Autor: Yuhong Dong M.D., Ph.D.
- lipnja 2023. godine
Liječnici su preporučili cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV) kao glavnu mjeru protiv raka vrata maternice. Budući da slučajevi s dokazanom povezanosti s cjepivom nisu prepoznati, mnogi ljudi, uključujući liječnike, misle da cjepivo nema rizika. Je li ovo, uistinu, točno? Pruža li, zaista, cjepivo protiv HPV-a obećanu vrhunsku zaštitu ili je dvosjekli mač s rizicima koji nadmašuju dobrobiti? U seriji članaka pružit ćemo dokumentirane dokaze smrti i teških ozljeda povezanih s Gardasilom, analizirati temeljni uzrok štete koju uzrokuje i ponuditi rješenja.
Neosporni toksični sastojci u HPV cjepivima
Cjepiva protiv HPV-a sadrže ‘nadograđenu’ verziju toksina koji se u cjepivima koristi zadnjih 90 godina. Njegove su štetnosti zataškane neetičkim studijama.
Cjepivo Gardasil protiv humanog papiloma virusa (HPV) povezano je s neporecivim smrtnim slučajevima i neporecivim teškim ozljedama, kao što je ranije objavljeno u ovoj seriji izvješća. Sastojak Gardasila može pridonijeti tim štetama.
Usmjerimo pažnju na prekrasne Pirineje u Europi gdje su ovce bile cijenjene zbog njihove vune, prehrane i druženja. Međutim, prije desetak godina pojavila se misteriozna bolest ovaca.
Misteriozna bolest ovaca nakon cijepljenja
U kolovozu 2006. godine bolest plavog jezika brzo se proširila europskim zemljama uzrokujući izvanredno stanje.
Bolest plavog jezika, uzrokovana virusom plavog jezika (BTV), pogađa preživače, uglavnom ovce, sa simptomima groznice, krvarenja, depresije, edema i cijanoze koja se lako uočava na jeziku, što objašnjava naziv bolesti.
Potpuno neočekivana epidemija uzrokovana novonastalim BTV serotipom dovela je do masovne europske kampanje obveznog cijepljenja provedene između 2007. i 2010. godine. Primijenjeno cjepivo sadržavalo je novi sastojak koji se nije koristio u prethodnim BTV cjepivima – aluminij (Al) (pdf). Točnije 2,08 miligrama po mililitru kao adjuvans, uz inaktiviran BTV.
Činilo se da je kampanja učinkovito zaustavila širenje virusa, međutim, tijekom istog razdoblja cijepljenja u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Španjolskoj pojavio se niz, prethodno neprijavljenih, teških bolesti životinja koje su se manifestirale slabošću i raznim neurološkim simptomima. Veterinari su bili zbunjeni jer nijedna poznata bolest nije mogla objasniti takvu tragediju.
Studija na ovcama identificirala je problem
Dr. Lluis Lujan, izvanredni profesor veterinarske patologije na Sveučilištu u Zaragozi u Španjolskoj, proveo je istraživanje na ovcama kako bi utvrdio uzrok neobičnih bolesti.
Ukupno je 21 ovca raspoređena u tri skupine (crvena, žuta i zelena), sa sedam u svakoj skupini, kako slijedi:
- Crvena skupina primila je komercijalna cjepiva za ovce koja sadrže aluminijev hidroksid.
- Žuta skupina primila je ekvivalentnu dozu aluminija otopljenog u vodi (Alhydrogel®, pomoćno sredstvo na bazi aluminija).
- Zelenoj skupini davana je neutralna otopina slane vode (fiziološka otopina).
Iznenađujuće, životinje iz crvene i žute skupine postale su značajno agresivnije, pokazale su više stereotipa i veći stres.
