Pet jasnih, replicirajućih i povezanih otkrića koja objašnjavaju kako nastaje autizam stvorilo je neporecivo jasnu sliku uzroka autizma.

Autor:

J.B. Handley

2. rujna 2024. godine

 

STAFFORDSHIRE, Engleska—Dr. Chris Exley sa Sveučilišta Keele u Engleskoj i njegovi kolege objavili su rad u kojem se po prvi put ikada promatralo moždano tkivo osoba s autizmom kako bi se odredila razina aluminija unutar njihovog moždanog tkiva. Rezultati ove studije su  duboko kontradiktorni izjavi da je “znanost sa sigurnošću utvrdila da cjepiva ne uzrokuju autizam”. U postu na blogu koji je napisao profesor Exley na dan kada je njegova studija objavljena, objasnio je revolucionarne rezultate:

“…sadržaj aluminija u svakom od 5 mozgova [osoba s autizmom] bio je šokantno visok, lokacija aluminija u moždanom tkivu poslužila je za izvanredna opažanja… Novi dokazi snažno sugeriraju da aluminij ulazi u mozak kod ljudi s ASD-om [poremećajem autističnog spektra] preko proupalnih stanica koje su se napunile aluminijem u krvi i/ili limfi, slično kao što je otkriveno kod monocita na mjestima ubrizgavanja cjepiva u kojima se nalaze aluminijski adjuvansi.”

Citat dr. Exleya uključuje referencu na “monocite na mjestima ubrizgavanja” i činjenicu da je interakcija između tih monocita i aluminija dokazana u prethodno objavljenim znanstvenim radovima. Znam, to zvuči prilično tehnički, ali strpite se. “Monocit” je vrsta bijelih krvnih stanica, a jedan oblik monocita je makrofag. Makrofag se može smatrati „čistačem, smetlarom“ imunološkog sustava koji jede strane tvari, stanične ostatke itd. Kao što ćete vidjeti za koji trenutak, čini se da makrofagi igraju kritičnu i razornu ulogu u pokretanju autizma, služeći umjetnom aluminiju iz cjepiva kao pratnja/nosač izravno do mozga, gdje može poremetiti razvoj mozga i potaknuti nastanak autizma.

Studija dr. Exleya  „Aluminij u moždanom tkivu i autizam” vjerojatno je posljednji dio slagalice, koja se prvi put počela slagati 2004. godine te zaživjela nakon 2010. godine, koja je dramatično unaprijedila znanstveno razumijevanje načina na koji cjepivo može izazvati autizam. Iznimno je važno prepoznati ovu vremensku crtu jer je Sud za cjepiva u SAD-u odbacio hipotezu o vezi cjepiva i autizma 2009. godine, mnogo prije nego što je većina onoga što ću objasniti uopće postojala. Znanost je kontinuum, pojavljivanje istine kroz mnogo različitih studija koje se često moraju spojiti prije nego što slika postane jasna. A znanstveni napredak ponekad može ići sporo do trenutka kada se nova istina pokaže na takav način da ju se više ne može poreći. Po mom mišljenju, studija dr. Exleya pružila je podatke koji nedostaju za besprijekorno objašnjenje onoga što se dogodilo mom sinu i mnogoj drugoj djeci, a svima onima koji su gajili sumnje pružila je “biološku vjerodostojnost” – objašnjavajući način na koji cjepivo ubrizgano u bebino rame može izazvati autizam.

Amerikanci će odgovor o uzroku autizma vjerojatno dobiti iz drugih zemalja. Kao što ćete uskoro vidjeti, SVI znanstveni radovi koji objašnjavaju nastanak autizma dolaze iz drugih zemalja, iako je znanstvenik s Caltecha prvi istaknuo tu problematiku još 2006. godine.

 

Čemu služi aluminij u cjepivima?

Aluminij je kritična komponenta većine cjepiva koja se daju djeci. Služi kao “adjuvans” što znači da služi za “buđenje” imunološkog sustava, provocirajući imunološki sustav da prepozna “antigen” unutar cjepiva za bilo koju bolest od koje bi cjepivo trebalo štititi.

Količina aluminija u cjepivima koja se daju djeci naglo je porasla početkom 1990-ih iz dva razloga: 1) više cjepiva dodano je u raspored cjepiva za djecu i 2) stopa cijepljenja za sva cjepiva koja se daju djeci porasla je (s 50– 60% djece cijepljene sredinom 1980-ih do preko 90% danas). Dijete bi sredinom 1980-ih primilo 1250 mikrograma aluminija iz cjepiva do 18 mjeseci starosti ako je bilo potpuno cijepljeno. Danas taj broj iznosi 4925 mikrograma, što je gotovo četiri puta više. Više o tome možete pročitati u izvrsnoj studiji koju je objavio Neil Miller. Evo slike iz studije:

Intrigantno je to što aluminij nikada nije bio podvrgnut biološkim ispitivanjima kojima bi se utvrdila njegova sigurnost za ubrizgavanje u bebe. Kanadski znanstvenici dr. Chris Shaw i dr. Lucija Tomljenović pozabavili su se ovim propustom u kritičkoj studiji koju su objavili 2011. godine u časopisu Current Medicinal Chemistry pod naslovom “Aluminijski adjuvansi u cjepivima: jesu li sigurni?” . Napisali su:

“Aluminij je eksperimentalno dokazan neurotoksin i najčešće korišten adjuvans u cjepivima. Unatoč gotovo 90 godina široko rasprostranjene upotrebe aluminijskih adjuvansa, razumijevanje medicinske znanosti o njihovim mehanizmima djelovanja još uvijek je izuzetno slabo. Također, postoji zabrinjavajuća oskudica podataka o toksikologiji i farmakokinetici ovih spojeva. Unatoč tome, čini se da je mišljenje da je aluminij u cjepivima siguran široko prihvaćeno. Međutim, eksperimentalna istraživanja jasno pokazuju da aluminijski adjuvansi mogu izazvati ozbiljne imunološke poremećaje kod ljudi. Konkretno, aluminij u obliku pomoćnog sredstva nosi rizik za autoimunost, dugotrajnu upalu mozga i povezane neurološke komplikacije te stoga može imati duboke i raširene štetne posljedice po zdravlje.”

ICAN je, putem FOIA, odlučio provjeriti sposobnost CDC-a i NIH-a da provedu bilo kakve studije koje bi dokazale sigurnost adjuvansa u cjepivima. Pretpostavljam da do sada znate kako je to završilo… pročitajte cijeli članak.

“Odgovori CDC-a i NIH-a na ICAN-ove upite (zatražene prema Zakonu o slobodi informacija (FOIA)) u vezi s aluminijskim adjuvansom otkrivaju zapanjujuće priznanje: nemaju nijednu studijukoja bi poduprla sigurnost preporuke opetovanog ubrizgavanja ove citotoksične i neurotoksične tvari putem cjepiva iz kalendara pedijatrijskog cijepljenja.”

Polazna točka – Caltech

Kad je 2014. godine preminuo dr. Paul Patterson, znanstvenik s Caltecha, nisam ni slutio da je tijekom svoje karijere pokrenuo lanac događaja koji sada mogu dati jasno i nedvosmisleno objašnjenje kako i zašto je moj sin razvio autizam 2004. godine . Za moju suprugu i mene nevjerojatno je važno znati čime je točno izazvan autizam kod našeg sina, jer što više informacija imamo o uzročnoj vezi, imamo veće šanse da nešto učinimo i možda pomognemo u oporavku svog sina od bolesti koja sada pogađa 1 od 32 djece u SAD-u.

Ono što ćete ovdje pročitati rezultat je više od dvadeset nedavno objavljenih i recenziranih znanstvenih studija. Neću pisati svoje mišljenje, ja sam poslovni čovjek i otac, ali ono što slijedi je “velika teorija autizma”, toliko potpuna i dobro potkrijepljena dokazima da mislim da zaslužuje pozornost svakog člana zajednice autista. Kad mi je cjelokupno objašnjenje postalo jasno, ne samo da sam razjapljenih usta stajao u čudu, već sam odmah počeo razmišljati o tome kako bi ovo jasno objašnjenje moglo utjecati na način na koji tretiramo autizam našeg sina, a nadam se da ćete jednako razmišljati i vi, možda, čak, i vaš liječnik. Ono u što sam siguran jest da o ovoj “velikoj teoriji” treba žestoko raspravljati i nadam se da ću ovakvim javnim objavama pomoći da se krene u tom smjeru.

(Anonimnom znanstveniku koji vodi web stranicu pod nazivom Vaccine Papers (u daljnjem tekstu VP), odakle sam dobio mnoge od ovih uvida, dugujem mnogo. Toplo preporučujem da pročitate sve objave na VP stranici, gdje su objašnjenja daleko znanstvenija od onoga što ćete ovdje pročitati.)

Ne bi trebalo biti iznenađenje što su svi ovi znanstveni radovi objavljeni izvan SAD-a. Pažljivo sam slušao priče američkih znanstvenika koji žele proučavati autizam, ali se žale da je gotovo nemoguće dobiti sredstva ili odobrenje za provođenje takvih „kontroverznih“ studija.

 

Otkriće #1: “Imunološka aktivacija u trudnoći majke” može uzrokovati autizam

Iako smrt dr. Pattersona nije bila nešto čemu sam u to vrijeme pridavao značaj, znanstvena zajednica ju je svakako prepoznala, a osmrtnica iz Caltech-a objašnjava to vrlo detaljno.

