Zdravstveni ratovi: Lijekovi i cjepiva – novi američki Opijumski rat
Knjiga “Uništite Kinu: Što Washington čini da ograniči utjecaj Kine u svijetu” (* ), nezavisnog novinara, istraživača i publiciste Fredericka Williama Engdahla (** ) “razotkriva kako se iza “američkih nacionalnih interesa” zapravo kriju interesi američke društvene elite, koju čine višestruko isprepleteni odnosi političkih i poslovnih elita, kao što su vojno-industrijski kompleks, financijski, farmaceutski, naftni, medijski i biotehnološki divovi”. Američka vlada i vladine institucije “prvenstveno brinu o interesima krupnog kapitala i velikih multinacionalnih korporacija u čijim je rukama sve veća koncentracija bogatstva i moći”.
Budući se Kina unazad tri desetljeća razvila u glavnu suparnicu SAD-a na globalnoj sceni, time je “izazvala cijeli niz opsežnih operacija američke vlade usredotočenih na slabljenje kineskog gospodarstva a time i kineskog utjecaja u svijetu”, koje se očituju kroz “američko ometanje kineske vojne i valutne stabilnosti, destabiliziranje opskrbe sirovinama i energentnima, narušavanje kvalitete života širenjem GMO-a, otrovnih herbicida i pesticida, lanaca brze prehrane i proizvoda farmaceutske industrije, te medijski i kulturološki rat”.
Prenosimo četvrto poglavlje knjige (*** ) pod naslovom “Zdravstveni ratovi: lijekovi i cjepiva – novi američki Opijumski rat”:
ZDRAVSTVENI RATOVI: LIJEKOVI I CJEPIVA – NOVI AMERIČKI OPIJUMSKI RAT
Uvođenje zapadnjačke medicine i posebice njezinih cjepiva i lijekova najopasnija je subverzija angloameričkih moćničkih elita s kojom se današnja Kina susreće. Tim više što među odgovornima u današnjoj Kini ima vrlo malo onih koji su barem donekle spoznali da su angloameričke moćničke elite zadnjih godina raspačavanje cjepiva i lijekova pretvorile u oružje ne bi li postigle do sada neviđenu kontrolu nad cjelokupnim narodima. Za one koji će pomisliti kako je tvrdnja pretjerana, uputno je pročitati izjavu iz 1961. godine jednoga člana zatvorenoga kruga angloameričke elite, Aldousa Huxleyja, autora romana Vrli novi svijet, knjige manje o životu pod komunizmom – tako ju je prodavao Zapad – a više nacrta kako vodeće elite Zapada planiraju kontrolirati vlastito i druga društva. Brat Aldousa Huxleyja sir Julian Huxley, mahniti eugeničar i zagovaratelj smanjenja populacije, bio je prvi predsjednik UNESCO-a nakon Drugoga svjetskog rata.
Aldous Huxley još je 1961. godine ustvrdio: “Već možda za sljedećeg naraštaja postojat će farmakološ-ka metoda stvaranja ljudi zaljubljenih u svoje robovanje ili, da se tako izrazim, proizvodnje diktature bez suza, meto-da uspostave vrste bezbolnog koncentracijskog logora za cjelokupna društva gdje će ljudima zapravo biti oduzeta sloboda, ali im to neće smetati jer će im s pomoću pro- pagande, to jest ispiranja mozga ili, još točnije, ispiranja mozga poduprtog farmakološkim metodama svaka želja za pobunom biti pometena. Čini se da će ovo biti posljednja revolucija.” (* 209)
Danas je Zapad već prispio do toga “sljedećeg naraštaja”. Obvezno treba razumjeti kako Huxley nije bio samo pisac. Bio je i dio međusobno tijesno povezane skupine koja je tajno surađivala s CIA-jinim šefom Allenom Dullesom i Eisenhowerovim posebnim savjetnikom za strategiju hladnog rata Nelsonom Rockefellerom (* 210) na strogo povjerljivome projektu “kontrole uma” nazvanome MK-Ultra pod pokroviteljstvom privatne Fordove zaklade koji je stvorio LSD-ovsku, drogerašku “hipi-revoluciju” šezdesetih prošlog stoljeća u Sjedinjenim Državama kao pokusni pothvat postizanja sveopće društvene kontrole. U tajnim CIA-jinim pokusima, skupa s vodećim farmaceutskim tvrtkama, sudjelovali su dr. Humphrey Osmond, Timothy Leary, spisatelj Ken Kesey i drugi. (* 211)
CIA-jine tehnike uporabe raznovrsnih droga kako bi se kontrolirao ljudski um i tijelo tiho su prebačene u danas već udomaćene “antidepresivne” lijekove, u pravilu davane djeci s navodnom dijagnozom tzv.hyperkinesisa ili – da navedemo njegovo mračnije ime – “poremećaja pozornosti” (* 212) (ADD), to jest poremećaja pozornosti i hiperaktivnosti (ADHD).
