Cijepljenje: “Prava djece su itekako ugrožena kada im se ruši i napada obitelj!”

Na pojedine javno izrečene izjave saborskog zastupnika Živog zida Ivana Pernara o cijepljenju odmah su “ustali” pojedini zdravstveni radnici, ali i pravobraniteljica za djecu. I dok saborski zastupnik upozorava na moguće i stvarne štete od cjepiva “riječnikom nestručnjaka”, druga strana uzvraća ponavljanjem ustaljenih hvalospjeva cijepljenju, ali i plaši roditelje koji “ugrožavaju prava djece”.

Na napis Struka zgrožena izjavom zastupnika o cjepivu: ‘Žalosno je što Pernar poziva na kršenje zakona i dječjih prava’, objavljen u Novom listu 11. siječnja 2017. godine, osvrnula se i glasnogovornica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, mr. sc. Đula Rušinović Sunara:

 

Nebuloze koje izjavljuje jedan saborski zastupnik, koji ne mora biti uopće školovan niti kompetentan jer ga neposredno bira narod na izborima, nisu ni približno dosegle stupanj nebuloznosti izjave dječje pravobraniteljice, koja je funkciju dobila na temelju svojih kompetencija i stručnog obrazovanja. Dakle, njegove “gluposti” su još i oprostive, ali njene pak ničim opravdive. Naime:

1. Ne postoje nikakvi znanstveni dokazi o sprečavnju bolesti cijepljenjem.

2. Zabilježene posljedice bolesti su neusporedivo manje negoli od komplikacija cijepljenja, jer bolesti su eradicirane, a cijepljenja se provode masovno pa je i broj posljedica od komplikacija znatno veći negoli od samih bolesti koje se više niti ne viđaju u praksi.

3. Nadmašivati rizike cijepljenja je stoga danas nemoguće, a da bi se to prikazalo nekom brojkom koja bi opravdala ikakav rizik cijepljenja.

4. Pravo na zdravlje ne postoji, nego je čista izmišljotina poput izjave da netko ima pravo biti zdrav.

5. Pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu ne uključuje obvezu na bilo kakve invazivne metode bilo liječenja ili prevencije pojedinih oboljenja, nego se isključivo može odnositi na neinvazivne metode, u što se cijepljenje ne može ubrojiti.

6. Svaka invazivna metoda mora dobiti suglasnost pacijenta ili zakonskog mu skrbnika.

7. Prijetnje da će se oduzeti skrbništvo roditeljima radi neodobravanja cijepljenja njihova djeteta je zostavljanje roditelja i time ukupne obitelji pa onda i same djece – a tako je onda i UN protumačio prisilu na cijepljenje te je dao tumačenje da se ne može vršiti takav oblik prisile jer da to nije i ne može biti u interesu djeteta. No dječja pravobraniteljica ne štiti taj interes djece nego čak izravno šteti sigurnosti djece koju osjećaju i imaju u zaštiti svojih roditelja.

Zaključno: Dječja prava nisu ničim ugrožena ukoliko njihovi roditelji ne prihvaćaju invazivnu metodu provođenja mjera zdravstvene zaštite. Dječja prava su itekako ugrožena kada im se ruši i napada obitelj u čijem okrilju i sigurnosti trebaju odrastati.