Jadranka Biban, dr. med.: Cjepiva, zakoni i svijest*
Danima mi u inbox pristižu pitanja o tome kakav je moj stav o cjepivima i zakonu o obveznom cijepljenju djece. Na nekoliko sam poruka odmah odgovorila, no kako pitanja i dalje stižu u velikom broju, odlučila sam napisati još jedno svoje obraćanje kojim želim naglasiti svoje stavove o ovim pitanjima.
Zapravo o cjepivima i njihovoj ulozi u medicini, odnosno o tome što je namijenjeno prevenciji određenih bolesti već imam objavljeno nekoliko tekstova na web stranici 8-KA. Isto tako, nedavno sam na svojem Facebook profilu napisala sljedeći post:
(izvor: youtube.com)
“Sjećam se kad bijah dijete, imah četiri ili pet godina, roditelji su me odveli mojoj prijateljici koja je u to vrijeme bolovala od ospica da se razbolim na vrijeme. Nakon izvjesnog vremena i ja sam oboljela od ospica… imala sam visoku temperaturu, bijah sva crvena, mislim da mi na cijelom tijelu nije bilo mjesta koje je normalno izgledalo. I tako nekoliko dana pa mi je prošlo. Potom je pedijatar mojim roditeljima rekao da sam sad doživotno zaštićena od ospica. Tijekom svog studija medicine, učila sam o virusima ospica, o imunitetu, komplikacijama… Naučila sam da je imunitet potpun i najsigurniji nakon PRELEŽANIH ospica, dok cjepivo ne daje doživotni imunitet. Jednako tako su me moji profesori učili da su komplikacije od ospica vrlo rijetke ako ih preležite u ranoj dobi, dakle u ranom djetinjstvu, što znači da će cijepljena djeca izgubiti imunitet kad porastu, i zato je rizik od obolijevanja u to vrijeme velik, a komplikacije česte i teške. Mislim da ono što su me učili moji profesori o istinskoj zaštiti od ospica i najnovije preporuke o zaštiti nisu u suglasju. Gdje je problem?”.
Naglašavam da su se po pitanju primjene cjepiva u medicini u posljednjih nekoliko desetljeća dogodile drastične promjene u vezi njihove istinske uloge i njihove prave “medicinske vrijednosti”. Znači, u medicinskoj se znanosti jasno naglašava da je imunitet trajan i najučinkovitiji ako se ospice preleže, i to najčešće bez komplikacija, u dječjoj dobi. Cjepivima se samo odgađa rizik od obolijevanja u doba kada bolest može imati puno veće komplikacije… Ja do sada nisam čula stručnu i javnu raspravu o ovom pitanju, a naravno da je tako nešto jako potrebno za javnost. Takva se rasprava organizira sa sudionicima liječničke struke koji imaju različite stavove po ovom pitanju i iznose odgovarajuće znanstvene činjenice o svojim tvrdnjama.
No ono što se može čuti u javnosti je samo tvrdi stav liječnika da su za prevenciju bolesti korisna isključivo cjepiva, a da se kao suprotstavljeni javljaju “nestručni roditelji”… Pitate li se zašto se ne organizira stručna rasprava? Imaju li zaista svi liječnici jednak pogled na ovo pitanje? U moje 24 godine rada kao liječnice, radeći neposredno s pacijentima, prvo kao liječnica opće prakse, a potom kao ginekologinja, shvatila sam da se stručnost liječnika gradi na osobnom profesionalnom iskustvu i da takva stručnost ovisi o slobodi liječnika da prakticira medicinsku profesiju, nešto što još uvijek mora počivati na čvrstim moralnim i etičkim normama u odnosu liječnik – pacijent.