To je tek jedan od stotina primjera. Lijekovi za djecu kojoj je dijagnosticiran ADHD obuhvaćaju: amfetamin-dekstro-amfetamin (Adderall), deksmetilfenidat (Focalin), dekstroamfetamin (Dexedrine, Dextrostat), lisdeksamfetamin (Vyvanse), metilfenidat (Ritalin, Concerta, Metadate, Daytrana). (* 213)
Nastavak dopuštenja angloameričkim i/ili europskim farmaceutskim tvrtkama da prodaju i proizvode svoje lijekove u Kini za potencijalne kineske konzumente ugrožavanje je nacionalne sigurnosti najvišega stupnja, jače nego što je to bio Opijumski rat iz 1840. Lijekovi za kontroliranje ljudi osmišljeni ovim snagama imaju obilje raznovrsnih imena i krinki. Godine 2010. niz skandala s cjepivima koja su izazvala smrtne posljedice postao je predmet usijane rasprave u kineskim medijima. Kinu je pogodilo nekoliko takvih skandala. Nadležni za zdravstveni nadzor i prevenciju bolesti u Guangzhou prvom su istragom otkrili da se nakon pri-mitka cjepiva protiv gripe H1N1 izvjestan broj djece razbolio ili ostao paraliziran. Prema hongkonškom časopisu Mingpao, jedan od najvećih proizvođača cjepiva u pokrajini Jiangsu, Jiangsu Yanshen Biological Stock Co. Ltd., poslije prodan Simcere Group Ltd.-u, proizveo je kontaminirano cjepivo zbog kojega je oboljelo više od milijun ljudi. Tvrtka je prekinula proizvodnju i zatvoreno je sedam najviših rukovoditelja pod optužbom da su proizvodili i prodavali neispravna cjepiva. Srpnja 2008. godine u gradu Changzhi trogodišnja Jia Xiaonu po primitku cjepiva protiv zaušnjaka neobjašnjivo se razboljela od nekrotizirajućeg fasciitisa. (* 214)
Skandali su smjesta postali predmetom žestokih optužbi i istraga, ali dok su za bolesti i smrti prouzročene cjepivom okrivljavane “neispravne mjere pripravljanja”, ostala je nezamijećena činjenica da je današnja farmaceutska industri ja pod američkim ravnateljskim štapom. To je bilijunski vrijedna industrija uklopljena u globalni sustav proizvodnje lijekova i njihovo licenciranje u zemlje poput Kine. Pokazatelj podmukle ćudi ovoga novog rata lijekovima najnovije je smrtonosno cjepivo koje se bezobzirno natura cijelome svijetu sa svrhom navodne “zaštite” djevojčica pretpubertetske dobi – jedanaestogodišnjakinja i dvanaestogodišnjakinja – od potencijalnog raka cerviksa nazvanoga HPV-om (humanim papilloma virusom). GlaxoSmithKline iz Velike Britanije s Cervarixom i Merckom iz Sjedinjenih Država te Gardasilom najveći su opskrbljivači ovim smrtonosnim cjepivom. Farmaceutska industrija traži da se u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji cijepljenje protiv HPV-a učini obveznim, dakle čak i bez dopuštenja rodite-lja. Bezbrojna su izvješća o ozbiljnim ozljedama i, štoviše, smrtnim slučajevima neposredno nakon dobivanja cjepiva protiv HPV-a. (* 215)
Cjelokupno znanstveno utemeljenje cijepljenja navedenim toksinom kako bi se osoba načinila “imunom” na nj opravdana je vrlo sumnjivim znanstvenim dokazom. Znanstveno-medicinski istraživač Eustace Mullins zamijetio je: “Edward Jenner (1796. – 1839.) ‘otkrio’ je da bi cjepivo protiv kravljih boginja navodno trebalo ljude zaštititi od haranja boginja u osamnaestome stoljeću. Zapravo, boginje su već bile na izmaku, a neki mjerodavni vjeruju da bi do kraja stoljeća posve nestale zahvaljujući izvjesnome broju povoljnih čimbenika. Nakon što je cjepivo protiv kravljih boginja prihvaćeno u Engleskoj, izbila je epidemija koja je usmrtila 22081 osobu. S vremenom su epidemije boginja postajale sve gorima. Godine 1872. usmrtile su 44480 ljudi. Stoga je Engleska 1948. godine konačno zabranila cjepivo unatoč činjenici što je ono bilo jedan od najpoznatijih ‘priloga’ zemlje suvremenoj medicini. Ta odluka donijeta je nakon mnogo godina obveznog cijepljenja tijekom kojih su osobe koje bi se odbile izložiti njegovoj štetnosti bile otpremane u zatvor.” Mullins dodaje: “Japan je započeo s obveznim cijepljenjem 1872. godine. Godine 1892. ondje je zabilježeno 165774 slučaja boginja od kojih je 29979 bilo sa smrtnim ishodom.” (* 216)
Nadalje bilježi sljedeće: “Medicinski povjesničari konačno su došli do nemilog zaključka kako se velika ‘epidemija’ gripe iz 1918. godine može isključivo pripisati pretjeranoj uporabi cjepiva. Bio je to prvi rat u kojemu je cijepljenje bilo obvezno za svakoga vojnika.
Boston Herald izvijestio je kako je za samo jedan mjesec od cjepiva umrlo 47 vojnika. Kao posljedica toga, vojne su bolnice bile pretrpane, ne ranjenicima s bojišnice, već žrtvama cijepljenja. Epidemija je nazvana ‘španjolskom gripom’ – obmanjujućim imenom kako bi se skrilo njezino stvarno podrijetlo. Ta epidemija gripe odnijela je dvadeset milijuna žrtava…” (* 217)
Nije teško zamisliti ogroman val cjepivom hotimice izazvane bolesti koji će u sljedećim mjesecima snaći Kinu zaključe li angloameričke elite da ona postaje previše moćnom i utjecajnom u svjetskoj politici. Kako bismo razumjeli potencijalnu metodu djelovanja, uzet ćemo za primjer Indiju. U Indiji se tijekom 2011. i 2012. godine dogodila žestoka eksplozija poliomijelitisa.