Razina aluminija pronađena u limfnim čvorovima u lumbalnoj leđnoj moždini bila je mnogo viša u skupini koja je primala samo aluminij (žuto) i u skupini koja je primala cjepivo (crveno) u usporedbi s kontrolnom skupinom, što ukazuje da je aluminij stvorio dodatno opterećenje koje su ovce trebale obraditi.
To je objasnilo fenomen da se bolest ovaca pojavila tek nakon što je aluminij dodan cjepivu kao pomoćno sredstvo. “Dakle, razlog zašto se životinje razboljevaju nakon cijepljenja je taj što se tijelo mora nositi s aluminijem”, izjavio je dr. Lujan u dokumentarnom filmu “Under the Skin”.
Ideja se ne odnosi samo na ovce. Tražimo nešto što bi se moglo dogoditi i u ljudima.
Sudionica ispitivanja iz “placebo skupine” imala je preko 40 simptoma
Faza 3 kliničkog ispitivanja Gardasila (studija FUTURE II) započela je 2002. godine. Posebno velik broj sudionika bio je angažiran u Danskoj.
Sudionica kliničkog ispitivanja Gardasila, Sesilje Petersen, razvila je jak umor i ukupno 40 simptoma nakon druge i treće doze cjepiva.
“Najveći problem je bio taj što sam bila student na fakultetu i bilo mi je jako teško pohađati nastavu jer sam zaspala gotovo svaki dan”, rekla je Sesilje. “Napisala sam popis svih svojih simptoma – bilo ih je preko 40, a neki od njih bili su vrlo ozbiljni. Dobila sam tumor na hipofizi.”
“U pismu sam dobila poziv za sudjelovanje u ovom istraživanju. Zvučalo je vrlo zanimljivo pa sam odlučila sudjelovati”, prisjetila se Sesilje.
Sesilje je sačuvala informativnu brošuru koju su sudionici dobili na početku istraživanja. Rečeno je da je sigurnost cijepljenja već pažljivo ispitana te da cjepivo nije imalo ozbiljnih nuspojava.
Informacija o placebu pokazala se lažnom. “Ovdje piše da je placebo bio fiziološka otopina “, rekla je.
Aluminij: toksin koji se u cjepivima koristi već 90 godina
Placebo “fiziološka otopina”, koju je Sesilje primila, sadržavala je nešto vrlo neobično – aluminij (Al), adjuvans koji se obično koristi u modernim cjepivima.
Očito je bila pogrešno informirana o dizajnu studije i nije bila svjesna što dobiva. Prije sudjelovanja u studiji Gardasil, Sesilje je znala da njezin organizam ne tolerira niti dezodoranse koji sadrže aluminij.
“Nismo bili informirani o korištenju aluminija. Riječ aluminij nije se spominjala niti u postupku niti u telefonskom obrascu informiranog pristanka.” rekla je Sesilje.
Zapravo, studija (autori: Doshi i suradnici) otkriva da sudionici u ispitivanjima Gardasila nisu bili adekvatno informirani o tome da je placebo amorfni aluminijev hidroksifosfat sulfat (AAHS). Sudionicima ispitivanja rečeno je da mogu dobiti “placebo”, ali nisu bili obaviješteni o neinertnim sastojcima (AAHS). To predstavlja ozbiljni etički problem u provođenju istraživanja.
Aluminij je prvi put korišten u cjepivima za ljude 1932. godine i, otprilike, 70 godina bio je jedini adjuvans korišten u licenciranim cjepivima. Ovaj kontroverzni spoj se još uvijek koristi kao adjuvans u cjepivima. Koja je njegova stvarna uloga?
Aluminij je treći najzastupljeniji metal u zemljinoj kori i široko je prisutan u okolišu – u biljkama, tlu, vodi, zraku, hrani i lijekovima. Prisutan je u ionskom obliku kao Al3+.
Apsorpcija aluminija ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su pH razina i prisutnost organskih kiselina (citrat, laktat). Gastrointestinalni trakt u gornjem dijelu crijeva apsorbira ga u omjeru od samo 0,1% do 0,3%.
