Pismo koje nije ugledalo svjetlo dana: Gdje je granica lažima i cenzuri u medijima?

Donosimo pismo dr. Lidije Gajski glavnom uredniku Slobodne Dalmacije u vezi s člankom objavljenim u tom listu 27. veljače 2017. Naslov članka glasio je “Trubiti protiv cjepiva vrlo je profitabilno: ​strah raste, roditelji su zbunjeni, a netko zgrće velike novce; Dr. Richter: Mi znamo tko financira antivakcinalnu kampanju!”. Pismo vrlo sličnog sadržaja upućeno je i urednicima Jutarnjeg lista i portala Net.hr koji su istog dana prenijeli taj članak u nešto skraćenom obliku (Jutarni list: “Cijepio sam i sebe i svu svoju djecu, netko na širenju straha zgrće velike novce!“ i Net.hr: “Tko zgrće lovu na kampanji protiv cijepljenja?“).

U zahtjevu za objavljivanjem svoje reakcije na spomenute članke, dr. Gajski se pozvala na čl. 40. Zakona o medijima koji jamči pravo na ispravak u slučaju netočnih i nepotpunih informacija, kao i povrijeđenih prava i interesa – njenih osobnih, kao i prava i interesa roditelja, članova Građanske inicijative “Cijepljenje – pravo izbora”. Podsjetimo da i Ustav RH u čl. 38. koji se bavi slobodom govora, jamči pravo na ispravak svakome kome je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Nijedan od navedenih medija nije objavio ispravak. Slobodna Dalmacija, Jutarnji list i Net.hr dali su javni prostor osobi koja je izgovorila niz laži i uvreda na račun ljudi koji se zalažu za preispitivanje obveznog cijepljenja i istodobno drugoj strani onemogućili da na njih reagira. Pokazali su da djeluju suprotno zakonu, ali i suprotno onome što bi trebala biti njihova društvena uloga i odgovornost.

(fotoizvor: novilist.hr)

U nastavku je pismo dr. Lidije Gajski.

Ispravak članka

Članak na koji se referiram napisan je u formi intervjua s pedijatrom prim. dr. Darkom Richterom. Dr. Richter je gorljivi zagovornik cijepljenja. U članku izjavljuje da bi, uz postojećih deset bolesti u Kalendaru, cijepio i protiv dodatne tri, a možda i još bolesti, a vakcinirao bi i trudnice.

Neću ovom prigodom komentirati zastrašivanje epidemijama zaraznih bolesti i umanjivanje nuspojava cjepiva (dezinformacije promotora vakcina uskoro će se naći u posebnom filmu). Osvrnut ću se na Richterovo poimanje i odnos prema “drugoj strani”, koju naziva “antivakcinalistima”. Riječ je o kvalifikaciji koja predstavlja pojednostavljenje, krivu interpretaciju i zlouporabu onoga za što se zalažu informirani roditelji i odgovorni znanstvenici i liječnici širom svijeta. A to je preispitivanje cjepiva, naročito u pitanju sigurnosti, odnosno težnja za njihovom boljom kvalitetom. Premda polaze od svojih vlastitih loših iskustava, kao i od znanstvenih nalaza o škodljivosti vakcina, roditelji i drukčije misleći stručnjaci ne uspijevaju senzibilizirati pedijatre i institucije nadležne za cijepljenje. U nedostatku komunikacije kao svoj primarni cilj postavljaju ukidanje zakonske obveze cijepljenja.

Sa službenih adresa molbe i zahtjevi druge strane ne samo da se ignoriraju, već se one koji misle drukčije proglašava neobaviještenima, nekompetentnima, iracionalnima i neodgovornima. Dr. Richter vrlo dobro oslikava takvu poziciju; neistomišljenike optužuje da “tako intenzivno prate internet, ali se tako teško snalaze u ozbiljnim sadržajima na engleskom jeziku”, “smišljaju gluposti” i uvode “modu” pronalaženja nuspojava uz svako novo cjepivo. Naročito se obrušava na liječnike, kao “pripametne glasnogovornike antivakcinalnih stajališta”. Kako nije teško zaključiti da ovo ide poglavito na moj račun, morat ću po ne-znam-koji-put ponoviti da nikad nisam izjavila da sam protiv cijepljenja. Od početka se zalažem za to da se cjepiva na objektivan način istraže i da se onda dogovori koja su nam potrebna, a koja nisu. S ciljem da se izbjegnu štetne posljedice za obitelji i zajednicu.

Međutim, prema dr. Richteru liječnici-antivakcinalisti imaju još neki, “samo njima znani interes” u antivakcinalnoj kampanji. I on ga je, premda oni “misle da nitko ne zna koji su njihovi (goli) interesi” ipak prozreo – riječ je, naravno, o novcu. Odakle? Iz “tzv. otvorenih društva koja su, unatoč imenu, prilično netransparentnih namjera”.

Oprostite mi, ali ne sjećam se kad sam zadnji put čula ovakvu bedastoću. Molila bih novinare i urednike da ovakve neprovjerene i apsurdne izjave (“netko zgrće velike novce”) koje nanose štetu ugledu poštenih ljudi, barem ne stavljaju u naslove. A kolegu Richtera bih molila da se suzdrži od iznošenja u javni prostor besmislica bez ikakvog utemeljenja i logike. Ili neka odmah dostavi dokaze o financijskoj vezi između Sorosa i mene, odnosno Sorosa i tzv. antivakcinalnog pokreta. Pa da se točno vidi koliko nam je podebljao novčanike i priskrbio putovanja “od Jamajke do Belgije”. O Jamajci većina nas može samo sanjati, a novac za jednu zrakoplovnu kartu do Bruxellesa skupili smo iz vlastitih džepova.

Izgleda da su u svijetu i svjetonazoru dr. Richtera nemogući i neshvatljivi motivi i djelovanja izvan materijalnih kategorija. Na sreću, postoji i drugačiji svijet i svjetonazor u kojem ljude ne pokreće novac, već istinoljublje, dobročinstvo i suosjećanje. Nastave li vodeći stručnjaci za cijepljenje i dalje živjeti u ovom prvom svijetu, potpuno će izgubiti već ozbiljno narušeno povjerenje ljudi i sustav cijepljenja će se raspasti. Pri tom za moguće žrtve neće biti krivi “antivakcinalisti”, već rigidni zagovornici cijepljenja i nosioci postojećeg restriktivnog zakonodavstva.

Doktoru Richteru “nije jasno da se na razini Komore ne preispita stručna odgovornost tih liječnika”. Ovim putem ga obavještavam da je njegov kolega prije nekoliko godina podnio Hrvatskoj liječničkoj komori zahtjev da me se procesuira zbog iznošenja neistina o cijepljenju i narušavanja ugleda liječničke struke (što baš pokazuje da je “trubiti protiv cjepiva vrlo profitabilno”). Nakon mog očitovanja Komora je taj zahtjev odbacila kao neosnovan.

Također mu je nejasno zašto “se antivakcinalistima, liječnicima i neliječnicima otvara tako puno prostora u državnim medijima”. Vjerujemo da bi mu posao bio jednostavniji i lakši bez tih “ometanja”. No današnji pacijent nije više neuk i neinformiran, i još važnije, razumije koliko je medicinski autoritet izgubio na vjerodostojnosti i stručnoj i društvenoj odgovornosti. Srećom, razumiju to i neki mediji, odnosno novinari. Nisam sigurna da se to može reći za članak na koji se odnosi ovo pismo.

Lidija Gajski, dr. med., spec. interne medicine