„Istraživanje dr. Pattersona usmjereno na interakcije između živčanog i imunološkog sustava – povezanost koja nije bila univerzalno priznata u ranim danima neuroznanosti.”, objašnjava njegova osmrtnica. „Zaintrigirale su ga epidemiološke studije koje su povezivale teške virusne ili bakterijske infekcije tijekom trudnoće s povećanim rizikom da žena rodi dijete s neurorazvojnim poremećajem poput shizofrenije ili autizma. Patterson i njegovi suradnici reproducirali su ovaj učinak kod miševa koristeći virusnu mimiku koja pokreće imunološki odgovor sličan infekciji kod majke, proizvodeći kod potomaka ključne bihevioralne simptome povezane s autizmom i shizofrenijom.“

2006.  godine dr. Patterson je predstavio svoje kompleksno razumijevanje interakcije između imunološkog sustava i neurološkog razvoja kroz izvrstan članak u časopisu Engineering & Science, pod naslovom „Trudnoća, imunitet, shizofrenija i autizam“. U ovom temeljnom djelu dr. Patterson odlično objašnjava svoje otkriće neupućenima. Evo citata”:

“Otkrivajući sve više činjenica o vezama između mozga i imunološkog sustava, saznajemo da te, naizgled neovisne, mreže stanica neprekidno komuniciraju jedna s drugom. Aktivacija imunološkog sustava odrasle osobe uzrokuje mnoge upečatljive promjene u njenom ponašanju – više sna, gubitak apetita, manje društvene interakcije i, naravno, glavobolje. Nasuprot tome, stres u vašem životu (kako ga vaš mozak doživljava) može utjecati na imunološku funkciju — mozak regulira imunološke organe, poput slezene, putem autonomnog živčanog sustava.

Nedavni dokazi pokazuju da ova komunikacija između mozga i imuniteta, zapravo, počinje tijekom razvoja embrija, gdje stanje majčinog imunološkog sustava može promijeniti rast stanica u mozgu fetusa. Kao što ćemo vidjeti, takve promjene mogu dovesti do povećanog rizika od shizofrenije ili autizma kod djeteta.”

 

U osnovi, ono što dr. Patterson govori jest da ako se majka razboli (virus,bakterija) tijekom trudnoće, aktivacija njezinog imunološkog sustava može utjecati na neurorazvoj (razvoj mozga) fetusa, što može dovesti do neuroloških problema nakon rođenja. Dr. Patterson otišao je korak dalje, objašnjavajući da mozak osoba s autizmom može odražavati tu aktivaciju (majčinog) imunološkog sustava čak i desetljećima kasnije te citira vrijedan rad obavljen na Johns Hopkinsu:

“Također, postoje vrlo upečatljivi dokazi imunološke disregulacije u samom mozgu. Prošle je godine grupa koju je vodio Carlos Pardo na Johns Hopkinsu prilikom postmortalnog pregleda mozga pacijenata s autizmom, koji su umrli u dobi između 8 i 44 godine, otkrila ono što nazivaju “neuralna upala”. Ali ti ljudi nisu bili zaraženi – umrli su od utapanja ili srčanog udara. Studija je otkrila da su mikroglijalne stanice, koje djeluju kao vlastiti imunološki sustav mozga, aktivirane.

Studija je također otkrila nevjerojatna povećanja određenih citokina u mozgu i drugih tvari u cerebrospinalnoj tekućini. Po mom mišljenju, ovo je značajan dokument. Predstavlja prvi dokaz da postoji trajna, stalna aktivacija imunološkog sustava u mozgu osoba s autizmom. To je subkliničko stanje, jer nema očite infekcije. Ali tu je.”

Iako su dr. Pardo i kolege prvi pronašli ovu “mikroglijalnu aktivaciju” u mozgu djece s autizmom, ovo je otkriće dosad ponovljeno mnogo puta. Evo studije iz Japana iz 2013. godine koja je otkrila istu stvar:

“U zaključku, sadašnja PET mjerenja otkrila su izraženu aktivaciju mikroglija u više regija mozga kod mlađih odraslih osoba s ASD-om. Rezultati snažno podupiru tvrdnju da imunološke abnormalnosti pridonose etiologiji ASD-a.”

Ako namjeravate izdvojiti jednu stvar iz ovog odjeljka, preporučio bih vam izvadak iz citata dr. Pattersona koji vrijedi zapamtiti: “U mozgu autističnih osoba dolazi do stalne, trajne aktivacije imunološkog sustava.”

Je li to ono što se dogodilo (i što se još uvijek događa) mom sinu?

 

Daljnja razrada otkrića #1: Imunološka aktivacija citokina interleukina-6

Ako ste roditelj djeteta s autizmom, vjerojatno ste čuli izraz “citokinska oluja” i napola ste razumjeli što bi to moglo značiti (sve što ima riječ “oluja” u sebi ne može biti dobro). To je, zapravo, kronična, sporo djelujuća upala u mozgu. 2006. godine dr. Patterson i njegovi kolege nagađali su da bi citokini imunološkog sustava mogli biti odgovorni za promjenu razvoja mozga fetusa tijekom trudnoće:

“Citokini su proizvod bijelih krvnih stanica čije se razine u krvi povećavaju kada dobijemo infekciju…Mislimo da aktivacija majčinog imuniteta mijenja moždane sklopove…postoji to trajno, subkliničko, izmijenjeno imunološko stanje u autističnom mozgu —te povećane razine citokina …jesu li oni (citokini) u stalnoj interakciji s mozgom, s posljedicama vidljivim u ponašanju pacijenata? Dajem prednost (citokinskoj) hipotezi.”

Link na studiju je ovdje.

Samo godinu dana nakon izvrsnog članka dr. Pattersona o majčinoj imunološkoj aktivaciji (“MIA”), on i njegovi kolege napravili su prvu studiju koja je njihovo razumijevanje citokina podigla na višu, detaljniju razinu. Znajući da MIA stvara potomstvo s neurološkim poremećajima (u njihovom modelu na miševima), željeli su otkriti ŠTO TOČNO uzrokuje promjene u razvoju mozga. Zaključili su da je to citokin (kojih ima mnogo) – ali koji? Patterson i njegovi kolege zabilježili su: “međutim, mehanizam kojim MIA uzrokuje dugoročne poremećaje u ponašanju kod potomaka nije poznat.” To je bilo dok ga nisu otkrili:

“Ovdje pokazujemo da je citokin interleukin-6 (IL-6) kritičan za posredovanje u ponašanju i kod transkripcijskih promjena na potomstvo. Jedna injekcija majčinog IL-6 u 12.5 dana trudnoće miša uzrokuje deficite prepulsne inhibicije (PPI) i latentne inhibicije (LI) kod odraslih potomaka.”

U slučaju eksperimenta iz 2007. godine, Patterson i kolege ubrizgali su trudnim miševima određeni citokin – interleukin-6 (“IL-6”) i vidjeli promjene u neurologiji njihovih potomaka.

Replikacija otkrića dr. Pattersona o MIA i IL-6

Rad dr. Pattersona bio je revolucionaran. Povezao je imunološki sustav i mozak na načine koji do tada nisu bili poznati. Kao i sva velika, nova otkrića u znanosti, teorije dr. Pattersona otada su ponavljane mnogo puta. 2012. godine dr. Patterson i kolege izradili su studiju koja je bila specifičnija za autizam i došli do sličnog zaključka:

“Ovi rezultati pokazuju da MIA daje muško potomstvo s manjkavim društvenim i komunikativnim ponašanjem, kao i visokim razinama ponavljajućih ponašanja, a sve su to obilježja autizma.”

2014. godine M.I.N.D. Institut pri UC-Davisu objavio je važnu studiju koja je koristila rad dr. Pattersona na miševima i replicirala ga na majmunima. Zašto su majmuni važni?

Autori studije su objasnili:

“Infekcija majke tijekom trudnoće povezana je s povećanim rizikom od shizofrenije i autizma kod potomaka. Podržavajući ovu korelaciju, eksperimentalno aktiviranje majčinog imunološkog sustava tijekom trudnoće kod glodavaca daje potomstvo s abnormalnim razvojem mozga i ponašanja. Razvili smo model s neljudskim primatima kako bismo premostili jaz između kliničkih populacija i modela majčine imunološke aktivacije (MIA) kod glodavaca.”

Znanstvenici M.I.N.D. Instituta dobili su rezultate slične onima koji su pronađeni kod miševa:

“U ovom modelu na rezus majmunima, MIA daje potomstvo s abnormalnim ponavljajućim ponašanjem, komunikacijom i društvenim interakcijama. Ovi rezultati proširili su nalaze MIA modela na glodavcima na model s primatima čije je ponašanje sličnije ljudskom, a koje nalikuje ponašanju kod autizma i shizofrenije.”

Postoje mnoge dodatne studije koje podupiru otkrića dr. Pattersona, a jedna od njih je i ona iz Neuroscience-a „Povišenje IL-6 u mozgu uzrokuje neravnotežu neuronskih sklopova i posreduje u ponašanju sličnom autizmu“ (objavljeno 2012. godine):

“Ukratko, naša studija podupire kritičnu ulogu povećanja IL-6 u moduliranju ponašanja sličnih onima kod autizma, kroz poremećaje u formiranju sinapsi, razvoju dendrita i u ravnoteži neuronskog kruga. Ova otkrića sugeriraju da bi manipulacija IL-6 mogla biti obećavajući put za terapijske intervencije.”

Dr. Patterson pomogao je utvrditi znanstvenu činjenicu da MIA tijekom trudnoće može uzrokovati autizam. Kao roditelja, progone me riječi dr. Pattersona da “u mozgu osoba s autizmom postoji stalna aktivacija imunološkog sustava.” Ako je to stvarno ono što se događa mom sinu, postavlja se očito pitanje: Što možemo učiniti u vezi s tim?