Slučajevi nepoliomijelitične akutne fleksične paralize (* 218) (NPAFP), puno ozbiljnije bolesti od poliomijelitisa pojavili su se kao posljedica masovnog cijepljenja. U izvješću objavljenom u Indian Journal of Medical Ethics (* 219) (IJME) objašnjava se kako NPAFP klinički nije moguće razlučiti od poliomijelitične paralize. Ali prema Pravosudnom uredu za medicinu i znanost (* 220) (OMSJ), iako je NPAFP dvaput smrtonosniji od poliomijelitisa, uopće nije bio uzet u obzir prije žestokog promidžbenog pohoda u korist cje piva protiv poliomijelitisa u Indiji. (* 221)
U 2011. godini Indija je proglašena zemljom bez dječje paralize, iako je u to vrijeme imala 47500 zabilježenih slučajeva NPAFP-a, zapanjujuće visok broj. Prema podatcima skupljenim u indijskom Nacionalnom projektu za nadzor poliomijelitisa (* 222), broj slučajeva NPAFP-a diljem Indije dramatično se povisio i to u izravnom omjeru s brojem primljenih cjepiva protiv polija, što zapravo govori da je cjepivo pobudilo naglo širenje spomenute smrtne bolesti. (* 223)
K tomu, slučajevi polio-paralize povezane s cjepivom (* 224) (VAPP), stanja gdje su paralitički simptomi istovjetni ili nalik poliju dobivenom u prirodnom okruženju, manifestiraju se nakon dobivanja cjepiva protiv poliomijelitisa i također su u porastu. Ne samo što su paralitični simptomi kod NPAFP-a i VAPP-a puno teži od onih u polija dobivenog uobičajenim načinom, nego mogu biti praćeni i drugim negativnim nuspojavama uključujući neurološka oštećenja. Kampanja za cjepivo protiv polija u Indiji potaknula je novu epidemiju gorega tipa od polio-paralize, tipa puno smrtonosnijeg od prvoga. Nakon promidžbe cjepiva protiv polija najviše se povisila stopa NPAFP-a – 12 puta, a u nekim područjima zemlje zabilježene stope bile su povišene čak 35 puta. (* 225)
Nikako tek slučajem, cjelokupna muljaža oko cjepiva protiv poliomijelitisa u Indiji okotila se iz donacije Zaklade Billa & Melinde Gates. (* 226) Zaklada Gates sada u promicanju cjepiva žestoko cilja Afriku. Gates je priznao kako podržava cjepiva koja smanjuju populaciju.
Bill Gates i “Klub dobrih”
U svibnju 2009. godine u dom sir Paula Nursea, dobitnika Nobelove nagrade za biologiju i predsjednika Sveučilišta Rockefeller, prispjela je krajnje utjecajna skupina probranih gostiju raspravljati o svjetskim događajima. Goste je osobno izabrao David Rockefeller, bivši predsjedatelj banke Chase Manhattan i glava obiteljske dinastije; ondje su se okupili: Bill Gates iz proeugeničke Zaklade Gates, George Soros, Warren Buffett, utemeljitelj CNN-a Ted Turner i još neki. Gates, Buffett i Ted Turner najveći su zagovaratelji globalnoga programa za redukciju svjetske populacije. Programi u Africi i drugdje zakrinkani su filantropijom i osiguravanjem zdravstvene zaštite za siromašne Afrikance. U zbilji oni uključuju sterilizaciju stanovništva cijepljenjem ili drugim lijekovima kojima žene u fertilnoj dobi postaju neplodnima. Zaklada Gates, kamo je Buffett prije dvije godine ukrcao znatan tovar svojega bogatstva, također podupire uvođenje GMO sjemena u Afriku pod plaštem afričke “Druge zelene revolucije”. Prema izvješćima koja su procurila sa sastanka, središnja tema tajnoga sabora plutokrata bila je kako unaprijediti učinkovitost njihova plana kontrole rađanja i smanjenja svjetske populacije. (* 227)
Za one koji dvoje je li dugoročan plan anglosaske elite o drastičnom smanjenju svjetske populacije – posebice Azijaca i još uže, Kineza i Indijaca, dvaju najvećih svjetskih naroda – zbiljski, pogled na videoprikaz odabranoga kalifornijskog skupa razbit će dvojbu. Bill Gates, utemeljitelj Microsofta i jedna od najbogatijih osoba svijeta, razmeće se ulaganjem milijarda u svoju poreza oslobođenu Zakladu Billa & Melinde Gates kojom “liječi bolesti i smanjuje nedostatak hrane i siromaštvo u Africi”. Godine 2010. na videosjednici u Kaliforniji Gates je otkrio pravi, (dotada) skriveni plan svoje filantropije – smanjenje populacije ljudi žute, smeđe i crne kože. U Long Beachu u Kaliforniji na sastanku TED-2010, privatnom događaju za 6000 američkih dolara po uzvaniku, Gates je održao govor s naslovom “Inovacija do nule”, u kojemu je prikazao znanstveno besmislenu, uvredljivu premisu o smanjenju svjetske, ljudske emisije ugljikova dioksida na nulu do 2050. godine. Približno četiri i pol minute poslije svoje opaske, Gates je ustvrdio: “Kao prvo, imamo populaciju. Danas na svijetu ima 6,8 milijarda ljudi. Taj će se broj povisiti na oko 9 milijarda. Obavimo li dobar posao s NOVIM CJEPIVIMA, zdravstvenom zaštitom i zdravstvenim uslugama vezanim uz reprodukciju, možda ćemo taj broj smanjiti za 10 – 15 %.” (* 228)
Naglasimo, Gates je rekao “obavimo li dobar posao s novim cjepivima”, dakle, njegova je rulja nakanila smanjiti svjetsku populaciju za 10 – 15 %. Zaklada Billa 8c Melinde Gates, najveća privatna zaklada u svijetu, glavni je dioničar u GMO poduzeću Monsanto. Zaklada Gates promiče sveopće cijepljenje u Africi i isto-dobno podupire Udrugu za Zelenu revoluciju u Africi (* 229) (AGRA) Kofija Annana koja pokušava nepregledna poljoprivredna bogatstva afričkoga kontinenta dovesti pod kontrolu GMO diva Monsanta i američkih poljoprivredno-poduzetničkih kartela. Svi pothvati Zaklade Gates vode k združenome cilju eugenike i genocida.
