Neka su istraživanja važnija od drugih, Mitkusova studija iz 2011. godine koči istinu o toksičnosti aluminijskih adjuvansa.
Autor članka:
7. rujna 2024. godine
ROCKVILLE, Maryland (SAD) - Jeste li ikada čuli za “biostitut”? Znanstveni svijet ih je pun, znanstvenici spremni objaviti laži kako bi zaštitili industriju (i umrežene regulatorne agencije) od istine o šteti koju njihovi proizvodi uzrokuju. Kada je u pitanju epidemija autizma, nijedna studija nije izazvala više problema (ili zaslužila da bude povučena) više od ove koju su 2011. godine objavili Mitkus i dr. – https://cijepljenje.info/wp-content/uploads/2024/10/FDA-aluminum-paper.pdf
Skrivanje od očiju javnosti: dramatično „rušenje“ Mitkusove studije iz 2011. godine od strane “Aluminijskih osvetnika”
Postoji izvanredna skupina znanstvenika, od kojih nijedan nije Amerikanac, koji su objavili revolucionarnu znanstvenu studiju i učinili sve što su mogli učiniti kako bi upozorili javnost o aluminijskom adjuvansu (uključujući pisanje pisama američkim zdravstvenim vlastima). 2018. godine nekoliko članova tzv. skupine “Aluminijskih osvetnika” okupilo se i objavilo „rušenje“ Mitkusove studije iz 2011. godine.
Ova studija, objavljena u časopisu Journal of Inorganic Biochemistry, mogla bi trajno promijeniti raspravu o autizmu. Zapravo, ova studija je teret dokazivanja sigurnosti aluminijskih adjuvansa koji se koriste u cjepivima izravno stavila na leđa usamljenog znanstvenika FDA Dr. Roberta J. Mitkusa , tako bi on sâm mogao promijeniti ishod rasprave o autizmu. Zauvijek.
Znanost o aluminiju kreće se brzinom svjetlosti
Znanost se kreće glacijalnim tempom. Prema znanstvenim standardima, ono što se naučilo o aluminijskom adjuvansu iz cjepiva u samo nekoliko proteklih godina bilo je istinski revolucionarno i trebalo bi preplašiti svakog roditelja na planetu.Zanimljivo je da je NETKO prvi put odlučio testirati biološki učinak aluminijevog adjuvansa 2007. godine, a to je prvi uradio dr. Christopher Shaw sa Sveučilišta British Columbia. Na priloženom linku pogledajte izjavu Dr. Shawa – https://rumble.com/v5hl8j9-dr.-christopher-shaw-aluminij-u-tijelu.html
Teško je staviti rad dr. Shawa u pravi kontekst. Naši službenici javnog zdravstva, koji su odobrili golemi rast broja cjepiva za djecu – i stoga golemi rast količine ubrizganog aluminija – nikada nisu proveli biološke studije za procjenu sigurnosti aluminija, što je dr. Shawu omogućilo da 2007. godine uradi nešto revolucionarno.
Također se postavlja očito pitanje: na koje dokaze su se naše regulatorne agencije oslanjale pri procjeni sigurnosti ubrizganog aluminija?
Odgovor: jedna jedina studija koju je 2011. godine objavio dr. Robert J. Mitkus u časopisu Vaccine.
O dr. Mitkusu
Dr. Robert J. Mitkus bio je računalni toksikolog u Centru za procjenu i istraživanje bioloških lijekova pri FDA-u. Također je bio pomoćni profesor u Školi javnog zdravlja na Sveučilištu Maryland. Prethodno je bio “toksikolog za sisavce” za EPA i stekao doktorat znanosti. Doktorirao je toksikologiju na Sveučilištu Maryland 2004. godine. Danas radi negdje u industriji i ljubazno bih zamolio čitatelje ovog članka da ga ne kontaktiraju izravno jer sam siguran da će u jednom trenutku pročitati ovaj članak pa može sam odlučiti ima li moralne hrabrosti povući svoj rad.
