Autor: Yuhong Dong M.D., Ph.D.
- lipnja 2023. godine
Liječnici su preporučili cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV) kao glavnu mjeru protiv raka vrata maternice. Budući da slučajevi s dokazanom povezanosti s cjepivom nisu prepoznati, mnogi ljudi, uključujući liječnike, misle da cjepivo nema rizika. Je li ovo, uistinu, točno? Pruža li, zaista, cjepivo protiv HPV-a obećanu vrhunsku zaštitu ili je dvosjekli mač s rizicima koji nadmašuju dobrobiti? U seriji članaka pružit ćemo dokumentirane dokaze smrti i teških ozljeda povezanih s Gardasilom, analizirati temeljni uzrok štete koju uzrokuje i ponuditi rješenja.
Pravi krivci nastanka raka vrata maternice, osim HPV-a
Glavni uzroci raka vrata maternice se često zanemaruju, no njihovo je razmatranje ključno za postizanje života bez raka.
Cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV) naveliko se promiče među mladim djevojkama i ženama kako bi se zaštitile od visokorizičnih infekcija HPV-om koje mogu uzrokovati rak vrata maternice kasnije u životu, jer se HPV infekcija smatra glavnim čimbenikom rizika za rak vrata maternice.
Međutim, možda ciljamo na pogrešnu stvar. Ostavimo li po strani smrtne slučajeve ili ozljede nakon cijepljenja protiv HPV-a ili njegov potencijalno štetni adjuvans – sve smo to analizirali na temelju znanstvenih podataka i literature u prethodna tri članka – cjepiva protiv HPV-a sama po sebi nisu ključna za prevenciju raka. Umjesto toga, moramo razmotriti temeljne uzroke HPV infekcije i raka vrata maternice.
Ranjiva površina vrata maternice
Kroz povijest čovječanstva, uloga žene bila je usko povezana s brakom i rađanjem djece, što je utjecalo na njezino zdravstveno stanje tijekom cijelog života.
Postoji specifično područje na površini vrata maternice koje se naziva “zona transformacije”, koje je vrlo osjetljivo na nastanak raka, koji često tamo i nastaje.
Pod djelovanjem hormona tijekom ranog puberteta formira se transformacijska zona koja se postupno pomiče oko područja vrata maternice, jačajući kako žena sazrijeva.
Međutim, u mladoj dobi ta zona još nije dobro razvijena niti je dovoljno jaka za obranu od virusa i drugih štetnih čimbenika.
Kada djevojčice uđu u pubertet, ranjiva vrsta stanica, poznata kao kolonaste stanice, prekriva određeni dio vrata maternice. Tek kad sazriju, druga vrsta stanica – skvamozni epitel, koja ima veću zaštitu, formira sloj iznad ranjivih stanica.
Dakle, ako se seksualni odnosi dogode tijekom adolescencije, ova će zona biti mnogo osjetljivija na napade virusa, posebice HPV-a.
Nakon što ih HPV napadne, zaštitni slojevi vanjske ovojnice vrata maternice bit će uništeni, izlažući donji sloj HPV-u i omogućujući prekanceroznoj leziji da se lakše razvije. Za mlade djevojke koje još nemaju zaštitne slojeve, to je još riskantnije.
Istraživači su otkrili da u usporedbi sa zdravim ženama, mlade tinejdžerice (14 do 19 godina) s prekanceroznim lezijama vrata maternice imaju gotovo dvostruko veći broj stanica vrata maternice (80% prema 41%), koje su slabije zaštitne barijere za patogene , što sugerira da je biološka nezrelost vrata maternice važna u razvoju raka.
Nakon spolnog odnosa postoje mikro-ranice ili sitne ogrebotine na epitelu pune debljine. One su poput napuknutih pločica na krovu koje propuštaju HPV i izravno se vežu za bazalnu membranu, zatim šire HPV i inficiraju pločice epitelnih stanica, posebno u zoni transformacije. Važno je razumjeti zašto je zrelost cerviksa važna kada je izložen HPV infekciji.