Afrika i CIA-jin rat “protiv AIDS-a”
Jedan od najjasnijih i najsurovijih primjera kako američke elite pretvaraju lijekove u oružje kontrole bila je prevarant-ska kampanja protiv AIDS-a Sjedinjenih Država i Svjetske banke u afričkim državama koje posjeduju strateški neprocjenjive sirovine, a koje interesi američkoga Pentagona i korporacija žele kontrolirati te spriječiti njihovu dostu- pnost Kini i drugim potencijalnim suparničkim zemljama. Glasoviti kritičar teorije o AIDS-u, dr. P. H. Duesberg bilježi:
“Jedna od velikih čudnovatosti AIDS-a jest njegova de-finicija. Ima li osoba antitijela na HIV i k tomu jednu ili nekoliko od 30 ‘bolesti vezanih uz AIDS’, primjerice tu- berkulozu, pacijentu se dijagnosticira AIDS. Međutim, boluje li od jedne ili više tih istih bolesti, a testovi na antitijela HIV-a su mu negativni, onda nema AIDS već samo običnu tuberkulozu itd. Otuda je suodnos AIDS-a i HIV-a umjetni, uzgredni proizvod same definicije, a ne znanstvena činjenica.” (* 230)
Zamijetimo, dr. Rober Gallo zaradio je milijune dolara osmišljavanjem i patentiranjem svojega proizvoljnog “testa” na HIV. Dana 7. travnja 2000. godine u Washingtonu bivši bankar s Wall Streeta i predsjednik Svjetske banke James D. Wolfensohn objavio je kako će njegova banka posvetiti “neograničen iznos novca” za borbu protiv HIV-a/ AIDS-a u siromašnim zemljama. Plan je bio nametnuti GlaxoSmithKlineov Zidovudine (AZT) Retrovir, prvi lijek za HIV koji je odobrila Uprava za hranu i lijekove (FDA) vlade Sjedinjenih Država, kao i nametnuti ostale nove, skupe i jako toksične lijekove te njima tretirati 34 do 50 milijuna ljudi u nerazvijenim zemljama za koje se pretpostavljalo da imaju HIV. U pitanju je bila populacija uglavnom iz afričkih država, potom Indije, Kine te Kariba, dakle zemalja koje su u to doba bile najveći klijenti Svjetske banke. Prema brojkama Ujedinjenih naroda najmanje 70 –80 % tih žrtava “AIDS-a”, živjelo je u mineralima bogatom području supsaharske Afrike, istim zemljama koje su danas središte najvećih ulaganja i diplomatskih aktivnosti Kine. (* 231)
Medicinski znanstveni istraživač Robert Herron bilježi: “Dana 30. travnja 2000. godine Clintonova administracija službeno je označila epidemiju HIV-a/AIDS-a glavnom prijetnjom sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država. Ta je objava najvećim dijelom bila utemeljena na izvješću Središnje obavještajne službe (CIA) s naslovom Prijetnja od globalne zarazne bolesti i njezine posljedice za Sjedinjene Američke Države. (* 232)
To je izvješće rekordnom brzinom prestalo biti ‘strogo povjerljivim’ i obznanjeno je javnosti. CIA je tvrdila kako će epidemija HIV-a desta- bilizirati vlade diljem svijeta, stoga je potreban drastičan zahvat.” (* 233)
Predsjednik Clinton potom je pod krinkom “nacionalne sigurnosti” poduzeo sljedeće: dodijelio je Vijeću za naci-onalnu sigurnost i Središnjoj obavještajnoj službi (CIA) – dakle, tijelima nekvalificiranim za borbu protiv ikak-vih bolesti – nadzor nad globalnom kampanjom američ-ke vlade protiv AIDS-a, a ne Javnoj zdravstvenoj službi Sjedinjenih Država (* 234) i Centrima za nadzor i prevenciju bolesti. (* 235, * 236)
Heron nastavlja: “Na Clintonov zahtjev, Vijeće za nacionalnu sigurnost, koje prije nikada nije sudjelovalo ni u kakvim problemima vezanima uza zdravstvo otada koordinira međunarodne napore američke vlade u borbi protiv HIV-a/AIDS-a. Dana 30. travnja Clintonova je administracija udvostru-čila budžet na 254 milijuna američkih dolara godišnje za borbu na drugim kontinentima. Najvećim dijelom toga novca bit će kupljeni lijekovi protiv HIV-a američkih i britanskih farmaceutskih proizvođača za ljude u nerazvijenim zemljama… Dana 3. svibnja 2000. godine David Gordon iz vladina Nacionalnog obavještajnog vijeća (* 237) održao je konferenciju za tisak kako bi proširio doseg groznih predviđanja. Priopćio je da je smjesta potrebna akcija jer bi u budućnosti epidemija HIV-a mogla poput kuge poharati azijske i istočnoazijske zemlje uz Tihi ocean, možda čak jače nego što je to učinila u supsaharskoj Africi.” (* 238)
Clintonova administracija nije pokrenula “anti-AIDS” kampanju kako bi pomogla bolesnim Afrikancima ili komu drugome. Brojne studije, uključujući nekoliko onih koje je financirala američka vlada, utvrdile su kako HIV ne prouzrokuje AIDS. Zapravo, HIV je relativno bezopasan. Dr. Charles Thomas, molekularni biolog i bivši profesor biokemije na Harvardu objašnjava: “HIV je uzročnik dogme o AIDS-u, najveće i možda moralno najdestruktivnije prijevare koja je ikada snašla mladež zapadnoga svijeta.” (Sunday Times, London, 3. travnja 1994.) (* 239)