Objavljena studija dr. Mitkusa, “Ažurirana farmakokinetika aluminija nakon izlaganja dojenčadi putem prehrane i cijepljenja” iz 2011. godine je zlatni standard i primarni dokument na koji se FDA oslanja kako bi ubrizgani aluminij proglasila sigurnim za upotrebu kod dojenčadi. To je, doslovno, JEDINA obrana koju FDA i CDC navode po pitanju bilo kakve zabrinutosti u vezi s ubrizgavanjem aluminija. Zapravo, studija dr. Mitkusa bila je djelomično odgovor na zabrinutost oko sigurnosti aluminija. U Sažetku svoje studije dr. Mitkus piše:
“Budući da je javnost izrazila zabrinutost kako bi aluminij u cjepivima mogao predstavljati rizik za dojenčad, ažurirali smo analizu sigurnosti aluminijskih adjuvansa.”
Kao što možete pretpostaviti, rad dr. Mitkusa dao je znak da je “sve u redu” po pitanju aluminija.
„…po pitanju djece, naša studija pokazuje da postoji mali rizik od toksičnosti aluminija nakon imunizacije koja se provodi prema preporukama ACIP-a, čak i uz maksimalnu izloženost aluminijskom adjuvansu. Za opću populaciju dojenčadi, koja primaju manje od maksimalne doze, rizik je još manji.”
Za laike je ova studija, vjerojatno, umirujuća. S druge strane, znanstvenicima koji pomno proučavaju pitanje ubrizganog aluminijskog adjuvansa, a posebno znanstvenicima koji rade vlastita biološka istraživanja aluminijskog adjuvansa, studija dr. Mitkusa je nešto između profesionalne sramote, laži i katastrofe, ali objasnit će vam oni sami.
Aluminijski adjuvans uzrokuje epidemiju autizma (i alergije)
Svakako, to je moje mišljenje. U svom prethodnom postu pisao sam o mnogim nedavnim znanstvenim otkrićima koja ukazuju na to da aluminijski adjuvans izaziva autizam kod ranjive djece. Evo jednostavne slike koja objašnjava ono što je već otkriveno:
Ukratko, znanstvenici diljem svijeta saznali su sljedeće o aluminijskom adjuvansu, većinom od 2010. godine, a niti jedno od ovih novih otkrića ili objavljenih studija nije uzeto u obzir u radu dr. Mitkusa.
- Studija iz Francuske, 2013. godine: „Međutim, kontinuirano povećavanje doza ovog slabo biorazgradivog adjuvansa u populaciji mogu postati jako nesigurne i opasne, posebno u slučaju pretjerane imunizacije ili nezrele/promijenjene krvno-moždane barijere…“
- Studija iz Francuske, 2015. godine: „Stoga aluminij i drugi slabo biorazgradivi materijali koje su fagociti preuzeli na periferiji cirkuliraju u limfnoj i krvnoj cirkulaciji i mogu ući u mozak koristeći mehanizam trojanskog konja sličan onom koji koriste čestice zaraznih bolesti. Prethodni eksperimenti su pokazali da davanje aluminija može uzrokovati disfunkciju i oštećenje CNS-a, bacajući sumnju na točnu razinu sigurnosti aluminija.“
- Studija z Francuske, 2016. godine: „Zaključujemo da Alhydrogel [aluminijev adjuvans] ubrizgan u niskoj dozi u mišić miša može selektivno izazvati dugotrajnu cerebralnu akumulaciju aluminija i neurotoksične učinke.“
- Studija z Engleske, 2017. godine: „Količina aluminija u moždanom tkivu bila je, rekao bih, iznimno visoka. Vrlo visoka. Moja grupa izmjerila je koncentraciju aluminija u, vjerojatno, više od stotinu ljudskih mozgova, a uzorci moždanog tkiva uzeti od pojedinaca s dijagnozom autizma pokazali su neke od najviših koncentracija koje smo izmjerili. Jedine slične koncentracije koje smo vidjeli bile su one iz nedavne studije o obiteljskoj Alzheimerovoj bolesti. Ovo je samo po sebi vrlo važno otkriće.“
Dakle, u odnosu na vrijeme od prije deset godina, znanstvenici sada znaju da ubrizgani aluminijski adjuvans može: 1) oslabiti razvoj mozga, 2) ostati u mozgu mnogo dulje nego što se mislilo, 3) u mozak ga unose makrofagi koji aluminij prikupljen s mjesta ubrizgavanja cjepiva ponovno puštaju u krvotok, 4) zapravo, situacija može biti i gora ako se aluminij ubrizgava opetovano u malim dozama (kao što se to radi tijekom cijepljenja) i 5) izmjerene su izuzetno visoke razine aluminija u mozgu ljudi kojima je dijagnosticiran autizam.
