Straši nas se epidemijom ospica, no uistinu već imamo pandemiju gaženja temeljnog ljudskog prava na slobodan izbor!

Mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med., glasnogovornosica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata osvrnula se na napis “Alarmantne posljedice necijepljenja: Hrvatskoj prijeti epidemija ospica“, objavljen u Novom listu od 29. ožujka 2017.:

Poštovani,

U današnjem izdanju (29. ožujka 2017.) Vaših novina na stranicama 4. i 5. izašao je članak pod nazivom “Hrvatskoj prijeti epidemija ospica”.

Kao glasnogovornica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata moram reagirati jer se dr. sc. Bernard Kaić osvrnuo na postojeću situaciju na način da upućuje kako su antivakcinalni pokreti krivi za otpor protiv obveze cijeljenja, a čemu se naša udruga već godinama protivi i ukazuje na potpuno neopravdano nedemokratsko ponašanje prema građanima, ali i njihovo tiraniziranje, koje ne samo da ne može ničim biti pravdano, nego je sasvim jasno na tragu najcrnjih uzora ponašanja poput doktora Mengelea.

Molim da stoga objavite ovu reakciju na članak u kojem se iznose prozivanja “nekih tamo neodgovornih koji se bave slobodom izbora kako bi naciju doveli u zdravstvenu opasnost”: 

Tko to ima pravo ubrizgavati u naše dijete nešto što mi ne želimo?

Zašto je način edukacije o tome kako je to potrebno, korisno i dobrobit za ukupnu zajednicu sveden na zastrašivanje i protjerivanje mladih ljudi iz Hrvatske, prijetnje otimanjem djece, prozivanjem za nesposobnost vršenja uloge roditelja, za nesposobnost donošenja odluka, za neukost u tumačenju natpisa u medijima i u konačnici tvrdnjom da su fakultetski školovane osobe nesposobne da bi se uopće smjele igrati time da obnašaju ulogu roditelja?

Obzirom da se kao udruga 19 godina jasno i glasno zalažemo za slobodan izbor pacijenata po svakom pitanju svake zdravstvene usluge, svo vrijeme nastojimo javnosti predočiti kako nam nije važno to što postoje neki sporni momenti u medicinskom i znanstvenom smislu u pogledu samih cjepiva, nego da nam je važno da naši građani budu doista zaštićeni u svojim slobodama i pravima na ispravan i dosljedan način te da ih se ni po kojoj osnovi ne smatra manje vrijednima ukoliko “misle svojom glavom” i donose vlastite odluke na temelju vlastitih uvjerenja.

Dakle, da smo pokrenuli pokret kojim bi se svi koji ne žele cijepiti djecu prozvali vjerskim fanaticima isti bi do sada već bili zaštićeni od toga da im se prijeti otimanjem djece, ne bi ih se smjelo omalovažavati, vrijeđati ih, prijetiti im pa ni naplaćivati kazne! Već bi se za to pobrinula Europska unija. Tako je i ona riješila svoje probleme. Ovako, kada svoje vlastite vlasti pozivamo da poštuju građane koji su ih izabrali i pozovu ih da budu svjesni mladi ljudi koji će tražiti obrazloženja i na temelju toga donositi vlastitite kompetentne odluke, prozvani smo kao protunacionalni elementi koji zloupotrebljavaju nekoga i nešto.

Bezobrazno, gadljivo, nehumano, omalovažavajuće, a u konačnici krajnje neučinkovito kao način da bi se nekome prikazala potreba za cijepljenjem kao korisna i opravdana. Dakle, svi koji prijete i zastrašuju javnost doprinose tome da otpor cijepljenju bude iz dana u dan sve snažniji i opravdaniji iz svakog aspekta, uključujući i to da se upravo na taj način dovodi ozbiljno u pitanje i sama medicinska indikacija.

Nisu nikakve “anticjepiše” problem. Problem su oni koji ne žele shvatiti da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i uvažavanja u smislu da donosi odluku koja se onda može čak odnositi i na to da, ako netko ne želi biti cijepljen, neka slobodno ode iz države koja to od njih traži kao obavezu. No, dok se umjesto ponuđene putovnice nudi novčana kazna, otimanje djece, zastrašivanja i slične represivne metode, sasvim je jasno da netko tu naveliko laže o tome zašto se naša djeca cijepe ili se netko gadno bogati na tome što se naša djeca izvrgavaju opasnostima od nuspojava cijepljenja, koje su po svemu sudeći ipak prerasle opasnosti od nuspojava samih bolesti protiv kojih cijepimo našu budućnost.

Kada se radi o nečem dobrom i korisnom svaki roditelj će rado poslušati savjet liječnika. Kada savjet liječnika ipak postaje savjetom kojega nije potrebno slušati? Svakako onda kada liječnik otvoreno kaže kako ni sam u to što govori ne vjeruje, ali i onda kada je pacijentu više nego jasno da liječnik ne misli ono što savjetuje njemu kao pacijentu. Kada bi liječnik rekao da “baš i ne zna istinu ali da je iskustvo pokazalo…” velika većina pacijenata bi prihvatila takvu preporuku jer ima povjerenje u liječnike i struku.

Kada se liječnici bave temom kako uništiti društveni sektor zdravstvenog sustava, a unaprijediti privatni sektor zdravstva i ostaviti osiguranike bez dostupnih liječnika, njihovu je preporuku sve teže shvaćati izvan okvira njihovih osobnih materijalnih interesa. Za to im nisu krivi anticjepiše. No, kada jasno vidimo da neki liječnici ne govore ono u što sami vjeruju i poput papagaja ponavlja neku rečenicu koja nema nikakvog znanstvenog uporišta, onda je ipak skepsa više nego li opravdana.

Dakle, kada netko ne priznaje da je pogrešna politika koju se vodi, to može biti njegova osobna “stvar” sve dok ne maltretira, prijeti, zastrašuje, ucjenjuje… Činjenice su jasne: ovakvo ophođenje s narodom nije ispravno, nije humano, nije prihvatljivo i po ničemu se ne smije i ne može tolerirati u modernoj demokratskoj državi. Ukoliko ne želimo biti ni moderni ni demokratska država, onda je sve odlično i nema problema. Uostalom i s tim se moraju birači složiti pa kada se slože nema problema da svi koji ne misle živjeti u tiraniji slobodno mogu uzeti svoje putovnice i kupiti kartu. Koliko ono takvih imamo dnevno?