Devedesetih prošloga stoljeća tijekom jakoga Clintonova “AIDS napada”, brojni poznati znanstvenici ubrojivši nobelovce progovorili su protiv HIV/AIDS teorije. Vrijedno je navesti neke njihove izjave: Dr. Kary Mullis, biokemičar, Nobelova nagrada za kemiju 1993: “Ako ima dokaza da HIV prouzrokuje AIDS, trebale bi postojati znanstvene potvrde koje ili pojedinačno ili skupno dokazuju tu činjenicu, u najmanju ruku s velikom vjerojatnošću. Takvi dokazi ne postoje.” (Sunday Times, London, 28. studenoga 1993.) Dr. Heinz Ludwig Saenger, honorarni profesor molekularne biologije i virologije, Institut za biokemiju Max Planck, München, Nagrada “Robert Koch” 1978.: “Sve do danas zapravo nema nijednoga znanstveno dovoljno uvjerljivoga dokaza za postojanje HIV-a. Takav retrovirus niti jednom nije izdvojen i pročišćen metodama klasične virologije.” (Pismo Süddeutsche Zeitungu 2000. godine) Dr. Serge Lang, profesor matematike, Sveučilište Yale: “Ne držim da postoji ikakva uzročna veza između HIV-a i bilo koje bolesti kao što se tvrdi. Svjedočio sam poturanju krajnje neispravnih statistika o HIV-u i AIDS-u pod znanstvene. K tomu su se najugledniji članovi znanstvenog establišmenta vrlo nemarno, ako ne i neodgovorno pridružili medijima u širenju netočnih informacija o prirodi AIDS-a.” (Yale Scientific, jesen 1994.) (* 240)
Ranih devedesetih prošloga stoljeća izvjestan broj znanstvenika stvorio je Skupinu za ponovnu znanstvenu procjenu hipoteze o HIV-u/AIDS-u. Koncipirali su pismo koje ima dvanaest potpisnika, uključujući tu nekoliko znan-stvenika visoke akademske titule iz medicinskih znanosti te ga objavili u Scienceu (17. veljače 1995., svezak 267, str. 345 – 946). U njemu stoji: “Predložili smo da znanstveni istraživači neovisni o HIV establišmentu načine stručnu reviziju podataka Centra za nadzor bolesti o slučajevima AIDS-a imajući na umu povezanost AIDS-a s HIV-om, ali tako da HIV kao uzročnik ostave po strani jer je on po sebi patvorina izvedena iz definicije AIDS-a. Od 1985. godine, posve se iste bolesti ili stanja proglašavaju ‘AIDS-om’ ako su nađena antitijela HIV-a te ‘ne AIDS-om’ ako tih antitijela nema. Neovisne profesionalne skupine poput Aktuarnog društva trebale bi predložiti članove isto tako neovisnoga povjerenstva za istraživanje sljedećeg pitanja: kolika je učestalost pojava bolesti vezanih uz AIDS (ili bolesti s niskom razinom T limfocitnih stanica) u odsutnosti HIV-a? Dok nemamo definiciju AIDS-a odvojenu od HIV-a, pretpostavljena korelacija HIV-a s AIDS-om samo je tautologija. Drugi neovisni znanstveni istraživači trebali bi ispitati valjanost tzv. ‘testova na AIDS’, posebice testova primjenjivanih u Africi i južnoj Aziji kako bi se utvrdilo mogu li ti testovi uopće pouzdano identificirati nazočnost antitijela, a kamoli još i izdvojiti živi, reproducirajući virus.” (* 241)
Nakon objavljivanja pisma više od 2600 ljudi potpisalo je suglasnost s njegovom osnovnom tvrdnjom. Među potpisnicima su bili i članovi Skupine za ponovnu znanstvenu procjenu hipoteze o HIV-u/AIDS-u. (* 242) Kako bi usmrtila bezopasni HIV, vlada Sjedinjenih Država, Svjetska banka i druga tijela potrošili su milijarde američkih dolara na kupnju i raspačavanje opasnih lijekova protiv HIV-a ljudima diljem svijeta – procijenjeno je da ih je 36 do 50 milijuna – za koje se pretpostavljalo da su HIV pozitivni. Ali lijekovi poput GlaxoSmithKlineova Zidovudina (AZT) Retrovira nisu izliječili nikoga komu je dijagnosticiran “AIDS”. Niti su proizvođači lijekova ikada tvrdili da jesu. (* 243)
Krajnje toksične kemikalije teško da su ikada izliječile koju osobu. Ili komu spasile život. Istraživanja su pokazala kako doista svi koji uzimaju te lijekove umiru i, što najviše uznemiruje, većina od 22 milijuna ljudi za koje se mislilo da su umrli od AIDS-a zapravo je umrla od nuspojava lijekova protiv HIV-a. Prema brojnim studijama, imunosna deficijencija oboljelih od AIDS-a rezultat je kemikalija koje oštećuju imunosni sustav ubrojimo li k njima rekreativne droge, primjerice kokain, nitritne inhalante, heroin, potom zloporabu alkohola, pesticide, prekomjerno uzimanje lije-kova, primjerice antibiotika, industrijske zagađivače, druge toksine iz okoliša te lijekove protiv HIV-a, primjerice ATP. U Africi su navodne žrtve AIDS-a zapravo žrtve kronične malnutricije – glavnog tamošnjeg uzročnika AIDS-a – te uzastopnih infekcija, kroničnog stresa i nedostatka sna. (* 244)
Lijekovi “opasniji od heroina”
Lijekovi za bol koji se dobivaju na recept štetniji su ili čak smrtonosniji od mnogih nedopuštenih droga, primjerice heroina. Godine 2008. više je Amerikanaca umrlo od analgetika nego od nedopuštenih droga poput kokaina i heroina zajedno. U Sjedinjenim Američkim Državama broj smrti od propisanih lijekova nadilazi broj prometnih nesreća s fatalnim ishodom. Više od 12 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama ustvrdilo je da uzima analgetike zbog njihova “podižućeg” učinka, a ne zbog učinka kojemu su namijenjeni – neutraliziranja bola. (* 245)