Zato je toliko važno razumjeti što se točno dogodilo mom sinu…

Postoji još nešto što je dr. Patterson spomenuo u svom članku u časopisu iz 2006. godine, zbog čega bi danas mogao biti izbačen s Caltecha, ali je to tada još uvijek bilo dopušteno u znanstvenom diskursu:

„Na kraju, želim postaviti pitanje koje se posljednjih nekoliko godina pojavilo u literaturi – trebamo li doista promicati univerzalno cijepljenje majki? U SAD-u se cjepivo protiv gripe rutinski preporučuje trudnicama od 1957. godine. Službena politika CDC-a navodi da je “davanje cjepiva ženama koje traže prenatalnu skrb prilika za preventivnu intervenciju koja se ne smije propustiti.” Sada biste mogli reći: “Pa, naravno, ne želite dobiti gripu ako ste trudni!” Ali sjetite se onog eksperimenta s dvolančanom RNA – aktivirali smo imunološki sustav, a to je izazvalo sve te daljnje učinke na fetus. A što čini cijepljenje? Aktivira imunološki sustav. To je poanta cijepljenja. U praksi ne dobivaju sve trudnice cjepiva protiv gripe i mislim da bi nas univerzalno cijepljenje trudnica moglo dovesti u sasvim nove probleme.“

 To je rekao dr. Patterson, tako da ne moram biti prvi koji će to spomenuti. Rekao je da cijepljenje “aktivira imunološki sustav” i, također, nam je rekao da “imunološka aktivacija” može uzrokovati autizam. Kako točno cjepivo aktivira imunološki sustav?

Odgovor: Putem aluminijevog hidroksida, poznatim i kao “aluminijski adjuvans”.

 

Otkriće #2: Adjuvans aluminija uzrokuje aktivaciju imunološkog sustava i daleko je neurotoksičniji nego što se mislilo

Spojevi aluminija (aluminijev hidroksid i aluminijev fosfat) najčešći su adjuvansi koji se koriste u cjepivima. Trenutno se koriste u cjepivima protiv hepatitisa A, hepatitisa B, difterije-tetanusa-pertusisa (DTaP, Tdap), Haemophilus influenzae tipa b (Hib), humanog papiloma virusa (HPV) i pneumokoka (PCV). Aluminijski adjuvans “aktivira” imunološki sustav, što inducira dugotrajnu imunost na antigene u cjepivu. Znanstveno razumijevanje toksičnosti aluminijskih adjuvansa posljednjih se godina dramatično promijenilo i produbilo.

Zapravo, objavljeno istraživanje o aluminijskom adjuvansu toliko je novo da ga FDA ili CDC nisu ni razmatrali te još uvijek temelje svoje preporuke o upotrebi aluminija u cjepivima prema studiji objavljenoj 2011. godine, koja je pogrešno zaključila da aluminij iz cjepiva vjerojatno završava u koštanom sustavu tijela:

“Iako učinak aluminija unesenog u tijelo dojenčeta putem cjepiva može biti malo veći od učinka aluminija unesenog prehranom u našem modelu, činjenica je da će primarno mjesto u kojem se aluminij dugotrajno skladišti vjerojatno biti koštani sustav, a ne osjetljiviji sustav mekih organa, što je umirujuće (saznanje).”

Većina nagađanja o aluminiju temelji se na topljivim solima aluminija, a ne na aluminijevom hidroksidu, što je vrsta aluminija koja se koristi u cjepivima. Sada saznajemo da je aluminijev hidroksid nanočestica koju u našem tijelu apsorbiraju makrofagi (smetlari, čistači imunološkog sustava) nakon čega makrofagi mogu lako prenijeti aluminijev hidroksid u mozak (jer lako prolaze kroz krvno-moždanu barijeru).

Ako želite vidjeti potpuno obaranje argumenta o “sigurnoj razini” aluminija koje još uvijek koriste FDA i CDC, pogledajte izvrstan rad VP-a, a evo kratkog izvatka:

“Nije razumno niti znanstveno koristiti studije unesenih aluminijskih soli topivih u vodi (poput AlCl3 ili Al-laktata) za određivanje sigurne doze ubrizganog aluminijevog adjuvansa (koji sadrži nanočestice aluminijevog hidroksida/fosfata). Kemijski oblici i put primjene su različiti. Danas je dobro utvrđeno da nanočestice mogu imati veću toksičnost od rasutih ili topivih oblika istog materijala… Promotori cjepiva su ti koji su stvorili ovaj inherentno pogrešan pristup sigurnosti aluminijskih adjuvansa. Kritičari cjepiva, uključujući mene, tvrde da se sigurnost ubrizganog aluminijevog adjuvansa može testirati samo upotrebom ubrizganog aluminijskog adjuvansa, a ne unesenih aluminijskih soli poput AlCl3 ili Al laktata. To vam govori zdrav razum.

Dakle, ostavljajući po strani važna pitanja toksičnosti nanočestica i načina primjene, želim se pozabaviti pitanjem: je li doista istina da životinje (miševi ili štakori) nisu oštećene unosom aluminija u dozi od 62 mg/kg/dan ili 26 mg/kg/dan? Uostalom, to je osnova za procjenu sigurnosti aluminijskih adjuvansa. Promotori cjepiva oslanjaju se na Keitha i Mitkusa kako bi dokazali da je aluminijski adjuvans siguran, a Keith i Mitkus ovise o tvrdnji da su ove doze sigurne za životinje. Ako je doza od 26 mg/kg/dan zapravo štetna za životinje, onda su analize Keitha i Mitkusa pogrešne i nepopravljive. Nekoliko studija jasno pokazuje da su doze puno niže od 26 mg/kg/dan štetne, a one su prikazane u nastavku.”

 

Ideja da bi aluminijski adjuvans, koji se koristi u cjepivima, mogao biti daleko toksičniji i opasniji nego što sam mislio, prvi put se probudila u meni kad sam počeo čitati o nevjerojatnom radu dr. Chrisa Shawa sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi. 2007. godine dr. Shaw je objavio studiju „Aluminijski adjuvans povezan s bolešću Zaljevskog rata uzrokuje smrt motornih neurona kod miševa“ koja se bavila ubrizgavanjem aluminijskog adjuvansa. Ovaj rad o opasnostima aluminijskih adjuvansa oglasio je uzbunu širom svijeta:

“Osim toga, kontinuirana uporaba aluminijskih adjuvansa u raznim cjepivima (protiv hepatitisa A i B, DPT, itd.) na široj javnosti može imati još šire zdravstvene implikacije. Sve dok se sigurnost cjepiva ne dokaže sveobuhvatno kontroliranim dugoročnim studijama koje detaljno ispituju utjecaj na živčani sustav, mnogi od onih koji su već cijepljeni, kao i oni koji trenutno primaju cjepivo, u budućnosti mogu biti u opasnosti. Nadmašuje li rizik izostanka zaštite od zastrašujuće bolesti rizik od toksičnosti – pitanje je koje zahtijeva hitnu pozornost.”

2009. godine dr. Shaw i kolege u Britanskoj Kolumbiji objavili su još jednu studiju koja se bavila ubrizgavanjem aluminijevog hidroksida, a rezultati su bili izrazito uznemirujući:

“Općenito, ovdje navedeni rezultati odražavaju rezultate prethodnog rada koji je jasno pokazao da aluminij, u oralnom obliku i injekciji, može biti neurotoksičan. Potencijalni toksični mehanizmi djelovanja aluminija mogu uključivati pojačanje upale (tj. mikroglioze)…”

Tri godine nakon te revolucionarne studije, dr. Shaw i njegova kolegica dr. Lucija Tomljenović objavili su rad „Mehanizmi toksičnosti aluminijskih adjuvansa i autoimunosti u pedijatrijskoj populaciji“ , izražavajući ozbiljnu zabrinutost zbog ograničenog razumijevanja toksičnosti aluminijskih adjuvansa:

„… pomalo je iznenađujuće otkriti da se, unatoč više od 80 godina upotrebe, sigurnost aluminijskih adjuvansa i dalje temelji na pretpostavkama, a ne na znanstvenim dokazima. Na primjer, ništa se ne zna o njihovoj toksikologiji i farmakokinetici kod dojenčadi i djece… Ipak, unatoč ovim zapažanjima, djeca su i dalje redovito izložena mnogo višim razinama aluminijskih adjuvansa nego odrasli, putem rutinskih programa cijepljenja u djetinjstvu.“

Pozvali su na hitnu ponovnu procjenu sigurnosnog profila cjepiva koja sadrže aluminijski adjuvans:

„Međutim, postojeći podaci (ili nedostatak istih) postavljaju pitanje mogu li se trenutna cjepiva namijenjena pedijatrijskoj populaciji prihvatiti kao sigurna. Budući da su dojenčad i djeca oni koji mogu biti izloženi najvećem riziku od komplikacija nakon cijepljenja, hitno je potrebna rigoroznija procjena potencijalnih štetnih učinaka cjepiva na zdravlje u pedijatrijskoj populaciji, od one koja je do sada napravljena.”

2013. godine francuski su znanstvenici dokazali da je aluminijski adjuvans, ubrizgan u tijelo miševa, godinu dana kasnije završio u njihovom mozgu. Autori studije izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog ovog novog otkrića:

“Međutim, kontinuirano povećanje doza ovog slabo biorazgradivog adjuvansa u populaciji može postati opasno nesigurno, posebno u slučaju pretjerane imunizacije ili nezrele/promijenjene krvno-moždane barijere…”

Autori su pažljivo birali svoje riječi, prepoznajući sveprisutnost upotrebe aluminijskih adjuvansa u pedijatrijskim cjepivima diljem svijeta, zbog čega bi njihov izbor da aluminijski adjuvans nazovu “opasno nesigurnim” trebao zabrinuti sve roditelje.

Nažalost, upravo ono oko čega izražavaju stvarnu zabrinutost – povećanje doza – je ono što se događa djeci od ranih 1990-ih, kada se raspored cijepljenja u SAD-u i cijelom svijetu više nego utrostručio, uglavnom zbog uvođenja novih cjepiva koja sadrže aluminijski adjuvans.