Pod utjecajem društvenih medija i interneta koji šire nezdrave informacije, javlja se zabrinutost da se naša djeca upuštaju u spolne odnose u mlađoj dobi, čak i prije 14. godine, ovisno o obiteljskoj strukturi, vjerskom statusu i socioekonomskom statusu.
Španjolska studija otkrila je da su žene mlađe od 25 godina imale 39 puta veću vjerojatnost da će se upustiti u seksualnu aktivnost prije 18. godine od žena starijih od 55 godina. To ukazuje da je nezdravo seksualno ponašanje postalo raširenije među mlađim generacijama. Slični fenomeni zabilježeni su u Brazilu.
Stoga, bavljenje seksualnim aktivnostima u mladoj dobi, grubi seks ili zaraza drugim spolno prenosivim infekcijama može povećati vjerojatnost ulaska HPV-a i infekcije, čime se povećava rizik od razvoja raka vrata maternice tijekom našeg života.
Dob pri prvom spolnom odnosu je važna
Najveći skup podataka temeljen na nizu multinacionalnih etioloških studija slučaja-kontrola o raku vrata maternice proveli su Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) u Francuskoj i Institut Català d’Oncologia u Španjolskoj.
Etiološka studija je studija namijenjena otkrivanju uzroka bolesti.
Analiza je uključila 1864 slučaja invazivnog karcinoma vrata maternice i 1719 odgovarajućih kontrolnih slučajeva iz zemalja u razvoju: Maroka, Alžira, Filipina, Tajlanda, Indije, Brazila, Kolumbije, Paragvaja i Perua. 95% pacijenata oboljelih od raka i 17% kontrolne skupine bili su pozitivni na HPV DNK. Od tih slučajeva raka, većina (92%) je imala karcinom skvamoznih stanica.
Najupečatljivije otkriće ove sveobuhvatne analize bilo je da je dob žene pri prvom spolnom odnosu identificirana kao snažan i dosljedan čimbenik povezan s povećanim rizikom od raka vrata maternice, bez obzira na vrstu statističkog modela koji su istraživači koristili za analizu.
Prvi spolni odnos u dobi od 16 godina ili ranije ili između 17 i 20 godina povećao je rizik od razvoja invazivnog raka vrata maternice za 2,3 odnosno 1,8 puta, u usporedbi sa ženama koje su u seksualne odnose stupile nakon 21. godine života.
Rezultati su ostali dosljedni čak i nakon što su istraživači prilagodili model kako bi uključili potencijalne zbunjujuće čimbenike: status HPV infekcije, dob, zemlju, broj seksualnih partnera tijekom života, paritet i razinu obrazovanja.
Objasnili smo da biološka zrelost vrata maternice određuje snagu njegove zaštitne sposobnosti u slučaju invazije HPV-a tijekom spolnog odnosa. Još jedan čimbenik koji treba uzeti u obzir je da tijekom adolescencije hormonalne promjene, koje posebno povećavaju razinu estrogena, mogu dovesti do zakiseljavanja vaginalne šupljine, a kada se unutarnja sluznica vrata maternice okrene prema van, može uzrokovati skvamoznu metaplaziju – promjene u epitelnim stanicama koje mogu dovesti do raka u prisutnosti HPV-a.
Broj seksualnih partnera je važan
Postoje 3 glavna razloga zašto je broj spolnih partnera bitan po pitanju raka vrata maternice.
Prvo, samo određeni tipovi sojeva HPV-a (npr. HPV 16 ili 18) povezani su s rakom vrata maternice i smatraju se visokorizičnim sojevima HPV-a. Najvažnija odrednica za visokorizičnu HPV infekciju je imati dva ili više seksualnih partnera tijekom života.
Drugo, većina infekcija HPV-om obično je blaga i prolazna te prolazi sama od sebe unutar dvije godine. Samo 10% do 20% dugotrajnih infekcija HPV-om potencijalno može dovesti do raka vrata maternice. Veći broj osoba s doživotnim seksualnim partnerom povezan je sa smanjenim stopama uklanjanja HPV infekcije (35%).
