O cijepljenju u Hrvatskoj: Zar nemamo svi slobodu javnog izražavanja?

Povodom članaka koji su u posljednje vrijeme pušteni s raznih portala obraćamo se javnosti ovim putem.

Roditelje koji preispituju današnja cjepiva te traže slobodu izbora pri cijepljenju uz informirani pristanak, u člancima se naziva bijesnima, neznalicama, ljutitim i militantnim pokretom, idiotima, debilima, histeričnima, paranoičnima, ekstremistima mahnitog mišljenja itd.

Iznesene su i tvrdnje kako roditelji koji traže slobodu izbora pri cijepljenju (po uzoru na 18 europskih zemalja) ne vjeruju liječnicima, pedijatrima, stručnjacima, kako su teoretičari zavjere, kako se nisu informirali o zaraznim bolestima. Roditeljska borba za slobodu odlučivanja također se naziva antivakcinacijskom histerijom, te najnovijom srednjovjekovnom modom u Hrvatskoj.

Roditelje se također predstavlja kao ekstremno religiozne te povodljive za mišljenjem i uputama crkvenih vođa (?).

Piše se i o roditeljskom neznanju zbog kojeg ne prihvaćaju statistike, osporavaju znanost itd.

Idemo redom.

Prije svega, potpuna je neistina kako roditelji ne vjeruju pedijatrima, potpuno je suprotno, jer upravo od njih konstantno traže suradnju i dijalog kako bi se povjerenje održalo. 

Svakodnevno se roditelje proziva kako nemaju pravo izražavati stav o potrebi ukidanja zakonske obaveze cijepljenja zato što nisu stručnjaci, nisu liječnici, epidemiolozi, nemaju diplomu niti doktorat iz medicine (iako neki imaju, ali iz nekog razloga, diploma roditelja koji traži slobodu izbora smatra se manje vrijednom jer ima mišljenje suprotno od kolega iz struke). Prema nametnutom javnom mišljenju, roditelji nisu dovoljno stručni niti imaju pravo javno izraziti svoje stavove, a ukoliko se na takav postupak ipak odluče naziva ih se epitetima navedenim na početku teksta.

Međutim, vratimo se na dio o nestručnosti zbog koje gubimo pravo na javno izražavanje.

Mi to pravo nemamo, ali novinari (blogeri), na čije smo se napise osvrnuli, imaju! Iako nitko od njih nije stručnjak. Oni su književnici, sociolozi, povjesničari, kolumnisti, filmski kritičari, pisci, filozofi, profesori novinarstva i komunikologije itd.

80% roditelja koji nemaju povjerenje u sustav imunizacije te traže transparentnost, ima visoku stručnu spremu, a mnogi od njih kolege su autorima članaka.

Koji je razlog da jedan književnik svoje mišljenje javno može izraziti (i to agresivno, uz uvrede i omalovažavanja), a drugi ne može zato što je roditelj koji preispituje cjepiva?

Koji je razlog da jedna sociologinja može javno iznijeti mišljenje o cijepljenju i za to dobiti pohvalu osobe iz vladajuće stranke u Hrvatskoj (iako nije navela niti jednu činjenicu kojom bi potkrijepila svoj stav), a netko od roditelja sociologa isto ne može učiniti?

Tko to u Hrvatskoj određuje tko može, a tko ne može biti dovoljno stručan da javno izrazi svoje stavove?

Zar je za izražavanje stavova uopće potrebna stručnost i diploma iz određenog područja?

Zar nemamo svi slobodu javnog izražavanja?

Ili su oni koji imaju mišljenje drugačije od većine prijetnja nacionalnoj sigurnosti?

Nadalje, prosječni roditelj koji preispituje cjepiva zna svaku uputu o cjepivu napamet, pročitao je (ovisno o vremenskom trajanju informiranja) najmanje 20, a u prosjeku više od 100 studija o cjepivima (koje su javno dostupne i pisali su ih, zamislite, STRUČNJACI iz tog područja!), zna sve podatke o cjepivima sa stranica WHO-a, EMA-e, CDC-a, uključujući i povijest te same početke imunizacije u Hrvatskoj i svijetu.

Prosječni roditelj koji preispituje cjepiva zna apsolutno svaku međunarodnu konvenciju o ljudskim pravima, zna napamet članke najmanje 7 zakona na koje se poziva kod izražavanja svog stava o potrebi ukidanja zakonske obaveze cijepljenja.

Svi su već čuli tog prosječnog roditelja, poznaju ga, boje se njegovog znanja.

Da li je strah razlog što roditelj nema pravo na izražavanje stavova i mišljenja? Strah od dokazivanja stručnosti bez diplome?

Kako ćete se opravdati ako mu dozvolite da se izjasni i dokaže da možda ipak jest stručnjak?

Prosječni roditelj može se dokazati bez da nekoga javno naziva debilom, idiotom, već će se dokazati znanjem.

Bojite li se znanja?

Da se dotaknemo na kraju još jednom teme o tome tko je veći stručnjak.

Postoji poveći broj liječnika koji podržavaju roditeljsku borbu za slobodu izbora pri cijepljenju, međutim, ni njihovo se mišljenje ne uvažava dok se s druge strane uvažava mišljenje novinara i blogera.

Tim povodom, pozivamo apsolutno svaku osobu da provjeri zašto je situacija ovakva, istražite sami, postanite i vi stručnjaci.

Admini stranice STOP obaveznom cijepljenju u RH