“Ako vam liječnici ne govore pravu istinu, onda to nije informirani pristanak na cijepljenje”
https://www.youtube.com/watch?v=w5BdiV1A1f0
Transkript predavanja dr. Paula Thomasa, pedijatra iz SAD-a:
Danas vam predstavljam jednu osobnu prezentaciju, početak zajedničkog putovanja. Želim Vam ispričati o svom putu i razvoju. Ja sam pedijatar koji je završio tadicionalnu medicinsku školu i uvijek sam pratio standardne propise i preporuke i držao se njihovih protokola, a onda me je negdje 2002. ili 2003. pacijent zamolio da odem na jednu konferenciju. Održavala se u Portlandu, gradu u kojem radim i živim, a organizator je bila organizacija koja se zove Defeat Autism Now (Pobijedi autizam sada).
Moram Vam reći da sam tijekom predavanja bio opčinjen i mnogo puta sam čak i zaplakao jer sam shvatio “O, moj Bože, zatrovali smo cijelu generaciju.” U to vrijeme u cjepiva se kao konzervans stavljao tiomersal, ali je njegova razina bila toliko visoka da je čak premašivala granice koje je postavila Savezna agencija za hranu i lijekove (FDA), pa je uskoro tiomersal izbačen iz cjepiva tijekom 2001. i 2002. godine. Bio sam uvjeren da će se poslije toga bitno smanjiti pojava autizma.
Nažalost, moram reći, a i mnogi od vas to znaju, stopa autizma se nastavila povećavati. Do omjera 1 prema 100, novije studije kažu i 1 prema 88, tako da sad autizam ili poremećaj autističnog spektra ima jedno od 88 djece u SAD-u. Iako ovaj govor nije o autizmu, ja sam se strastveno udubio u ovu temu, i mogu vam reći da sam vrlo zaposlen pedijatar.
Moram vas izvijestiti da sam tijekom 2005., 2006., 2007. i 2008. imao u svojoj praksi dijete od njegova rođenja, koje je bilo normalno u dobi od jedne godine, a do 2. rođendana je potpuno “nestalo”, postalo potpuno autistično. Sjećam se tog dana u studenom 2008. godine kada sam došao u ordinaciju i zatekao tog svog malog pacijenta u kolicima koji se ponašao potpuno autistično – prazna pogleda, bez kontakta očima, bez govora. Osjećao sam se kao da mi je netko zabio nož u srce i od tog trenutka sam znao da više ne mogu nastaviti s radom kao ranije i cijepiti, cijepiti, cijepiti.
Ne kažem da su cjepiva jedini problem, ali vidite, nešto tragično se dogodilo 2002. godine. Kad smo izvadili živu iz cjepiva, odgovorni za politiku cijepljenja u SAD-u pomakli su cjepivo za hepatitis B, koje se dotad davalo tinejdžerima, i što je imalo smisla, tako što se počelo rutinski davati svim novorođenim bebama. Odmah po rođenju – cjepivo protiv hepatitisa B koje sadrži 250 mikrograma aluminija.
Morate shvatiti da se zadnjih nekoliko godina pojavilo dosta studija koje pokazuju da je maksimalna količina aluminija koja se smije davati injekcijom 4 do 5 mikrograma na kilogram tjelesne mase dnevno! Pa zamislite bebu od 3 kg, koja smije primiti dnevno najviše 12 do 15 mikrograma, da kroz injekciju dobiva 250 mikrograma odmah po rođenju, a onda ponovo s 2 i sa 6 mjeseci. To bi mogao biti, ne kažem da jest uzrok, ali svakako se pali crveni alarm u mojoj glavi, jer onog časa kad smo maknuli tiomersal iz cjepiva, ubacili smo ogromnu količinu poznatog neurotoksina u program cijepljenja.
O cjepivu protiv hepatitisa B ću još govoriti, ali samo želim da znate i želim se ispričati svojim pacijentima što ubrizgavamo toliku količinu aluminija. Govorit ću kasnije više o aluminiju i njegovoj toksičnosti u detalje i zašto je on uopće u cjepivima. To me zaista pogađa u srce. Istina je istina, i ona je samo jedna, ali postoje varijacije istine koje su neistine. Slušat ćete razne priče o aluminiju i o tome kako utječe na razvoj bebe.
Ne vjerujem da imamo vremena čekati našu državu ili Pedijatrijsku udrugu odnosno bilo koja druga tijela odgovorna za politiku cijepljenja. Član sam Udruge pedijatara i vidim da se promjene ne događaju dovoljno brzo. Postoje čak i pokušaji unutar zdravstva da se liječnike ocjenjuje prema određenim mjerama kvalitete. Jedna od tih mjera je stopa imunizacije.
Zamislite da ste dobili na potpis obrazac o informiranom pristanku na cijepljenje. Prema mojem uvjerenju, imunizacija je medicinski zahvat jer se njime nešto ubacuje u tijelo pacijenta kroz injekciju. Stoga bi trebalo postojati potpuno povjerenje između liječnika i pacijenta da bi pacijent mogao potpisati informirani pristanak, a to može biti samo ako govorite istinu o zahvatu.
Kažu li Vam liječnici da cjepivo protiv hepatitisa B ima 250 mikrograma aluminija i da beba ne bi smjela primiti više od 5 mikrograma po kilogramu mase, donosno 15 mikrograma dnevno? Ako vam ne kažu, onda vam ne govore istinu i onda to nije pravi informirani pristanak.
Vrši se pritisak na pedijatre da odbiju pacijente ako ovi ne žele primiti sva cjepiva. Imao sam prošlog tjedna novu obitelj u svojoj praksi, rekli su da su dobili e-mail u kojem je pisalo da ako ne prihvate sva cjepiva ne mogu više koristiti usluge te zdravstvene ustanove. To je bila obitelj s četvero djece, ondje su dolazili 10 godina i onda im se to dogodi. Meni je to pretužno.
Mi moramo brinuti o svojim pacijentima, moramo imati otvorene i iskrene razgovore i moramo prihvatiti različita mišlenja. Jer nemamo sve činjenice, budući da je tema koristi i rizika cjepiva vrlo kompleksan problem. Ljudi, vrijeme je, ovo je poziv na akciju. Udružimo se preko facebooka, twittera, svih društvenih mreža, povežimo se, komunicirajmo i promijenimo nešto. Ja sam dr. Paul Thomas, hvala na gledanju.
Prijevod: Suzana Peša Vučković