Međutim, kada se aluminij ubrizgava u naše mišiće u formulaciji cjepiva, apsorbira se gotovo 100%. S mjesta ubrizgavanja putuje i prelazi krvno-moždanu barijeru te se taloži u našem mozgu i drugim organima.
Aluminij je dobro poznati ubojica stanica. Stvara štetne molekule reaktivnih vrsta kisika, dovodi do pretjerane reaktivnosti imunološkog sustava na komponente našeg tijela, oštećuje lanac opskrbe energijom i toksičan je za našu DNK.
Aluminij je posebno štetan za naš mozak i živce, budući da ima višestruku ulogu u nakupljanju štetnih tvari (β-amiloida, tau proteina) u mozgu, dovodi do smrti astrocita i remeti “zaštitni zid” oko mozga, što rezultira većom ranjivošću na štetne tvari.
Christopher Exley, engleski profesor bioanorganske kemije, jedan je od najupućenijih i najcitiranijih istraživača aluminija u svijetu, s preko 12 000 citata i više od 200 objavljenih, recenziranih znanstvenih radova o aluminiju.
Njegovo 35-godišnje istraživanje pokazalo je jaku vezu između izloženosti aluminiju i bolesti kao što su Alzheimerova bolest, autizam, multipla skleroza i Parkinsonova bolest.
Bolesnici s bubrežnim zatajenjem na dijalizi razvili su encefalitis povezan s prekomjernim nakupljanjem aluminija u mozgu. Oni koji su preminuli imali su 10 puta višu razinu aluminija u sivoj tvari, što je dovelo do smrtonosnih bolesti mozga u 30% do 50% slučajeva. Njihovi moždani simptomi bili su u korelaciji s razinama aluminija u njihovoj krvi, uključujući probleme s govorom, koordinacijom, kognicijom te fatalne napadaje.
Kao snažan toksin, aluminij može ozbiljno naštetiti mnogim ljudskim tjelesnim sustavima. Toksični učinci aluminija na naše živce, pluća, mišiće, crijeva, bubrege i jetru dobro su dokumentirani.
Ionski aluminij apsorbiran hranom može napustiti naše tijelo kroz bubrege, međutim, većina mješavina antigena i aluminija u cjepivima je prevelika da bi ih bubrezi mogli izbaciti iz našeg tijela. Sukladno tome, izloženost aluminiju iz cjepiva predstavlja mnogo veći sigurnosni rizik nego aluminij iz hrane.
Prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA), placebo je definiran kao “neaktivna pilula, tekućina ili prah koji nema ljekovitu vrijednost”. Utvrđena toksična svojstva aluminija sugeriraju, stoga, da aluminij ne može predstavljati valjani placebo.
Toksičnost čini aluminij pomoćnim sredstvom (adjuvansom)
Gotovo sve moderne bolesti imaju svoje podrijetlo u poremećenom imunološkom sustavu. Nijedan drugi lijek ne intervenira u imunološki sustav tako intenzivno kao cjepiva. O ulozi komponenti cjepiva u ljudskom imunitetu u znanstvenoj se zajednici raspravlja bez tabua.
Zlatni standard za procjenu učinkovitosti cjepiva temelji se na generiranoj razini antitijela. U početku ljudi nisu bili zadovoljni s čistim inaktiviranim virusom koji bi izazvao imunološki odgovor i željeli su pronaći tvar koja bi pomogla u jačanju imuniteta i generirala snažniji odgovor s dugotrajnijim antitijelima – to je pomoćno sredstvo (adjuvans).
Utvrđeno je da je aluminij jak adjuvans.
Prema g. Exleyum “poznata toksičnost aluminija gotovo sigurno pridonosi uspjehu soli na bazi aluminija u funkciji pomoćnih sredstava”.