Dr. Chris Exley, autor ove najnovije studije (#4, koja je predmet mog nedavnog članka) bio je toliko zapanjen rezultatima svoje studije da je rekao sljedeće:
“Ranije nisam pridavao pažnju ulozi aluminija u nastanku autizma i nisam vidio ulogu aluminija u cjepivima po tom pitanju. Sada se moram predomisliti i reći da vjerujem da aluminij ima ulogu u autizmu. Budući da sam vidio iste stanice koje vidimo na mjestu ubrizgavanja kako prenose aluminij u moždano tkivo pojedinaca koji su umrli s dijagnozom autizma, rekao bih da sada moramo vrlo pažljivo razmisliti o tome tko će primiti cjepivo koje u sastavu ima aluminijski adjuvans. Moramo dobro razmisliti je li takvo cjepivo spasonosno ili ne? Ako nije, nemojte koristiti aluminijski adjuvans u cjepivu.”
To je dr. Chris Exley, vjerojatno vodeći svjetski stručnjak za neurotoksikologiju aluminija. Rekao je da će se kloniti svih cjepiva koja sadrže aluminij. Sada, također, vjeruje da “aluminij ima ulogu u autizmu”. Ove revolucionarne stvari govore vodeći znanstvenici u svom području.
Jedan od vodećih znanstvenika za aluminij dr. Romain Gherardi gostovao je na francuskoj televiziji kako bi govorio o svom radu koji je otkrio da aluminij iz cjepiva dolazi do mozga i tamo ostaje. Bio je voditelj ili koautor sva tri rada iz Francuske koje sam gore citirao. Poslušajte na linku: https://rumble.com/v5hl6qq-dr.-romain-gherardi-o-aluminiju-u-cjepivima.html
Htio sam da izravno čujete što govore dr. Gherardi i dr. Exley. Želim da shvatite da su ovo dva vodeća znanstvenika za istraživanje aluminija u svijetu. Treba cijeniti “težinu” njihovih riječi jer tada i moj komentar ima više smisla: „Kad bi znanost bila profesionalno hrvanje, onda su dr. Gherardi i dr. Exley upravo toliko žestoko napali dr. Roberta Mitkusa i njegovu studiju iz 2011. godine, da se možda nikada neće oporaviti od tog udarca.“
Studija dr. Mitkusa – znanstvenici “bez dokaza”
Ono što bi prosječnom laiku promaklo ako pokuša pronaći neki smisao u radu dr. Mitkusa jest činjenica da su jedini znanstveni dokazi koje je dr. Mitkus razmatrao u svojoj procjeni sigurnosti bili iz studije u kojoj se infuzijom (umjesto ubrizgavanjem, kao kod cjepiva) unosio aluminijev citrat (umjesto aluminijevog hidroksida) odraslima (a ne bebama). Mitkus barem priznaje ovu razliku u svom radu, napominjući:
“Određivanje kinetike zadržavanja aluminija, prema Priestu, temeljilo se na eksperimentima u kojima su odrasli dobrovoljci dobili intravenoznu injekciju aluminijevog citrata. Kod cjepiva, injekcija se daje intramuskularno, aluminij je u netopljivom obliku (npr. kao fosfat ili aluminijev hidroksid), a mišić na mjestu injektiranja smatra se depoom za pohranu aluminija.”
Teško je ovaj, naizgled sporedan, detalj staviti u pravi kontekst:
Ni kod jednog drugog lijeka na svijetu (osim cjepiva) sigurnosni standardi se nikada ne bi utvrđivali bez upotrebe stvarnog proizvoda (adjuvans – aluminijev hidroksid) primijenjenog na pravilan način (injektiranjem intramuskularno), u odgovarajućoj populaciji pacijenata (kod dojenčadi). Naravno, sada znamo da je to dovelo do poražavajućih rezultata (samo poslušajte dr. Shawa u videu gore u članku).