Godine 2015. još jedna studija Sveučilišta Paris Est Créteil (UPEC) u Francuskoj dodatno je poduprla ovo novo gledište o aluminijskom adjuvansu kao opasnom, biopostojanom toksinu koji u konačnici oštećuje mozak. Studija je potvrdila da aluminijski adjuvans polako dolazi do mozga, gdje zatim ostaje, vjerojatno, zauvijek.

Studija je objasnila da aluminijev adjuvans može generirati dugotrajni imunološki odgovor zbog svoje “biopostojanosti”, što u osnovi znači da naše tijelo nema sposobnost samostalnog eliminiranja aluminijskog adjuvansa:

“Stoga aluminij i drugi slabo biorazgradivi materijali koje fagociti preuzimaju na periferiji cirkuliraju u limfnom sustavu i krvotoku te mogu ući u mozak koristeći mehanizam „trojanskog konja“ sličan onom koji koriste zarazne čestice. Prethodni eksperimenti su pokazali da ubrizgavanje aluminija može uzrokovati disfunkciju i oštećenje središnjeg živčanog sustava, bacajući sumnju na točnu razinu sigurnosti aluminija.”

Najvažnija studija, iz 2016. godine, koja je dosad provedena o aluminijskom adjuvansu dala je još loših vijesti i više uvida. Sa sigurnošću se može reći da su zaključci ove studije unijeli revoluciju u naše razumijevanje aluminijskog adjuvansa. Francuski autori studije bili su vrlo zabrinuti zbog raširene upotrebe aluminijskih adjuvansa:

“Zabrinutost oko sigurnosti (aluminijskog adjuvansa) pojavila se nakon otkrivanja njegove neočekivano dugotrajne bioperzistencije u imunološkim stanicama kod nekih pojedinaca i izvješća o sindromu kroničnog umora, kognitivnoj disfunkciji, mialgiji, disautonomiji i autoimunim/upalnim značajkama vremenski povezanim s višestrukim cijepljenjem cjepivima koja sadrže aluminijske adjuvanse.”

Također su, putem mišjih modela, otkrili vrlo alarmantnu, jedinstvenu karakteristiku aluminijevog adjuvansa: niske, postojane doze bile su VIŠE neurotoksične od pojedinačne bolus doze:

“Zaključujemo da niske doze Alhidrogela [aluminijevog adjuvansa] ubrizgane u mišić miša mogu selektivno izazvati dugotrajnu cerebralnu akumulaciju aluminija i neurotoksične učinke. Kako bi se objasnio ovaj neočekivani rezultat, put koji bi se mogao istražiti u budućnosti odnosi se na veličinu adjuvansa, budući da su ubrizgane suspenzije koje odgovaraju najnižoj dozi, ali ne i najvišim dozama, sadržavale isključivo male nakupine, u rasponu veličine bakterija, koje, kako je poznato, stanice monocitne loze lako hvataju i, vjerojatno, transportiraju. U svakom slučaju, stajalište da se neurotoksičnost Alhydrogela ponaša po pravilu klasične kemijske toksičnosti – “doza čini otrov” – čini se previše pojednostavljenim.”

Studiju možete pročitati ovdje.

Ovaj zaključak je kontraintuitivan, ali vrlo važan, pa prenosim dodatno objašnjenje s VP– a:

„Rad (Crépeaux et al.) Gherardijeve istraživačke skupine iz Francuske izvještava o važnim rezultatima o toksičnosti i transportu aluminijevog (Al) adjuvansa kod miševa. Ova studija je posebno vrijedna jer je promatrala mnoge ishode: učinke na ponašanje, imunološku (mikroglijalnu) aktivaciju u mozgu i transport aluminija u mozak. Studija je testirala doze od 200, 400 i 800 mcg/kg ubrizgane intramuskularno (IM). Korišteni alumijski adjuvans bio je AlOH (marke Alhydrogel), najčešći adjuvans koji se danas koristi u cjepivima – u cjepivu protiv tetanusa, Hep A, Hep B, HiB, pneumokoka, meningokoka i antraksa.

Zanimljivo, studija je otkrila da je najniža doza (200 mcg/kg) bila najotrovnija! Za mnoge ishode, doze od 400 i 800 mcg/kg nisu imale vidljive štetne učinke, ali doza od 200 mcg/kg jest. Čini se da je niska toksičnost viših doza posljedica upale ovisne o dozi na mjestu ubrizgavanja. Visoke doze uzrokovale su intenzivnu upalu na mjestu ubrizgavanja, stvarajući “granulome”. Doza od 200 mcg/kg nije uzrokovala granulome. Granulomi su tvrdi čvorići u tkivu koji nastaju kao odgovor na ozljedu, infekciju ili strane tvari. To je način na koji tijelo “ogradi” ozlijeđeno tkivo i sprječava širenje infekcije ili toksina. Čini se da granulom pruža zaštitu od toksičnosti aluminijskih adjuvansa; očito je granulom spriječio čestice aluminijskog adjuvansa da napuste mjesto ubrizgavanja. Ovo objašnjava zašto je doza od 200 mcg/kg utjecala na mozak i ponašanje, dok veće doze nisu. Ovo sugerira da je opasnije i štetnije davati brojne injekcije s malim dozama aluminijskih adjuvansa, nego jednu injekciju s visokom dozom koja može izazvati granulom.“

Autori studije također su osporili način na koji FDA i CDC trenutno razmišljaju o toksičnosti aluminijskih adjuvansa, govoreći, u osnovi, da je trenutni pristup pogrešan:

„Usporedba izloženosti adjuvansu iz cjepiva s drugim nerelevantnim izlaganjima aluminiju, npr. topljivom aluminiju i drugim načinima izlaganja, možda nije valjan pristup.”

Francuski znanstvenici završili su rad zaključkom koji bi trebao jako zabrinuti sve roditelje:

“U kontekstu razvoja masovnih strategija cijepljenja diljem svijeta, ova studija može sugerirati da toksikokinetika i sigurnost aluminijskih adjuvansa zahtijevaju ponovnu procjenu.”

Otkriće #3: Aluminij može povećati IL-6 u mozgu

Jedini nedostatak francuske studije o toksičnosti aluminijskih adjuvansa je taj što mnogi znanstvenici nisu eksplicitno mjerili razine citokina IL-6 u mozgu miševa, a znamo da se može osloboditi tijekom odvijanja imunološke aktivacije i, također, znamo da je jako povezan s uzrokom autizma. No, studija s Bliskog istoka daje snažnu osnovu za dokazivanje povezanosti citokina IL-6 i aluminijskih adjuvansa.

U ovom slučaju, znanstvenici su koristili aluminij za induciranje Alzheimerove bolesti kod štakora, što su, izgleda, uspješno učinili, pokazujući da je aluminij uzrokovao četverostruko povećanje IL-6:

“Rezultati su, također, pokazali da je primjena aluminija povećala proupalne citokine hipokampusa TNF-α za 3,8 puta, IL-6 za 4 puta i iNOS za 3,8 puta u usporedbi s normalnom kontrolnom skupinom.”

Ako išta od ovoga ostaje nejasno, mislim da će VP-ev opis aluminijskog adjuvansa u tijelu razjasniti sve nedoumice:

„Većina cjepiva sadrži aluminij, a aluminij je dokazani neurotoksin, u količinama primljenim iz cjepiva. Višestruke doze cjepiva mogu rezultirati preopterećenjem toksičnim aluminijem. Čak i aluminij u jednom cjepivu može biti štetan jer je se nalazi u obliku koji je opasniji od aluminija unesenog u organizam oralnim putem. Točnije, aluminij iz cjepiva u obliku nanočestica tijelo teže eliminira i transportira se tijelom na drugačiji način nego aluminij unesen oralnim putem.

Prirodno je i normalno unositi male doze aluminija iz hrane i vode. To nije dobro za vas, ali tijelo ima odgovarajuću obranu. Apsorpcija unesenog aluminija je niska, oko 0,3%, pa se oko 99,7% eliminira fecesom (putem stolice). Progutani aluminij dolazi u ionskom obliku (pojedinačni nabijeni atomi), koji se iz organizma lako uklanja putem bubrega. Također, krvno-moždana barijera blokira ulazak ionskog aluminija u mozak. Niska apsorpcija, brza eliminacija putem bubrega i prepreka ulasku u mozak adekvatno štite mozak od aluminija.

Međutim, nanočestice aluminija iz cjepiva ne mogu se ukloniti putem bubrega. Čestice su prevelike da bi ih bubrezi filtrirali. Aluminijske nanočestice se sporo otapaju (pretvarajući se u ionski aluminij), ali mnogo prije nego što se potpuno otope, “pojedu” ih stanice imunološkog sustava koje se nazivaju makrofagi. Drugim riječima, čestice aluminija se nakupljaju unutar makrofaga. Nakon što se napune aluminijskim nanočesticama, makrofagi šire aluminij dok putuju kroz tijelo. To je opasno jer makrofagi prenose aluminijske nanočestice u tkiva (npr. mozak) koja se mogu oštetiti i vrlo malim količinama aluminija.“

„Kokoš ili jaje“ – pitanje imunološke aktivacije

Želim se pozabaviti temom koja je pokrenula veliki dio istraživanja koja su me nagnala da napišem ovaj članak. Jednom sam se javno posvađao s dr. Peterom Hotezom, nositeljem patenta za cjepivo koji, također, radi i kao glasnogovornik farmaceutske industrije. I kći dr. Hoteza ima autizam pa je ova rasprava, kako za mene, tako i za njega, bila vrlo osobna. Dr. Hotez je uvjeren da se autizam “počinje razvijati” u maternici, kako mi je objasnio, “znanstvena literatura govori da je mozak djece s autizmom bio takav već do prvog ili drugog tromjesečja trudnoće.” Dr. Hotez temelji svoj zaključak o vremenu nastanka autizma na radu jedne studije dr. Erica Courchesnea i njegovih kolega pod naslovom “Partches of disorganization in the neocortex of children with autism” koja je objavljena 2014. godine u New England Journal of Medicine. Dr. Hotez je otišao čak i korak dalje u opovrgavanju nekih stvari koje sam javno napisao o autizmu i cjepivima, mislim da je to zapravo linija razdjelnica za mnoge znanstvenike, pa mi je napisao:

“Cjepivo koje se daje u prvoj godini života nikako ne bi moglo izazvati potpunu reorganizaciju moždane arhitekture, to prkosi razumu.”