Studija u časopisu Nature iz 2016. godine pružila je uvid u staničnu toksičnost izazvanu aluminijem koji se koristi kao pomoćno sredstvo u klinički odobrenim cjepivima za ljude.
Kada cjepivo s aluminijem ubrizgamo u mišić, možemo samo zamisliti kakve će se fizikalne i kemijske reakcije pokrenuti. Na samom početku, na mjestu ubrizgavanja, odgovor može biti slab. Jedina reakcija može biti posljedica oštećenja uzrokovanog iglom.
“Kada se cjepivo ubrizga duboko u mišićno tkivo, ioni aluminija počinju se otapati i počinju napadati okolne stanice.”, izjavio je g. Exley u dokumentarcu “Under the Skin”. “Dakle, ovisno o toj brzini otapanja, dobit ćete stupanj citotoksičnosti – stanične toksičnosti.”
Ioni aluminija ubijaju naše normalne zdrave stanice i kako te stanice umiru, otpuštaju kemijske glasnike koji pozivaju u pomoć druge imunološke stanice. Imunološke stanice odmah reagiraju i počinju napadati sve sumnjivo na mjestu cijepljenja. Vodi se žestoka bitka.
Tijekom ove upale izazvane aluminijem, tihi antigeni se također shvaćaju ozbiljno pa ih transportiraju specijalizirane imunološke stanice. Imunološke stanice identificiraju te tihe virusne proteine kao neprijatelje i proizvode se specifična antitijela koja ih vežu.
Dakle, znanstvenici koriste toksične učinke aluminija, koji mogu potaknuti upalu, kako bi započeli bitku protiv neaktivnog antigena. Razina toksičnosti aluminija alternativni je izraz koji se koristi za opisivanje njegove sposobnosti stvaranja protutijela u cjepivu.
Manipulirana i neetična studija
Sesiljino iskustvo primanja placeba koji je sadržavao aluminij umjesto fiziološke otopine ilustrira kako se kliničko ispitivanje može osmisliti tako da se manipulira rezultatima studije dok se varaju sudionici studije. U objavljenom dokumentu New England Journal of Medicine (NEJM) podaci o kliničkom ispitivanju Gardasil FUTURE II jasno navode da su ispitanici primali ili četverovalentni Gardasil ili “vizualno nerazlučivi placebo koji je sadržavao aluminij”.
Zašto su u kliničkim ispitivanjim Gardasila za kontrolno sredstvo odlučili koristiti aluminij, umjesto fiziološke otopine?
Na temelju standardnog farmaceutskog kliničkog istraživanja, uobičajeni dizajn studije cjepiva trebao bi koristiti pravi placebo (npr. fiziološku otopinu) u kontrolnoj skupini. Umjesto toga, placebo skupina u studiji Gardasil FUTURE II koristila je pseudo placebo, što znači da nije pravi placebo, već sadrži farmakološki aktivan spoj – u ovom slučaju to je aluminij. Ovo nije normalno.
“Ako neke od ovih djevojaka razviju iste rijetke ozljede, onda ne možete vidjeti razliku. To je magija. Zamaskiraš to i dobiješ magiju. To se ne bi smjelo dopustiti.”, rekao je dr. Peter Gøtzsche u dokumentarcu “Under the Skin”.
Dr. Gøtzsche je danski liječnik, profesor dizajna i analize kliničkog istraživanja i bivši voditelj Nordijskog Cochrane centra u Kopenhagenu u Danskoj. Također je suosnivač Cochrane Collaborationa te je objavio više od 70 radova u takozvanim “Big Five” časopisima: New England Journal of Medicine, The Lancet, Annals of Internal Medicine, British Medical Journal i Journal of the American Medical Association. Njegovi znanstveni radovi citirani su preko 30.000 puta.
