KLJUČNI PROPUSTI U PRAĆENJU NUSPOJAVA CJEPIVA – POGLEDAJTE I PROSLIJEDITE

Tema je PREVAŽNA da bismo je zaobilazili ili ostali ravnodušni na ovako veliki problem.

Informirajte se i djelujte na vrijeme jer su u pitanju ozbiljne spoznaje za sigurnost vaše djece!

U ovome kratkom videu ponavljamo, vrlo sažeto i konkretno, odgovor na pitanje

„Kako izgleda praćenje nuspojava cjepiva U PRAKSI?“

U videu govore prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med, Darko Krnić, dr. med. tadašnji voditelj odjela za farmakovigilanciju u Agenciji za lijekove i medicinske proizvode te primarijus dr. sc. Bernard Kaić, epidemiolog, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a. Pitanja iz publike postavlja dr. sc. Alma Demirović, dr. med., a video je rezultat njenog predanog i dugogodišnjeg rada na temi praćenja sigurnosti primjene cjepiva kojim povodom je i sudjelovala na konferencijama i simpozijima na kojima su pitanja stručnoj javnosti i postavljena.

Molimo vas da ga s pažnjom pogledate, podijelite i proslijedite, kako roditeljima i skrbnicima djece, tako i svim medicinarima, znanstvenicima, regulatorima, političarima, svima…

Kratka pojašnjenja također su dostupna u tekstu koji slijedi.

Naime, većini ljudi je sada već posve jasno kako se podatcima o sigurnosti proizvoda (cjepiva) koje farmaceutske kompanije objavljuju te dostavljaju regulatorima i javnosti ne može baš sasvim vjerovati, zar ne?! To je dijelu akademske zajednice bilo sasvim jasno i prije korona krize, no sada to uviđa i sve veći broj ljudi koji o tome prije nisu razmišljali.

Potvrdu činjenice da je točno kako je ovo dijelu akademske zajednice bilo jasno i prije, naći ćete upravo i ovom videu u kojemu prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med. između ostalog navodi kako „Farmaceutska industrija zna nekad biti zlikovac, jer nekad prikrivaju informacije do kojih su došli u istraživanjima zbog toga što se radi o ogromnom novcu…“

Profesorica Puljak inače je vrlo priznata, produktivna znanstvenica i aktivna je u popularizaciji znanosti. Sudjeluje u aktivnostima hrvatskog Cochrane-a. Sudjelovala je u organizaciji i aktivnostima Festivala znanosti, Noći istraživača i Tjedna mozga. Od 2013. do 2018. godine vodila je projekt prevođenja sažetaka Cochraneovih sustavnih pregleda na hrvatski jezik. Za svoj doprinos razvoju medicine utemeljene na dokazima dobila je 2017. godine nagradu Chris Silagy Prize od Cochranea. Livia Puljak nalazi se među 2% znanstvenika na svijetu s najvećim utjecajem citiranosti u 2020. godini prema znanstvenoj analizi „August 2021 data-update for “Updated science-wide author databases of standardized citation indicators” koju su proveli profesori John P. A. Ioannidis, Kevin W. Boyack i Jeroen Baas sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji (SAD).

Kada jednu takvu izjavu o, parafraziramo, farmaceutskoj industriji kao povremenom zlikovcu, a na štetu zdravlja ljudi, izjavi osoba na poziciji kao što je profesorica Puljak, to dobije jednu sasvim novu dimenziju i  težinu. Počinjete li sumnjati, ako dosada niste?

Kako praćenje sigurnosti lijekova (i cjepiva) teoretski ne završava samo na izvješćima proizvođača, tako se velika većina akademske zajednice i provoditelja javnozdravstvenih politika oslanja na odobrenja/upute/obrasce i sl. regulatornih agencija, primjerice Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) te na zakonima i pravilnicima regulirane algoritme. Čitajući zakone i druge propise kojima je reguliran skup aktivnosti  vezanih za otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih saznanja o škodljivosti primjene lijekova – jednim imenom farmakovigilanciju, prosječno (ne)upućena osoba stječe dojam kako IPAK možemo biti mirni jer tu su, eto svi ti propisi kojima je farmakovigilancija izvrsno regulirana i mjesta za sumnju u sigurnost cjepiva nema. Jer da ga ima pa već bi se pojavili signali da nešto nije u redu obzirom da se cjepiva koriste već dugi niz godina, a zasada o tome trabunjaju samo tamo neki neozbiljni, marginalni „antivakseri“.

No, da mjesta za sumnju itekako ima potvrđuje sljedeće:

1. nedostatak nedvojbenih, neovisnih, znanstvenih dokaza o prevazi koristi naspram štete programa cijepljenja
2. novija istraživanja čiji rezultati ukazuju na sveukupno bolje zdravlje necijepljene djece o čemu smo i pisali https://cijepljenje.info/utjecaj-kalendara-cijepljenja-na-zdravlje-i-zivote-djece-novi-podatci-trazi-se-zuran-odgovor/
3. i kao šećer na kraju, izjave liječnika na ozbiljnim pozicijama i funkcijama koji bi trebali ulijevati sigurnost tumačenjem prakse i dostaviti na provjeru javnosti valjane argumente kako bi potvrdili da, doista, ne trebamo sumnjati.

Tako u ovom videu dr. Darko Krnić, u ono vrijeme voditelj odjela za farmakovigilanciju u Agenciji za lijekove i medicinske proizvode, kaže, pritom misleći na propise o farmakovigilanciji da smo „propisali nešto što nije životno, to je ono što se kaže mrtvo slovo na papiru“.

Pa čak i da zažmirimo na jedno oko i nevoljko priznamo da se neće dogoditi ništa strašno ako cjepitelji ne prijave baš svaku povišenu temperaturu ili lokalizirano crvenilo na mjestu uboda, ne možemo ostati ravnodušni na nekoliko poražavajućih činjenica koje, uz sve veći broj loših iskustava, nepovratno urušavaju povjerenje u sigurnost programa cijepljenja:

1. Zastrašujuće minimalno se prijavljuju nuspojave i sumnje na nuspojave cjepiva u tzv. spontanom, pasivnom sustavu prijave (unatoč jasnoj zakonskoj regulativi). Navedeno je vidljivo u godišnjim izvješćima o nuspojavama cijepljenja HZJZ-a.
2. Ne postoji nadzorno tijelo koje u praksi provodi nadzor nad cjepiteljima koji podliježu nedvojbenoj zakonskoj obavezi prijave nuspojava i sumnji na nuspojave (vidjeti ovdje….HALMED odgovara HURA-i na upit).
3. Ne provode se ciljana (aktivna) postmarketinška (nakon stavljanja u promet) istraživanja cjepiva, već tek ako se pojavi neki „signal“, što je u ovom videu potvrdio i panel stručnjaka predvođen primarijusom dr. sc. Bernardom Kaićem, voditeljem Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a.

Pa gospodo, kako dođete do signala ako je u praksi praćenje sigurnosti takvo da je do signala doći gotovo ravno utopiji?

Je li sada jasnije?