Stvarno? Prkosi li razumu da se promjene u mozgu, za koje sada vjerujemo da su uzrokovane imunološkom aktivacijom, nikako i nikada ne mogu dogoditi nakon rođenja djeteta?

Ovo je najvažnije pitanje na koje treba odgovoriti kako bi se odredio uzrok autizma i mislim da će odgovor biti okosnica rasprave o uzročnosti autizma od sada nadalje:

• Ako cjepiva ne mogu uzrokovati “reorganizaciju moždane arhitekture” nakon rođenja djeteta, onda je malo vjerojatno da su cjepiva uzrok autizma (međutim, cjepiva koja se daju trudnicama još uvijek mogu predstavljati rizik za pokretanje imunološke aktivacije majke (MIA)).
• Međutim, ako cjepiva koja se daju nakon rođenja mogu uzrokovati “reorganizaciju” mozga, onda imamo vrlo ozbiljan problem s cjepivima.

Vjerujem da je znanost vrlo jasna po ovom pitanju

Dokazi za okidače postnatalnog autizma su jaki.

Studiju koju mi je spomenuo dr. Hotez, onu koja mu je dokazala da je autizam determiniran in utero, dosad sam pročitao, valjda, desetak puta. Možete je i sami pročitati ovdje. To je studija u kojoj su znanstvenici promatrali stvarne post mortem mozgove djece s autizmom i otkrili zapanjujuće razlike u arhitekturi mozga. Ono što studija nije učinila, jer bi to bilo nemoguće učiniti s post mortem mozgovima, od kojih su neki stari čak 15 godina, je to što nisu mogli odrediti, tj. nagađali su KADA je točno došlo do „reorganizacije“ mozga. I, doista, kako bi mogli odrediti? Pretpostavljam da je dr. Hotez bio izbezumljen zaključkom ove studije, gdje su autori ponudili pretpostavku:

“Zaključno, u većini obdukcijskih uzoraka mozgova male autistične djece, koje smo pregledali, identificirali smo diskretne slojeve dezorganiziranog korteksa. Ti su se slojevi pojavili u regijama koje posreduju u funkcijama koje su poremećene kod autizma: društvene, emocionalne, komunikacijske i jezične funkcije.

Takve abnormalnosti mogu predstavljati uobičajeni skup razvojnih neuropatoloških značajki koje su u podlozi autizma i vjerojatno proizlaze iz disregulacije formiranja slojeva i diferencijacije neurona specifične za sloj u prenatalnim razvojnim fazama.”

Jeste li vidjeli što se u studiji kaže, dio koji je dr. Hotez pretvorio u činjenice kako bi podržao svoju tvrdnju (i usput, on je ovu studiju više puta citirao u javnim tekstovima o uzroku autizma)? Autori su rekli da se disregulacija koju su vidjeli u mozgu djece “vjerojatno” dogodila tijekom “prenatalnih faza razvoja”. Mislim da dokazi koje ćete vidjeti govore suprotno. VP je to dobro objasnio:

„Rad o “slojevima dezorganizacije” zapravo je daljnji dokaz koji implicira aktivaciju imunološkog sustava, što rade i cjepiva. Eksperimentiž imunološke aktivacije pokazali su da imunološka aktivacija/citokini uzrokuju poremećaj neuronskih slojeva. Dakle, cjepivo bi to definitivno moglo učiniti. Vjerujem da su razlike povezane s autizmom u prenatalnom razdoblju jednostavno pokazatelji da je beba posebno osjetljiva zbog imunološke aktivacije.

Imunološka aktivacija funkcionira ovako: svaki put kad dođe do aktivacije, imunološki sustav postaje osjetljiviji i reaktivniji na imunološki podražaj. Dakle, aktivacijski “udar” tijekom trudnoće može učiniti bebu osjetljivijom na ozljede aktivacijom imunološkog sustava postnatalno. Poznato je da se ova povećana reaktivnost javlja kod mikroglije u mozgu (mikroglija je imunološka stanica u mozgu) – zove se “microglial priming”. Jednom kad se mikroglija „pripremi“ imunološkom aktivacijom, postaje hiperreaktivna na duže vrijeme, možda cijeli život.“

VP ide korak dalje od dr. Hoteza, dajući ovu sliku, koju ćete teško izbaciti iz glave nakon što je vidite

Prilično je jasno da je mozak daleko od potpuno razvijenog nakon što se dijete rodi. Zapravo, 5 odvojenih faza razvoja mozga je ili u tijeku ili tek treba započeti. Može li aktivacija imunološkog sustava nakon rođenja djeteta utjecati na razvoj mozga? Da, mogla bi.

Objavljeni znanstveni radovi također podržavaju ovo stajalište. U studiji provedenoj 2012. godine Wei i kolege izazvali su simptome slične autizmu kod miševa ubrizgavanjem IL-6 NAKON što su rođeni. Ovdje se NE RADI o aktivaciji imunološkog sustava majke (MAI), ovo je događaj aktivacije imunološkog sustava novorođenčeta koji dovodi do razvoja simptoma autizma.

Studiju možete pročitati ovdje. Autori su primijetili:

“Ovdje pokazujemo da miševi s povišenim IL-6 u mozgu pokazuju mnoge autistične značajke, uključujući oslabljene kognitivne sposobnosti, probleme u učenju, abnormalne osobine anksioznosti i navikavanja, kao i smanjene društvene interakcije. Povišenje IL-6 uzrokovalo je promjene u ekscitatornim i inhibitornim sinaptičkim formacijama i poremetilo ravnotežu ekscitatornih/inhibitornih sinaptičkih prijenosa. Povišenje IL-6 također je rezultiralo abnormalnom promjenom u obliku, duljini i rasporedu dendritičkih bodlji. Ova otkrića upućuju na to da bi povišenje IL-6 u mozgu moglo posredovati u ponašanju sličnom autizmu, vjerojatno kroz neravnotežu neuronskih sklopova i oštećenja sinaptičke plastičnosti.”

Još uvijek mislite da je dr. Hotez u pravu, da se autizam događa tijekom trudnoće ili nikada? Onda će vas ova studija iz daleke 1981. godine stvarno oduševiti.

Studiju možete pročitati ovdje. U ovoj studiji slučaja troje djece, objavljenoj u časopisu Child Neurology, autori opisuju tri slučaja iznenadne pojave autizma, a svi su uzrokovani infekcijom i upalom mozga.

Čini se da – ne samo da infekcija može potaknuti imunološku aktivaciju koja dovodi do autizma nakon rođenja djeteta, već se to može dogoditi i kod djeteta u dobi od 5, 7 ili 11 godina (dob troje djece iz ove studije).

Čitate li ovo, dr. Hotez?

“Tijekom akutne encefalopatske bolesti, kod troje djece razvila se klinička slika koja je bila u skladu s infantilnim autizmom… U promatranim slučajevima, abnormalnosti su stečene, a ne razvojne, ali jasno odgovaraju kritičnim kliničkim značajkama autističnog sindroma u djetinjstvu.”

Otkriće #4: Cjepivo protiv hepatitisa B inducira IL-6 kod štakora postnatalno

Kad je ovaj rad objavljen u Kini, nitko od poznanika u zajednici osoba s autizmom nije to spomenuo. Pretpostavljam da je bilo teško razumjeti njegov značaj. Morali ste znavati sav Pattersonov rad, morali ste razumjeti vezu IL-6 s autizmom, morali ste poznavati potpuno nove uvide o toksičnosti aluminijevog adjuvansa, implikacije niske doze i činjenicu da aluminijski adjuvans završava u mozgu. Morali ste pročitati i rad iz Kine koji je pokrivao mnogo drugih područja, pružajući „kariku koja nedostaje“ u hipotezi autizam – aluminijev adjuvans – citokin (IL-6).

Studiju možete pročitati ovdje.

Vaccine Papers je opširno pisao o ovoj studiji, ali ako želite vrlo detaljnu znanstvenu analizu ove studije, pogledajte ovdje. Citat VP-a:

“Novo važno istraživanje Lija i suradnika izvještava o učincima cjepiva bacillus calmette-guerin (BCG – za tuberkulozu) i cjepiva protiv hepatitisa B na razvoj mozga u dojenčadi štakora. Studija povezuje opažene promjene mozga s vrstom imunološke aktivacije (Th1 ili Th2, objašnjeno u nastavku) stimulirane cjepivima. Cjepivo BCG i hep B imalo je suprotne učinke na mozak (BCG je bio koristan, a hep B štetan), a kombinacija obaju cjepiva rezultirala je poništavanjem učinaka.

