Ghislaine Lanctôt: Trilogija laži – 1. laž: “Cjepiva nas štite”
Kanadska liječnica Ghislaine Saint-Pierre Lanctôt (* ), kojoj je zbog svojih stavova o službenoj medicini oduzeta licenca za obavljanje liječničkog posla, poznata je i kao spisateljica knjige Medicinska mafija – kako da se živi izvučemo i povratimo svoje zdravlje i bogatstvo (** ). U toj knjizi opširno se dotiče i cijepljenja, u dijelu poglavlja Trilogija laži, u cjelini pod nazivom “Cjepiva nas štite”. Uredništvo Kameleona (* ) objavljuje dio navedenog poglavlja, ali i osvrt jednog liječnika iz Hrvatske o knjizi, kao i o cijepljenju, a posebice obavezi cijepljenja koja je nametnuta i u Hrvatskoj:
Ghislaine Saint-Pierre Lanctôt (fotoizvor: scoop.it)
Kreativna prepiska o cijepljenju: Informirajte sebe i svoje!
Ja nisam ni za ni protiv cijepljenja. U nekim slučajevima odlučio bih se za cijepljenje, a u nekoj drugoj situaciji (zapravo u većini slučajeva) procijenio bih da je cijepljenje riskantnije od necijepljenja. Ja sam protiv prisilnog cijepljenja jer i ja i Ti trebamo imati pravo na izbor. Ako smo dobro informirani, svjesni i savjesni, valjda smo sposobni sami odlučivati o sebi a i svojoj djeci?!
Za obaveznu opću vakcinaciju-cijepljenje-imunizaciju danas nema stvarne potrebe (za svaki argument za obavezno cijepljenje cjelokupne populacije mogu dati protuargument).
Knjiga Guylaine Lanctot je prevedena na hrvatski jezik i šaljem Ti je u privitku. Činjenica je da se protiv Guylaine Lanctot zbilja može navesti puno argumenata ad hominem i da je malo previše ušla u tzv. teorije zavjere / urote. Iako ni druga krajnost (teorija slučajnog razvoja događaja) nije poželjna.
Iako je Guylaine Lanctot pretjerala s teorijama zavjere, činjenica je da se dovoljno dobro kuži u medicinu i nije pravedno etiketirati je kao hardcore crank (crank, u slengu = pogrdan izraz za dosadno ekscentrične osobe). Pogledaj u knjigu u PDF-u na stranu 130 gdje je popis mogućih posljedica cijepljenja.
Ne mogu to dokazati, ali ne bih isključio mogućnost da je Tvoj lupus potaknut nekim cjepivom. To je samo moje nagađanje, ali uzmi ga u obzir za razmatranje. Poglavlje o cjepivima u priloženoj knjizi počinje na strani 120 i u njemu su ukratko na razumljiv način navedene mnoge činjenice o cjepivima. Te činjenice stoje, a moram priznati da stoji činjenica da autorica pristrano interpretira neke činjenice.
Međutim, neka njeni kritičari probaju opovrgnuti jednu po jednu sve medicinske činjenice koje su u tom poglavlju iznijete. Najlakše je reći da je ta žena teški čudak i etiketirati je kao teoretičara zavjere (bez obzira što ona očito vjeruje u urote a ne u teoriju spontanog dešavanja) pa je na taj način diskreditirati argumentom ad hominem.
Jedna od stvari u kojima se ja ne slažem s Guylaine Lanctot: Ne smatram da bi naše društvo bilo bolje da su naše obitelji / domaćinstva naoružana do zuba. A opet, kad pogledam kakvi sve psihijatrijski slučajevi legalno posjeduju oružje, vidim da mnoštvo ljudi s poremećajima karaktera imaju dozvole za nošenje oružja! Uostalom, u vojsku i policiju obično ne odlaze sveci.
Često se sjetim nekih svojih profesora s Medicinskog fakulteta, koji su nam naglašavali da medicina nije znanost nego vještina / umijeće liječenja. Dakako, medicinarima je pomoć znanosti itekako dobrodošla.