Vaccine Papers, izvrstan izvor podataka o ovoj temi, pruža dodatnu perspektivu o studiji dr. Mitkusa, navodeći jednu od njezinih “fatalnih mana”:
„MRL [minimalna razina rizika za aluminij] izvedena je iz pokusa hranjenja aluminijskim solima, a ne iz pokusa s ubrizgavanjem aluminijskih adjuvansa. Sigurnost ubrizganog aluminijskog adjuvansa mora se odrediti iz pokusa s ubrizganim aluminijskim adjuvansom (netopivim i postojanim), a ne gutanjem aluminijevog spoja topivog u vodi. Znanstvene studije su utvrdile da ubrizgani aluminijski adjuvans ima jedinstvena toksična svojstva i načine kretanja po tijelu (“kinetika”) koji nisu isti kao kod aluminija topljivog u vodi unesenog digestivnim putem.”
Vaccine papers daje i konačni dokaz za pobijanje Mitkusove studije:
“Mitkusova studija iz 2011. godine je najbolji znanstveni dokaz koji promotori cjepiva imaju za obranu sigurnosti aluminijskih adjuvansa. Fatalno je manjkav i nevjerojatno loš. Ne temelji se na eksperimentima toksičnosti sa stvarnim aluminijskim adjuvansom. Zanemaruje ključne studije koje proturječe pretpostavkama na kojima se temelji. Pa ipak, vladine agencije (FDA, CDC) i promotori cjepiva navode ga kao snažan i uvjerljiv dokaz sigurnosti.
Nanočestice aluminijevog adjuvansa vrlo su različite od otopljenih iona aluminija. Posljedično, jedini znanstveno valjan način da se utvrdi sigurnost ubrizganog aluminijskog adjuvansa jesu pokusi s ubrizganim aluminijskim adjuvasom. Studije unesenih, topljivih aluminijevih soli ne mogu utvrditi sigurnost aluminijskih adjuvansa. Modeli samo otopljenog aluminija ne mogu se koristiti za određivanje toksičnosti čestica. Zanemarivanje toksičnosti čestica aluminijskih adjuvansa znanstveno je neobranjivo. Zašto se promotori cjepiva oslanjaju na studije oralne ingestije kako bi zaštitili sigurnost aluminijskih adjuvansa? To je zato što ne postoje eksperimentalna istraživanja koja pokazuju da je ubrizgavanje aluminijskih adjuvansa sigurno! Oni nemaju nikakve dokaze za to.”
Godine 2016. Neil Miller objavio je studiju u časopisu American Physicians and Surgeons pod nazivom “Aluminij u cjepivima za djecu nije siguran” gdje je raščlanio studiju dr. Mitkusa, navodeći njene velike nedostatke, uključujući činjenicu da je dr. Mitkus proučavao “aluminij iz prirodnih izvora kojim je hranio miševe” i ponovio da, “kako bi utvrdili sigurnost ubrizganog aluminija, znanstvenici moraju provesti pokuse s ubrizganim , a ne progutanim aluminijem.” Miller je zaključio:
“Aluminijski adjuvansi dodaju se u neka cjepiva kako bi izazvali snažniji imunološki odgovor i povećali učinkovitost cjepiva. Dojenčad i mala djeca diljem svijeta dobivaju velike količine aluminija višestrukim cijepljenjem. Povećanje broja cjepiva u rasporedu cijepljenja tijekom posljednjih nekoliko godina značajno je povećalo količinu aluminija u dječjim cjepivima. Brojne studije pružaju uvjerljive dokaze da ubrizgani aluminij može biti štetan za zdravlje. Aluminij je sposoban ostati u stanicama dugo nakon cijepljenja te može izazvati neurološke i autoimune poremećaje. Tijekom ranog razvoja djetetov je mozak osjetljiviji na toksine, a bubrezi su ih manje sposobni eliminirati. Stoga djeca imaju veći rizik od nuspojava na aluminij u cjepivima nego odrasli.”
The Body-Slam: “Kritička analiza referentnih studija toksikokinetike adjuvansa na bazi aluminija”
Ova vrlo kritična studija sigurnosnih standarda koji se koriste za aluminijski adjuvans cjepiva objavljena je u časopisu Journal of Anorganic Biochemistry. Studija, “Kritička analiza referentnih studija o toksikokinetici adjuvansa na bazi aluminija” bavi se ograničenjima studija na koje se FDA i CDC oslanjaju, posebno studijom dr. Mitkusa, kako bi aluminij u cjepivu proglasili “sigurnim” za ubrizgavanje djeci. Autori studije bili su gore spomenuti dr. Romain Gherardi i dr. Chris Exley. Objasnili su:
“Do danas, aluminijski adjuvansi sami po sebi, možda iznenađujuće, nisu bili predmet nikakvog službenog eksperimentalnog istraživanja, usprkos dobro utvrđenoj neurotoksičnosti aluminija.”