Treće, broj spolnih partnera također je značajan faktor rizika nastanka rak vrata maternice.
Godine 1989. istraživači s Teen Colposcopy Clinic na Sveučilištu California-San Francisco objavili su epidemiološku studiju čimbenika rizika za prekancerozne lezije raka vrata maternice na temelju istraživanja u koje su bile uključene djevojke od 14 do 19 godina.
U usporedbi sa zdravom kontrolnom skupinom mladih žena bez simptoma, one s prekanceroznim lezijama (potvrđenim kolposkopijom ili biopsijom) imale su znatno više seksualnih partnera tijekom života (8,5 naspram 3,1), uključivale su veći postotak pušača (61% naspram 36%) i izvijestili su o većoj upotrebi oralnih kontraceptiva (61% prema 30%).
Kineska studija objavljena 2020. godine retrospektivno je analizirala 549 pacijentica i otkrila da što više seksualnih partnera osoba ima, to je veći rizik od razvoja raka povezanog s HPV-om.
Skupinu s više seksualnih partnera činile su pacijentice koje su u posljednjih šest mjeseci imale više od jednog muškog spolnog partnera. U skupinu bez višestrukih spolnih partnera uključene su pacijentice s istim muškim partnerom, one koje nisu bile spolno aktivne u prethodnih šest mjeseci te one koje su povremeno imale spolne odnose s istim muškim partnerom.
Grupa s više spolnih partnera bila je značajno povezana s pozitivnim ishodom HPV-a, uključujući HPV 16 ili 18 i druge visokorizične vrste HPV infekcija. Također su imale znatno veći postotak težih prekanceroznih lezija, osobito CIN-II i CIN-III. CIN se odnosi na cervikalnu intraepitelnu neoplaziju, prisutnost abnormalnog rasta stanica (neoplazija) na površini vanjske ovojnice cerviksa (intraepitelno tkivo), poznatom i kao cervikalna displazija.
Ako imate više seksualnih partnera, to može doprinijeti abnormalnosti vaginalnog sastava mikroba, što utječe na perzistentni status HPV-a. Također, može rezultirati unošenjem drugih spolno prenosivih patogena, poput HIV-a, za koji je poznato da šteti našem imunitetu i može povećati rizik od raka.
Dob prve trudnoće je važna
Ako su ljudi skloni spolnim odnosima u mlađoj dobi i imaju više seksualnih partnera, povećava se rizik od ranije trudnoće.
Opsežna studija pokazala je da žene s prvom trudnoćom prije 21. godine života imaju do 2 puta veći rizik od raka vrata maternice u usporedbi s onima koje su imale prvu trudnoću nakon 21. godine.
Rizik od invazivnog raka vrata maternice bio je 2,4 puta veći među ženama koje su prvi spolni odnos i prvu trudnoću imale sa 16 godina ili ranije, u usporedbi sa ženama koje su imale i prvi spolni odnos i prvu trudnoću nakon 21. godine života.
Iako nije bilo značajne razlike među skupinama, podaci sugeriraju da žene s kraćim razdobljem latencije (dob od prvog spolnog odnosa do prve trudnoće manje od dvije godine) mogu imati malo veći rizik od razvoja raka vrata maternice u usporedbi s onima s dužim razdobljem.
Zona transformacije cerviksa osjetljiva je na hormone, osobito na estrogen i progesteron.
Hormonske fluktuacije tijekom trudnoće mogu povećati rizik od abnormalnih promjena u stanicama vrata maternice u prisutnosti HPV-a. Vjerojatnije je da će se ova transformacija dogoditi tijekom prve, nego tijekom neke od sljedećih trudnoća.
Sukladno tome, dob u kojoj žena prvi put ulazi u spolne odnose i dob prve trudnoće usko su isprepletene i zajedno pokazuju značajno veće procjene rizika za razvoj raka vrata maternice.