Ovo je prva studija koja testira učinke imunološke aktivacije cijepljenjem na razvoj mozga. Sve ostale studije imunološke aktivacije koristile su, u biti, patološka stanja koja oponašaju infekciju i izazivaju jaku groznicu. Kritika koju sam često čuo od zagovornika cjepiva je da eksperimenti s aktivacijom imunološkog sustava nisu relevantni za cjepiva jer cjepiva uzrokuju blažu imunološku aktivaciju od injekcija poli-IC ili lipopolisaharida (dvije vrste aktivatora imunološkog sustava). Ova nova studija pokazuje da cjepiva mogu utjecati na razvoj mozga putem imunološke aktivacije. Stoga su eksperimenti imunološke aktivacije relevantni za cjepiva… Cjepivo protiv hepatitisa B povećalo je IL-6 u hipokampusu (jedinoj regiji mozga analiziranoj na citokine).”

VP nastavlja objašnjavajući vremensku povezanost ozljede (kod štakora) s Hep B cjepivom:

“Važan nalaz u studiji BCG/Hep B na štakorima je taj da se mnogi učinci cjepiva protiv hepatitisa B nisu pojavili do dobi od 8 tjedana. Ovo otkriće potkopava tvrdnje o sigurnosti cjepiva, koje se gotovo uvijek temelje na kratkoročnim rezultatima od nekoliko dana ili tjedana. Nadalje, 8 tjedana je dug period kod štakora. Štakori stari 8 tjedana gotovo su potpuno zreli i odrasli. Ovo sugerira da bi za pojavu štetnih učinaka cjepiva kod ljudi mogle proći godine ili desetljeća. Ovo je u skladu s onim što se zna o imunološkoj aktivaciji i shizofreniji. Aktivacija imuniteta u fetusu može uzrokovati shizofreniju 20-30 godina kasnije.

Nagomilani znanstveni dokazi, a posebno studija Lija i suradnika, sugeriraju da cijepljenje može uzrokovati mentalnu bolest. Mentalne bolesti bi se pojavile godinama ili desetljećima nakon cijepljenja dojenčeta. Cjepiva vjerojatno pridonose porastu mentalnih bolesti u SAD-u u posljednjih 25 godina. Porast mentalnih bolesti u SAD-u podudara se s dramatičnim povećanjem cijepljenja koje je započelo 1980-ih.”

Ova studija je izvanredna! Postojale su tri različite skupine štakora: štakori koji su primali BCG cjepivo (ne daje se u SAD-u), štakori koji su primali cjepivo protiv hepatitisa B (daje se prvog dana života u SAD-u) i kontrolna skupina bez cjepiva. BCG cjepivo NE sadrži aluminijski adjuvans i učinak BCG-a na mozak štakora bio je, zapravo, pozitivan!

Međutim, štakori cijepljeni protiv Hep B pokazali su vrstu imunološke aktivacije koju vidimo kod autizma (visoki IL-6).

Ovo je biološki dokaz veze između cjepiva danog životinji postnatalno i induciranja imunološke aktivacije, uključujući citokinski marker za autizam, IL-6. Prvi znanstveni dokaz.

Otkriće #5: Visoke razine aluminija u mozgu osoba s autizmom

Ranije sam spomenuo studiju koju je objavio profesor Chris Exley – „Aluminij u tkivu mozga i autizam”, koja je otkrila nevjerojatno visoke razine aluminija u tkivu mozga pet osoba s autizmom. Nakon objavljivanja njegove studije dr. Exley je objasnio:

“Količina aluminija u moždanom tkivu bila je, rekao bih, iznimno visoka. Vrlo visoka. Moj tim izmjerio je sadržaj aluminija u, vjerojatno, više od stotinu ljudskih mozgova, a moždana tkiva uzeta od pojedinca s dijagnozom autizma imala su neke od najviših razina aluminija koje smo izmjerili, kod svih pojedinaca (bez iznimke). Jedini slučajevi kod kojih su pronađene slične razine bili su oni iz nedavne studije o Alzheimerovoj bolesti u obitelji. Ovo je, samo po sebi, vrlo važno otkriće.”

Profesora Exleya i njegove kolege iznenadilo je nešto drugo – lokacija aluminija u mozgu:

“Možda jednako važne, ako ne i važnije, bile su mikroskopske studije. Mikroskopske studije omogućuju nam da utvrdimo gdje se aluminij nalazio u tkivu mozga. Kad smo pogledali mozak ljudi s dijagnozom autizma, pronašli smo nešto potpuno drugačije i nešto što nikada prije nismo vidjeli ni u jednom drugom ljudskom mozgu. Otkrili smo da je većina aluminija, zapravo, unutar stanica. Unutar stanica! Nešto od toga bilo je unutar neurona, ali većina je, zapravo, bila unutar populacija ne-neuronskih stanica. Tako smo otkrili da su ove ćelije bile jako opterećene aluminijem. Također smo vidjeli dokaze da stanice iz limfe i krvi prolaze u mozak, noseći sa sobom aluminij iz tijela u mozak. Ovo je prvi put da smo to vidjeli u tkivu ljudskog mozga, tako da je ovo izvanredno i još uvijek jedinstveno opažanje po pitanju autizma. Što se mene tiče, to u velikoj mjeri implicira utjecaj aluminija u etiologiji autizma.”

Profesor Exley otkrio je da su makrofagi, za koje su francuski znanstvenici otkrili da prenosi aluminij u mozgove miševa, napunjeni aluminijem i služe kao prijenosnici aluminija u mozak. Studija dr. Exleya pokazala je da su zaključci izvedeni u laboratoriju s miševima identični onima izvedenima s mozgovima osoba s autizmom. Ispostavilo se da su biološki eksperimenti koji su koristili miševe za mjerenje utjecaja ubrizganog aluminijskog adjuvansa bili jednako točni kada su ekstrapolirani na ljude. Zapravo, profesor Exley bio je toliko šokiran otkrićima da je to promijenilo njegov pogled na sigurnost korištenja cjepiva koja sadrže aluminij.

“Nisam primjećivao ulogu aluminija kod autizma i nisam primjećivao ulogu aluminija u cjepivima kad je u pitanju autizam. Sada imam drugačije mišljenje. Moram se predomisliti i reći da sada vjerujem da aluminij ima ulogu u autizmu. Budući da sam na mjestu ubrizgavanja cjepiva vidio iste stanice kako nose aluminij u moždano tkivo pojedinaca koji su umrli s dijagnozom autizma, sada bih rekao da moramo vrlo pažljivo razmisliti o tome tko će primiti cjepivo koje u sastavu uključuje aluminijski adjuvans. Moramo dobro razmisliti je li ovo cjepivo spasonosno ili ne? Ako nije, ne radite cjepiva s aluminijskim adjuvansom.”

Dr. Exley je time rekao roditeljima da ne daju djeci VEĆINU cjepiva iz kalendara pedijatrijskih cjepiva. Dr. Exley, redoviti profesor bioanorganske kemije na Sveučilištu Keele i, bez premca, vodeći svjetski stručnjak za neurotoksičnost aluminija izbačen je sa Sveučilišta Keele 2021. godine. Kao, uostalom, i svi znanstvenici koji dotaknu ovu temu.

Očekivano, studija dr. Exleya bila je izložena oštrim kritikama. Kao roditelju kojeg zaista zanima samo ISTINA, to mi je sasvim u redu, važno je da se svaka smislena kritika razmotri i svaki zaključak kritizira. Poslao sam studiju dr. Exleyja bivšem kolegi dr. Paula Pattersona. Nije bio impresioniran i napisao mi je: “Iskreno rečeno, mislim da ovaj rad nije trebao biti objavljen jer ima kritičnu znanstvenu grešku… Autori nisu koristili nikakvo zdravo kontrolno tkivo, tako da nema načina da znamo koje su normalne razine aluminija u mozgu mjerene njihovom metodom. Zamislite, na primjer, da su oštrice koje su koristili za rezanje mozga imale tragove aluminija koji je kontaminirao tkivo. Da su koristili zdrava kontrola tkiva, također biste vidjeli visoke razine aluminija u zdravim mozgovima. Budući da nisu imali takve kontrole, njihovi su rezultati znanstveno besmisleni.”

Dijelim nelektorirani odgovor dr. Exleya poslan e-mailom:

“Naša mjerenja aluminija u ljudskom tkivu su najcjenjenija na svijetu, a razlog je taj što pridajemo pažnju svakom detalju, a posebno vanjskoj kontaminaciji, kako komentira ova osoba. Molimo pogledajte rad Metallomics citiran u našem radu kako biste dobili konkretan odgovor na ovo. Naše kvantitativne analize mozga 5 pojedinaca predstavljaju JEDINE donatore dostupne u banci mozga za autizam u Velikoj Britaniji.

Razgovarali smo o kontrolnim tkivima, ali jedina dostupna nisu odgovarala dobi niti su bila prava kontrola jer su darivatelji bili pojedinci u 40-im i 50-im godinama koji su umrli od određene bolesti ili stanja.Nisu bila dostupna zdrava moždana tkiva donora odgovarajuće dobi. Međutim, imamo više podataka o sadržaju aluminija u tkivu ljudskog mozga nego itko drugi, pa smo u poziciji usporediti naše podatke o autizmu s drugim podacima koji se odnose na gotovo 100 ljudskih mozgova. Ovo je način na koji možemo doći do zaključka da su izmjerene vrijednosti bile među najvišim vrijednostima ikada izmjerenim kod bilo kojeg pojedinca. Nitko nije dovodio u pitanje slične podatke objavljene u ovo vrijeme prošle godine u članku o obiteljskom AD-u.”

Pitao sam ga što se odgodilo otkad je studija objavljena, razmatraju li je neki “mainstream” znanstvenici ili organizacije? Kakve su političke posljedice njegove studije? Je li zabrinut da bi zbog svoje studije mogao proći kao dr. Wakefield? Odgovorio je:

“Mainstream” mediji skrivaju ovo istraživanje. Moje istraživanje o aluminiju se pokušava skriti godinama, iako možda mnogo više u posljednjih nekoliko godina. Ova znanost je iznimno čvrsta i stoga je jedina obrana ignorirati je!”