Zapravo, gotovo svi nedavni američki “streljački pothvati”, ubrojivši onaj u srpnju 2012. godine u Coloradu sa “strijelcem Batmanom” Jamesom Holmesom posljedica su počiniteljeva uzimanja teških lijekova za koje je poznato da prouzrokuju “izmijenjena mentalna stanja” i potiču “neuobičajene misli i ponašanje”. (* 246) Dokazano je da Uprava za hranu i lijekove (FDA) američke vlade, odgovorna za provjeru sigurnosti različitih lijekova, kao i britansko Ministarstvo zdravlja (* 247) te Združeno povjerenstvo za cijepljenje i imunizaciju (* 248) (JCVI) skrivaju prave opasnosti od velikog broja lijekova. FDA je odbila zabraniti lijekove za astmu – dokazane uzročnike smrti 4000 astmatičara godišnje. (* 249)
U Velikoj Britaniji u ožujku 2012. godine izvješće dr. Lucije Tomljenović riše sljedeću užasnu situaciju: “JCVI se uporno trudio skriti kritične podatke o teškim nuspojavama i kontraindikacijama cjepiva kako roditelji-ma tako i zdravstvenim radnicima ne bi li postigao visoku stopu cijepljenja koju drži nužnom za ‘zdravlje krda’. Potonja zamisao o cijepljenju – suprotno uobičajenome mišljenju – ne počiva na čvrstim znanstvenim dokazima što ćemo u daljnjem tekstu i objasniti. Kao posljedica takve JCVI-jeve i DH-ove politike cijepljenja, mnoga su djeca cijepljena iako roditelji nisu bili upoznati s važnim činjenicama o tada već dokazanim mogućnostima ozbiljnih nuspojava kojih je, čini se, JCVI bio posve svjestan. Također se čini kako su JCVI i DH, uskraćujući informacije potencijalnim korisnicima cjepiva, zanemarili njihovo pravo na svjesnu odluku o tomu. Takvim su postupkom JCVI i DH mogućno prekršili ne samo Međunarodne smjernice medicinske etike (* 250) (to jest Helsinšku deklaraciju i Međunarodni kodeks liječničke etike), nego također i kodeks vlastite prakse.”
Na 45. stranici svojeg izvješća Lucija Tomljenović zaključuje: “Prijepisi sa sastanaka JCVI-a i DH-a iz razdoblja od 1983. do 2010. godine, čini se, pokazuju sljedeće:
1) Umjesto prikladne reakcije, ponovnog razmatranja postojeće politike cijepljenja kada se temeljem njegovih vlastitih istraživanja sigurnost pojedinih cjepiva pokazala dvojbenom JCVI: a) nije ništa poduzeo, b) preradio je ili selektivno uklonio nepoželjne podatke o sigurno-sti iz javnih izvješća i c) ulagao je velike napore ne bi li i javnost i nadležna tijela uvjerio u sigurnost dotičnih cjepiva.
2) Izrazito je smanjio kriterije upozorenja na cijepljenje ne bi li postigao višu cijepnu Stopu unatoč razvidnim i neriješenim problemima zdravstvene sigurnosti cjepiva.
3) U više je navrata zahtijevao od proizvođača cjepiva izvjesne izmjene njihovih lista podataka kada su one bile u suprotnosti s JCVI-jevim službenim naputcima o cijepljenju.
4) Uporno se oslanjao na metodološki dvojbena ispitivanja te odbacivao neovisna istraživanja kako bi promaknuo politiku cijepljenja.
5) Uporno je i kategorički podcjenjivao skrb o sigurnosti i napuhavao povoljan učinak cijepljenja.
6) Izrađivao je i promicao plan uvođenja novih cjepiva dvojbenoga učinka i sigurnosti u svakodnevnu pedijatrijsku praksu pod pretpostavkom da će ta cjepiva biti dopuštena.
7) Aktivno je obeshrabrivao istraživanja o štetnosti cjepiva.
8) Hotimice je zloporabio povjerenje i nedostatak mjerodavnog znanja o cjepivima kod roditelja ne bi li promaknuo znanstveno dvojben imunizacijski program koji bi dio djece mogao izložiti teškim i dugoročnim neurološkim posljedicama; zamijetimo – svi ovi postupci, čini se, krše JCVI-jev vlastiti kodeks prakse.” (* 251)
Margaret Chan, WHO i svinjska gripa
Ključna agencija za promidžbu vašingtonskog i londonskog plana o lijekovima za Kinu jest Svjetska zdravstvena organizacija (* 252) u Ženevi. U nekoliko prethodnih godina uprava WHO-e de facto je pretvorena u oružje američke vojno-strateške politike. Glavnu ulogu u tome procesu igrala je dr. Margaret Chan, upraviteljica WHO-a rođena u Hong Kongu. Margaret Chan bila je u središtu triju najvažnijih scenarija lažnih epidemija i pandemija – zastrašivanja virusom gripe Avain H5N1 1997. godine, zastrašivanja SARS-om u Hong Kongu 2003. godine i objave lažne globalne “pandemije” svinjske gripe H1N1. (* 253)
Margaret Chan sluša zapovijedi, a one dolaze od spletkarske elite farmaceutskih divova koja kontrolira svaki aspekt politike WHO-a vezane uz cijepljenje i zdravstvo. Primjerice, glede svinjske gripe, to jest H1N1, WHO je zapravo promijenio svoju definiciju “6. faze globalne uzbune zbog pandemije” nekoliko tjedana prije nego je u glavnim medijima prasnula panika od izmišljene svinjske gripe. Nove smjernice WHO-a o pandemiji objavljene su 20. travnja 2009. godine, baš u prikladno vrijeme za utjecaj na istogodišnju svibanjsko-lipanjsku paniku od svjetske pandemije. Prema dužnosniku WHO-a nadležnom za izvješće, revizija već revidiranih smjernica iz 2005. godine o pandemiji počela je “dobrano prije prvih izvješća o meksičkim slučajevima gripe”. Dužnosnik je to izjavio neslužbeno. (* 254)
Još čudnije bilo je što nove smjernice WHO-a o pandemiji iz travnja 2009. godine bitno redefiniraju “pandemiju”. Bolest više ne mora prouzročiti “ogroman broj zaraza i smrtnih slučajeva”. Prijašnja definicija pandemije počinjala je ovako: “Pandemija gripe događa se pojavi li se novi virus gripe na koji ljudska populacija nije razvila imunitet i koji izazove nekoliko istodobnih epidemija u svijetu s ogromnim brojem zaraženih i umrlih.” (* 255)