Međutim, osim podrške znanosti i znanstvene tehnologije i nekog minimuma informacija o bolestima / zdravlju, liječnik treba biti svjestan (ako već ne supersvjestan), savjestan i sposoban pojedinac. S mnogo toga se rađamo, a ponešto si moramo nadodati treningom.
Sw. B.
(Napomena: Uredništvo je gornji napis primilo e-mailom potpisan samo inicijalima, te ga je kao takvog i prenijelo. Duhovno ime pisca ovog napisa je Swami Brahmajnanananda, a u svojim radovima se potpisuje i istaknutim inicijalima. Vlado Poznovija po zanimanju je liječnik (dr.med.) psihoterapeut, a poznat je i kao učitelj joge i meditacije i pisac knjige “Biti jogi”.)
U nastavku prenosimo dio knjige Medicinska mafija, to jest dio poglavlja Trilogija laži i cjeline “Cjepiva nas štite” pod naslovom Čemu ta smrtonosna nepopustljivost?, od stranice 130 do 134 (za koje Sw. B. ističe da ga izdvaja i predstavlja uz dozvolu autorice knjige – uredništvo ga donosi u prijevodu objavljenom u izdanju nakladnika TELEdisk):
Čemu ta smrtonosna nepopustljivost?
Zbog čega svjetske vlasti uništavaju zdravlje ljudi, kako u industrijaliziranim zemljama tako i u Trećem svijetu? Uvijek je teško pretpostaviti namjere drugih ljudi, posebno ako im nismo bliski. To vrijedi i u ovom slučaju. Ali sigurno je da netko, negdje, ima koristi kada tako uporno nastavlja s kampanjom za cijepljenje, svim mogućim sredstvima. Netko, negdje mora od toga profitirati. Jedna je stvar sigurna. To nije na našu korist. Kako bismo utvrdili koje su to koristi, i za koga, stanimo i sagledajmo POSLJEDICE tih golemih programa cijepljenja i izvucimo vlastite zaključke.
1. Cijepljenje je skupo i predstavlja trošak od milijardu dolara godišnje. Zato ide na ruku industriji; u prvom redu multinacionalnim proizvođačima cjepiva i farmaceutskoj industriji. Jedan prodaje cjepivo. Onda drugi pruža arsenal lijekova kao odgovor na brojne komplikacije koje slijede. Njihovi se profiti povećavaju, dok naši troškovi rastu unedogled. Do točke u kojoj nam je jednostavno svega dosta i spremni smo prihvatiti neprihvatljivo, kao što je, na primjer, socijalizirana medicina u Sjedinjenim Državama.
2. Cijepljenje stimulira imunološki sustav, obrambeni mehanizam tijela. Kad se ponavlja, cijepljenje taj imunološki sustav iscrpljuje. Pruža lažan osjećaj sigurnosti i, samim time, širom otvara vrata raznim bolestima. Prije svega, onima povezanim s AIDS-om, koji se može razviti samo na plodnom tlu, tamo gdje je narušen imunološki sustav. Cijepljenje uzrokuje eksploziju AIDS-a. Stvara preduvjete da se bolest konstantno razvija.
3. Cijepljenje vodi do društvenog nasilja i kriminala. Ima li boljeg načina destabilizacije zemlje od razoružavanja njenih stanovnika i jačanja policijske i vojne kontrole? Vlasti suptilno stvaraju situacije panike i straha među stanovništvom, stanje koje onda zahtijeva jačanje “zaštitnih mjera”, uključujući zabranu posjedovanja oružja za građane. Vlasti se tada predstavljaju kao spasitelji i jačaju svoju kontrolu. Za nametanje svjetske vojske potrebno je najprije razoružati građane svih zemalja. Zbog toga, žele li postići to razoružanje, trebaju stvarati nasilje, posebno u Sjedinjenim Državama gdje je pravo nošenja oružja zajamčeno ustavom.