Slobodu liječnika o kojoj govorim shvaćam kao jedinstven preduvjet za uspjeh u prevenciji i liječenju bolesti od strane profesionalaca. Kako se liječnicima oduzima sloboda? Može ju se oduzeti načelima na kojima počiva funkcioniranje zdravstvenog sustava. Kapitalistički zdravstveni sustav, kao i cijela kapitalistička ekonomija, temelji se na metodi maksimalnog profita i u takvoj situaciji vrlo često “cilj opravdava sredstva”. I naša se je država opredijelila za uspostavljanje kapitalističkog sustava, gdje humanost ne može biti iznad profita. Mora li donošenje zakona u našoj državi za pitanja i procese koji se odvijaju u okviru međunarodne politike “biti uklopljeno u globalni imperijalistički interes”? Zato mislim da su čak i očite činjenice koje ukazuju na štetnost donošenja zakona o cjepivima, uvozu i proizvodnji GMO hrane, standarda za uzgoj domaćih životinja, i tako dalje često nemoćne pred globalnim imperijalističkim politikama koje praktički diktiraju gospodarski razvoj i usvajanje odgovarajućih zakona ostatka svijeta.
Gdje je rješenje? U buđenju pojedinca. Buđenje pojedinca je taj trenutak koji treba doprinijeti promjenama u svijetu, zato što i promjena sustava, ili bilo kojeg uspostavljenog sustava teško da bi dovela do donošenja zakona koji bi stavili humanost iznad profita. Što je buđenje svijesti? Na primjer, niti jedan liječnik ne može tvrditi da postoji lijek koji uopće nije štetan za ljudsko zdravlje. Svaki lijek ili farmaceutski proizvod ima neželjene nuspojave, pa čak i vitamini i takozvani prirodni pripravci u obliku tableta ili praškova. Potom, svjesni roditelj mora znati da svoje dijete može zaštiti samo svojom visokom sviješću, a ne nekim zakonom.
Zakoni se donose na temelju različitih društvenih kriterija i oni su uvijek promjenjiva veličina. Hoće li nas sprječavanje donošenja zakona koji bi kršili ljudska prava spasiti? S druge strane, ako je sustav donio neki zakon po kojemu roditelj mora platiti kaznu zato što “nije zaštitio” svoje dijete, osviješteni sudac trebao bi razmisliti da li zaista roditelj nije zaštitio svoje dijete ili pak sudski proces može učiniti suprotno i zaštititi ga. Osviješteni sudac mora naći način da postupi u skladu s razinom svoje svijesti. Ja sam, na primjer, prije 13 godina odlučila da posljednja cjepiva za svoje dijete ne trebam davati i nisam ga vodila na cijepljenje. A u to vrijeme cijepljenje je bilo obvezno. Nekoliko sam mjeseci dobivala pozive iz Doma zdravlja da dovedem dijete na cijepljenje ili ću morati na sud. Čvrsto sam ostajala pri svojoj odluci i čekala poziv na sud. No to se nije dogodilo. Dakle, mislim da je svijest pojedinca nadjačala zakon. To je bila svijest liječnika, svijest ljudi u pravnom sustavu…
Znate, kad zakoni budu zaista štitili naše zdravlje, onda ćemo imati mogućnost kupovati isključivo zdravu hranu, bez konzervansa, bez aditiva, bez GMO, dojilje će biti na porodiljnom dopustu najmanje tri godine da se djeci ne uskrati istinsko majčinstvo, pa čak i otac će koristiti plaćeni dopust da bude sa svojim djetetom, zrak će biti savršeno čist, voda za piće bit će savršeno prirodna, tako da liječnici neće morati propisivati lijekove za životni stil, neće postojati gladna djeca, u stvari siromaštvo i glad bit će zakonom zabranjeni… Je li to znanstvena fantastika???
Razvoj društva je došao do krajnje točke materijalnog razvoja i sada je u istinskoj krizi. Sada mora slijediti “osvješćivanje”. To je prirodan slijed dijalektike ljudskog razvoja. Ne zakoni, nego svijest! Pojedinac po pojedinac. Taj proces i nije tako spor. Danas se osjeća brzi razvoj svijesti, ljudi svjesno promatraju stvari, razmišljaju i lako međusobno komuniciraju . Zato ljudi ovako burno reagiraju, to je posljedica svijesti. Svijest je kada se osjeti da su i liječnik i sudac i zakonodavac istovremeno i roditelji. Ne bismo li svi mi trebali biti na istoj strani?
* Izvorni napis na makedonskom jeziku i ćirilićnom pismu: Cjepiva, zakoni i svijest
Prijevod: Suzana Peša Vučković