WHO je objavio svoju definiciju pandemije – prvu u 40 godina – točno kada su 74 zemlje izvijestile o 144 smrtna slučaja od nove zaraze virusom H1N1, što nije baš uznemirujuće čak i da je sva 144 izravno prouzročio nekakav virus nazvan H1N1 što je bilo vrlo dvojbeno. Svijet je zaposjeo strah od svinjske gripe, a uzbuna je iz 5. faze prešla na najvišu razinu, fazu 6. Farmaceutske su tvrtke smjesta počele razvijati cjepivo, a države su osmišljavale odgovor na novonastalu situaciju. Dr. Thomas Frieden, ravnatelj američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) 8. je lipnja 2009. godine objavio kako će Sjedinjene Države “oštro” reagirati na virus. Milijarde dolara potrošene su na neispitana cjepiva. Predsjednik Obama poštedio je najveće proizvođače lijekova od moguće odgovornosti prouzročene novim, neispitanim cjepivom. (* 256)
Nova, labavija definicija olakšala je Margaret Chan i WHO-u objavljivanje 6. faze pandemije koja je zapravo u bližoj prošlosti bila tek najlakša, uobičajena pojava gripe. Za tzv. pandemije H1N1 simptomi bili su istovjetni teškoj, općoj prehladi, ništa više. Izvješće prema kojemu WHO bilo kada može proglasiti globalnu uzbunu zbog pandemije još je čudnije uzme li se u obzir kako je globalni val WHO-u do danas prijavljenih slučajeva iz svijeta, čini se, posve umjeren, gotovo nerazlučiv od simptoma uobičajene gripe. Cjelokupnu prijevaru orkestriralo je korumpirano Znanstveno savjetodavno vijeće stručnjaka (* 257) WHO-a (SACE). Predsjedavatelj WHO-ova SACE-a od 2005. godine bio je ravnatelj imunizacije u britanskome Ministarstvu zdravlja, dr. David Salisbury. Osamdesetih godina prošloga stoljeća Salisbury je navodno bio jako kritiziran zbog podupiranja sveopćeg cijepljenja djece višestrukim MMR cjepivom koje je proizvela prije spomenuta tvrtka GlaxoSmithKline. To je cjepivo povučeno s japanskoga tržišta nakon zamjetna broja raznovrsnih reakcija djece na cjepivo. Japanska je vlada bila primorana platiti znatne novčane odštete žrtvama. U Švedskoj je GlaxoSmithKlineovo MMR cjepivo povučeno kada su ga znanstvenici povezali s pojavom Chronove bolesti. No to je očito slabo utjecalo na SACE-ova ravnatelja Davida Salisburyja. (* 258)
Prema neovisnome britanskom znanstvenom istraživaču Alanu Goldingu koji je omogućio dostupnost podataka o ovome slučaju: “... godine 1986. Trivirix, smjesa koja sadržava soj Mumps Urabea AM-9 uveden je u Kanadi da bi zamijenio MMR I. Zabrinutost glede uvođenja MMR-a u Britaniji odmah je (26. lipnja iste godine) nastupila u Združenoj radnoj stranci Britanske pedijatrijske udruge i Poveznoj skupini Združenog povjerenstva za cijepljenje i imunizaciju (JCVI). Takva se zabrinutost ubrzo pokazala vrlo opravdanom, naime već po prispijećima prvih izvješća o povećanu broju slučajeva aseptičnog meningitisa kod cijepljenih osoba. Na koncu su sva MMR cjepiva koja sadržavaju soj mumpsa Urabe početkom 1988. godine povučena iz Kanade. To se dogodilo prije odobrenja britanskoga Ministarstva zdravlja za cjepiva s Urabeom…” (* 259)
U izvješću se dodaje: “Francuski Smith-Kline, farmaceutska tvrtka koja je po-stala Smith-Kline-Beecham (danas GlaxoSmithKline-ed.), tada prilično umiješana u britansku proizvodnju, bila je zabrinuta zbog tih sigurnosnih problema i krzmala dobiti britansku dozvolu za svoja cjepiva koja su sadržavala Urabe. Kao posljedicu svoje ‘zabrinutosti’ za djecu koja bi mogla pretrpjeti ozbiljna zdravstvena oštećenja zbog jed-noga od njihovih proizvoda od britanske je vlade zahtijevala nadoknadu štete u slučaju ikakvih zakonskih posljedica zbog ‘gubitaka’ povezanih s cjepivom koje je dotad već bilo poznato po znatnome zdravstvenom riziku. Britanska se vlada u svojem entuzijazmu da se na tržištu dokopa jeftinoga MMR-a po savjetu profesora Salisburyja i predstavnika Ministarstva zdravlja suglasila s tim zahtjevom.” (* 260)
Isti taj dr. Salisbury zagovarao je globalno raspačavanje netestirana H1N1 cjepiva, također proizvoda tvrtke sadašnjeg imena GlaxoSmithKline. Na obavijesnim razgovorima nakon uminuća panike od pandemije svinjske gripe ispostavilo se da su glavni farmaceutski divovi planirano pritisnuli WHO Margaret Chan da omekša definiciju pandemije tjednima prije panike oko H1N1 2009. godine. Dr. Wolfgang Wodarg, bivši ravnatelj zdravstva u Vijeću Europe, tijela sa sjedištem u Strasbourgu nadležnog za Europski sud za ljudska prava, na obavijesnim je razgovorima zaključio da su farmaceutske tvrtke manipulirale WHO-om da olabavi definiciju pandemije te objavi pandemiju gripe H1N1. (* 261) Nova, “smekšana” definicija pandemije na snazi je u WHO-u i sada. Nepoznato je znaju li tijela kineske vlade nadležna za zdravstvo o tim ozbiljnim manipulacijama WHO-a i velikih farmaceutskih tvrtki. Nadajmo se da znaju.
