Pedijatrica Nada Jurinčić: “Stvoritelj je Čovjeku dao pravo na slobodu izbora, a vi mu ga kolege liječnici oduzimate. To je zastrašujuće!”

Skriva li se među našim liječnicima još onih koji preispituju cijepljenje i cjepiva, ali se ne usude javno istupiti? Pozivamo ih da izađu u javnost, progovore o svojim spoznajama i iskustvima, pobune se protiv nametnutih dogmi i neistina!

Hvala Nadi Jurinčić na napisu kojeg je 7. travnja 2017. godine objavila kao osvrt na Deklaraciju o važnosti cijepljenja, proglašenu toga dana od strane dijela liječnika okupljenih u Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a koja je u dijelu medija i javnosti shvaćena na način: “Pravo djeteta na zdravlje je iznad prava roditelja na izbor!”:

Blago nama s ovom generacijom doktora. Depopulirat će nas u tren.

Drage kolege, ne postoji PRAVO NA ZDRAVLJE. Šta vam to znači uopće?

I tko je to i kada DOKAZAO da vakcina donosi ZDRAVLJE? Prosvitlite me, molim vas. Bila sam afrička pedijatrica 12 godina, ne govorim iz knjiga i diktata nego iz spoznaja i stavova kolega s kojima sam radila. I dječja bolest donosi zdravlje jer ostavlja TRAJAN IMUNITET i predstavlja vježbu organizma u razvoju, školu za njegov imunološki sustav. Analogijom, dijete ima pravo na DJEČJU BOLEST jer mu ona u konačnici donosi sposoban, obučen imunološki sustav, čime se povećava šansa za zdraviji život.

O vakcinaciji i vakcinama se ne može pričati na istom nivou. Jedno je metodologija a drugo su alati metodologije. Uporno poistovjećujete ta dva pojma kako biste puštali maglu i zbunjivali ljude. Ukratko, vakcinacija je dobra, ali vakcine – nisu dobre!

Izmislili ste nepostojeće PRAVO NA ZDRAVLJE DJETETA kako biste oduzeli POSTOJEĆE PRAVO RODITELJA DA DOBIJE KOMPLETNU INFORMACIJU I DONESE ODLUKU.

 

Američki povjerenik za zdravstvo, Kennedy, je prije mjesec dana ponudio 200.000 USD kao nagradu znanstveniku koji DOKAŽE da živa iz vakcina nije štetna! Drage kolege – što čekate? To je fina hrpica novaca. U USA se do sada nitko nije javio, možda vi, tako žestoko pametni, dokažete da živa i ostali otrovi u vakcinama – nisu štetni. Jer takvi doktori kao vi, stalno govore da nisu, ali NE DOKAZUJU. I jer odgovornost ne prihvaćaju.

Nadalje, drage moje kolege, od kud vama PRAVO NA NASILNI UNOS BILO ČEGA U TIJELO VAŠEG PACIJENTA? S tim “pravom” uzurpirate istinsko i temeljno LJUDSKO PRAVO SVAKOG ČOVJEKA DA RASPOLAŽE SVOJIM TIJELOM I DUŠOM PO SVOM IZBORU, MA KAKAV ON BIO.

Je li vam to dopire do onog dijela svijesti u kojemu je pohranjena liječnička i ljudska etika? Čini mi se da vam je taj put opstruiran naslagama indoktrinacije, sužen do te mjere da ni svjetlo spoznaje ne može proći do centra svijesti.

TKO je TAJ koji NAMA LIJEČNICIMA daje pravo da odlučujemo za pacijenta i to BEZ PRIHVAĆANJA ODGOVORNOSTI? Tko? Niti na kraj pameti mi ne pada do te mjere ogrješit se o profesiju liječnika, njenu etičku bit. Kako to onda VAMA pada na pamet da se igrate gospodara tuđih tijela i života? Kako to onda VAMA pada na pamet da VI s pozicija profesije možete OTUĐITI TEMELJNO LJUDSKO PRAVO NA SLOBODU? Pa to pravo Čovjeku nije uzeo ni sam Stvoritelj. A VI biste da ga uzmete?! To je meni, blago rečeno – prestrašno i plaši me.

Način na koji nasilnički prisiljavate roditelje na ovakve vakcine (o čijem sastavu ste informirani isto kao i Mara s tržnice) je NEDOPUSTIV sa stanovišta Ustava a vi bi donosili i stavljali subordinirane zakone iznad Ustava.

Potpuni “lack of the logics” kad razmišljate o zdravlju djeteta je zastrašujući. Vi ne promišljate uopće PRIRODNE ZADATOSTI DJEČJIH ZARAZNIH BOLESTI, logiku kojom se vodi PRIRODA kako bi vrsta opstala. To su za vas, drage kolege – Potemkinova sela.

Moji profesori, pokojni prof. Sokolić posebno, učili su nas da ne budemo “fach idioti” ne sluteći da će doći generacije koje nisu čak ni “fach idioti” nego nešto puno gore.

To što radite je sramotno i nedopustivo i s pravnog aspekta i s etičkog aspekta. Dovodite medicinu u ćorsokak u kojoj je SVRHA SAMOJ SEBI. Zaboravljate da je naša struka izrasle iz unutarnje potrebe POMAGANJA NEMOĆNOM I BOLESNOM, iz potrebe da ZAŠTITIMO PACIJENTA. Nikako iz potrebe da s njim gospodarimo i da mu PRIJETIMO.

Tu PRESTAJETE BITI LIJEČNICI i postajete nešto šta ja zovem MEDAGENTI.

To više nije medicina nego “twighlight zone” medicine.

Nikada ne bih mogla prihvatiti biti liječnik koji prijeti pacijentu, koji ga ucjenjuje i uvjetuje mu svoju pomoć, koji uzurpira i otuđuje temeljno ljudsko pravo da raspolaže svojim životom u cijelosti.

liječnica Nada Jurinčić, pedijatrica u mirovini