Kombinirani oralni kontraceptivi povećavaju rizik od raka
Kako bi izbjegle neplaniranu trudnoću, mnoge žene koriste oralne kontraceptive. U srpnju 2023. godine Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je prvu oralnu kontracepciju bez recepta – Opill, tabletu koja sadrži samo progestin. Iako ne sadrži estrogen i očekuje se da će biti dostupan u slobodnoj prodaji početkom 2024. godine, dolazi s rizicima i nuspojavama.
Kombinirani oralni kontraceptivi (koji sadrže i estrogen i progestagen) su kancerogeni za ljude; ova procjena djelomično je napravljena na temelju povećanog rizika od nastanka raka vrata maternice.
IARC je proveo kolaborativnu ponovljenu sustavnu analizu temeljenu na podacima objavljenim u 24 epidemiološke studije koje su uključivale 16 573 žene s rakom vrata maternice i 35 509 žena bez raka vrata maternice, kako bi se istražila povezanost između karcinoma vrata maternice i upotrebe oralnih kontraceptiva. Recenzija je objavljena u časopisu The Lancet 2007. godine.
Istraživači su otkrili da se relativni rizik od raka grlića maternice značajno povećao kod trenutnih korisnica oralnih kontraceptiva i s duljim trajanjem upotrebe, a zatim je opao nakon prestanka uporabe istih.
Na primjer, procjenjuje se da 10-godišnje korištenje oralnih kontraceptiva započeto u dobi od 20 do 30 godina povećava kumulativnu incidenciju invazivnog raka vrata maternice do 50. godine za 13% u manje razvijenim zemljama i 18% u razvijenijim zemljama.
Rak vrata maternice također dijeli nekoliko zajedničkih čimbenika rizika s drugim vrstama raka, uključujući obiteljsku povijest raka, pušenje i oslabljeni imunološki sustav.
Gardasil 9 ne štiti od svih visokorizičnih sojeva
Iako je cjepivo protiv HPV-a potencijalni način sprječavanja infekcije HPV-om, ono bi moglo dovesti do ozbiljnih neočekivanih posljedica.
HPV je skupina koja se sastoji od preko 200 sojeva. Pametni su i naći će način da prežive.
Prema studiji Sveučilišta u Teksasu iz 2015. godine, 22 soja HPV-a povezana su s visokim rizikom od nastanka raka vrata maternice (16, 18, 26, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 53, 56, 58, 59, 66, 67, 68, 69, 70, 73, 82 i IS39), ali HPV četverovalentno cjepivo pokriva samo dva od njih; a Gardasil 9 pokriva samo sedam sojeva.
Cjepivo Gardasil 9 sadrži devet sojeva HPV-a (6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58). Od toga, HPV 6 i 11 uzrokuju 90% svih genitalnih bradavica, koje ne uzrokuju rak vrata maternice; sedam sojeva HPV-a (16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58) smatraju se visokorizičnim sojevima HPV-a. Međutim, postoje i “necijepni” sojevi koji predstavljaju visok rizik za rak vrata maternice, uključujući HPV 35, 39, 51, 56, 59, 66 i 68.
Kada ljudi prime cjepivo protiv HPV-a, sojevi virusa koji nisu obuhvaćeni cjepivom mogu postati prevalentniji i preuzeti dominantniju ulogu na vratu maternice cijepljenih žena. To znači da cjepivo protiv HPV-a ima potencijal potaknuti promjene u vaginalnoj mikrobioti. Dakle, virus je pronašao načine kako pobjeći od imuniteta izazvanog cjepivom.
Ista studija Sveučilišta u Teksasu iz 2015. godine pokazala je da su mlade odrasle žene, koje su primile HPV četverovalentno cjepivo, pokazale veću prevalenciju nekoliko visokorizičnih sojeva HPV-a koja nisu u cjepivu, od necijepljenih žena, uključujući HPV 39, 45, 52, 53, 56, 59, 66, 67, 68, 70, 73, 82. Među njima, HPV 45 i 73 su pokazali statistički značajan porast.