U svom radu “Adjuvansi na bazi aluminija ne bi se trebali koristiti kao placebo u kliničkim ispitivanjima”, g. Exley je izjavio:
“Potrebno je napraviti vrlo jake znanstvene argumente za korištenje placeba za koji je poznato da sam po sebi uzrokuje nuspojave, a za to nisam našao nikakvu znanstvenu potvrdu u novijoj literaturi o cijepljenju ljudi. Dok su ozbiljni štetni učinci nakon cijepljenja rijetki, nije prihvatljivo ignorirati ili poništiti te učinke, koji su posljedica adjuvansa na bazi aluminija, koji djeluje sam ili u kombinaciji s antigenom. Ako to učinimo mogli bismo osjetljive pojedince dovesti u opasnost.”
Vidimo da je liječnička etika očito zanemarena u ispitivanju Gardasila. Zdravlje i dobrobit ispitanika bili su ugroženi bez ikakvog informiranog pristanka.
Namjernim korištenjem takvog dizajna studije, 2,3% sudionika u skupini koja je primila Gardasil razvilo je sistemske autoimune poremećaje koji su se javljali točno istom stopom kao i oni u skupini koja je primala “placebo” s aluminijem. Međutim, 2,3% ozlijeđenih djevojaka i žena u skupini tretiranoj aluminijem smatra se neetičkim i nikada se nije smjelo dogoditi.
Čini se da je prava svrha takvog neetičkog dizajna studije bila manipulacijom sakriti sposobnost Gardasila da nanese štetu.
U 1. i 2. dijelu ove serije članaka pisali smo o neporecivim smrtnim slučajevima i teškim ozljedama nakon cijepljenja protiv HPV-a. Liječnici i znanstvenici često su ignorirali ove štete, budući da su bile taktički skrivene pažljivim dizajnom studije kako bi se pokazalo da je placebo skupina imala istu stopu nuspojava kao i cijepljena skupina. Zbog toga se činilo da su evidentirane ozljede uzrokovane prirodnim uzrocima.
Mnogi su prevareni ovom očitom laži.
Neispravna procjena rizika i koristi
Dr. Enrica Alteri, bivša voditeljica odjela upravljanja rizikom i epidemiologije u tvrtki Merck-Serono u Ženevi, 2. srpnja 2012. godine imenovana je voditeljicom EMA-inog odjela za sigurnost i učinkovitost lijekova. Njezin prelazak iz privatnog sektora na položaj u javnom sektoru primjer je regulatorne politike „rotirajućih vrata“, što izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog mogućnosti pristranosti u korist industrije u donošenju odluka u nacionalnom zdravstvu.
Tvrtka Merck je razvila i proizvodi cjepivo Gardasil.
Dr. Alteri je u svojoj izjavi cjepivo protiv HPV-a u potpunosti oslobodila sumnje na nuspojave, kako je objavljeno u dokumentarcu “Under the Skin”.
“Danas možemo potvrditi sigurnost cjepiva protiv HPV-a. Nema razloga mijenjati način na koji se cjepiva koriste ili dopunjavati trenutne informacije o proizvodu”, rekla je.
U izvješću na 40 stranica, Europska agencija za lijekove (EMA) odbacila je pritužbe, slične Elizabethinim i Marikinim (opisani u 2. dijelu serije članaka) jer se ni na koji način ne odnose na cjepivo protiv HPV-a.
Dakle, magija je uspjela! Ne samo da su zdravstvene vlasti zaključile da je Gardasil potpuno siguran, nego je i znanstvena zajednica bila prevarena dizajnom ispitivanja Gardasila.
Na primjer, autori Cochraneovog pregleda kliničkog ispitivanja cjepiva protiv HPV-a iz 2018. godine tvrdili su da nisu pronašli ozbiljne ili opće štete povezane s cjepivima protiv HPV-a.
Zašto nisu mogli vidjeti istinu (problem) s dizajnom placebo grupe? Je li ih se dalo lako prevariti ili su suučesnici?