Autori studije također spominju popis zemalja koje su izradile studije koje impliciraju da cjepiva koja sadrže aluminij utječu na pojavu kroničnih bolesti:
“Pojava mijalgije i artralgije, kroničnog umora i neuroloških poremećaja nakon višestrukih cijepljenja cjepivima koja sadrže aluminij – cjepiva protiv hepatitisa B, tetanusa i humanog papiloma virusa (HPV) zabilježena je u mnogim zemljama: Australiji, Kanadi, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Izraelu, Japanu, Meksiku, Portugalu i SAD-u.”
Autori studije iznijeli su mnoge kritike na rad dr. Mitkusa kao i Vaccine Papers i Neil Miller. Ali, učinili su to u prestižnom časopisu, a njihov (zajednički) znanstveni kredibilitet daje članku još veću važnost. Za usporedbu, to bi bilo kao da vam Warren Buffet kaže da je vaš posao loša investicija. Suština njihovog rada? Niti jedna od dosadašnjih studija o sigurnosti aluminija nije ispravno odgovorila je li aluminij doista siguran. (Zapamtite, autori ovog rada proveli su vlastita biološka istraživanja aluminijevog adjuvansa i otkrili da je vrlo neurotoksičan.) Njihov zaključak:
“Malobrojnost i ozbiljni nedostaci referentnih studija snažno upućuju na to da bi nove eksperimentalne studije toksikokinetike aluminijskih adjuvansa trebale biti provedene dugoročno, uključujući izloženost i novorođenčadi i odraslih, kako bi se osigurala njihova sigurnost i vratilo povjerenje stanovništva u cjepiva koja sadrže aluminij.”
Riječi kao što su “malobrojnost” i “ozbiljni nedostaci” nisu riječi koje želite čuti ako ste CDC ili FDA i potvrđujete da je nešto sigurno, a čini se da to ni izdaleka nije točno. Dr. Mitkus, slušate li?
“Velika šestorka” znanosti o aluminiju istupila je u javnost mijenjajući sve
Uz veliku potencijalnu opasnost za svoje karijere, čini se da je šest znanstvenika — nijedan Amerikanac — istupilo kako bi oglasilo uzbunu zbog ekstremne opasnosti aluminija i možda jednom zauvijek pokrenulo obračun s pravim uzrokom epidemije autizma. Dr. Chris Exley sa Sveučilišta Keele; Dr. Romain Gherardi i Guillemette Crepea s Université Paris Est Créteil; Dr. Christopher Shaw i Lucija Tomljenović sa Sveučilišta British Columbia; i dr. Yehuda Shoenfeld sa Sveučilišta u Tel Avivu pridonijeli su sadašnjem razumijevanju aluminija i njegove jedinstvene sposobnosti pokretanja imunološke aktivacije u mozgu nekih beba, što dovodi do autizma.
Skupni pogled na neke od njihovih citata pomoći će vam da shvatite koliko su njihove izjave, zapravo, hrabre. Ovo novo znanstveno razumijevanje aluminija mijenja sve. Osobno osjećam kao da konačno imam prihvatljivo objašnjenje za ono što se dogodilo mom sinu.
“Budući da sam vidio iste stanice na mjestu ubrizgavanja kako nose aluminij u moždano tkivo pojedinaca koji su umrli s dijagnozom autizma, rekao bih da moramo vrlo pažljivo razmisliti o tome tko će primiti cjepivo koje u sastavu ima aluminijski adjuvans. Moramo dobro razmisliti je li ovo cjepivo spasonosno ili ne? Ako nije, nemojte koristiti aluminijski adjuvans u cjepivu.”
– Dr. Chris Exley, Sveučilište Keele (Engleska), 2017. godine
__________________
“Zabrinutost oko sigurnosti aluminija pojavila se nakon prepoznavanja njegove neočekivano dugotrajne bioperzistencije u imunološkim stanicama kod nekih pojedinaca i izvješća o sindromu kroničnog umora, kognitivnoj disfunkciji, mialgiji, disautonomiji i autoimunim/upalnim značajkama koji su vremenski povezani s višestrukim cijepljenjem cjepivima koja sadrže aluminijske adjuvanse… U kontekstu masovnog razvoja strategija cijepljenja diljem svijeta, ova studija može sugerirati da toksikokinetika i sigurnost aluminijskih adjuvansa zahtijevaju ponovnu procjenu.”