4. Cijepljenje potiče medicinsku ovisnost i učvršćuje vjerovanje u nedjelotvornost našeg imunološkog sustava. Stvara ljude kojima je potrebna trajna pomoć. Zamjenjuje povjerenje koje osoba ima u sebe slijepim povjerenjem u druge, u nešto izvan nas samih. Vodi prema gubitku osobnog dostojanstva, osim što nas čini financijski ovisnima. Uvlači nas u začarani krug bolesti (strah-siromaštvopokornost) i, na taj način, osigurava pokornost stada kako bi se njime moglo bolje gospodariti i iskorištavati ga. A onda ga odvesti u klaonicu.
Cijepljenje, k tomu, potiče moralnu i financijsku ovisnost zemalja Trećeg svijeta. Održava socijalnu i ekonomsku kontrolu zapadnih zemalja nad njima.
5. Cijepljenje prikriva prave socioekonomske probleme (siromaštvo nekih zbog eksploatacije od strane drugih), i pruža tehnološko-znanstvena pseudorješenja koja su toliko složena i sofisticirana da ih pacijenti ne mogu razumjeti. Osim toga, cijepljenje iscrpljuje sredstva koja bi se trebala koristiti za poboljšanje uvjeta života te ih kanalizira u multinacionalne banke. Produbljuje jaz između dominantnih bogatih i eksploatiranih siromašnih.
6. Cijepljenje desetkuje stanovništvo. Na akutan način u zemljama Trećeg svijeta. Na kroničan način u industrijaliziranim zemljama. S tim u vezi, Robert McNamara, bivši predsjednik Svjetske banke, bivši državni tajnik Sjedinjenih Država koji je naredio masovna bombardiranja Vijetnama i član Proširenog programa za imunizaciju, iznio je neke vrlo zanimljive primjedbe. Kako je izvijestila francuska publikacija “j’ai to ut compris”, izjavio je: “Potrebno je provesti drakonske mjere demografskog smanjenja protiv volje stanovništva. Smanjenje nataliteta pokazalo se nemogućim ili nedovoljnim. Zbog toga je potrebnopovećati smrtnost. Kako? Prirodnim sredstvima. Pomoću gladi i bolesti.” (Prijevod)
7. Cijepljenje omogućava selekciju desetkovanog stanovništva. Olakšava ciljani genocid. Omogućava ubijanje ljudi određene rase, određene skupine, određene zemlje. Bez diranja drugih. U ime zdravlja i dobrobiti, dakako.
Uzmimo Afriku kao primjer. Svjedoci smo gotovo potpunog nestanka određenih skupina. S nekih 50% mrtvih, procjenjuju najoptimističniji. Nekih 70% mrtvih, prema manje optimističnima. Kao slučajno, mnoge su bile u istoj regiji kao što su Kongo, Uganda, krajnji jug Sudana. Godine 1967. u Marburgu u Njemačkoj sedam istraživača koji su radili s afričkim zelenim majmunima umrlo je od nepoznate hemoragijske groznice. Navodno slučajno, 1969. ista je bolest ubila tisuću ljudi u Ugandi. Godine 1976. nova, nepoznata hemoragijska groznica pustošila je jugom Sudana. Pa u Kongu.
Valja spomenuti da su od 1968. virolozi (specijalisti za viruse) instalirali svoju sofisticiranu opremu u određenim bolnicama u Kongu.
Na CIA-inom saslušanju dr. Gotlieb, onkolog, priznao je da je 1960. izlio veliku količinu virusa u rijeku Kongo (u Kongu) kako bi je zagadio i zarazio sve ljude koji su koristili rijeku kao izvor vode. Dr. Gotlieba postavili su za šefa Nacionalnog instituta za rak!
Prije nekoliko godina Reuters je izvijestio: “Bolest slična AIDS-u ubila je 60.000 ljudi na jugu Sudana. Zovu je ’ubojica’. Nestale su obitelji, cijela sela. Ta bolest, Kala-azar, dovodi do groznice i gubljenja na težini. Simptomi su isti kao kod AIDS-a. Imunološki sustav je oslabljen i osoba umire od drugih infekcija.”
Očigledno je da Afrika, posebno zemlje u središnjem dijelu i na jugu, sadrži fantastične resurse koji su oduvijek poticali zapadnjake da uništavaju njihove stanovnike kako bi preoteli njihova bogatstva. I neka se čuva svatko tko im stane na put! Kolonije su nestale. Ali ne i kolonijalizam.
8. Cijepljenje služi kao oblik eksperimentiranja, za testiranje novih proizvoda na velikom uzorku stanovništva. Pod izlikom zdravlja i dobrobiti stanovništva, ljude se cijepi protiv pseudoepidemije proizvodima koje se želi testirati.
Čini se da za postizanje tog cilja vlasti najradije koriste cjepivo protiv hepatitisa B. To cjepivo proizvodi se procesom genetskog manipuliranja. Mnogo je opasnije od tradicionalnog cjepiva zato što u tijelo unosi stanice koje su strane njegovom genetskom kodu. Osim toga, to cjepivo proizvodi se iz virusa uzgojenih na jajnicima kineskih hrčaka. Možemo samo zamisliti kako će izgledati buduće generacije! Ali to nije sve. Prijavljeno je da uzrokuje i rak jetre. Usprkos svemu tome, uživa veliku popularnost kod vlasti koje ga u prvom redu nameću svima zaposlenima u zdravstvu, a onda i ostatku stanovništva.
Godine 1986. medicinske vlasti cijepile su protiv hepatitisa B djecu američkih Indijanaca s Aljaske, bez ikakvog objašnjenja i bez pristanka njihovih roditelja. Brojna su se djeca razboljela. Nekoliko ih je umrlo. Čini se da se u cjepivu nalazio virus zvan RSV (engl. Rous Sarcoma Virus). Plemena američkih Indijanaca bila su izložena brojnim cijepljenjima. Ta plemena teško je držati u pokornosti, a pritom posjeduju goleme dijelove teritorija, s mnogo pitke vode, koje bi vlasti rado vidjele u svom posjedu.
Nedavno sam se srela sa skupinom Indijanki kako bih s njima razgovarala o zdravlju. Došle smo na temu cijepljenja. Iznosila sam im neke informacije o toj temi kada mi se, iznenada, medicinska sestra te grupe povjerila da joj je savezna vlada dala potpunu slobodu u brizi o njihovom zdravlju, ali pod jednim strogim uvjetom. Taj uvjet bio je da svako cijepljenje treba temeljito provesti na svima. Nastao je muk. Svima nam je sve bilo jasno.
1988. veleposlanik Senegala u radijskom intervjuu govorio je o pustošenju koje AIDS izaziva u njegovoj zemlji, gdje su cijela sela desetkovana. Nekoliko godina ranije znanstveni i medicinski timovi došli su cijepiti njihove stanovnike protiv hepatitisa B. Oboljeli su oni koji su se cijepili.
1978. novo cjepivo testirano je na homoseksualcima u New Yorku. A 1980. na onima u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, Chicagu i St. Louisu. Službeno, to “novo cjepivo” bilo je protiv hepatitisa B i, kao što znamo, među mnogima od njih uzrokovalo je smrt od AIDS-a. To je bio “službeni” početak epidemije AIDS-a 1981. godine.
Program cijepljenja homoseksualaca protiv hepatitisa B vodili su sveti WHO i Nacionalni institut za zdravlje.
1970. te dvije organizacije surađivale su na proučavanju posljedica određenih virusa i bakterija kojima su zaražena djeca tijekom kampanja cijepljenja.
1972. preoblikovali su tu studiju tako da je fokus bio na virusima koji izazivaju pad imunološkog mehanizma.
Wolf Szmuness bio je na čelu eksperimenata za suzbijanjem hepatitisa B koji su provedeni na homoseksualcima u New Yorku. Otkrio je da je imao vrlo bliske veze s Centrom za krv, Nacionalnim institutom za zdravlje, Nacionalnim institutom za rak, FDA, WHO-om i fakultetima za javno zdravlje sveučilišta Cornell, Yale i Harvard.
1994. provedena je golema kampanja cijepljenja protiv hepatitisa B. Bila je nepotrebna, opasna i skupa. A zbog čega? Postoji li skriveni plan? Primijetila sam da je na meti posebno bila provincija Quebec u razdoblju od tri godine.
– 1992.: cijepljenje protiv meningitisa
– 1993.: ponovno cijepljenje protiv meningitisa
– 1994.: cijepljenje protiv hepatitisa B
Bila sam ondje 1993. Bilo mi je sumnjivo to što sam vidjela da je kampanja usmjerena na cijelu generaciju (1 do 20 godina), u samo jednoj provinciji. Otkad to virusi poštuju granice, i to granice provincija? Činjenica je da:
– Nije bilo nikakve epidemije, niti opasnosti od nje. Epidemiolozi su to potvrdili.
– Nije bilo davano jedno cjepivo nego tri različita cjepiva, svako u određenom području.
– Određene medicinske sestre bile su izabrane i obučene da daju posebno cjepivo.
– Sva djeca bila su upisana u računalnu banku podataka.
– Izvršen je enorman pritisak da se cijepe sva djeca. Škole su bile pretvorene u klinike. Oni koji se nisu htjeli cijepiti bili su izdvojeni i tretirani kao društveni izopćenici.
– Medicinske sestre išle su po kućama nagovarati roditelje koji su odbijali dati cijepiti svoju predškolsku djecu.
– Cjepivo je koštalo 30 milijuna dolara.
Čula sam priču izravno od jednog takvog djeteta. Majka nije htjela da njeno dijete cijepe. Medicinska sestra koja je došla u kuću uvjerila ju je da je cijepljenje obavezno. Majka je popustila… Dijete je sada hendikepirano: fizički i mentalno (spastična paraliza).
Zašto je postajala takva ubitačna odlučnost? Poput starosjedilačkih naroda, narod Quebeca također je “smetnja”. Oni vjeruju u svoj kulturni identitet i suverenitet. Što je još važnije, Quebec, sa svojim starosjedilačkim teritorijima, obuhvaća goleme rezerve vode na koje su mnoge multinacionalne korporacije bacile oko. Kako je rekao jedan moj poznanik, član Kalifornijskog odbora za upravljanje vodom: “Voda je zlato našeg doba”. Možete li zamisliti prikladnije biološko oružje za uklanjanje svih prepreka pristupu tim resursima?
9. Cijepljenje omogućava epidemiološke studije na populacijama radi prikupljanja podataka o otpornosti različitih etničkih skupina na različite bolesti. Omogućava proučavanje reakcija imunoloških sustava velikog broja stanovnika na neki antigen (virus, mikroorganizam) ubrizgan putem cjepiva. Ako je moguće, unutar okvira borbe protiv postojeće bolesti, ako ne, onda u okviru borbe protiv izazvane bolesti.
1987. neki američki laboratoriji i Odjel za biotehnologiju indijskog ministarstva znanosti i tehnologije potpisali su sporazum kojim je odobreno testiranje genetski proizvedenih cjepiva na stanovništvu Indije. Taj sporazum naišao je na ogorčeno protivljenje jer je omogućio pristup epidemiološkim i imunološkim profilima stanovništva. Ti podaci izvanredno su važni s vojnog stajališta. Još su dragocjeniji zato što Indija nikada nije zabilježila žutu groznicu. Također, u vrijeme pisanja ove knjige, imala je samo nekoliko poznatih slučajeva AIDS-a. I najvažnije, privatni američki laboratoriji predložili su da će na indijskom stanovništvu testirati proizvode koje nisu imali pravo testirati u Sjedinjenim Državama! I indijske su vlasti pristale!