Pet otkrića, jasan put do autizma

Evo jednostavne slike za koju mislim da vrlo jasno prikazuje proces nastajanja autizma, kao što je prikazano u objavljenom znanstvenom radu koji sam upravo podijelio s vama:

Objavljene studije pokazuju da je autizam uzrokovan događajem imunološke aktivacije. Adjuvans u cjepivima – aluminijski adjuvans – može aktivirati imunološki sustav mozga i daleko je neurotoksičniji nego što se prije mislilo. Sva nova znanost objavljena je u samo nekoliko posljednjih godina. Aluminij može povećati razine IL-6, ključnog citokina koji je upleten u nastanak autizma. Kineski znanstvenici su po prvi put u svijetu upotrijebili cjepivo da potaknu imunološku aktivaciju i zabilježili su povišene razine IL-6 kod štakora. OVO je biološka osnova koja objašnjava KAKO cjepivo može izazvati autizam. Sjećate li se što mi je dr. Hotez rekao? Rekao je:

“Cjepivo koje se daje u prvoj godini života nikako ne bi moglo izazvati potpunu reorganizaciju moždane arhitekture, to prkosi razumu.”

Ali znanost nam pokazuje da se upravo to događa. Cjepiva, primijenjena rano i često, pokreću događaje imunološke aktivacije jedan za drugim. Evo drugačijeg grafikona koji prati vremenski razvoj mozga iz neuroimunološke perspektive. Zamislite 6-7 događaja aktivacije imunološkog sustava (odmah nakon što prime 4-6 cjepiva koja sadrže aluminijev adjuvans u jednom terminu) kod određene ranjive djece tijekom kritičnih faza razvoja mozga. Uz sve što ste upravo pročitali, je li to doista tako teško zamisliti?

Nova studija sažela je sve što znamo

2022. godine Crépeaux i suradnici objavili su studiju pod naslovom Inflammation and Autophagy: A Convergent Point between Autism Spectrum Disorder (ASD)-Related Genetic and Environmental Factors: Focus on Aluminum Adjuvants, u kojoj se izvanredno objašnjava sve što je dosad poznato o odnosu između cjepiva koja sadrže aluminij i autizma. Studija sadrži uznemirujuću sliku koja pokazuje što se dogodi genetski osjetljivim bebama kojima je ubrizgano cjepivo koje sadrži aluminij. Ako želite poslati neku studiju svom najskeptičnijem, znanstveno orijentiranom prijatelju, pošaljite mu ovu!

Autori studije pišu:

„Među različitim okolišnim čimbenicima, za koje se sumnja da doprinose patofiziologiji NDD-a (autizma), opetovano rano izlaganje cjepivima koja sadrže aluminij (Al) tijekom kritičnih razvojnih razdoblja živčanog i imunološkog sustava dobilo je jedinstvenu pozornost. U posljednjih pet desetljeća, među znanstvenom zajednicom i općom javnošću, ponekad kroz kontraproduktivne sukobe, raste zabrinutost o učincima i sigurnosti ovih spojeva u organizmu. Među ovim pitanjima pažnje je vrijedna kinetika adjuvansa i potencijalni kronični štetni učinci, osobito kad se adjuvans daje u ranoj dobi.“

Implikacije i pitanja

Ne mogu ne povezati sve što sam ovdje pročitao i vidio s iskustvom vlastitog sina. Moj sin, rođen 2002. godine, postajao je, čini se, sve bolesniji i zbunjeniji nakon svakog termina za cijepljenje, a činilo se da ga glava uvijek boli. Sa svakim terminom počela su se pojavljivati nova neobična ponašanja i čudni pokreti. Zaista tužan podsjetnik na ovu stvarnost pojavio se u studiji objavljenoj prošlog tjedna u časopisu Nature, koja opisuje kako su djeca s autizmom razvila visoka čela:

Studiju možete pročitati OVDJE.

“Kod djece s poremećajem iz autističnog spektra (ASD) primijećeno je povećanje mozga, ali vrijeme ovog fenomena i odnos između ASD-a i pojave simptoma ponašanja nisu poznati. Retrospektivna istraživanja opsega glave i longitudinalnog volumena mozga dvogodišnjaka praćenih u dobi od četiri godine pružila su dokaze da se povećani volumen mozga može pojaviti rano u razvoju.”

Ne bi li gornja teorija o tome kako autizam nastaje prilično dobro objasnila zašto ova djeca imaju velike (natečene) glave? Kao što znate, događaj imunološke aktivacije dovodi do onoga što je dr. Patterson nazvao “trajnom aktivacijom imunološkog sustava u mozgu autističnih osoba.” A trajna aktivacija imunološkog sustava znači upalu… koja bi dovela do “velikog mozga” i “natečenog čela”. Je li to razlog zašto, kako je poznato, djeca s autizmom lupaju glavom? Možda biste i vi to radili da vam je mozak u stanju stalne upale?

Što je s gastrointestinalnim poremećajima?

Mnoga djeca s autizmom imaju gastrointestinalne smetnje, kao i moj sin. Gastrointestinalni poremećaji sada se u potpunosti smatraju “komorbidnim” stanjem autizma. Ali što bi točno moglo biti uzrok tome? Ne morate tražiti predaleko:

Studiju možete pročitati OVDJE.

“Aluminij je povećao intenzitet i trajanje makroskopske i histološke upale, aktivnost mijeloperoksidaze debelog crijeva, ekspresiju upalnih citokina i smanjio obnavljanje epitelnih stanica u usporedbi s kontrolnim životinjama. U bazalnim uvjetima, aluminij je oslabio funkciju crijevne barijere. In vitro, aluminij je izazvao stvaranje granuloma i sinergizirao se s lipopolisaharidom kako bi stimulirao ekspresiju upalnih citokina u epitelnim stanicama. Štetni učinci aluminija na crijevnu upalu i obnavljanje sluznice snažno upućuju na to da bi aluminij mogao biti ekološki čimbenik rizika od upalne bolesti crijeva (IBD).”

Što je sa svim drugim vrstama autoimunih bolesti (alergije na hranu itd.) koje su na razini epidemije i često su komorbiditeti povezani s autizmom?

Zaslugama izraelskog znanstvenika dr. Yehude Shoenfelda, znanstveni dokazi koji pokazuju da aluminijski adjuvansi uzrokuju epidemije širokog spektra autoimunih stanja postaju nadmoćni. Dr. Shoenfeld ima čak i vlastiti udžbenik u kojem to objašnjava!

Knjigu možete naručiti putem Amazona.

“S otkrićem autoimunog/upalnog sindroma izazvanog adjuvansima (ASIA), rad vodećih istraživača iz 14 zemalja o ulozi adjuvansa u različitim cjepivima i načinu na koji mogu izazvati različite autoimune kliničke manifestacije kod genetski sklonih pojedinaca objavljen je u nedavno izdanom medicinskom udžbeniku Vaccines and autoimmunity.”

Revolucionarna studija dr. Shoenfelda iz 2013. godine pod nazivom „Autoimmune/inflammatory syndrome induced by adjuvants (ASIA) 2013: Unveiling the pathogenic, clinical and diagnostic aspects“ objasnila je ulogu aluminijskih adjuvansa u pokretanju brojnih autoimunih stanja:

“Bez obzira na to što se molekularna mimikrija i aktivacija promatrača kod genetski predisponirane osobe smatraju odgovornima, treba uprijeti prstom u adjuvanse. Jedan od njih je posebno izazvao nevolje: aluminij. Doista, koristi se kao adjuvans zadnjih 90 godina, ali je, također, eksperimentalno dokazan neurotoksin. Eksperimentalna istraživanja su pokazala da adjuvansi aluminija mogu izazvati ozbiljne imunološke poremećaje kod ljudi. Stoga, treba razjasniti potencijalne prijetnje cjepiva koja sadrže aluminij.”

 

Što je s MMR-om, u njemu nema aluminijskog adjuvansa?

MMR cjepivo ne sadrži aluminijski adjuvans. Pa ipak mnogi (ali ne svi) roditelji ukazuju MMR cjepivo kao okidač za autizam. Trebamo više znanstvenih podataka nego što ih imamo o tome što MMR cjepivo točno radi mozgu (stvara li IL-6 ili druge citokine?), ali, budući da ne znamo, prepušteni smo nagađanju.

Jedan od očitih odgovora je taj da je MMR cjepivo prvo *živo (odnosi se na SAD) cjepivo koje djeca primaju (obično se daje u dobi od 12 do 18 mjeseci, većina djece do tada primi 15 do 20 cjepiva) i to je trostruko cjepivo (ospice, zaušnjaci, rubeola) s atenuiranim virusom. Za imunološki sustav opterećen aluminijskim adjuvansom, u kojem možda već ključaju brojne aktivacije, ova trostruka doza mogla bi biti kap koja je prelila čašu. To bi moglo objasniti konvulzije (događaje ekstremne aktivacije imunološkog sustava) koje se ponekad događaju nakon cijepljenja MMR-om. Također, znamo da djeca koja prime cjepivo protiv varičele (vodenih kozica) zajedno s MMR-om imaju veću stopu konvulzija. To ima smisla, četiri živa virusa odjednom vjerojatno bi više isprovocirala imunološki sustav od tri virusa, ali ne možemo točno objasniti kako MMR biološki utječe na imunološki sustav na način na koji to možemo objasniti za aluminijski adjuvans i za cjepivo protiv hepatitisa B (zahvaljujući kineskim znanstvenicima). Dr. Yehuda Shoenfeld govori o činjenici da živo cjepivo aktivira imunološki sustav više nego cjepivo koje koristi aluminijski adjuvans:

“Očito je da je živo, atenuirano cjepivo sklonije aktiviranju imunološkog odgovora od mrtvog cjepiva.”