Posljedično, prva skupina ostaje pod rizikom od drugih karcinoma povezanih sa sojevima HPV-a koji nisu u cjepivu.
- godine, preko 10 godina od pokretanja programa cijepljenja protiv HPV-a u većini naprednih zemalja, španjolska studija otkrila je da su se HPV 6 i 11 značajno smanjili, HPV 16 je, također, smanjen, dok su visokorizični sojevi HPV 31, 45 i 52 značajno porasli. Trend eskalacije primijećen je u soju HPV 51, koji se ne nalazi u cjepivu.
Nadalje, studija iz 2021. godine koju je Nature Portfolio objavio u časopisu Scientific Reports otkrila je da je sedam sojeva iz cjepiva protiv HPV-a (35, 39, 51, 53, 56, 59, 68) otkriveno kod, otprilike, jedne trećine crnkinja s rakom vrata maternice , od čega je većina imala jako loše prognoze i niže stope preživljavanja.
Nesigurna zaštita HPV cjepivima
Unatoč tvrdnjama o učinkovitosti, točna razina zaštite cjepiva protiv HPV-a nije sa sigurnošću određena.
CDC navodi: “Mjesec dana nakon završetka cijele serije cijepljenja, više od 98% primatelja razvije odgovor antitijela na tipove HPV-a koji su uključeni u navedena cjepiva.”
Neka vas ovaj broj ne zavede jer ova otkrivena antitijela ne štite cerviks izravno od HPV infekcije. Stopa od 98% ne može se izravno prevesti kao klinička zaštita.
Naš imunološki sustav sastoji se od dva dijela: prirodnog imuniteta i adaptivnog imuniteta. Prirodni imunitet bori se protiv širokog spektra patogena, poput bakterija i drugih klica, bez obzira na njihove genske kodove, sojeve ili varijante.
Cjepiva protiv HPV-a ubrizgana u mišić uglavnom jačaju adaptivni imunitet – točnije, stimuliraju T i B stanice i antitijela (koja se nazivaju i imunoglobulini) koje stvaraju B stanice. Postoje različite vrste imunoglobulina, ovisno o mjestu gdje borave i djeluju.
U slučaju HPV-a, naš urođeni ili prirodni imunitet, posebice imunitet sluznice, igra glavnu ulogu u prevenciji raka vrata maternice.
Imunoglobulin G (IgG) stvoren HPV cjepivom cirkulira u krvi. Međutim, IgG izazvan cjepivom protiv HPV-a ne može doprijeti do područja sluznice vrata maternice kako bi se učinkovito vezao s HPV-om jer uglavnom ostaje u područjima sluznice, a rak vrata maternice obično se javlja u zoni transformacije vrata maternice.
Sekretorno protutijelo imunoglobulin A (IgA) može igrati vitalnu ulogu u područjima sluznice kako bi pomoglo u čišćenju virusa. Iako neke studije ukazuju na prisutnost IgA ili IgG u vratu maternice, ostaje neizvjesno kako lokalna imunost na vratu maternice dugoročno štiti od HPV infekcije i raka vrata maternice.
Mnogi ljudi tvrde da cjepivo protiv HPV-a nudi dobru zaštitu od raka vrata maternice i da se temelji na čvrstim podacima. Međutim, njihovi podaci su upitni i nisu neoborivi.
Prije svega, zbog dugog vremena od infekcije HPV-om do razvoja raka vrata maternice (obično 20 godina), provođenje randomiziranog kontroliranog dugotrajnog ispitivanja HPV cjepiva je veliki izazov. Tvrdnje o cjepivima protiv HPV-a obično se temelje na opservacijskim studijama ili studijama registra.
Promatračke studije i podaci iz registra pokazali su dokaze koji podupiru zaštitne učinke HPV cjepiva protiv raka vrata maternice i prekanceroznih lezija. Međutim, pri tumačenju ovih rezultata studije važno je uzeti u obzir jesu li podaci koji se odnose na glavne čimbenike rizika, o kojima je prethodno bilo riječi, prikupljeni, analizirani i uravnoteženi među različitim grupama studija.
