo službeni stav kako pedijatri imaju pravo na priziv savjesti u slučajevima prisilnog cijepljenja. Sve je to još jedan dodatan udarac ZZPZB kao lex imperfecta.

Učinkovito i sigurno liječenje ne treba pomoć prisile pod prijetnjom sankcije. Najveća obrana od bolesti je u zdravoj, hranjivoj hrani, higijeni, svakodnevnoj tjelovježbi, 7-8 sati spavanja dnevno i naravno odgajanju djeteta u ljubavi svojih roditelja, no od takvog pristupa farmacijska industrija i vladina medicina nemaju profita. Vitalna je opća razina zdravlja. Snaga je u argumentima i edukaciji, a ne igri na pobjedu karte straha koja implicira zločin i loše roditeljstvo u slučaju odbijanja cijepljenja prema ljudima iz medicinskih odjela za odnose s javnošću koji u suradnji s medijima nasmrt plaše roditelje mračnim scenarijima o tome što će se desiti ako njihova djeca ne prime cjepiva. Među današnjim medicinskim postupcima, cijepljenje je jedno od onih s najmanje čvrstog znanstvenog utemeljenja.

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora