Andrew Wakefield vs. Stanley Plotkin: prosudite sami
Kako će povijest pamtiti ova dva čovjeka? Budućnost naše djece ovisi o tome da učinimo ono što je ispravno.
Autor: J.B. Handley
17. rujna, 2024. godine
Teško je natjerati čovjeka da nešto razumije kad mu plaća ovisi o „nerazumijevanju“ istoga.
– Upton Sinclair
Kad idete toliko očajnički daleko da bi uništili dr. Wakefielda (kao osobu, ne njegovu znanost), znači da ste jako uplašeni. Vjerojatno se boje da bi roditelji mogli povjerovati u nešto što je očigledno, a to je da sva cjepiva mogu izazvati ozbiljne nuspojave, uključujući autizam.
– dr. Richard Halvorsen, britanski liječnik, autor knjige „Istina o cjepivima“
Dr. Stanley Plotkin je kum moderne industrije cjepiva. Napisao je knjigu o cjepivima pod nazivom Plotkin’s Vaccines (koja trenutno doživljava svoje sedmo izdanje), a Bill Gates je preporučuje kao “nezamjenjiv vodič za poboljšanje dobrobiti našeg svijeta”. Čak i u poodmakloj životnoj dobi (92 godine), u nedavnoj, super jezivoj anketi Top 50 “najutjecajnijih ljudi na području cjepiva”, dr. Plotkin je zauzeo 5. mjesto. (Prvo mjesto zauzeo je Bill Gates.)
Intimni odnos dr. Plotkina s industrijom cjepiva ne poznaje granice. On je izumitelj cjepiva, član uprave tvrtke, recenzent, profesor i mentor za sve što se tiče cjepiva. Popis nagrada koje je dobio za svoj rad s cjepivima je poduži, a uključuje nagradu francuske Legije časti, zlatnu medalju Sabin i finsku nagradu Maxwell za znanstvena postignuća.
Nagrađivani učenik dr. Plotkina, dr. Paul Offit (na 6. mjestu u gore spomenutoj anketi), sve što zna o cjepivima naučio je od dr. Plotkina, a zajedno su oblikovali mnoge metode kojima se cjepiva prezentiraju javnosti. Dijelili su bogatu zaradu od razvoja cjepiva protiv rotavirusa, a kada je njihov izum prodan Mercku, svaki od njih zaradio je sjajnih 6 milijuna dolara. Početkom siječnja 2018. godine dr. Plotkin je u svoj životopis dodao još jednu titulu – svjedok vještak.
Borba oko skrbništva između Lori Matheson i njezinog bivšeg supruga Michaela Schmitta, u Michiganu (SAD), uključivala je neslaganje u vezi cijepljenja njihovog zajedničkog djeteta. Majka uopće nije htjela cijepiti kćer; otac je to učinio. Nakon što je slučaj dospio na naslovnice nacionalnih novina, oca su podržali dr. Offit i Voices for Vaccines, neprofitna organizacija financirana od strane farmaceutskih tvrtki. Kakvu genijalnu ideju su smislili? Uključiti dr. Plotkina kao vještaka u korist oca djeteta. Tko će bolje veličati vrline cijepljenja od utemeljitelja moderne industrije cjepiva?
Ovo je bio slučaj od velikog značaja, a svjedočenje dr. Plotkina moglo je predstavljati presedan na kojem će se temeljiti buduće presude. Po prvi puta dr. Plotkin je pristao biti vještak na temu cjepiva. To je, također, bio prvi put da je dr. Plotkin morao svjedočiti pod prisegom u opsežnom iskazu koji je vodio majčin odvjetnik, Aaron Siri. Kad god se na suđenje pozove “svjedok vještak”, odvjetnik suprotne strane ga ima pravo ispitati prije suđenja. G. Siri iskoristio je svoja prava ispitavši dr. Plotkina 11. siječnja 2018. godine na lokaciji u blizini megavile dr. Plotkina u New Hopeu, Pennsylvania (SAD).
Izlaganje je trajalo osam sati. Sljedećeg jutra, 12. siječnja 2018. godine, dr. Plotkin se, kao svjedok vještak, izuzeo iz ovog slučaja.
Do tada je g. Siri već razotkrio više istine o cjepivima i industriji cjepiva nego itko drugi u prethodnih 100 godina!
Nikad se ne radi o novcu
Marketinški stručnjaci industrije cjepiva imaju jedinstvenu sposobnost racionaliziranja bilo kakvih implikacija da je motiv njihovog ponašanja profit. Dr. Offit posebno jadikuje nad svakim nagovještajem koji implicira da njegovi motivi nisu čisti:
„Dio koji najviše boli je stalna tvrdnja da smo to učinili zbog novca. Ne poznajem nijednog znanstvenika koji to radi za novac (sigurno nema veliku plaću). Radite to jer je zabavno i jer mislite da možete doprinijeti, a nagrada za stvaranje cjepiva, također, nikad nije bila financijska.“
Dr. Offit raspravlja o šest milijuna dolara (druge javne procjene bile su daleko veće) koje je, kako tvrdi, primio kada je svoj patent za cjepivo protiv rotavirusa prodao Mercku. Za razliku od dr. Offita, mnogi su ljudi zabrinuti da financijski sukobi jako utječu na kreiranje politike cjepiva, toliko da je Odbor Predstavničkog doma SAD-a za nadzor i odgovornost izdao strogo izvješće o temi pod naslovom “Sukobi interesa u kreiranju politike cjepiva”. Zaključak je bio strog prijekor:
Istraga Povjerenstva utvrdila je da su pravila o sukobu interesa koja primjenjuju FDA i CDC bila slaba i loše provedena, a članovi povjerenstva su unatoč značajnim vezama s farmaceutskim tvrtkama dobili su izuzeće i sudjelovali u radu povjerenstva.
Zanimljivo, izvješće je bilo posebno kritično prema dr. Paulu Offitu koji je bio član odbora za donošenje odluka u CDC-u. Kada je prethodno cjepivo protiv rotavirusa dodano u preporučeni raspored cijepljenja u SAD-u, dr. Offit je glasao za njegovo dodavanje (dok je njegovo vlastito cjepivo još bilo u razvoju), ali kada se pokazalo da to isto cjepivo uzrokuje visoku stopu smrtonosne crijevne bolesti, dr. Offit je ostao suzdržan u glasovanju o uklanjanju cjepiva s tržišta (kasnije je uklonjeno). U izvrsnoj istrazi pod naslovom “Voting Himself Rich” („Glas za vlastito bogatstvo“) pokojni, veliki Dan Olmsted i Mark Blaxill kritizirali su dr. Offita zbog “korištenja svog bivšeg položaja u CDC-ovom savjetodavnom odboru ACIP kako bi se stvorilo tržište za cjepivo protiv rotavirusa i kako bi sam mogao glasovati za svoje vlastito bogaćenje.”
Jednako tako, ni dr. Plotkin sebe ne smatra dijelom te polemike, unatoč golemim financijskim sukobima interesa. Naravno, on uzima milijune dolara od industrije cjepiva, ali to nema nikakve veze s onim što govori o cjepivima. Kako da ne!
Plotkinov iskaz
Dok je dr. Plotkin davao svoj iskaz, nije imao pojma da je njegov protukandidat jedan od najobavještenijih ljudi o temi cjepiva na svijetu. Diplomirani student prava UC Berkeley i bivši službenik izraelskog Vrhovnog suda, gospodin Siri nije prosječni odvjetnik. 2015. godine g. Siri dospio je na naslovnice vijesti kada je uspješno pobio nametnuto cijepljenje protiv gripe za djecu u New Yorku.
Tada je g. Siri objasnio da je “roditeljima, koji su u dogovoru sa svojim liječnicima donijeli odluku da su rizici cijepljenja za njihovo dijete veći od koristi, pravo na tu odluku oduzelo 11 neizabranih pojedinaca iz Odbora za zdravstvo.”
Vještine unakrsnog ispitivanja g. Sirija su nevjerojatne, a čitanje iskaza po prvi put bio je jedan od trenutaka najvećeg zadovoljstva u vrijeme dok sam bio aktivist za autizam. Odvjetnik koji je zastupao dr. Plotkina bio je ozbiljno nadmašen i morao sam se smijati kad bih pomislio da je ovo bila zamisao dr. Offita. Nije razmišljao da će dr. Plotkin biti ispitan? G. Siri razumio je svaki trik, pretjerivanje, krivu tvrdnju i kontroverzu i navodio je dr. Plotkina u zamku kao što je Tom Cruise doveo Jacka Nicholsona u filmu „Malo dobrih ljudi“. Stalno sam razmišljao o tom filmu dok sam čitao iskaz. Dr. Plotkin postajao je sve ljući kako je ispitivanje napredovalo. Čekao sam da vrisne: “Ne možeš podnijeti istinu!” Cijelo 9-satno ispitivanje, barem za sada (dok ga ne cenzuriraju) možete pogledati na YouTube-u: https://www.youtube.com/watch?v=DFTsd042M3o
(Niže pogledajte 3 prevedena isječka Plotkinovog iskaza)
Dr. Plotkin i dr. Offit osmislili su mnoge lažne priče o cjepivima koje su uvriježene u našem društvu. Dr. Plotkin i dr. Offit glavni su izvor za sve novinare koji pišu o cjepivima. „Cjepiva rijetko štete, testiranja su temeljita, nikad ne uzrokuju autizam, svako ih dijete treba, imunitet krda se mora održati…“ – svi ovi lažni narativi i pretjerivanja potječu od dr. Plotkina i dr. Offita, ali nijedan od njih nikada nije bio ispitan pod prisegom.
To je najviše što ćemo ikad postići po pitanju ispitivanja same industrije cjepiva. Njihova kolosalna pogreška bila je dopustiti svjedočenje dr. Plotkina, što je on, čini se, shvatio već unutar prvog sata ispitivanja. Teško je obraditi dokument od 400 stranica u jednom postu na blogu, posebno zato što bi u mnogim slučajevima g. Siri navodio dr. Plotkina okolnim putem prije nego što bi razotkrio laži ili kontradiktornosti njegova svjedočenja. U najmanju ruku, nadam se da će vam ovo pokazati neke od načina na koje industrija cjepiva pretjeruje, stvara spinove i laže kada činjenice o cjepivima ne odgovaraju njihovim potrebama.
Sukob interesa
G. Siri je započeo podsjećajući dr. Plotkina da svjedoči pod prisegom, što podrazumijeva “kaznu za krivokletstvo” za sve lažne izjave. Dr. Plotkin je izjavio da je njegovo posljednje svjedočenje bilo negdje 1960-ih, ali da je “voljan pomoći u ovom slučaju .” G. Siri zatim je proveo dr. Plotkina kroz njegov opsežni raspored putovanja za 2017. godinu, na kraju čega je dr. Plotkin potvrdio da su “vjerojatno oko polovice” putovanja sponzorirale “tvrtke koje razvijaju cjepiva”.
Na svako od postavljenih pitanja – zna li ime, dob, cjepni status te je li pregledao medicinsku dokumentaciju kćeri roditelja uključenih u sudski slučaj, dr. Plotkin dao je isti odgovor: “Ne znam”. G. Siri je proveo dr. Plotkina kroz naziv svakog cjepiva koje je preporučio CDC i pitao dr. Plotkina treba li kći stranki primiti cjepivo. Naravno da je odgovor dr. Plotkina uvijek bio: „Da“. G. Siri je uz pomoć dr. Plotkina utvrdio da “svako cjepivo za koje [dr. Plotkin] vjeruje da bi [kći] trebala primiti proizvode Merck, Sanofi, GSK ili Pfizer, točno?”
G. Siri je tada uspio utvrditi da je dr. Plotkin primao uplate od ova četiri proizvođača cjepiva zadnjih 30-ak godina te da se radi o milijunskim iznosima. Dr. Plotkin je objasnio: “Siguran sam da se radi o pozamašnoj svoti novca”. Nadalje je objasnio: “Bio sam konzultant gotovo svim glavnim proizvođačima. Ne znam koliko sam dobio, ali svakako sam primio uplate od Mercka, GSK, Pfizera i mnogih drugih subjekata.”
Naravno, nije zločin konzultirati proizvođače cjepiva i time postati multimilijunaš – to je posao dr. Plotkina. Međutim, to kompromitira njegovu ulogu vještaka. G. Siri brzo je došao do bitnog obrasca: tajnost i sukob. G. Siri se prvo usredotočio na neprofitnu organizaciju Voices for Vaccines (Glasovi za cjepiva), u čijem je stvaranju dr. Plotkin bio “pokretačka snaga”. Dr. Plotkin je ustvrdio da ta organizacija za zagovaranje cjepiva, “ne prima nikakva sredstva ni od jedne farmaceutske tvrtke kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije o sukobu interesa”. Zvuči kao rečenica koju je dr. Plotkin izrekao mnogo puta, a g. Siri je zatim predočio poreznu prijavu neprofitne organizacije Voices for Vaccines, ukazujući na podršku koju organizaciji pruža Task Force for Global Health, organizacija koju financira industrija. Dr. Plotkin je, suočen s dokazom, priznao da “ispravlja izrečenu pogrešku”.
Dr. Plotkina su živcirala sva pitanja o novcu koji je dobio od proizvođača cjepiva. Razgovor je bio vrlo znakovit:
A. SIRI: Danas ovdje iznosite mišljenje da bi [kći] trebala primiti cjepiva koja proizvode četiri velike farmaceutske kompanije, točno?
DR. PLOTKIN: Da, točno.
A. SIRI: U redu. I niste predvidjeli da će vaše financijsko poslovanje s tim tvrtkama biti relevantno po tom pitanju?
DR. PLOTKIN: Pretpostavljam, ne, nisam primijetio da je to relevantno za moje mišljenje o tome treba li dijete primiti cjepiva. Netko mora napraviti cjepiva. I, naravno, u ovom svijetu proizvode ih farmaceutske tvrtke koje zarađuju na cjepivima. A činjenica da zarađuju na cjepivima nema nikakvog utjecaja na to jesu li ta cjepiva dobra za dijete ili ne.
A. SIRI: Dakle, mislite da činjenica da farmaceutske tvrtke zarađuju na cjepivima ne utječe na njihov pristup promociji vlastitih proizvoda?
DR. PLOTKIN: Pretpostavljam da su pristrani po pitanju cjepiva, ali takva je većina znanstvenog svijeta.
Dr. Plotkin je A. Siriju dao do znanja da mu “jako smeta način ispitivanja kojim sugerira da je ono u što vjeruje i što je učinio, učinio iz financijskih razloga.” Ponovio je gornju mantru dr. Offita – “ništa od onoga što sam učinio nije učinjeno zbog financijske dobiti”, iako je g. Siri jasno dao do znanja da je dr. Plotkin postao multimilijunaš zahvaljujući financijskoj potpori industrije cjepiva.
Na vrhuncu ispitivanja o sukobu interesa saznali smo da dr. Plotkin ima životopis od 200 stranica, da je autor ili koautor 794 objavljene znanstvene studije; da radi na fakultetima 13 različitih sveučilišta te da su njegov doseg i utjecaj, možda, bez presedana. Ali, kako je g. Siri istaknuo, u životopisu dr. Plotkina, također, nedostaju mnogi kritični detalji, uključujući imena svih proizvođača cjepiva koji ga trenutno plaćaju:
Dakle, dajući ovaj životopis odvjetniku optuženika, niste mislili da je potrebno navesti Vašu povezanost upravo s onim tvrtkama čije bi proizvode, kako sami kažete, [kćer] trebala primiti kod svog pedijatra?
U nastavku ispitivanja g. Siri je priložio izvješće Instituta za medicinu (IOM) iz 2011. godine u kojem je dr. Plotkin naveden kao jedan od recenzenata studije. G. Siri primijetio je da uz ime dr. Plotkina stoji samo – Sveučilište Pennsylvania. “Nije navedeno (u izvješću) da ste u to vrijeme radili za sva četiri glavna proizvođača cjepiva, zar ne?”. Dr. Plotkin je odgovorio: “Ne.”
A. Siri je zatim naveo više od desetak privatnih biotehnoloških tvrtki, od kojih se sve do jedne bave razvojem cjepiva, u kojima je dr. Plotkin radio kao član odbora za novčane naknade. Nigdje nije naveo svoje veze s tim kompanijama. Konačno, g. Siri je citirao New England Journal of Medicine, časopis čiju je vjerodostojnost dr. Plotkin već ranije potvrdio:
Dozvolite mi da vam pročitam citat dr. Angell [iz NEJM-a] u kojem ona za problem nepovjerenja u medicinsko izdavaštvo krivi pojedince koji koriste legitimitet akademske zajednice kako bi progurali planove farmaceutskih kompanija. Evo što je rekla o takvim osobama: “Oni služe kao konzultanti istim tvrtkama čije proizvode ocjenjuju, pridružuju se korporativnim savjetodavnim odborima i uredima govornika, sklapaju patente i ugovore o tantijemama, pristaju biti navedeni autori članaka koje su pod imenom tog autora pisale, zapravo, zainteresirane tvrtke, promoviraju lijekove i uređaje na simpozijima koje sponzorira tvrtka, prihvaćaju skupe poklone i luksuzna putovanja. Mnogi, također, imaju vlasnički udio u tim istim tvrtkama.”
G. Siri je cijelo vrijeme koristio ovaj citat kako bi utvrdio obrazac ponašanja dr. Plotkina. Svima u prostoriji bilo je jasno da dr. Plotkin može staviti kvačicu uz svaku stavku s popisa urednice prestižnog časopisa New England Journal of Medicine, koja je objasnila da više nije moguće vjerovati kliničkim istraživanjima budući da su farmaceutske tvrtke potpuno kooptirale takve stručnjake. Jasno je da je dr. Plotkin enciklopedijski primjerak ovog fenomena. G. Siri je postavljao pitanja dr. Plotkinu o svakom od ovih načina na koji se “stručnjaci” kooptiraju:
- “Konzultant ste kod četiri velika proizvođača cjepiva?”
- “Član ste korporativnih savjetodavnih odbora brojnih tvrtki koje razvijaju cjepiva, zar ne?”
- “Primili ste tantijeme od prodaje jednog ili više cjepiva, točno?”
- “Navedeni ste kao autor najmanje jednog ili više radova za koje autori primaju naknadu od proizvođača cjepiva, točno?”
- “Tijekom posljednjih 30 godina bili ste na brojnim putovanjima diljem svijeta?”
Dr. Plotkin je tiho odgovorio s “da” na svako pitanje, dok mu je para gotovo vidljivo pištila iz ušiju. I tu se, jasnije nego ikad, vidi koliko su ljudi, koji za sebe tvrde da su neutralni, zapravo potpuno kompromitirani kada su u pitanju cjepiva. Kako ljudi koji ubiru milijune od proizvođača cjepiva mogu biti “svjedoci vještaci” za te proizvode?
Gardasil, Merck i manipulacija podacima
Ranije je g. Siri jasno utvrdio da nijedno cjepivo za djecu nije testirano sa skupinom djece koja su primila “inertni placebo”, zbog čega je gotovo nemoguće potvrditi bilo kakve zaključke o nuspojavama. Dr. Plotkin je bio prisiljen složiti se s tom konstatacijom. Kod Gardasila (cjepiva protiv HPV-a) dogodio se drugačiji problem. Tijekom testiranja korištene su, zapravo, tri skupine. Jedna grupa je primila cjepivo, druga grupa je primila injekciju koja je sadržavala samo aluminijski adjuvans, a treća grupa primila je pravi placebo – injekciju fiziološke otopine. Međutim, skupine koje su primile aluminijski adjuvans i fiziološku otopinu kombinirane su u objavljenim podacima, zbog čega je bilo nemoguće znati je li prava placebo skupina imala nižu stopu nuspojava od Gardasil skupine ili skupine koja je primila aluminijski adjuvans.
G. Siri je mukotrpno proveo dr. Plotkina kroz ovu iznimnu zlouporabu podataka. Sve u svemu, ispitivanje Gardasila pokazalo je da je 2,3% žena koje su primile cjepivo ili kombinaciju aluminij/fiziološka otopina razvilo sistemsko autoimuno stanje unutar šest mjeseci. G. Siri je naveo dr. Plotkina da potvrdi da bi skupina s fiziološkom otopinom imala stopu nuspojava jednaku nuli da je bila zasebno prikazana. “A kad bismo imali treći stupac koji bi prikazivao podatke skupine koja je primila placebo (fiziološku otopinu) broj nuspojava bi bio 0%? . . . Ne bi li to bilo značajno otkriće?”
Dr. Plotkin nije imao pravi odgovor: “Ne znam – to biste morali pitati statističara.”
Ovo je bilo izvanredno. G. Siri upravo je istaknuo ekstremnu zlouporabu povjerenja i manipulaciju podacima od strane Mercka, najvećeg Plotkinovog dobročinitelja.
Dvostruki standardi u testiranju cjepiva
Gospodin Siri tada je uhvatio dr. Plotkina u krajnjoj proturječnosti. Pitao ga je o nedavnoj studiji koju je proveo dr. Peter Aaby u kojoj je promatrao utjecaj DTP cjepiva u Africi te zaključio da cjepivo čini više štete nego koristi. Dr. Plotkin je bio upoznat sa studijom, poštovao je dr. Aabyja, ali je odbacio nalaze, jer dr. Aaby „u studiji nema nasumično cijepljene djece ili djece koja su nasumično primila cjepivo protiv hripavca ili nisu primila cjepivo protiv hripavca… Ali u nedostatku nasumičnog davanja, ne znate sa sigurnošću radi li se o cjepivu ili drugim čimbenicima.”
G. Siri je odmah konstatirao kako nijedno od licenciranih cjepiva za djecu nikada nije podvrgnuto ovakvom rigoroznom testiranju, a placebo se nikada ne koristi. Zatražio je od dr. Plotkina da potvrdi koliko dugo traje promatranje za ispitivanje cjepiva i pokazao mu niz uputa za korištenje iz pakiranja samih cjepiva.
G. Siri je počeo s HepB cjepivom. “Koliko je praćena sigurnost nakon svake doze prema onome što piše u uputama cjepiva?” Dr. Plotkin je nevoljko odgovorio: “Pet dana.” G. Siri je upitao: „Je li to dovoljno vremena da se otkrije autoimuni problem koji se javlja poslije više od 5 dana nakon cijepljenja?” Dr. Plotkin je izjavio očito: “Ne.” G. Siri je zatim upitao: “Je li postojala neka kontrolna skupina u ovom ispitivanju?” Dr. Plotkin, koji je upravo tvrdio (vezano za studiju dr. Aabyja) koliko su kontrolne skupine važne za uzrok i posljedicu, bio je prisiljen odgovoriti iskreno: “Ne, ne spominje se nikakva kontrolna skupina.”
Detaljno proučavajući cjepivo protiv hepatitisa B, g. Siri je izvukao drugačije upute za drugo cjepivo protiv hepatitisa B koje pokazuje da je praćenje sigurnosti trajalo samo četiri dana nakon primjene. Dr. Plotkin je potvrdio trajanje, ali je izjavio: “Spreman sam se kladiti da su prikupili reakcije nakon četiri dana.” G. Siri je pritisnuo dr. Plotkina, budući da nikakva dokumentacija nije potkrijepila okladu dr. Plotkina, on je bio prisiljen priznati da je to bilo samo “nagađanje”. Očigledno je da je rigorozno testiranje ključno kada se cjepivima pronalaze greške, ali ne i kada se izdaju dozvole za njihovu upotrebu na milijunima djece.
Dr. Plotkin se doimao istinski iznenađenim kad je vidio koliko je kratko trajalo razdoblje praćenja sigurnosti cjepiva nakon primjene; bio je uvjeren da je proizvođač morao imati dodatni nadzor i kasnije. To bi, naravno, bilo napisano u uputama cjepiva, ali nije upisano ništa od toga. Zagovornici cjepiva lažu o “rigoroznim ispitivanjima” cjepiva, ali kada ih pritisnete, često ukazuju na to koliko su “sigurna” cjepiva koja su već u upotrebi. U stvarnosti, broj prijavljenih nuspojava je dramatično mali, što je g. Siri i objasnio dr. Plotkinu.
Ukratko, Aaron Siri i ICAN prisilili su američku vladu, putem brojnih tužbi i zahtijeva FOIA-e, da prizna da ispravna testiranja cjepiva iz dječjeg kalendara ne postoje. Pogledajte ovu izvanrednu tablicu:
Nepotpuni podaci VAERS-a
A. SIRI: Nije li istina da se u VAERS prijavljuje samo mali dio nuspojava nakon cijepljenja?
DR. PLOTKIN: Pa, ne mogu vam dati postotak, ali od svih liječnika se traži da prijave navodne reakcije u VAERS sustav. Dakle, ne mislim da VAERS sustav pokriva mali dio navodnih reakcija. Mislim da je, vjerojatno, većina nuspojava prijavljena.
Siri je tada iznio studiju koju je naručio HHS, a proveo Harvard Pilgrim. Pokazao je dr. Plotkinu što piše u studiji: “Prijavljeno je manje od 1% nuspojava cjepiva.” Zamolio je dr. Plotkina da pročita.
A. SIRI: U redu, znači, ova studija kaže da se manje od 1% nuspojava prijavljuje VAERS-u, zar ne?
DR. PLOTKIN: Pa, to moram provjeriti, ali mislim da je točno.
Ovo je, vjerojatno, bio dio na koji sam se najviše nasmijao tijekom ispitivanja. Dr. Plotkin je imao hrabrosti reći da je u VAERS prijavljena “vjerojatno većina” reakcija na cjepivo. Ovo je način razmišljanja razvijača cjepiva koji vjeruje da su cjepiva uvijek “sigurna i učinkovita”, bez obzira što podaci govore. Zaista fantastičan osjećaj. On je jedan od vodećih stručnjaka za cjepiva u svijetu i vjeruje da VAERS bilježi većinu ozljeda od cjepiva. To je nevjerojatno!
Neučinkovito cjepivo protiv hripavca
Razlog zbog kojeg svake godine u SAD-u postoje epidemije hripavca (pertusisa) je taj što je cjepivo protiv hripavca prilično neučinkovito. Dr. Plotkin je to potvrdio:
A. SIRI: Koliko dugo traje imunitet od trenutnog acelularnog cjepiva protiv pertusisa?
DR. PLOTKIN: Pa, traje vjerojatno oko pet godina, ali učinkovitost se smanjuje nakon dvije godine ili tako nešto. A rezultat je taj da je kod adolescenata bilo više slučajeva hripavca nego što bismo željeli.
Siri također je iznio dokaze da cjepivo protiv hripavca – DTaP – ne sprječava prijenos hripavca:
A. SIRI: Sprječava li stanično cjepivo protiv hripavca infekciju i prijenos hripavca s osobe cijepljene acelularnim cjepivom protiv hripavca?
DR. PLOTKIN: Čini se da acelularna cjepiva ne štite pojedinca od prenošenja organizama onoliko koliko su to činila tzv. stanična (od cijele stanice) cjepiva protiv hripavca. Postoji zabrinutost da acelularna cjepiva možda neće zaštititi pojedinca od prenošenja hripavca na drugog pojedinca, čak i ako se sama cijepljena osoba ne razboli.
Mislim da vrlo malo ljudi razumije koliko je ovo cjepivo neučinkovito i bilo je u redu od dr. Plotkina da je to priznao. Kao što sam već rekao, ljudi često imaju ovaj karikaturalno jednostavan pogled na cjepivo: Vi dobivate injekciju i sada ste imuni – jednostavno! To rijetko tako funkcionira, a objašnjenje ograničenja DTaP cjepiva to jasno pokazuje.
Eksperimentiranje na marginaliziranim i ranjivim osobama
Siri otvorio je temu koju je dr. Plotkin pod svaku cijenu želio izbjeći. Pitao je: “Jeste li ikada koristili siročad za ispitivanje eksperimentalnog cjepiva?”. Dr. Plotkin je odgovorio: “Da.”. Uslijedilo je jezivo pitanje: “Jeste li ikada koristili mentalno zaostale osobe za ispitivanje eksperimentalnog cjepiva?”. Dr. Plotkin trudio se svim silama izbjeći pitanje:
DR. PLOTKIN: Ne sjećam se da sam ikada radio studije na mentalno zaostalim osobama, ali u 1960-ima to nije bila neuobičajena praksa.
A. SIRI: Oprostite, nije mi jasan vaš odgovor. Jeste li ikada koristili mentalno zaostale osobe za ispitivanje eksperimentalnog cjepiva?
DR. PLOTKIN: Ono što želim reći je da se ne sjećam da sam to konkretno učinio, ali da u 1960-ima to nije bilo neuobičajeno. Ne mogu poreći da sam to možda učinio.
A. SIRI: Postoji članak pod naslovom “Atenuacija virusa rubeole RA 27/3 u WI-38 ljudskim diploidnim stanicama.” Je li Vam poznat taj članak?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: U tom članku stoji da je 13 seronegativne mentalno zaostale djece dobilo cjepivo RA 27/3?
DR. PLOTKIN: Dobro. Pa, u tom slučaju sam to učinio.
A. SIRI: Jeste li ikada rekli da je bolje izvoditi pokuse na onima za koje je manje vjerojatno da će moći pridonijeti društvu, poput djece s invaliditetom, nego s djecom ili odraslima bez invaliditeta?
DR. PLOTKIN: Ne sjećam se konkretno, ali moguće je.
A. SIRI: Sjećate li se da ste ikada pisali uredniku “Etike pokusa na ljudima”?
DR. PLOTKIN: Ne sjećam se konkretno, ali možda jesam.
A. SIRI: Predat ću vam ono što je označeno kao dokaz br. 43. Prepoznajete li ovo pismo koje ste napisali uredniku?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Jeste li Vi napisali ovo pismo?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Je li jedna od stvari koje ste napisali u pismu: “Pitanje je hoćemo li provoditi pokuse na odraslim osobama koje potpuno funkcioniraju i na djeci koja potencijalno doprinose društvu ili ćemo izvoditi početne studije na djeci i odraslima koji su ljudskog oblika, ali bez društvenog potencijala.”?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Jeste li ikada koristili bebe majki zatvorenica za proučavanje eksperimentalnog cjepiva?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Jeste li ikada koristili pojedince pod kolonijalnom vlašću za proučavanje eksperimentalnog cjepiva?
DR. PLOTKIN: Da.
Moram duboko udahnuti prije nego što ovo komentiram. Moj djed je usvojen. Moj sin je “mentalno zaostao”. Suzdržat ću se od moraliziranja, slobodno zaključite sami. Navest ću samo dvije stvari: prvo, ako ispitujete cjepivo na “mentalno zaostalim” osobama, kako ćete znati uzrokuje li cjepivo mentalne probleme? Drugo, mislim da vam ovo pokazuje ono što je industrija cjepiva oduvijek znala: cjepiva su stvarno opasna. Dakle, kada ih testirate na najskrivenijoj populaciji društva, koja nema moć da se žali, možete prikriti svaku katastrofu. To je užasno izopačeno! Samo ću vas podsjetiti da je ovaj liječnik (dr. Plotkin) sa svojom liječničkom etikom izgradio modernu industriju cjepiva.
Odbacivanje pozivanja na vjerska uvjerenja
U većini federalnih država SAD-a možete odbiti primanje cjepiva iz vjerskih razloga. Dr. Plotkin i njegov štićenik, dr. Paul Offit, predvodili su razgovore za borbu protiv ovih vjerskih izuzeća, tvrdeći da su biblijski tekstovi napisani prije izuma cjepiva i da se odluka roditelja da djetetu uskrati cijepljenje iz vjerskih razloga kosi sa znanošću i medicinom koji su “sustavno temeljeni na podacima, a ne na uvjerenjima”. Naravno, kako bi iznijeli ovaj argument, oslanjali su se na svoje tumačenje podataka o ozljedama od cjepiva. G. Siri je natjerao dr. Plotkina na razmišljanje:
A. SIRI: Vjerujete li da netko može imati valjan vjerski prigovor protiv odbijanja cjepiva?
DR. PLOTKIN: Ne.
A. SIRI: Smetaju li vam vjerska uvjerenja?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Rekli ste da je “cijepljenje uvijek na udaru vjerskih zanesenjaka koji vjeruju da Božja volja uključuje smrt i bolest”?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Ostajete li pri toj izjavi?
DR. PLOTKIN: Apsolutno da.
A. SIRI: Jeste li ateist?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Prihvaćate li da neki ljudi imaju vjerska uvjerenja koja su sama po sebi nedokaziva?
DR. PLOTKIN: Da, siguran sam da imaju.
Dr. Offit je, u dogovoru s dr. Plotkinom, javno zagovarao ovakvo razmišljanje. U osnovi, oni govore: “Ne postoji takva stvar kao što je vjersko uvjerenje kao prigovor cijepljenju.”. To je prilično ludo jer SAD su utemeljene na ideji da se ljude ne može prisiliti da čine stvari koje krše njihova uvjerenja. Dr. Plotkin ne misli tako. Još jednom, osjećam se fanatično i netolerantno, ali to je samo moje mišljenje.
Dvosmislenost
Kasnije je g. Siri raspravljao o izvješću Instituta za medicinu (IOM) o sigurnosti cjepiva iz 2011. godine. Pročitao je izvješće dr. Plotkinu, sažimajući: “dakle, IOM je zaključio da od 135 najčešće navedenih ozljeda od cjepiva, nije znao jesu li nastale kao uzrok cjepiva ili ne“. U tom trenutku, u konverzaciji između dr. Plotkina i g. Sirija dolazi do razotkrivanja jedne važne poruke:
A. SIRI: Ranije ste izjavili da HepB cjepivo ne uzrokuje encefalitis, zar ne?
DR. PLOTKIN: Da, to je moje mišljenje.
A. SIRI: Ali IOM je nakon pregleda utvrdio da ne može pronaći znanstvene podatke koji bi poduprli postojanje, odnosno nepostojanje uzročnosti, točno?
DR. PLOTKIN: Da, to znači da nemaju dokaza za tu pretpostavku.
A. SIRI: Za pretpostavku uzrokuje li ili ne uzrokuje?
DR. PLOTKIN: Tako je.
A. SIRI: Ne znaju?
DR. PLOTKIN: Ne znaju jer nema dovoljno podataka.
A. SIRI: U redu. Ali Vi imate?
DR. PLOTKIN: U nedostatku podataka, moj zaključak je da ne postoji. Nema dokaza da uzročnost postoji.
A. SIRI: Iako nema podataka koji bi dokazali postojanje ili nepostojanje uzročnosti?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: To je Vaša pretpostavka. Jesam li to dobro shvatio?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: Znači, cjepivo nije uzrok?
DR. PLOTKIN: Nema dokaza da jest.
A. SIRI: U redu. Razlika je reći da nema dokaza, nego reći da ne uzrokuje, zar ne?
DR. PLOTKIN: Točno.
A. SIRI: Dakle, kad sam Vas na početku pitao uzrokuju li određena cjepiva određena stanja, Vi ste rekli – ne, ne uzrokuju. Jeste li pri tom mislili da nema dovoljno dokaza za donošenje odluke o postojanju ili nepostojanju uzročnosti?
DR. PLOTKIN: Mislio sam da osobno nemam saznanja da uzrokuju određene stvari koje su se, navodno, dogodile nakon cijepljenja.
A. SIRI: Kao, na primjer, znate, IOM je istraživao može li HepB cjepivo uzrokovati lupus, zbog brojnih prijava tih nuspojava, i može li cjepivo protiv gripe uzrokovati lupus. Zaključili su da nema dovoljno dokaza za donošenje odluke o postojanju ili nepostojanju uzročnosti.
DR. PLOTKIN: Tako je.
A. SIRI: Ali ranije ste naveli da ta cjepiva ne uzrokuju lupus. Kažete da ste rekli da ne uzrokuju jer niste bili svjesni mehanizma pomoću kojih bi cjepivo moglo uzrokovati bolest. Točno?
DR. PLOTKIN: Da, točno.
A. SIRI: U redu. Ali još uvijek ne postoje znanstveni dokazi za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja uzročnosti, zar ne?
DR. PLOTKIN: Znanost ne pokazuje da postoji odnos.
Ovo cjepidlačenje zagovornika cjepiva me izluđuje. Izvješće Instituta za medicinu (IOM), na koje se g. Siri poziva, donosi tri zaključka: cjepiva uzrokuju određene nuspojave, ne uzrokuju određene druge nuspojave, a za određene nuspojave ne znamo uzrokuju li ih ili ne jer još nisu provedena ispitivanja, unatoč činjenici što su ove nuspojave prijavljene u VAERS bazu podataka. U svijetu dr. Plotkina, ako ispitivanje ne postoji, znači da cjepivo ne uzrokuje te određene nuspojave. To nije normalno razmišljanje, to ne bi moglo proći kod bilo kojeg lijeka koji se izdaje na recept, ali u svijetu dr. Plotkina cjepiva su nevina dok se ne dokaže krivnja. Tako da, prema njima, nedostatak podataka znači da cjepiva nisu uzrok.
DTaP, autizam i teret dokazivanja
Pregledavajući studiju Instituta za medicinu iz 2011. godine g. Siri je pitao dr. Plotkina sjeća li se zaključka IOM-a o tome može li DTaP cjepivo uzrokovati autizam. Dr. Plotkin je odgovorio: “Morao bih provjeriti, ali uvjeren sam da ne uzrokuju autizam.”
A. Siri pronašao je spomenuti zaključak IOM-a i dao dr. Plotkinu da ga pročita: “Dokazi su neadekvatni za prihvaćanje ili odbacivanje uzročne veze između toksoida difterije, toksoida tetanusa ili cjepiva koje sadrži acelularni pertusis kod autizma.” Gospodin Siri pritisnuo je dr. Plotkina: „Dakle, IOM je pregledao sve dostupne dokaze o tome mogu li Tdap ili DTaP uzrokovati autizam i njihov je zaključak bio da ne postoje dokazi koji bi pokazali uzrokuju li DTaP ili Tdap autizam ili ne, točno?“
U ovom trenutku g. Siri je uništio često ponavljane tvrdnje da “cjepiva ne uzrokuju autizam”:
A. SIRI: Dr. Plotkin, budući da ne znamo uzrokuju li DTaP ili Tdap cjepiva autizam, zar nije prerano (prije dobivanja dokaza) širokoj javnosti dati nedvosmislenu izjavu da cjepiva ne uzrokuju autizam?
DR. PLOTKIN: U nedostatku dokaza ne treba donositi nikakve zaključke osim da nema dokaza. Iz nedostatka dokaza ne zaključujem ni da su milijuni različitih stvari nužno istiniti. Moraju se provesti studije kako bi se utvrdilo postoji li neki fenomen ili ne, a obično se te studije provode ako postoji neka sumnja u povezanost. Ali mi nemamo sumnji, barem ja nemam sumnji da DTaP cjepivo uzrokuje autizam.
A. SIRI: Pa, možda Vi nemate takve sumnje, ali to je jedna od najčešće prijavljenih nuspojava, zbog čega se isto i istraživalo u ovom izvješću IOM-a. Dakle, ne tražim od vas da kažete da cjepiva doista uzrokuju autizam. Ja to uopće ne pitam. Pitam vas, kao znanstvenika, možete li izjaviti da cjepiva ne uzrokuju autizam ako ne znate uzrokuju li autizam?
DR. PLOTKIN: Kao znanstvenik, rekao bih da nemam dokaza ni da uzrokuju ni da ne uzrokuju autizam.
A. SIRI: I iz tog razloga, slažete se da je u redu reći roditelju da DTaP/Tdap ne uzrokuje autizam iako znanost još nema dokaza koji podupiru tu tvrdnju?
DR. PLOTKIN: Apsolutno.
Ovaj dio ispitivanja bio je pravo razotkrivanje. Zapravo, nisam ni pisao sve, samo sam iznio bit. Dr. Plotkin smatra da je u redu reći: “Cjepiva ne uzrokuju autizam”, iako je IOM jasno rekao da za DTaP nemaju dokaze ni o postojanju ni o nepostojanju uzročnosti. Zašto je to u redu? Zato što u svijetu dr. Plotkina cjepiva nikada neće uzrokovati autizam, jer kad bi priznali da cjepiva to čine, svijet kakav on poznaje bi nestao. Posljednje riječi su mi „prelile čašu“. Dr. Plotkin je bio više nego zadovoljan što roditeljima govori da DTaP cjepivo ne uzrokuje autizam, iako je IOM rekao da su dokazi “neadekvatni” za donošenje bilo kakvog zaključka.
Cilj cjepiva je aktivacija imuniteta
Jedno od mnogih izvanrednih priznanja dr. Plotkina tiče se veze između cjepiva i “imunološke aktivacije”, jer nova znanstvena otkrića pokazuju da su imunološki aktivacijski događaji, uglavnom, potaknuti aluminijskim adjuvansom, koji je primarni uzrok autizma.
A. SIRI: Ovo je s Kalifornijskog instituta – CalTech. Grupa znanstvenika s tog Instituta provela je niz studija u vezi s imunološkom aktivacijom i neurološkim poremećajima, točno?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: I pronašli su vezu između imunološke aktivacije i neuroloških poremećaja, točno?
DR. PLOTKIN: Da.
A. SIRI: U redu. Jedno od otkrića studije bilo je to da imunološka aktivacija mijenja razvoj mozga fetusa putem interleukina-6, točno?
DR. PLOTKIN: Kao što sam već rekao, IL-6 je važan citokin. U vezi s imunološkom aktivacijom naglasio bih da se ona javlja kao posljedica bolesti i izloženosti raznim podražajima, a ne samo cjepivima.
A. SIRI: Ali to mogu uzrokovati cjepiva, točno?
DR. PLOTKIN: Cilj cjepiva je aktivacija imuniteta.
Kad sam prvi put pročitao gornje svjedočanstvo dr. Plotkina, naglas sam uzdahnuo. Ako ste relativno novi u ovoj temi, možda se čudite i pitate: “U čemu je problem?”
Velika stvar je to što je znanost konvergirala oko uzroka autizma: autizam je uzrokovan događajima imunološke aktivacije, a cjepiva su osmišljena upravo zato da pokrenu imunološku aktivaciju.
Nakon što sam pročitao transkript Plotkinovog iskaza i odgledao 9-satni video, salijetale su me sljedeće misli:
Dr. Plotkin djeluje poput sociopata. Definicija riječi je “nedostaje mu osjećaj moralne odgovornosti ili društvene savjesti”. Nisam siguran kako drugačije nazvati nekoga tko provodi ispitivanja cjepiva na siročadi, mentalno zaostalim osobama i bebama majki u zatvoru, a zatim piše op-ed u kojem opravdava korištenje mentalno zaostalih osoba za medicinska ispitivanja. To je duboko uznemirujuće, a ovo je čovjek koji je pedeset godina vodio ideologiju industrije cjepiva. Također je netolerantan prema svima koji bi mogli imati istinski vjerski prigovor na cjepiva.
Dr. Plotkin koristi znanstvene standarde samo kad mu to ide na ruku. Studija o DTP-u u Africi ne zadovoljava njegove znanstvene standarde placebo kontrole, ali ispitivanja sigurnosti cjepiva zadovoljavaju, unatoč tome što nema kontrola, a nuspojave se prate svega nekoliko dana. Na ispitivanje Gardasila u kojem je skriven broj sudionika koji su primili pravi placebo, on odgovara: „Morat ćete pitati statističara“. Vidio sam to kod mnogih zagovornika cjepiva – oni će kritizirati sve studije koje dovode u pitanje sigurnost cjepiva, ali nikada neće priznati nedostatak studija o sigurnosti.
Dr. Plotkin zatvara oči pred štetnim učincima cjepiva. Zaključak dr. Plotkina da VAERS sustav bilježi većinu ozljeda od cjepiva, također, je bio znakovit. Nije ga briga za ozljede od cjepiva – cilj uvijek opravdava sredstva. Pogriješio je za cca ×100 (jer samo 1% nuspojava prijavljuje se u VAERS). Kako to nije znao? Autori CDC-jeve studije, koju dr. Plotkin dobro poznaje, utvrdila je da se prijavljuje eventualno 1% neželjenih reakcija na cjepiva. To saznanje, valjda, nije u skladu s njegovim svjetonazorom – „cjepiva su sigurna, bez obzira što podaci govore“.
Dr. Plotkin nikada neće prijeći granicu autizma. Jasno je koliko se dr. Plotkin borio s g. Sirijem o IOM-ovoj izjavi da postojeći podaci ne mogu niti dokazati niti zanijekati vezu između DTaP cjepiva i autizma te da ne postoji svijet u kojem će dr. Plotkin priznati nešto što je mnogima postalo toliko očito. Mainstream mediji, pod utjecajem dr. Plotkina i dr. Offita, dugo su poricali vezu između cjepiva i autizma pa bi priznavanje veze u ovom trenutku predstavljalo veliki teret za njih.
Pogrešno razmišljanje dr. Plotkina znači, zapravo, pogrešno razmišljanje industrije cjepiva – Ne priznajte štetu od cjepiva. Nemojte priznati manjkavosti sigurnosnih studija. Primjenjujte znanstvene standarde samo kada vam to odgovara. Nikada ne priznajte da je autizam povezan s cjepivima. Cjepiva su uvijek “sigurna i učinkovita”, bez obzira što podaci govore.
Taktika duhanske industrije
U studenom 1998. godine postignuta je nagodba između duhanskih kompanija i državnih odvjetnika iz 46 država. Duhanske kompanije napokon su bile odgovorne, barem, za dio štete koju su cigarete prouzročile. Ali prvi znanstveni dokazi koji su upućivali na duhan objavljeni su u studiji na miševima još 1953. godine, u kojoj su znanstvenici jasno i nedvosmisleno dokazali da katran cigareta uzrokuje rak. Nagodbom je dogovorena kazna od 206 milijardi dolara.
Za što je američka okružna sutkinja Gladys E. Kessler proglasila duhanske kompanije krivima? “Zavjera.” Jeste li ikada prije čuli da se ta riječ povezuje s roditeljima djece s autizmom?
Bilo je potrebno 45 godina borbe jer su duhanske kompanije, odmah nakon studije na miševima, formirale “Odbor za istraživanje duhanske industrije” koji je imao zadatak osporiti sve znanstvene dokaze koji upućuju na štetnost duhana. Organizacija je iznosima od stotina milijuna dolara financirala istraživanja mnogih vodećih institucija u zemlji koje bi mogle posijati sumnju o vezi duhana i raka. Režija “ometajućeg istraživanja” koje bi sumnju pretvorilo u izvjesnost postala je njihov primarni cilj. Članovi odbora susreli su se s vodstvom svih većih novina, časopisa i televizijskih mreža, objašnjavajući svoju namjeru financiranja “istraživačkog programa primarno posvećenog javnom interesu”, što je zapravo bio eufemizam za istraživanje koje bi duhan oslobodilo odgovornosti, ili bi, barem, zamutilo znanstvene vode i stvorilo što više sumnje o vezi između pušenja i raka pluća.
Naomi Oreskes i Erik Conway su u svojoj bestseler knjizi „Merchants of Doubt“ objasnili kako je Big Tobacco iskoristio ranjivosti znanosti u svoju korist, stvarajući sumnju i održavajući ugled industrije kroz četiri desetljeća:
„Do kasnih 1950-ih sve više eksperimentalnih i epidemioloških podataka povezivalo je duhan s rakom – zbog čega je industrija poduzela mjere da se tome suprotstavi. U četiri oka, rukovoditelji su priznali ovaj dokaz. Gledajući unatrag, pošteno je reći, a to su rekli i povjesničari znanosti, da je, bez ikakve sumnje, veza definitivno uspostavljena. Zasigurno nitko ne bi mogao reći da je znanost dokazala da je pušenje sigurno. Ali znanost uključuje mnogo detalja od kojih su mnogi ostali nejasni, primjerice, zašto neki pušači obolijevaju od raka pluća, a neki ne.“
Samo je današnja Big Pharma, koja proizvodi sva cjepiva, veća od tadašnjeg Big Tobacco-a. Big Pharma je jedan od najvećih kupaca reklama u mainstream medijima i industrija koja najviše troši na lobiranje, a upravo to je razlog zašto borba oko autizma toliko dugo traje. Ne vjerujete mi? Od 1998. do 2009. godine CDC je vodila dr. Julie Gerberding, za čijeg je predsjedavanja masovno povećan broj cjepiva koja se daju djeci i eksplodirao broj slučajeva autizma u SAD-u. Gdje je dr. Gerberding otišla nakon ostavke u CDC-u? Zaposlila se kao direktorica odjela za cjepiva u Merck-u, koji je najveća tvrtka “Big Pharme” na svijetu i tržišni lider u cjepivima.
Ovo nije laka bitka.
Očekuje se da će tržište cjepiva u 2025. godini biti vrijedno 88 milijardi dolara, u odnosu na 170 milijuna dolara u ranim 1980-ima. Ponovit ću: u 1980-ima, bez dječjih epidemija, tržište cjepiva vrijedilo je 170 milijuna dolara i do danas je poraslo 400 puta! 1960-ih raspored cijepljenja u SAD-u uključivao je 3 cjepiva za djecu; danas ih je 38 (nije tipfeler) – broj obveznih cjepiva povećan je za više od dvanaest puta!
Priča s autizmom je kao nova, poboljšana verzija priče s duhanom (Tobacco 2.0), a sumnja se baca na svako novo otkriće odlučnih roditelja, liječnika i znanstvenika. Baš kao i kod duhana, imamo i studije na miševima koje točno pokazuju kako cjepivo može uzrokovati autizam u mozgu novorođenčeta. Ovaj dokaz o “biološkoj vjerodostojnosti”, koji se od 2010. godine pojavljuje u sve više znanstvenih studija, predstavlja prekretnicu za istinu. Povijest se možda neće ponoviti, ali je obrazac svakako uočljiv.
Ljudi vole karakterizirati autizam kao “kompleksan”, ali time zamagljuju jednostavno objašnjenje onoga što se dogodilo tolikom broju djece. Prema podacima iz 1970-ih stopa autizma je bila manje od jednog djeteta na deset tisuća djece. Danas 1 od 36 djece ima autizam – to je brojka od, otprilike, 1,8 milijuna američke djece školske dobi (od 4 do 17 godina).
To također znači da danas ima 277 puta više djece s autizmom nego prije 30 godina. To je rast od gotovo 30.000%! Ovakva epidemija mora imati jednostavno objašnjenje, kao što je i epidemija raka pluća imala jednostavno objašnjenje.
Big Pharma i njihovi plaćenici stručno koriste taktiku duhanske industrije. Gotovo se čini kao da iste PR tvrtke i odvjetničke tvrtke koje su pomogle Big Tobacco-u sada pomažu Big Pharmi… jer jesu iste, doslovno. Zapanjujuće je koliko ljudi već zna istinu o epidemiji autizma i onome što se događa našoj djeci – stotine znanstvenika, tisuće liječnika i deseci tisuća roditelja, svi govore isto. Kamerman u Larry King Live-u, šminker na setu Doctors-a, žena slavnog radijskog voditelja, novinarka Time Magazina koja ne može reći istinu zbog straha od odmazde, ili član uprave Autism Speaks-a… toliko ljudi zna istinu. (Svi navedeni su primjeri ljudi koji su mi se izravno povjerili, kao da sam neka vrsta vrhovnog svećenika kojem se ispovijeda o autizmu.) Zapravo, ankete pokazuju da 1/3 Amerikanaca danas misli da je autizam povezan s cjepivima.
Pokušaji da se diskreditiraju ljudi koji “vjeruju” da cjepiva uzrokuju autizam nisu potkrijepljeni činjenicama; stotine milijuna ljudi dijele takvo mišljenje.
Gledajući unatrag, čini se nevjerojatnim da je ljudima trebalo više od 40 godina da uvjerljivo dokažu da bi udisanje vrućeg katrana više puta dnevno moglo izazvati rak pluća, ali upravo to se dogodilo. Izvršni direktori svih sedam velikih duhanskih kompanija stali su pred Kongres, zakleli se da će govoriti istinu, a zatim sasvim ravnodušno rekli da cigarete ne izazivaju ovisnost, niti je jasno dokazano da uzrokuju rak pluća. Taj mi se TV prijenos urezao u sjećanje. To saslušanje pred Kongresom održalo se 1994. godine, pune četiri godine prije Glavnog sporazuma o nagodbi.
Ne iznenađuje da se iste strategije, korištene za održavanje rasprave o duhanu, koriste u raspravama o vezama između DDT-a i štete na ekosustav, olovne boje i IQ-a djece, ugljena i kiselih kiša, azbesta i mezotelioma, CFC-a i ozonskiha rupa, Vioxx-a i srčanih udara te fosilnih goriva i globalnog zagrijavanja (a to je samo mali dio primjera). Ovaj scenarij odigran je već mnogo puta pa pretpostavljam da ga je u ovom trenutku teško razaznati, ali obrasci su jasno utvrđeni. Kako će se ponašati korporacije suočene sa sve većim brojem znanstvenih otkrića koja dokazuju da njihovi proizvodi uzrokuju štetu:
- Znanost će se koristiti za stvaranje sumnje i manipuliranje medijima i javnošću. To uključuje financiranje novih znanstvenih istraživanja i plaćanje stručnjaka koji će davati podršku sigurnosti proizvoda koji uzrokuje štetu. Ovu strategiju stvorio je i usavršio Big Tobacco, koja sad, čak, ima i naziv: The Tobacco Playbook (Strategija duhanske industrije).
- Tvrtke za odnose s javnošću zaradit će bogatstvo na ovim klijentima, a njihov će posao biti sastajanje s medijima koje će upozoravati na znanost koju sponzorira njihov klijent, dok istovremeno trebaju opovrgavati svaku znanost suprotne strane. Taj posao je uvijek lakši ako je (a jest) industrija koja nanosi štetu veliki klijent televizije, tiska i drugih plaćenih medija. (Odborom za istraživanje duhanske industrije zapravo je upravljala PR tvrtka, Hill & Knowlton.) Evo nešto što o Hill & Knowltonu piše Tobacco Tactics:
Nakon što je medicinska struka otkrila da je pušenje štetno za zdravlje, velike duhanske kompanije su 1953. godine angažirale PR tvrtku „Hill i Knowlton“ da ponovno zadobiju povjerenje javnosti u duhansku industriju.
John W. Hill, tadašnji predsjednik Hill and Knowlton-a, rekao je da poricanje činjenica ne bi bilo dovoljno jer bi se to moglo pripisati osobnim interesima. Bolja taktika bi bila – više nove znanosti (znanstvenih radova). Sugerirao je da bi cilj duhanske industrije trebao biti stvaranje i promoviranje velike znanstvene polemike koja bi prenijela poruku da zdravstveni učinci pušenja nisu u potpunosti poznati. Jedan od načina da se ovaj cilj postigne bilo je naručivanje dodatnih istraživanja o uzrocima bolesti. Hill je predložio stvaranje istraživačke skupine koja bi održavala odnose s javnošću pokazujući kolektivnu brigu duhanske industrije za javnost. Osnovan je Odbor za istraživanje duhanske industrije. U oglasu objavljenom u više od 400 novina diljem SAD-a, duhanske tvrtke obećale su da će provesti znanstvena istraživanja o duhanu i osigurati dobrobit potrošača.
Brandt u svom radu tvrdi da su upravo u to vrijeme sumnja i neizvjesnost postale ‘nova kolektivna mantra industrije’. Ova taktika je dobro uvježbana, a koristi se i danas.
- Agresivno, skupo plaćeno lobiranje političara na državnoj i federalnoj razini. Donacije političarima koji podržavaju stavove industrije će porasti. Gdje god je to moguće, lobisti će pisati i promicati zakone koji podržavaju proizvod, odbacivati zdravstvene probleme i štititi industriju od odgovornosti. Njihovi plaćeni političari predstavit će i usvojiti te zakone, poput dr. Richarda Pana, Kalifornijskog senatora, koji je kreirao mnoge zakone kojima se ukida izbor cijepljenja djece.
- Napokon će prevladati prava znanost. Istina će izaći na vidjelo. Potrošači će saznati da dotični proizvod uzrokuje štetu, poput gore spomenute studije na miševima. Ova znanstvena istraživanja bit će teško financirati, osuđivat će ih i nemilosrdno napadati, sve dok dovoljan broj hrabrih znanstvenika ne objavi iste informacije. Regulatorne agencije će nevoljko odgovoriti. Rijetki će doživjeti zatvorsku kaznu, ako ih uopće bude.
Kad je profit dovoljno velik, korporacije će raditi ono za što su i osnovane: štititi profit. Ova nemilosrdna strategija traje i danas. Autizam je nedvojbeno najokrutnija i najodvratnija bitka dosad. S toliko toga na kocki – novac, karijere, reputacije – što se događa kada se pojavi nezgodna istina? Što se događa kada netko negdje progovori i poljulja njihovu kulu od karata? Pa – od njega treba napraviti primjer. Čitaj dalje.
Primjer Wakefielda
Kada razmišljaju hoće li provesti studije ili objaviti znanstvene rezultate koji bi se mogli loše odraziti na cjepiva, mnogi istraživači se boje da će završiti kao Wakefield. Ime britanskog liječnika dr. Andrewa Wakefielda postalo je sinonim za nešto što svakako želite izbjeći, jer znači veliku vjerojatnost da će vam karijera biti uništena.
Čije odmazde se ti istraživači boje? Ne trebate biti previše pronicljivi da shvatite da se radi o farmaceutskoj industriji, koja je nedvojbeno financijski najmoćniji i najnemilosrdniji komercijalni protivnik kojeg je svijet ikada vidio. Znam da to zvuči dramatično, ali sjetite se da su se farmaceutski rukovoditelji svjesno urotili kako bi stvorili epidemiju ovisnosti o opioidima. U svojoj uvjerljivoj kritici “Opioidna epidemija: Popravljanje slomljenog farmaceutskog tržišta” medicinski znanstvenici s Harvarda Ameet Sarpatwari, Michael S. Sinha i Aaron S. Kesselheim napisali su:
Konačno, kako bi povećale profit, farmaceutske tvrtke često su se bavile lažnim ili obmanjujućim marketingom. Tijekom proteklih 25 godina farmaceutska industrija je platila 35,7 milijardi dolara kazni zbog tužbi za nezakonit marketing, uključujući lažne ili obmanjujuće tvrdnje ili neotkrivanje poznatih rizika. GlaxoSmithKline je 2012. godine, npr., platio 3 milijarde dolara za nagodbu u građanskim tužbama i kaznenim prijavama zbog tvrdnji da je umanjio rizik od antidepresiva paroksetina (Paxil) kod adolescenata, promovirao antidepresiv bupropion (Wellbutrin) bez odobrenja upotrebe i sakrio podatke koji pokazuju povećan rizik od srčanog udara pri korištenju lijeka za dijabetes rosiglitazona (Avandia). Iako je to tada bila najveća nagodba u povijesti SAD-a u vezi s prijevarom u zdravstvu, ukupna kazna bila je “samo dio njihovog profita od spornih lijekova”. Gotovo svaka velika farmaceutska tvrtka bila je uhvaćena u sličnim marketinškim skandalima. Međutim, industrija je i dalje vrlo profitabilna, a novčane kazne općenito predstavljaju “prilično mali postotak globalnog prihoda i često podnošljiv postotak prihoda dobivenog od prodaje spornih proizvoda”.
Vioxx, Merckov lijek protiv bolova, izazvao je 500 000 srčanih udara. Taj isti Merck je najveći proizvođač cjepiva na svijetu. Tijekom kolektivne tužbe zbog štete koju je prouzrokovao Vioxx u Australiji, interni Merckovi dokumenti dospjeli su na svjetlo dana i bili su jezivi. Merck je navodno imao “popis liječnika za odstrel”, a to su bili svi liječnici koji su svojim pacijentima govorili loše stvari o Vioxxu. U internoj korespondenciji e-poštom stoji napisano: “možda ćemo ih morati potražiti i uništiti tamo gdje žive”.
Na sudu u Melbourneu objavljeni su dokumenti koji pokazuju da je Merck, također, planirao “prekinuti financiranje institucija” i “ometati akademska imenovanja” ako bi bilo koja akademska institucija objavila istraživanje koje dovodi u pitanje sigurnost Vioxx-a. A radi se o proizvodu za koji je Merck, na temelju vlastitog istraživanja, već znao da uzrokuje srčani udar.
Kad bi svi roditelji vjerovali da su šanse 1:36 da njihovo dijete dobije autizam od cjepiva, stope cijepljenja bi se strmoglavo smanjile.
Kad bi se dokazalo da je farmaceutska industrija stvorila epidemiju autizma od nekoliko milijuna djece diljem svijeta, ekonomska odgovornost bila bi astronomska. Prosječni trošak doživotne skrbi za osobu s autizmom procjenjuje se na 2,4 milijuna dolara. Kad bi svaki roditelj primio toliki iznos novca za brigu o samo 1,8 milijuna američke djece s autizmom (što je niska procjena ukupnog broja), trošak bi iznosio 4,32 trilijuna dolara. To bi dovelo do bankrota cijele industrije.
Ovo nije borba koju farmaceutska industrija želi izgubiti, a u tisku – gdje je i reputacija dr. Wakefielda uništena – oni ne uzimaju zarobljenike.
Izbjegavanje odgovora na pitanja
U posljednje 4 godine, prema STAT Newsu, farmaceutske kompanije u SAD-u povećale su svoje troškove marketinga za 60%, na 5,2 milijarde dolara, čime je industrija lijekova postala drugi najveći kupac medijskih oglasa (ispred njih je samo automobilska industrija). CBS News je nedavno izvijestio da “devet od 10 najvećih farmaceutskih tvrtki, zapravo, troši više na oglašavanje nego na istraživanje i razvoj” i da “SAD troši više svog BDP-a na zdravstvenu skrb nego 12 drugih razvijenih zemalja”. Samo dvije zemlje u svijetu (među promatranima) dopuštaju oglašavanje lijekova na TV-u – SAD i Novi Zeland. SAD troše najviše novca u svijetu po glavi stanovnika na lijekove na recept. Studija iz 2017. godine zabilježila je: “Potrošnja na lijekove na recept po glavi stanovnika daleko je veća u SAD-u nego u devet drugih promatranih zemalja s visokim dohotkom.”
Sharyl Attkisson je bivša istraživačka novinarka CBS News-a, poznata po oštrom, hrabrom novinarstvu čime često izaziva ljude i institucije na pozicijama moći. 2008. godine gđa Attkisson napisala je priču o zagovornicima cjepiva, s posebnim fokusom na, gore spomenutog, dr. Paula Offita. Priča je počela zloslutno:
Oni su jedni od najpouzdanijih u obrani sigurnosti cjepiva: Američka pedijatrijska akademija, Every Child By Two i pedijatar dr. Paul Offit. No CBS News je otkrio da ova trojka ima još više zajedničkog – jake financijske veze s industrijom, čije proizvode promoviraju i brane.
Priča gospođe Attkisson razotkrila je dr. Offitov „istraživački stolac u Dječjoj bolnici vrijedan 1,5 milijuna dolara, financiran od strane Merck-a”, da ima “patent na cjepivo protiv dijareje koje je razvio s Merck-om” te da je bio “insajder industrije cjepiva”.
Danas njezina priča o korupciji zagovornika cjepiva nikada ne bi bila objavljena putem glavnih medijskih kuća, budući da su korporativni interesi usavršili umjetnost odbijanja. Opći pad prihoda od oglašavanja u glavnim tiskanim i elektroničkim medijima učinio je medijske kuće iznimno ovisnima o velikim oglašivačima. S farmaceutskim tvrtkama, a time i proizvođačima cjepiva, mora se postupati „u rukavicama“, nauštrb stvarnog, istinitog izvješćivanja.
Gđa Attkisson osvojila je pet nagrada Emmy i nagradu Edward R. Murrow za istraživačko novinarstvo. 2014. godine podnijela je ostavku na CBS-u, navodeći “prevelik utjecaj korporativnih partnera i nedostatak predanosti istraživačkom novinarstvu”. Nakon što je napustila CBS, gđa Attkisson napisala je bestseler, Stonewalled, kojim je pružila uvid u to kako farmaceutske tvrtke sprječavaju medije da izvještavaju o problemu cjepiva i autizma. Evo priče o njenom prvom izvješću za CBS o vezi cjepiva i autizma:
„Nekoliko minuta prije emitiranja jedne od mojih priča o cijepljenju djece i autizmu, glasnogovornik neprofitne organizacije “Every Child By Two” zove CBS mrežu u New Yorku. Glasnogovornik se poziva na ime bivše prve dame Rosalynn Carter, suosnivačice organizacije… Oduprli smo se pritiscima i emitirali priču prema planu… Kad smo to učinili, unajmljeni agenti za farmaceutske interese obasuli su mene osobno i CBS News e-poštom, telefonskim pozivima i zahtjevima za sastanke. Pisali su pisma odvjetnicima CBS-a. Glasnogovornik HHS-a Tommy Thompson pozvao je šefa ureda CBS News-a u Washingtonu da izvrši pritisak kako bi diskreditirao naše priče. Odvjetnici farmaceutske tvrtke organizirali su tajne sastanke s dužnosnicima CBS-a u New Yorku. Farmaceutski zagovornici kontaktirali su rukovoditelje CBS-a kako bi se požalili.“
Kasnije je Attkisson izvještavala o slučaju Hannah Poling, djetetu s autizmom koje je zbog pretrpljenih ozljeda dobilo veliku odštetu na sudu za cjepiva. Naglasila je da je PR stroj farmaceutske industrije tada pokrenuo sve snage zbog štete koju bi im ta priča mogla nanijeti, a strategija je – “uključivala potpuni napad na mene i moje kontinuirano izvještavanje”.
Nakon što je objavila svoju priču, gđa Attkisson je saznala da su “službenici za odnose s javnošću i vrhunski odvjetnik proizvođača cjepiva Wyeth dogovorili privatni sastanak kako bi dva glavna producenta večernjih vijesti u New Yorku objavili spinove o mojim izvješćima”. Attkisson je smatrala da ovakvi sastanci krše kodeks istraživačkog novinarstva, napominjući da je „neetično ponuditi moćnim korporativnim interesima, koji su ujedno i oglašivači, poseban pristup, dok onima s druge strane nije dozvoljeno da ih publika čuje”.
U 1950-ima duhanske kompanije su radile istu stvar koju su farmaceutske kompanije radile u slučaju gđe Attkisson. Jedna od glavnih PR tvrtki koja i danas blisko surađuje s farmaceutskim tvrtkama je Hill & Knowlton, ista tvrtka koja je pomogla Big Tobaccu da svoj „pad“ odgodi za nekoliko desetljeća. Hill & Knowlton je gurao stajalište da “nema nikakvih dokaza da je duhan loš” te su u dogovoru s „ljudima iz vrha američke medijske industrije” kontinuirano promovirali svoja otkrića i brigu o ljudima.
Jasno su dali do znanja da očekuju da će “debata” o duhanu biti „kvalitetno“ pokrivena, a svojim novcem od oglašavanja kupili su utjecaj, uravnoteženu pokrivenost teme i nekoliko desetljeća bez odgovornosti za sve smrtne slučajeve i invaliditete koje su njihovi proizvodi uzrokovali. Duhanske tvrtke nisu prepustile medijima da sami pronalaze činjenice; “pobrinuli su se da ih mediji dobiju od njih”. Ova “kampanja ravnoteže” uključivala je “agresivno širenje i promicanje informacija koje podržavaju poziciju industrije”.
Lancet-ova studija
Ovo nas vraća na dr. Andrewa Wakefielda. Vjerojatno nema laži koje je lakše opovrgnuti niti lakše neovisno provjeriti od onih koje su izmišljene o britanskom gastroenterologu dr. Andrewu Wakefieldu, liječniku kojemu je oduzeta liječnička licenca u Velikoj Britaniji zbog rada koji je objavio zajedno s 12 drugih liječnika, u kojem se povezuje MMR cjepivo s autizmom. Ako ste samo usputno pratili raspravu o cjepivu i autizmu, možda ste u medijima pročitali da je dr. Wakefield osramoćeni znanstvenik koji je objavio lažne podatke koji povezuju MMR cjepivo s autizmom. A budući da je dr. Wakefield sve izmislio, nemate razloga za brigu. Cjepiva su savršeno sigurna i učinkovita.
Dr. Andrew Wakefield bio je vrlo cijenjeni gastroenterolog koji je radio u Royal Free bolnici u Londonu. Sredinom 1990-ih on i njegovi kolege bili su iznenađeni novom bolešću crijeva koju su otkrili kod djece s autizmom. To je bilo nešto sasvim drugačije od svega što su ikada prije vidjeli. 1998. godine dr. Wakefield i 12 kolega objavili su jedan jedini rad od samo pet stranica u visoko cijenjenom medicinskom časopisu The Lancet najavljujući otkriće ove nove bolesti crijeva: nodularna limfoidna hiperplazija ileuma.
Moj intervju s dr. Wakefieldom možete poslušati na ovom linku (na engleskom jeziku).
Studija je istraživala gastrointestinalne zdravstvene probleme dvanaestero djece s autizmom. Autori su jasno rekli: “Istraživali smo uzastopne serije slučajeva djece s kroničnim enterokolitisom i regresivnim razvojnim poremećajem.” Trinaestočlani tim liječnika (to je 13 liječnika, ne samo dr. Wakefield za kojeg ste čuli!!!) smatrao je da su otkrili stanje koje bi moglo biti jedinstveno za autizam i da to stanje zaslužuje daljnje proučavanje, zaključivši: “Identificirali smo kronični enterokolitis kod djece koji bi mogao biti povezan s neuropsihijatrijskom disfunkcijom.”
Studija je bila temeljni rad, prvi put da su gastrointestinalni simptomi povezani s autizmom – nešto što se danas tretira kao medicinska činjenica. Ovaj rad smatra se pionirskim radom koji objašnjava vezu crijeva i mozga kod autizma i citiran je u više od 200 drugih studija. Zaključci rada, sa stajališta gastroenterologije, ponovljeni su u desecima navrata.
Drugi zaključak studije, koji je zapravo bio više komentar nego znanost, bio je okidač kontroverze i „lova na vještice“ protiv dr. Wakefielda. Od 12 djece u studiji, roditelji osmero djece primijetili su da se regresija u autizam dogodila nakon što je njihovo dijete primilo MMR cjepivo. Autori studije raspravljali su o tim izvještajima roditelja i odlučili uključiti te informacije u studiju. To je sve. Trinaest koautora zaključuje:
„U većini slučajeva simptomi su se pojavili nakon cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ispitao ovaj sindrom i njegova moguća povezanost s ovim cjepivom.“
Većina ljudi mi ne vjeruje kad im objasnim koliko je spominjanje cjepiva bilo minorno u zloglasnoj, pet stranica dugoj “Lancetovoj studiji”. Štoviše, nemaju pojma da je dr. Wakefield imao još dvanaest koautora ili da u samom radu nikad nije bilo podataka o cjepivima i autizmu. Jedna od mnogih lažnih priča je i ta da je dr. Wakefield “lažirao podatke” o cjepivima i autizmu, ali to bi bilo nemoguće. Nije bilo podataka! Znanstvenici su izvijestili o zapažanjima roditelja o povezanosti između cjepiva i autizma, ništa više, i bili su vrlo jasni da smatraju da je potrebno provesti dodatno istraživanje. Vjerojatno ćete biti šokirani što su to, također, naveli u radu: “Nismo dokazali povezanost između cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i opisanog sindroma.”
Kako rad koji je poslušno izvijestio o povratnim informacijama roditelja osmero djece, koji je jasno naveo da nisu pronašli povezanost između MMR cjepiva i autizma i koji je poticao daljnje proučavanje ovog pitanja, može izazvati takav skandal? Štoviše, preporuke dr. Wakefielda u vezi s cjepivima na tiskovnoj konferenciji na kojoj se raspravljalo o dokumentu činile su se vrlo razumnima, ako ne i posve konzervativnima. Dr. Wakefield je rekao:
„Važno je reći da sam još 1996.-1997. godine bio svjestan djece koja razvijaju autizam, regresivni autizam, u mnogim slučajevima nakon izlaganja cjepivu protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Moja zabrinutost oko sigurnosti tog cjepiva bila je tolika da sam se vratio i pregledao svaku studiju sigurnosti, svaku studiju prije licenciranja MMR cjepiva i drugih cjepiva koja sadrže virus ospica, prije cijepljenja djece i nakon toga. Bio sam zgrožen kvalitetom te znanosti. Doista, to je ispod svake razine, a to su od tada ponovili i drugi mjerodavni izvori. Sakupio sam svoja zapažanja u izvješću od 200 stranica koje ću nastojati staviti na internet čim dobijem dopuštenje svojih odvjetnika. To izvješće bilo je temelj mog mišljenja da je sigurnost MMR cjepiva neadekvatno ispitana u usporedbi s pojedinačnim cjepivima i, stoga, je osnova moje preporuke na tiskovnoj konferenciji 1998. godine bila da bi roditelji trebali imati mogućnost odabira pojedinačnog (monovalentnog) cjepiva.“
Dr. Wakefield preporučio je roditeljima u Engleskoj da, umjesto kombiniranog MMR cjepiva, razmotre tri odvojena cjepiva – po jedno zasebno cjepivo za ospice, zaušnjake i rubeolu. To je to!
Ako doista mislite da farmaceutska industrija neće mobilizirati snage da traži i uništi liječnika koji kaže neugodne stvari o jednom od njihovih proizvoda, nadam se da će vas iskustvo dr. Wakefielda natjerati na razmišljanje. Kako prijavljivanje povratnih informacija roditelja osmero djece može predstavljati “razrađenu prijevaru” za koju je dr. Wakefield kasnije optužen?
2004. godine, suočeni s ekstremnim pritiskom i prijetnjom gubitka karijere, desetero izvornih koautora studije dalo je izjavu, objavljenu u The Lancet-u, pod naslovom “Povlačenje tumačenja”. Koautori su napisali:
„Želimo pojasniti da u ovom radu nije utvrđena uzročna veza između MMR cjepiva i autizma jer podaci nisu bili dostatni.“
Naravno, svakome tko je, doista, pročitao izvorni rad, ova izjava nije nimalo čudna, budući da nitko, uključujući dr. Wakefielda, nikada nije ni tvrdio da su “podaci” u radu dovoljni za utvrđivanje veze između cjepiva i autizma, jer nije ni bilo nikakvih podataka. Ova kratka izjava koautora iskorištena je za daljnju izolaciju dr. Wakefielda i jednog od njegovih koautora, dr. Johna Walker-Smitha. Njih dvojica nisu htjeli potpisati spomenuto „povlačenje“ na koje su ih prisiljavali jer su smatrali da bi time prekršili svoju profesionalnu etiku. Sukladno tome, Dr. Wakefieldu i dr. Walker-Smithu organizirano je “suđenje”.