Kako bi otkrili istinu o studijama, trojica znanstvenika, uključujući dvojicu iz Nordijskog Cochrane centra u Kopenhagenu – Lars Jørgensen i Tom Jefferson, zajedno s dr. Peterom Gøtzscheom, suosnivačem Cochrane-a, proveli su neovisni, rigorozni sustavni pregled 24 izvješća kliničkih ispitivanja HPV cjepiva. Pregled je uključio 95.670 sudionika (83% žena) u dobi od 8 do 72 godine koji su, u prosjeku, praćeni 49 mjeseci.
Jedno od najšokantnijih otkrića, temeljeno na izvornim podacima, bilo je da je 96,3% sudionika u kontrolnim skupinama tih studija primalo placebo na bazi aluminija. To je do nepoznate mjere iskrivilo točnu procjenu štete uzrokovane HPV cjepivom.
Autori su procijenili da su “sve 24 studije izložene velikom riziku od pristranosti” zbog dizajna studije. Uključena ispitivanja prvenstveno su bila osmišljena za procjenu dobrobiti i nisu bila ispravno osmišljena za procjenu štete korištenjem aluminija, toksina, kao sredstva kontrole, što je onemogućilo određivanje stvarne štete uzrokovane cjepivima protiv HPV-a.
Trenutna procjena rizika i koristi za Gardasil je nevažeća, jer nisu usporedili Gardasil cjepivo s nečim benignim (fiziološka otopina), već su ga usporedili s glavnom komponentom cjepiva (aluminij).
U doktorskoj tezi dr. Larsa Jørgensena iz 2018. godine zaključuje se da je nemoguće provesti analizu rizika i koristi cjepiva Gardasil, budući da je većina studija Gardasila kao sredstvo kontrole koristila AAHS, za koji je poznato da uzrokuje štetu.
Aluminij u Gardasil cjepivima je ozbiljan problem. Aluminij u bilo kojem cjepivu može imati strašne posljedice, osobito kada se daje dojenčadi, kao što vidimo po smrti beba.
Novorođenče umrlo nakon cijepljenja
Dječak Sawyer, star 62 dana, umro je 28. listopada 2022. godine, 34 sata nakon što je primio redovna cjepiva. Njegovi roditelji su gotovo godinu dana tražili objašnjenje uzroka smrti svoga sina. Konačno, toksikološko izvješće je pokazalo da je Sawyerova krv sadržavala 95 μg/L aluminija, što je razina koja se smatra toksičnom i za odrasle. Znakovi neurotoksičnosti opažaju se s razinama aluminija u krvi višim od 60 μg/L.
Zapravo, do 2005. godine dojenčad je počela primati 4925 μg aluminija kroz cjepiva u prvih 18 mjeseci života, ne računajući druge izvore izloženosti kao što su hrana, koža i mlijeko.
Aluminij u cjepivima je poput lutrije
Mnoga cjepiva u kalendaru redovitog pedijatrijskog cijepljenja u SAD-u sadrže aluminijske adjuvanse. Nadalje, sadržaj aluminija u cjepivima nije pod strogom kontrolom regulatornih tijela.
Studija objavljena u Journal of Trace Elements in Medicine and Biology otkrila je da je količina aluminija koju dojenče primi u cjepivu daleko od predvidljive ili kontrolirane i čini se “poput lutrije”.
U 10 od 13 cjepiva izmjerena količina aluminija nije odgovarala količini aluminija koju su proizvođači prijavili u uputama za pacijente, prema studiji.
Analiza svih cjepiva i serija cjepiva otkrila je sljedeće:
- 6 cjepiva, uključujući Pfizerov Prevnar 13, sadržavalo je statistički značajno veću količinu aluminija nego što je proizvođač naveo u uputama.
- 4 cjepiva sadržavala su značajno manje aluminija nego što je naveo proizvođač.
- Za svaku pojedinačnu vrstu/marku cjepiva, raspon sadržaja aluminija “znatno je varirao”.