Na primjer, studija objavljena u časopisu New England Journal of Medicine (NEJM) analizirala je podatke iz švedskog registra kako bi se utvrdila zaštitna učinkovitost četverovalentnog cjepiva Gardasil za gotovo 1,7 milijuna djevojčica i žena u dobi od 10 do 30 godina. Sudionici studije praćeni su 11 godina.
Studija nije adekvatno procijenila glavne čimbenike rizika između cijepljenih i necijepljenih skupina (npr. dob pri prvom spolnom odnosu ili trudnoći, broj spolnih partnera, uporaba oralnih kontraceptiva, pušenje ili opće zdravstveno stanje).
Studija NEJM-a procjenjuje da je ukupna razina zaštite koju pruža cjepivo protiv HPV-a oko 60% (do 88% za mlađe djevojke). Međutim, kao što smo prethodno razjasnili, da su glavni čimbenici povezani s rizikom nastanka raka vrata maternice bili uključeni i temeljito analizirani, zaključci studije bi, vjerojatno, bili poništeni.
Dok su neke studije pokušale objasniti čimbenike kao što su dob prve seksualne aktivnosti ili dob prve trudnoće, praćenje i kontrola broja seksualnih partnera tijekom dugotrajne studije HPV cjepiva može biti izazovno. To bi zahtijevalo pažljivo praćenje ispitanika i njihovog seksualnog ponašanja tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Također je vrijedno napomenuti da do danas ne postoje studije koje su u svoj dizajn uspješno implementirale takvo praćenje i kontrolu seksualnih aktivnosti.
Prirodni imunitet je ključan
Možda se pitate što bi se moglo dogoditi ako ne primite HPV cjepivo. Hoćete li ostati bez zaštite? Ili se pitate kako ćete savjetovati svoju djecu o zaštiti od raka vrata maternice ako se ne cijepe protiv HPV-a?
Bez obzira primi li netko cjepivo protiv HPV-a ili ne, prirodni imunitet ostaje ključan za našu zaštitu od perzistentnog HPV-a.
Infekcija HPV-om će obično spontano nestati sama od sebe unutar dvije godine u oko 80 % do 90% slučajeva. Ovo je snažan dokaz da je naš prirodni imunitet ključan za zaštitu od raka.
Točnije, naš prirodni imunitet protiv virusa prvenstveno počiva na imunitetu sluznice.
Tijekom pandemije španjolske gripe 1918. godine dvije grupe liječnika, u Bostonu i San Franciscu, provele su odvojene pokuse na ljudima koji su uključivali zdrave dobrovoljce. Unatoč korištenju raznih agresivnih metoda, poput ubacivanja sluzi ili tjelesnih tekućina oboljelih od gripe u oči, nos ili grlo volontera, nitko od sudionika nije se zarazio virusom gripe.
Usred pandemije COVID-19, provedena je studija koja je uključivala zdrave dobrovoljce. Sudionici istraživanja intranazalno su cijepljeni virusom SARS-CoV-2. Začudo, samo 53 posto ih se zarazilo s blagim simptomima, dok je druga polovica ostala nezaražena.
Prirodni imunitet se ne bori samo protiv virusa, on se bori i protiv raka.
Naša su tijela prirodno opremljena obrambenim sustavom koji se može boriti protiv stanica raka. Ključ leži u optimizaciji našeg prirodnog imuniteta, čime se omogućuje snažan imunološki sustav koji može odmah detektirati i pratiti sve znakove stanica raka.
Postoje značajni dokazi koji upućuju na nezamjenjivu ulogu našeg prirodnog imuniteta u nadzoru raka.
Aktivni klinički programi usmjereni na urođeni imunitet u terapiji raka od rujna 2019. godine uključuju četiri načina djelovanja: lijekove koji kapitaliziraju antimikrobni imunitet za kontrolu tumora; lijekovi koji induciraju ili pojačavaju urođeni imunološki odgovor; lijekovi koji potiču efektorske reakcije urođenog imuniteta; i lijekovi koji ublažavaju imunološku supresiju u ležištu tumora.