Američki Pentagon i “drugi” narkokartel
Spomenuti golemi, globalni, osakaćujući i usmrćujući stroj suvremene farmaceutske industrije organiziran je poput narkokartela nemilosrdnijeg čak i od onih u Meksiku, Kolumbiji, Afganistanu ili na Kosovu. Pothvate privatnih američkih farmaceutskih tvrtki, to jest ovoga “drugoga”, smrtonosnijeg, narkokartela danas koordinira američki Pentagon. U srpnju 2012. godine DARPA, istraživačka i razvojna agencija Ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih Država, objavila je priopćenje za tisak ističući da je proizvela više od 10 milijuna doza cjepiva protiv gripe H1N1 u samo mjesec dana. (* 262)
Učinila je to s pomoću tehnika genetičke manipulacije, to jest GMO-a. Uznemiruje što se nitko ozbiljno ne zapita zašto je američko Ministarstvo obrane potrošilo novac poreznih obveznika na proizvodnju deset milijuna cjepiva protiv gripe H1N1, da ne spominjemo pokuse utemeljene na nepouzdanim GMO tehnikama i to hoće li u budućnosti objava stanja pripravnosti američkog predsjednika ili WHO-a, oslonjena na novu, razvodnjenu definiciju pandemije, pobuditi raspačavanje GMO cjepiva Pentagonove proizvodnje pa će stotine milijuna nevinih Kineza postati ljudski zamorci Pentagonovih ciljeva. Još ranih sedamdesetih prošlog stoljeća, američka Okružnica 200 o nacionalnoj sigurnosti (* 263), koju je promaknuo Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger, poziva na napore za sveopću depopulaciju Trećeg svijeta kako bi se održao postojeći ekonomski poredak supersila. Kina je već tada bila na popisu ciljnih zemalja Trećeg svijeta. Najmoćnija skupina u pozadini transformacije lijekova u oružje jest Rockefellerova skupina. Godine 1939., istodobno sa svojom selidbom prema poljoprivredi, Rockefellerova skupina stvorila je “farmaceutski trust” i počela proširivati planove za kontroliranje nafte te, kao posljedicu toga, kontroliranje svjetskoga gospodarstva, a sve to sračunato pod pretpostavkom “pobjede” u nadolazećem Drugome svjetskom ratu. Rane Rockefellerove farmaceutske i kemijske tvrtke ubrajale su Imperial Chemical Industries (ICI), Squibb and Sons, Bristol Meyers, laboratorije Whitehall, Procter and Gamble, Roche, Hoechst i Bayer and Co. Sedamdesetih prošloga stoljeća carstvo Rockefellera – u dvojcu s obiteljskom bankom Chase Manhattan koju je tada vodio David Rockefeller već je posjedovalo više od polovice američkoga farmaceutskog poduzetništva i bilo najveći svjetski konglomerat za proizvodnju lijekova. Danas je ta legalna industrija lijekova angloameričke uprave druga po veličini proizvodna industrija svijeta, odmah iza industrije oružja koja je također u vlasništvu istih hegemonih krugova. (* 264)
Rockefellerov interes za lijekove i “zapadnjačku medicinu utemeljenu na lijekovima” nije slučajan. Zaklada Rockefeller započela je dvadesetih prošloga stoljeća sa sveopćom reorganizacijom američkih zdravstvenih škola u smjeru koncepta uporabe lijekova i invazivnih kirurških postupaka umjesto već provjerenih, starijih načina prirodnoga liječenja. (* 265)
Godine 1987. osamnaest je najvećih farmaceutskih tvrtki rangirano ovim redoslijedom:
1. Merck (SAD) (pod kontrolom Skupine Rockefeller)
18. Warner Lambert (SAD).
Stoga držimo da su Sjedinjene Države zadržale nadmoć u proizvodnji i prodaji lijekova. (* 266)
Globalni farmaceutski kartel radi poput naftnoga ili žitnoga kartela s tijesnom i apsolutnom kontrolom u rukama Britanaca, to jest moćnih britanskih obitelji također usredotočenih na dugoročni eugenički plan i smanjenje populacije neanglosaskih rasa poput kineske i indijske.
(* ) Knjiga “Uništite Kinu: Što Washington čini da ograniči utjecaj Kine u svijetu” objavljena je 2014. na engleskom jeziku, pod naslovom “Target: China: How Washington and Wall Street Plan to Cage the Asian Dragon”. Iste godine objavljeno je i hrvatsko izdanje, u izdanju Profil knjige iz Zagreba.
(** ) Frederick William Engdahl je američko-njemački nezavisni novinar, istraživač i publicist čija su djela usmjerena ponajviše na geopolitička pitanja. Rođen je 1944. godine u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je završio studij inženjerstva i prava. U Stockholmu je potom završio i poslijediplomski studij komparativne ekonomije.
(*** ) Knjiga “Uništite Kinu: Što Washington čini da ograniči utjecaj Kine u svijetu” u PDF izdanju dostupna je OVDJE.
(* 216) Eustace Mullins, Murder by Injection: The Story of the Medical Conspiracy Against America, National Council for Medical Research, Staunton, Virginia, pristup na http://www.bibliotecapleyades.net/archivos_pdf/murderinjection.pdf.