– Dr. Guillemette Crépeaux, Ecole Nationale Vétérinaire d’Alfort (Francuska), 2016. godine
__________________
“Stoga aluminij i drugi slabo biorazgradivi materijali koje fagociti preuzimaju na periferiji cirkuliraju u limfnom sustavu i krvotoku te mogu ući u mozak, koristeći mehanizam trojanskog konja sličan onom koji koriste zarazne čestice. Prethodni eksperimenti su pokazali da ubrizgavanje aluminija može uzrokovati disfunkciju i oštećenje središnjeg živčanog sustava, bacajući sumnju na točnu razinu sigurnosti aluminija.”
– Dr. Romain K. Gherardi, Université Paris-Est Créteil (Francuska), 2015. godine
__________________
“… pomalo je iznenađujuće otkriti da se, unatoč više od 80 godina upotrebe, sigurnost aluminijskih adjuvansa i dalje temelji na pretpostavkama, a ne na znanstvenim dokazima. Na primjer, ništa se ne zna o toksikologiji i farmakokinetici aluminijskih adjuvansa u dojenčadi i djece… Ipak, usprkos ovim opažanjima djeca su i dalje redovito izložena mnogo višim razinama aluminijskih adjuvansa od odraslih, putem rutinskih programa cijepljenja u djetinjstvu.”
– Dr. Chris Shaw, Sveučilište British Columbia (Kanada), 2012. godine
__________________
“Kontinuirani porast doza ovog slabo biorazgradivog adjuvansa u populaciji na podmukli način može postati nesiguran, posebno u slučaju prekomjerne imunizacije ili nezrele/promijenjene krvno-moždane barijere.“
– Dr. Romain Gherardi, Université Paris-Est Créteil (Francuska), 2013. godine
__________________
“Eksperimentalno istraživanje je pokazalo da alumijski adjuvansi mogu izazvati ozbiljne imunološke poremećaje kod ljudi. Stoga, treba uložiti napore u razjašnjavanje potencijalne prijetnje cjepiva koja sadrže aluminij.”
– Dr. Yehuda Shoefeld, Sveučilište Tel-Aviv (Izrael), 2013. godine
__________________
“Problem s aluminijem iz cjepiva je, zapravo, dvostruk: on pokreće imunološki odgovor čak i u odsutnosti virusne ili bakterijske prijetnje i može se probiti do središnjeg živčanog sustava. Nema, zapravo, puno rasprave o tome da aluminij u različitim oblicima može biti neurotoksičan.”
– Dr. Lucija Tomljenović, Sveučilište British Columbia (Kanada), 2013. godine
Što mogu učiniti dr. Robert J. Mitkus i kolege?
Čvrsto vjerujem da dr. Robert J. Mitkus i njegovi kolege koautori – David B. King, Maureen A. Hess, Richard A. Forshee, Mark O. Walderhaug – mogu pomoći u razotkrivanju zbrke s autizmom. Sve što trebaju učiniti je reći istinu. Moraju priznati da su „Aluminijski osvetnici“ u pravu, da je dokument na koji se oslanjaju kako bi jamčili sigurnost ubrizganog aluminija, a koji su napisali 2011. godine, krajnje neadekvatan, u svjetlu mnogo novije znanosti o aluminijskom adjuvansu, i da regulatorne agencije moraju poslušati upozorenja ovih znanstvenika, jer su sve tako elokventno objasnili u svom radu iz 2018. godine.
Vrijeme je da pošteni znanstvenici ustanu i naprave pravu stvar.
Dodatak:
Pronađite dva slajda koje je napravila web stranica Vaccine Papers, a koji pomažu objasniti vezu aluminija i autizma. Svoju vlastitu kopiju možete dobiti upravo OVDJE.
Izvorni članak: https://jbhandley.substack.com/p/retract-mitkus-2011-end-the-autism?utm_source=share&utm_medium=android&r=3cu5pf&triedRedirect=true
Prijevod: Udruga HURA