Otkrivanje tumora potiče aktivaciju urođenih imunoloških stanica koje potiču efektorske funkcije protutijela i uništavanje tumorskih stanica. Uz njihov izravni tumoricidni učinak, tumorom aktivirane urođene imunološke stanice sudjeluju u svim koracima stvaranja T-stanica i aktivnosti protiv stanica raka sudjelujući u tumor-specifičnom početnom aktiviranju, ekspanziji i infiltraciji T-stanica na mjesto tumora.
U borbi protiv raka ključno je stalno fokusiranje na jačanje našeg imunološkog sustava i kontrolu nad poznatim čimbenicima rizika. Usvajanje holističkog pristupa je, zapravo, najvažnija stvar koju možemo učiniti – bez nuspojava. Konzumiranje zdrave hrane, održavanje kvalitetnog sna i zdrave tjelesne težine, vježbanje, programi svjesnosti, meditacija i tehnike za smanjenje stresa pomažu našem imunitetu.
Strategija ciljanja samo na virus nije toliko pametna kao fokusiranje na jačanje našeg prirodnog imuniteta, budući da je naš imunitet dinamičan, snalažljiv i sposoban da se bori protiv brojnih virusnih varijacija, osobito kada se virus nastavlja mijenjati nakon cijepljenja protiv HPV-a.
Naši su izbori važni
Postoje nepobitni sigurnosni rizici povezani s HPV cjepivima. Jedno od najtežih pitanja je odlučivanje – nadmašuju li ti rizici dobrobiti cjepiva.
Kao što smo raspravljali u 3. dijelu ove serije članaka, takozvana analiza rizika i koristi cjepiva protiv HPV-a nije važeća kada se kontrolnoj skupini daje placebo koji sadrži toksin, kao što je aluminij, za koji je dokazano da uzrokuje ozljede.
Cjepivo protiv HPV-a nije zlatni štit koji štiti od raka vrata maternice. Tvrdnje o njegovoj zaštiti su vrlo upitne, a štete su vrlo dobro dokumentirane.
Nadalje, PAPA test, koji se koristi za probir, pridonio je padu stope smrtnosti od raka vrata maternice čak i prije uvođenja cijepljenja protiv HPV-a. Probir je utvrđeno sredstvo sekundarne prevencije koje dovodi do uklanjanja prekanceroznih lezija prije nego postanu kancerogene.
Umjesto toga, mudro usmjerite svoju pozornost na to kako ojačati svoj imunitet i izbjegavajte visokorizična ponašanja koja imaju najveći utjecaj na zdravlje vrata maternice. Odgovorno seksualno ponašanje je učinkovit i prirodan način da se zaštitimo.
Svi mi posjedujemo sveti dar – naš prirodno obdareni imunitet. Kontroliranjem rizičnog ponašanja i jačanjem svog prirodnog imuniteta, s pouzdanjem možemo prihvatiti holističkiji, dinamičniji i snažniji pristup zaštiti od HPV infekcije i raka vrata maternice.
Izvorni članak: https://www.theepochtimes.com/health/the-true-culprits-of-cervical-cancer-beyond-hpv-5345316
Prvi dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-1-dio/
Drugi dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-2-dio/
Treći dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-3-dio/
Prijevod: Udruga HURA
Stavovi izraženi u ovom članku su mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove Hrvatske udruge roditelja aktivista. Udruga pozdravlja stručnu, konstruktivnu i prijateljsku raspravu. Svoje mišljenje možete poslati putem maila info@cijepljenje.info
________________________________________________________
Hrvatska udruga roditelja aktivista neprofitna je udruga.
Ako želite podržati našu zajedničku borbu, podržite naš rad donacijom!
Hrvatska udruga roditelja aktivista
Broj računa: HR9823600001102643002
Opis plaćanja: Donacija
SWIFT CODE (za donacije iz inozemstva): ZABAHR2X
Postani član:https://cijepljenje.info/postani-clan/