No, nedavno se pojavilo očitije objašnjenje. Naime, MMR cjepiva u tijelu pokreću nešto što je poznato kao MCP-1, a što služi kao poticaj makrofagima krcatim aluminijem da jurnu put mozga. VP objašnjava:

„Kada mikroglija proizvodi MCP-1, makrofagi iz cijelog tijela putuju u mozak… ‘MCP’ je kratica za ‘makrofagni kemoatraktantni protein’, što, naravno, opisuje njegovu primarnu funkciju prizivanja makrofaga… proizvodnju MCP-1 stimuliraju neke imunološke aktivacije. Stoga, cjepivo koje stimulira MCP-1 može uzrokovati AAN (nanočestice aluminijskog adjuvansa), npr. one iz prethodnih cjepiva, da se presele u mozak. Neke infekcije ili toksini induciraju MCP-1. Zanimljivo, aluminijski adjuvans inducira MCP-1, što sugerira da može stimulirati vlastiti transport…

Možemo nagađati da AAN-ovi iz cjepiva mogu ostati ‘uspavani’ godinama, dok se ne stimulira proizvodnja MCP-1. MCP-1 će potaknuti makrofage koji sadrže AAN da mobiliziraju i transportiraju AAN u mozak i druga osjetljiva tkiva. Ovo može objasniti neke štete od MMR cjepiva. MMR se daje u dobi od 15-18 mjeseci, nakon davanja cjepiva koja sadrže aluminij (s 0, 2, 4 i 6 mjeseci). Cjepivo protiv ospica može stimulirati proizvodnju MCP-1. Stoga MMR cjepivo može stimulirati kretanje AAN-a (dobivenih iz prethodnih cjepiva) u mozak.

Ovo može objasniti kako bi MMR mogao uzrokovati toksičnost aluminijem, iako ne sadrži aluminijski adjuvans.”

Nije li već dokazano da cjepiva ne uzrokuju autizam?

Ako ste čitali dovde, pretpostavljam da već znate da je ta priča – bajka. Ako niste sigurni, samo pogledajte ovu jednostavnu grafiku. Svi oni glasnogovornici industrije cjepiva koji kažu da je “znanost utvrđena” propuštaju spomenuti da je samo jedan sastojak (thimerosal) i jedno cjepivo (MMR) ikada ispitano u vezi s autizmom.

Niti jedno cjepivo koje sadrži aluminijski adjuvans nikada nije ispitano kao mogući uzrok autizma, unatoč sve većem i jasnijem broju dokaza koji impliciraju da aluminijski adjuvans izaziva “imunološke aktivacije” koje su glavni uzrok autizma.

Vrijedno je istaknuti da početkom i sredinom 2000-ih, kada su roditelji prvi put počeli dizati uzbunu zbog povezanosti cjepiva i autizma, nismo imali biološke dokaze koji bi poduprli naše stajalište, imali smo samo kolektivno iskustvo gledanja kako naša djeca „nestaju“ nakon primanja cjepiva. Danas je ta priča potpuno drugačija. Razmotrite riječi dr.

Kimberley McAllister s UC Davis Mind Instituta iz 2016. godine:

„Ovi životinjski modeli MIA (maternalna imunološka aktivacija) ispunjavaju sve kriterije potrebne za valjanost modela bolesti: oponašaju poznati čimbenik rizika povezan s bolešću (construct validity), pokazuju širok raspon simptoma povezanih s bolešću (face validity), a mogu se koristiti za predviđanje učinkovitosti liječenja (predictive validity).”

Vrijeme je da se CDC, FDA, Autism Speaks i American Academy of Pediatrics suoče s biološkim dokazima koji su im pred nosom!

„Ne mijenjate li stalno priču u hipotezi o cjepivu kao uzroku autizma?“

Naravno, kritičari će to upitati. Prvo je „krivac“ bio MMR, onda živa… pa je bilo da je cjepiva „previše“ i da se daju djeci „prerano”. Vrlo je važno što se od tada do danas puno toga promijenilo: ogromna količina objavljenih, recenziranih znanstvenih radova koji jasno povezuju događaje imunološke aktivacije, aluminijev adjuvans i autizam. Zato je ovaj članak pun referenci na studije, a ne nagađanja.

Ono što je bila istina od početka epidemije autizma, ostaje istina i danas: nevjerojatan broj (deseci tisuća) roditeljskih izvješća o regresiji njihove djece u autizam nakon cijepljenja.

Implikacije

Želim znati što se točno dogodilo mom sinu. Kada mu je 2004. godine dijagnosticiran autizam, prevladavajuće shvaćanje u zajednici roditelja bilo je da on eksponencijalno raste, da su mnogi roditelji vidjeli promjene nakon primljenih cjepiva i da su živa ili živi virus (ospice) najvjerojatniji uzroci. Nije postojala nikakva poznata biološka znanost. Razumijevanje aluminija ili aluminijevog adjuvansa bilo je tada komično pojednostavljeno, gotovo zanemarivo. Nismo imali pojma što znači aktivacija imunološkog sustava, citokin ili IL-6. Zapravo, ako se želite dobro nasmijati, pogledajte kako dr. Paul Offit još uvijek opisuje aluminijski adjuvans, unatoč njegovoj sada već dokazanoj ekstremnoj neurotoksičnosti. On navodi: “Roditelji mogu biti uvjereni da tragovi aluminija u cjepivima nikako ne mogu nanijeti štetu.” Na temelju znanosti objavljene od 2009. godine, ovo je neodrživa laž.

Sve što ste ovdje dosad pročitali temelji se na objavljenoj znanosti. Velika teorija o uzroku autizma, po mom mišljenju, prilično je čvrsta.

Hoćemo li se jednog dana osvrnuti unatrag i reći da je aluminijski adjuvans izazvao epidemiju autizma kao što kažemo da je talidomid izazvao urođene mane? Mislim da hoćemo, ali to je samo moje mišljenje.

Sljedeći koraci

Vjerujem da smo daleko bliže potpunom objašnjenju kako autizam i mnoga povezana autoimuna stanja nastaju. Znanstvenici iz cijelog svijeta stvorili su uvjerljiv skup radova kako bi gotovo potpuno poduprli biološko razumijevanje načina na koji aluminijev adjuvans unutar tijela, stvarajući događaj imunološke aktivacije, dovodi do autizma. Većina ovih istraživanja objavljena je samo u zadnjih 10 godina, a nijedno od njih nisu napravili Amerikanci.

Je li sve što je ovdje objavljeno i napisano istina? Može li objašnjenje doista biti tako jednostavno? Je li sve veći broj cjepiva koja sadrže aluminijski adjuvans pokrenuo epidemiju autoimunih bolesti, od kojih je autizam najteža, ali ne i jedina manifestacija? Ima li epidemija alergija na hranu, ADHD-a, poteškoća u učenju, ekcema i dijabetesa iste uzroke?

Je li moguće da je ubrizgavanje aluminijskog adjuvansa, koji gotovo zajamčeno uzrokuje događaje imunološke aktivacije, učinilo upravo to u mozgovima mnoge naše djece? Pate li djeca čak i pri blagoj, ali tinjajućoj aktivaciji imunološkog sustava mozga?

Trebamo li vjerovati sve većem broju znanstvenika iz cijelog svijeta koji glasno upozoravaju na utjecaj koji ubrizgani aluminijski adjuvans ima na našu djecu?

Hoće li se ovi znanstvenici, koji su objavili ove fascinantne radove, udružiti i dati svijetu do znanja što su otkrili? Hoće li iznijeti svoje savjete za oprez i potrebe za daljnjim istraživanjima o otkrićima iz svojih objavljenih studija te javno upozoriti roditelje o onome što je sada postalo tako jasno? Zapravo, mnogi su znanstvenici pokušali učiniti upravo to. (pogledajte Dodatak)

Po mom mišljenju, puno smo bliže razumijevanju nastanka autizam kod tolike djece, a nadam se da je ovaj članak još jedan korak na putu do istine. Za mnoge, koji čine sve što mogu kako bi pomogli svom sinu ili kćeri s autizmom da žive najbolji mogući život, možda će jasnije razumijevanje nastanka autizma poboljšati njihove šanse za oporavak.

Budući da sam o ovoj temi najviše naučio sa stranice Vaccine Papers, njima pripada zaključna riječ:

Kao i svaki drugi medicinski tretman, cijepljenje mora biti opravdano s obzirom na objektivnu analizu rizika i koristi. Moraju se uzeti u obzir svi rizici i koristi. Svaki racionalni medicinski tretman mora donijeti više koristi nego štete. To je univerzalno prihvaćeno stajalište.

Problem s cjepivima je u tome što su rizici podcijenjeni, a dobrobiti precijenjene. Konkretno, rizik od ozljeda mozga od cjepiva mnogo je veći nego što se uobičajeno vjeruje. Ozljeda mozga može biti pogubna za život djeteta i djetetovu obitelj. Osobni i financijski troškovi ozljeda od cjepiva često su ogromni. Stoga se čak i mali rizik od ozljede mozga mora ozbiljno razmotriti. A znanost snažno sugerira da rizik nije mali.

 

DODATAK: Tri pisma

Sredinom 2017. godine tri najvažnija znanstvenika na području toksičnosti aluminijskih adjuvansa: dr. Christopher Shaw iz Kanade, dr. Chris Exley iz Engleske i dr. Romain Gherardi iz Francuske poduzeli su izvanredan korak i napisali pisma upozorenja našim američkim javnozdravstvenim vlastima. Niže su njihova pisma. Koliko ja znam, nisu postigli nikakav rezultat.

 

 

Izvorni članak: https://jbhandley.substack.com/p/international-scientists-have-found

Prijevod: Udruga HURA