10. Cijepljenje je biološko oružje u službi biološkog ratovanja. Omogućava da se napadnu ljudi točno određene rase, a ostale koji su blizu njih ostavlja manje-više netaknutima. Omogućava djelovanje na bilo čiju genetsku liniju. Rođena je nova specijalnost. Genetski inženjering. U procvatu je, uživa velik prestiž i dobiva velika novčana sredstva za istraživanja. Izazov je vrlo težak: pronaći cjepivo koje izaziva bolest protiv koje već imamo cjepivo! Na taj način bili bismo u stanju slati vojnike koji su već bili cijepljeni protiv smrtonosnog cjepiva, koje bi kasnije širili među neprijateljima. To je čista ludost!
Za to vrijeme industrijska krađa u punom je zamahu. Kapetan i biolog američke ratne mornarice u Fort Detricku, Neil Levitt, izvijestio je o nestanku 2,35 litara eksperimentalnog cjepiva. To je doza dovoljna da zarazi cijeli svijet. Fort Detrick istraživački je laboratorij koji proizvodi cjepiva. Smješten prilično blizu VVashingtona, u Marylandu, pridružen je Nacionalnom in s titu tu za rak u Bethesdi, predgrađu glavnog grada.
Ne iznenađuje što se u svakoj velikoj kampanji cijepljenja mogu naći, čvrsto isprepleteni, vlada, vojska, sveti WHO, financijeri, istraživači, laboratoriji, sveučilišta, CIA i Svjetska banka.
Shvatimo da: pod izgovorom obrane proizvodimo najubojitija oružja. Rat je rat, bio biološki ili ne. A oružja ubijaju. Biološko ratovanje divovski je posao, uglavnom financiran našim sredstvima, kroz naš porez na dohodak i naše donacije UNICEF-u. Također je financiran, i bez našeg znanja, našim vlastitim životima, životima naše djece i milijuna nevinih žrtava. Mi, koji živimo u zapadnom svijetu, odgovorni smo za sve bolesti i djela genocida u svijetu. Našim prihvaćanjem cijepljenja, kako kod kuće, tako i u inozemstvu.
(* ) Ghislaine (Guylaine) Saint-Pierre Lanctôt je objavljivanjem knjige Medicinska mafija potaknula bijes medicinskih vlasti koje nisu mogle podnijeti da se netko od njih usudio javnosti razotkriti istine o kojima se nije smjelo govoriti ni šaptom. Liječnički zbor zahtijevao je njezinu ostavku. Kad su se suočili s njezinim odbijanjem izveli su je pred sud. Međutim, ispostavilo se da je to suđenje svima razotkrilo dobro čuvane tajne zdravstvenog establišmenta. To je narušilo povjerenje javnosti, temelj na kojem je izgrađen čitav zdravstveni sustav. Joachim Schafer ispričao je cijelu tu sudsku sagu u knjizi pod naslovom Suđenje medicinskoj Mafiji. Godine 2002. svoja iskustva i put koji je prošla nakon suđenja i doživotne zabrane rada kao liječnice opisala je u knjizi pod naslovom Koga vraga uopće radim ovdje?. U ovoj knjizi podrobnije se bavi rješenjem za sustav bolesti s kojim se sada suočavamo. Čitatelju pruža praktične savjete za razvoj i integraciju individualnog suvereniteta, ključa zdravlja, mladosti i besmrtnosti.
(** ) Knjiga je izvorno objavljena pod nazivom The medical mafia 1995. godine, a u Hrvatskoj ju je objavila 2012. nakladnička kuća TELEdisk d.o.o. iz Zagreba. U hrvatskom izdanju cijepljenju je posvećen dio poglavlja Trilogija laži, u cjelini pod nazivom 1. Cjepiva nas štite, od stranice 120 do 139. Knjiga Medicinska mafija u PDF-u objavljena je na internetskoj stranici ivantic.net (u međuvremenu ugašenoj).
(* ) Napis je izvorno objavljen u internetskom magazinu Kameleon 24. travnja 2014. (u međuvremenu ugašenom).