Je li strah od zaraznih bolesti protiv kojih cijepimo naše najmlađe doista opravdan?

Prenosimo članak dr. sc. Alme Demirović, dr. med., objavljen u listu Jasmin, broj 37-38, proljeće/ljeto 2018.

JE LI STRAH OD ZARAZNIH BOLESTI PROTIV KOJIH CIJEPIMO NAŠE NAJMLAĐE DOISTA OPRAVDAN?

Temelj na kojemu je izgrađeno mišljenje o važnosti cijepljenja je slijedeći: “Nesporno je znanstveno utvrđeno kako je dobrobit cijepljenja za zdravlje ljudi neusporedivo veća od rizika pojave mogućih posljedičnih, u pravilu pojedinačnih, neželjenih događaja.” Pojednostavljeni matematički prikaz ove rečenice je tzv. omjer korist / šteta. Službeni stav medija, struke, farmaceutske industrije i svih zagovaratelja ove teze je da je korist uvelike veća od štete. I time je zadatak riješen.

Izazov: Provjerimo rezultat ovoga razlomka.

Cijepljenju se tradicionalno pridaje velika važnost u smanjenju pobola i smrtnosti od nekih zaraznih bolesti. Smatra se civilizacijskim dosegom. No paralelno s uvođenjem masovnog cijepljenja razvijali su i drugi civilizacijski dosezi poput poboljšanih higijenskih uvjeta, kakvoće pitke vode, boljih uvjeta čuvanja i pripremanja hrane, poboljšanje medicinske skrbi i dostupnost lijekova itd. Struka i sama priznaje, ali to dovoljno ne naglašava, da se značajan trend smanjenja pobola i smrtnosti od zaraznih bolesti pojavio i prije uvođenja masovnog cijepljenja.

Primjeri grafičkih prikaza koji dokazuju da se smrtnost od zaraznih bolesti smanjila prije uvođenja cijepljenja:

U jednome povijesnome trenutku uvodi se masovno cijepljenje. U različito vrijeme za različite bolesti. Spomenuti trend pada pobola i smrtnosti od zaraznih bolesti se nastavlja, ali se od toga trenutka sve zasluge za taj trend pripisuju isključivo cjepivu. Od tog trenutka svi se drugi civilizacijski dosezi i njihova uloga u doprinosu poboljšanju zdravlja pučanstva zaboravljaju. Opravdano? Povijesni okvir o kojemu govorimo je prva polovica 20-og stoljeća nadalje. Dakle, ne tako davno.

Ovim kratkim uvodom želim naglasiti jednu važnu činjenicu koja se odnosi na učinkovitost masovnog cijepljenja, a koja glasi da nikada zapravo nećemo moći sa stopostotnom sigurnošću, koju znanost zahtijeva, govoriti o tome je li se pad pobola i smrtnosti od nekih zaraznih bolesti može pripisati isključivo i jedino cjepivima kao što nas se gotovo svakodnevno informira. Jer istina je da ne znamo bi li se spomenuti trend pada zaraznih bolesti nastavio i bez cijepljenja kao što se bez cijepljenja i počeo smanjivati. Jednostavno ne znamo.

Dodatno, što se desilo s epidemijama smrtonosnih i teških bolesti protiv kojih se kroz povijest nije masovno ili dugotrajno cijepilo? Njihovo smanjenje se ne pripisuje cijepljenju. Zanimljivo, zar ne? Time se otvaraju prva vrata sumnje. Ona u općenitu korist cijepljenja? Svaka medalja ima dvije strane. Druga strana medalje cijepljenja su moguće nuspojave ili neželjene reakcije cijepljenja. U našemu razlomku to je šteta.

Ono što nas nitko dosada nije učio je činjenica da druga strana medalje ovog medicinskog postupka doista postoji u mjeri koja nije zanemariva. Nas kao pacijente. Gore od toga je što niti oni koji izravno pružaju uslugu cijepljenja nisu o tome primjereno educirani. Većina uputa koja se njima pružaju jesu upute o tome što trebaju činiti kako bi povećali stopu procijepljenosti stanovništva. Apsurdno je da niti jedan medicinski postupak ne bi trebao zahtijevati veću dozu opreza i sveobuhvatnog znanja kao postupak cijepljenja obzirom da je cijepljenje mjera koja se primjenjuje na zdravome čovjeku (djetetu) jer joj je deklarativna svrha prevencija.

Uznemirujući podaci za potvrdu teze da se točni podaci o šteti izazvanoj cijepljenjem ne znaju odnose se na slijedeća dva važna segmenta ispitivanja sigurnosti cjepiva. Prvi segment je ispitivanje sigurnosnog profila prije puštanja cjepiva na tržište, a drugi je onaj nakon što se cjepivo pusti na tržište i počne koristiti za masovnu upotrebu (tzv. postmarketinško praćenje sigurnosti). Detaljnijim proučavanjem metodologije ispitivanja prvog segmenta uočava se da je ono mahom nepotpuno iz nekoliko ključnih razloga od kojih izdvajam: nepostojanje dvostruko slijepe studije tj. skupine ispitanika kojima se daje pravi placebo pripravak te nedovoljno dugo i nedovoljno detaljno multidisciplinarno ispitivanje učinaka cjepiva i njihove dinamike u organizmu. Dodatno, navedene studije učinjene su na vrlo malom broju ispitanika u odnosu na broj korisnika koji se cijepe nakon stavljanja tog proizvoda na tržište.

Jednom kada je cjepivo stavljeno na tržište deklarativno se polažu velike nade u tzv. postmarketinški nadzor sigurnosti cjepiva. Upravo to je segment u kojemu su propusti toliko očiti da zaprepašćuje činjenica kako se tvrdnje o gotovo potpunoj neškodljivosti cjepiva te postojeće dinamike i količine upotrebe velikim dijelom temelje na njemu. Taj je sustav, naime dizajniran na način da cjepitelj spontano prijavi pogoršanje zdravstvenog stanja koje poveže s provedenim cijepljenjem. A kako cjepitelj nije educiran prepoznati takvo stanje, a niti motiviran prijaviti ga, nepoznati broj nuspojava ostaje službeno nezabilježen.

Ovakvu praksu dodatno potkrjepljuje činjenica o nepostojanju bilo kakvog nadzora navedenog procesa, a tome u prilog govore i službeni brojevi o prijavljenim i priznatim nuspojavama koji su manji čak i od onih navedenih kao očekivane nuspojave u uputama proizvođača. Time dolazimo do kraja izazova s početka priče. U razlomku korist / šteta ne znaju se točni brojevi niti za brojnik niti za nazivnik. Svi navedeni podaci su provjerljivi i za zainteresirane dostupni kod autorice teksta.

Stoga je najpoštenije reći da je rezultat nepoznat. Iz tog razloga vas pozivam da se informirate i razmišljate. I da od znanosti, medija, struke, farmaceutske industrije i svih zagovaratelja teze o nedvojbeno jasnom rezultatu zahtijevate istinu i samo istinu. Jer vaše dijete ne zaslužuje biti dijelom ovakve računice.