Lidija Gajski: “Knjigu “Zbogom cjepiva, štetna i neučinkovita” preporučujem i onima koji vjeruju u nužnost cijepljenja i visoku kvalitetu vakcina”

U zadnjih dvadesetak godina objavljeno je dosta knjiga s temom cijepljenja. Sada i mi u Hrvatskoj imamo svoju, knjigu Darka Vujnovića “Zbogom cjepiva, štetna i neučinkovita”.

Uobičajeno je da ljudi pišu knjige na različite stručne teme, želeći pružiti drugima nove ili sveobuhvatne informacije i uvide. Ono što se u vezi s cijepljenjem može primijetiti jest da je tih knjiga razmjerno puno, da su u većini kritički intonirane i da ih često pišu medicinski laici, autori čija struka nije povezana s temom. To je slučaj i s knjigom Darka Vujnovića.

Koja bi bila motivacija laika da pišu o vrlo stručnoj i kompleksnoj temi kao što je cijepljenje?

Pretpostavljam, u prvom redu stoga što je to važna tema. Cijepljenje je medicinski postupak s izravnim učinkom na zdravlje i život. Uz to, provodi se na djeci. “Djeca su naša budućnost” – fraza je koja se možda izlizala, no duboko je istinita; način na koji danas postupamo s našom djecom odredit će sudbinu društva za nekoliko desetljeća. I ne samo za zajednicu, djeca su ono najvažnije što imamo kao pojedinci, kao obitelji, i uz njih su vezane naše najpozitivnije i najsnažnije emocije. Ono što posebno valja istaknuti – ovdje je riječ o zdravoj djeci. Cijepljenje se ne primjenjuje na bolesnoj, ili čak teško bolesnoj djeci, pa si možemo dopustiti neispitana i nesigurna terapijska sredstva sa značajnim nuspojavana. U ovom slučaju rizik štetnih učinaka mora biti jednak ili vrlo blizak nuli.

Drugi razlog i motiv za pisanje o cijepljenju jest taj da se ovdje radi o dezinformiranju. Svaki nepristrani istraživač dolazi do spoznaje da su tvrdnje o vakcinaciji koje čujemo s nadležnih mjesta i od mjerodavnih stručnjaka, dijametralno suprotne objektivnim činjenicama. Dakle sa službenih mjesta najvećeg povjerenja sustavno nas se dezinformira i laže. I to vrlo agresivno i manipulativno. Angažirani su liječnici, mediji, estrada, škole, politika, … Prijeti se, ucjenjuje i kažnjava. Zastrašuje se bolestima i epidemijama, emocionalno iznuđuje, zlorabi povjerenje u stručni autoritet i bezobzirno diskvalificira neistomišljenike.

Pretpostavljam da je Darko Vujnović, kao i svi mi koji kritički gledamo na cijepljenje, osjetio frustraciju i ljutnju zbog institucionaliziranog laganja o tako važnoj temi. Da bi se do toga došlo, bilo je potrebno istražiti objektivne informacije, a preduvjet za to je intelektualna znatiželja. No za korak dalje, za aktivni angažman (bilo to pisanje knjige ili aktivizam druge vrste), potrebno je još nešto više. To je osjećaj za ljude, empatija, te poštenje i odvažnost kao karakterna osobina. Uz nešto pismenosti, slobodnog vremena i vlastitog novca. Evidentno je da je takav sklop osobina i okolnosti rijedak, no jedan za drugim, ima nas sve više i istina izlazi na svjetlo dana.

Evo što o laicima i stručnima temama kaže sam Darko Vujnović u predgovoru knjige: “Upravo zato što nismo dio medicinske organizacijske strukture, ne moramo slijediti hijerarhijske upute. Zbog toga nam ideja vodilja može biti jedino logika i povezivanje uzroka i posljedica.” Slažem se. Živimo u svijetu laži i manipulacija u kojem je u prosudbi vjerodostojnosti informacija zdrav razum često jedini alat.

A sad o samoj knjizi. Riječ je o sistematičnom prikazu problematičnih elemenata i aspekata cijepljenja i cjepiva. Autor je pošao od nekih povijesnih dvojbi. Potom je opisao bolesti protiv kojih se cijepe djeca i odrasli, ponešto drugačije od onoga na što smo navikli; izdvajam samo dječju paralizu i španjolsku gripu, koje po svemu sudeći uopće nisu virusne bolesti. U vezi sa samim cjepivima Vujnović je ispravno uočio nedostatak vjerodostojnih istraživanja učinkovitosti i sigurnosti. Dao je na uvid čitav niz dokaza o škodljivosti cjepiva i opisao bolesti koje se s njima povezuju. Doveo je u pitanje koncept kolektivne imunosti; nasmijat će vas svojom ironijom kad kaže da je jedini imunitet stada onaj zagovornika cjepiva – oni su stado, imuno, tj. zakonski zaštićeno od kažnjavanja zbog nuspojava cjepiva. Pozabavio se autor i sukobom interesa pojedinaca i ustanova koje promiču cijepljenje; obradio je niz afera. Dotakao se i zakonske obveze cijepljenja. Svaki savjesni istraživač medicinskih tema mora si postaviti i pitanja o tome što je to prevencija i liječenje bolesti, i što su bolesti uopće, pa ćemo od Darka Vujnovića i u tom smislu dobiti zanimljive uvide, vrlo različite od onih koje imamo. Iskočit će on povremeno i izvan same teme cijepljenja.

Knjiga je vrlo dobro potkrijepljena izvorima i kad je pročitaju, oni koji nemaju dovoljno znanja o cijepljenju bit će dobro informirani o njegovim negativnim stranama. Oni koji još uvijek vjeruju u nužnost cijepljenja i visoku kvalitetu vakcina, trebali bi biti razuvjereni. No, teškoća s takvima je da ne žele čitati i učiti.

Kad je riječ o stilu, knjiga je vrlo čitljiva i razumljiva laicima. Ima naglašenu osobnu notu jer autor nije bježao od iznošenja vlastitih mišljenja i uvjerenja. Dapače, svoj stav o cijepljenju jasno je eksplicirao u naslovu knjige. Neki od njegovih stavova podložni su preispitivanju, no knjige i služe da otvaraju pitanja i raspravu. Ta doza subjektivnosti ne umanjuje vrijednost knjige. Ona govori o tome da je pisana sa srcem. I ja je od srca preporučujem.

Lidija Gajski, dr. med., specijalistica interne medicine

Releated

Djeca koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od razvoja trajne astme?

Studija koju je financirala država i koja je objavljena u utorak, izvijestila je o “pozitivnoj povezanosti” između “izloženosti aluminiju povezanog sa cjepivom” i “stalne astme” kod djece u dobi od 24 do 59 mjeseci. Djeca u studiji koja su primila 3 miligrama ili više aluminija povezanog s cjepivom imala su najmanje 36% veći rizik od […]