“Suđenje” dr. Wakefieldu u Velikoj Britaniji nije bilo pred sudom, već pred General Medical Councilom (Opće liječničko vijeće), upravnim tijelom zaduženim za licenciranje liječnika. Ovdje su dr. Wakefieldu i dr. Walker-Smithu oduzete liječničke licence. Ono što nikada nije objavljeno je to da je ubrzo nakon presude GMC-a, dr. Walker-Smith odlučio svoj slučaj iznijeti pred pravim sudom, Visokim sudom Velike Britanije, koji je poništio sve optužbe GMC-a:
Sudac je poništio zaključak GMC-a o nedoličnom profesionalnom ponašanju. Sudac je pozvao na promjenu načina na koji bi se ubuduće trebale provoditi rasprave GMC-a o liječničkim licencama, rekavši: “Bio bi pravi fijasko da se ovakvo nešto ponovi.” Profesor Walker-Smith, koji se umirovio 2001. godine, rekao je: “Izuzetno sam zadovoljan ishodom svoje žalbe.”.
Posljednji aspekt studije dr. Wakefielda su povratne informacije roditelja dvanaestero djece u studiji. Osobno sam razgovarao s nekoliko tih roditelja. Oni su i dalje uvjereni da su cjepiva uzrokovala autizam njihove djece i da je dr. Wakefield ocrnjen. Isabelle Thomas, majka blizanaca koji su sudjelovali u studiji, jedna je od najotvorenijih za razgovor:
Dr. Andrew Wakefield saslušao je mnoge roditelje, zabrinute zbog njihove bolesne djece koja pate od crijevnih problema i oblika autizma, poremećaja crijeva i oštećenja mozga, a koje su drugi stručnjaci ignorirali. Ti su roditelji očigledno bili na “crnoj listi” jer su rekli da su im se djeca razboljela nakon MMR cjepiva. Roditelji su govorili o ovoj situaciji godinama prije nego što je dr. Wakefield stupio na scenu, a naša je vlada također znala za naše brige godinama prije studije u The Lancet-u, ali nisu poduzeli ništa da istraže problem, ostavljajući stotine druge djece u opasnosti od nuspojava. Naša vlada nije poslušala roditelje, nego ih je optužila da su izmislili simptome i prijetila da će im oduzeti djecu ako ne prestanu govoriti o vezi s MMR cjepivom. Kao rezultat toga, ta djeca i mladi odrasli do danas žive u velikoj boli. Jedan liječnik je mom sinu rekao: “Mi vjerujemo da ti vjeruješ da te boli“… Koliko je vremena potrebno vladi Velike Britanije da sazna da je zataškavanje gore od izvornog zločina ili pogreške?
Teško je pronaći smisao u „progonu“ dr. Wakefielda kada uzmete u obzir pojedinosti njegovog rada, stvarne zaključke koje je izvukao, činjenicu da je imao dvanaest koautora, preporuke koje je javno dao o cijepljenju, presudu kojom je Visoki sud poništio odluku GMC-a, čime je dr. Walker-Smithu vraćena liječnička licenca i povratne informacije roditelja unutar same studije. Štoviše, nelogično je reći da je rad dr. Wakefielda bio lažan i da su stoga cjepiva sigurna, budući da rad dr. Wakefielda i koautora nije napravio nikakvu analizu ili studiju o odnosu između jednog cjepiva (MMR) i autizma, već je jednostavno izvijestio o povratnim informacijama roditelja. Članak nije spominjao nijedno drugo cjepivo koje djeca primaju. Svatko tko vam tvrdi da su cjepiva protiv DTP-a, hepatitisa B, dječje paralize, Hib-a, gripe i varičele sigurna zato što su podaci dr. Wakefielda bili lažni, nada se da nikada nećete provesti vlastito istraživanje.
Nevjerojatno je koliko inkriminirajućih znanstvenih radova, koji izravno impliciraju cjepiva u epidemiji autizma, već postoji. Zapravo, imamo stvarne podatke! U većini slučajeva biološka znanost pokazuje točan način na koji cjepivo može izazvati autizam. Desetci autora tih novih studija daju puno hrabrije izjave o cjepivima, nego što je dr. Wakefield ikada napravio, a ipak nekakav demonski mit o dr. Wakefieldu i dalje postoji. Pročitajte članak koji sam upravo napisao i istražite to sami.
Dr. Paul Thomas je, također, prošao poput Wakefielda
Mnogi drugi liječnici su prošli poput dr. Wakefielda zbog toga što su progovorili. Jedan od istaknutijih je dr. Paul Thomas iz Oregona, koji je slučajno pedijatar mog sina. Dugo sam razgovarao s dr. Thomasom prije nego što je Medicinski odbor Oregona podigao optužbe da mu se oduzme liječnička licenca. Sami prosudite je li to čovjek koji zaslužuje liječiti djecu. Poslušajte moj intervju s dr. Paulom Thomasom na ovom linku (na engleskom jeziku).
Kao vrhunski čin osvete, knjiga dr. Thomasa „The Vaccine Friendly Plan“, ostaje na prvom mjestu najprodavanijih knjiga pedijatrijske literature na Amazonu!
Istina se ne može skrivati zauvijek
Unatoč tome što je trebalo 40 godina da se stane na kraj industriji duhana, to se dogodilo i to me jako tješi. Zapravo, to bi me uvijek iznova potaknulo u trenucima kad sam želio samo udarati glavom o zid dok je PR moćne farmaceutske industrije uništavao priču o ozljedama od cjepiva na svakom koraku. To se dogodilo jer istina uvijek nađe način da izbije na površinu, unatoč lošim izgledima. U slučaju cjepiva i autizma, toliko je istine, toliko ozlijeđene djece, toliko glasnih i aktivnih roditelja i novih ljudi koji se svakodnevno uključuju u ovu borbu. Pogledajte što izvanredni dr. Peter McCullough ili briljantni tehnološki zilioner Steve Kirsch rade kako bi pogurali ovu borbu!
Bubnjevi će i dalje bubnjati i istina će biti sve glasnija. Mislim da je prava sramota progona dr. Wakefielda najbolje prikazana u izjavi koju je dao o utjecaju The Lancet studije i o tome tko, zapravo, plaća cijenu:
„Šteta učinjena mom ugledu i ugledu mojih kolega, kao i osobna cijena koju smo platili za istraživanje valjanog znanstvenog problema jer smo interese pacijenata stavili na prvo mjesto, beznačajna je u usporedbi s utjecajem ovih neistina na dostupnost primjerene i potrebne brige o ovoj djeci. Moje iskustvo je trebalo biti ciničan primjer koji obeshrabruje druge. Kao posljedica toga, mnogi liječnici u Velikoj Britaniji i SAD-u neće riskirati pružajući skrb koju su dužni pružiti ovoj djeci. Postoji sveprisutna i otvoreno izražena pristranost protiv financiranja i objavljivanja ovog rada, a ja sam, prema uputama sponzorske farmaceutske tvrtke, isključen iz predstavljanja na sastancima. Bila je to učinkovita vježba PR agencija i medija. Ali neće uspjeti – neće uspjeti jer se priroda ne može prevariti. Bila je privilegija raditi s ovom djecom i njihovim obiteljima. Nadam se da će se tijek priče uskoro preokrenuti.“
„Linija koju nećemo prijeći“
Dok smo kasnih 1960-ih u Vijetnamu polako jačali naše snage, prevladavajuća ideologija u američkoj vladi bila je da će, ako Vijetnam padne u ruke komunista, doći do domino efekta u cijeloj Aziji i vidjet ćemo da sve više zemalja pada u ruke komunizma, uključujući Japan i Južnu Koreju. Ovaj strah od mnogo većeg problema korišten je da se opravda vrijeme, troškovi i gubitak života koji je uslijedio. Sve to se pokazalo neistinitim.
Sustav javnog zdravstva u SAD-u obuzet je sličnom ideologijom. Priznavanje bilo kakvog problema s trenutnim rasporedom cijepljenja ili, ne daj Bože, uklanjanje cjepiva je nešto što se ne smije učiniti. Ako dođe do bilo kakvog gubitka povjerenja javnosti, to bi moglo prouzročiti kolaps cijelog programa cijepljenja. Na kraju krajeva, program cijepljenja se i oslanja na suučesničku javnost.
Ako bi većina roditelja vjerovala da postoji gotovo 3% šanse da njihovo dijete razvije autizam ako se cijepi, možete zamisliti kakav bi bio utjecaj na program cijepljenja.
2001. godine, tijekom razmatranja IOM-ove studije (koja je objavljena 2004. godine), voditeljica studije, dr. Kathleen Stratton, izjavila je neke stvari koje su izašle na vidjelo tek putem dokumenata zatraženih prema Zakonu o slobodi informacija (FOIA):
„Točka bez povratka, linija koju nećemo prijeći u javnoj politici je povlačenje cjepiva i promjena rasporeda cijepljenja.“
Dr. Stratton je artikulirala široko rasprostranjeno stajalište o javnom zdravstvu, za koje vjerujem da je potpuno izmišljeno. Taj svoj komentar je dala prije nego što su podaci pregledani – a zatim i „popravljeni“. Pokušaj uvjeravanja javnosti da su cjepiva uvijek “sigurna i učinkovita” tjera dužnosnike da lažu, pretjeruju i javno nagovaraju na cijepljenje. Reakcija je neizbježna jer sve više ljudi sâmo otkriva istinu. To je razlog stvaranja sadašnje situacije u kojoj sve veći broj znanstvenika i liječnika zna istinu i odlučuje javno istupiti.
Još mi je mučnije što sam čuo službenike javnog zdravstva koji, u osnovi, govore: “Čak i ako cjepiva uzrokuju autizam, to je opravdan ishod za ovako robustan program cjepiva.”. Da, takvo razmišljanje zaista postoji u javnom zdravstvu. Pa što ako uništimo živote 3% djece? Vrijedno je zaštititi ostalih 97 posto. To je suludo. Dugoročno gledano, laganje javnosti nikad ne funkcionira, posebice u medicinskim postupcima. Roditelji samo žele točne informacije. Žele razumjeti stvarni rizik naspram koristi cijepljenja svog djeteta. Kao i svako zataškavanje, izbor koji dužnosnici javnog zdravstva sada donose samo je odgađanje dana obračuna.
Istina uvijek pronađe svoj put!
- Izvorni članak: https://jbhandley.substack.com/p/andrew-wakefield-vs-stanley-plotkin
- Prijevod: Udruga HURA
- Prijedlog za gledanje: Istinita priča dr. A. Wakefielda