Ni EMA ni FDA nisu mogle potvrditi da neovisno ili rutinski mjere sadržaj aluminija u cjepivima za dojenčad, umjesto toga pokazali su da se oslanjaju na (neispravne) podatke proizvođača.
Izvori izloženosti aluminiju
Oni koji tvrde da ograničeni unos aluminija u cjepivima za djecu ne može dovesti do zdravstvenih problema često zanemaruju akumuliranu izloženost aluminiju (puni “tjelesni teret”) iz različitih izvora u našem okruženju.
Aluminij je široko rasprostranjen u našem okruženju, ne samo kao adjuvans u cjepivima, već i u vodi, prerađenoj hrani, pakiranjima hrane, posuđu, kozmetici, lijekovima i medicinskoj opremi.
Hrana i voda:
- Formula za dojenčad ili majčino mlijeko majki koje su bile izložene aluminiju.
- Posuđe, ambalaža nalik na foliju i aluminijske limenke.
- Aluminijeve soli u mnogim pripremljenim namirnicama.
- Aluminijev sulfat koji se koristi za bijeli kruh.
- Kontaminacija hrane preradom hrane pomoću aluminijskih strojeva.
- Ribe izložene kontaminantima aluminija.
- Kontaminacija čaja, kave, duhana, marihuane, soje i drugih jestivih biljnih proizvoda aluminijem u kiselom tlu kao rezultat loših poljoprivrednih praksi. (Kiselo tlo bolje apsorbira aluminij, a glifosat je snažno vezivo aluminija pri niskim pH razinama.)
- Aluminijeve soli se obično koriste kao koagulansi u procesu obrade vode za uklanjanje nečistoća i čestica.
Medicinska oprema:
- Lijekovi kao što su antacidi, veziva fosfata koji se koriste za dijalizu bubrega, puferi prisutni u mnogim lijekovima protiv bolova i intravenski pripravci za bebe i hospitalizirane odrasle osobe.
- Transfuzirana tekućina kao što su uređaji za zagrijavanje krvi.
- Protetski uređaji za nadomjestke kuka i dentalni proizvodi.
Kozmetika i dezodoransi također mogu sadržavati aluminij.
Bolesti povezane s aluminijem u cjepivima
Dok stara cjepiva sadrže antigene bez adjuvansa, novija generacija cjepiva obično zahtijeva dodatak adjuvansa, tvari koja, kao što je gore spomenuto, stimulira imunološki sustav da proizvodi antitijela na antigen.
Upala, alergije
Aluminijski adjuvansi povezani su s nizom štetnih učinaka. Lokalni znakovi upale (bol i osjetljivost na mjestu injiciranja i kontaktni dermatitis) objašnjavaju toksičnost aluminija i sposobnost uništavanja stanica.
Osim toga, toksični učinci aluminijevih soli na induciranje stanične smrti i upale također bi mogli objasniti zašto neke osobe razvijaju postojane kvržice i granulome na mjestu ubrizgavanja.
Aluminijski adjuvansi u cjepivima mogu proizvesti neuravnotežen imunološki odgovor, previše naginjući prema pristranom odgovoru Th2, stanice koja potencijalno uzrokuje više alergija i teških reakcija. To je posebno zabrinjavajuće kod djece koja su već sklona alergijama. U nekim slučajevima, cjepiva s adjuvansom aluminija povezana su s plućnim problemima kada se osoba kasnije susretne s virusom od kojeg ju je cjepivo trebalo štititi. Ovo može pomoći u objašnjenju zašto je danas više djece i odraslih alergično na veći broj tvari.
Nadalje, povećana je zabrinutost po pitanju sigurnosti i dugoročnih učinaka aluminijevog hidroksida koji se koristi u cjepivima.
Aluminijeve soli, također, mogu uzrokovati teške nuspojave kao što je makrofagni miofasciitis (MMF), stanje nepoznatog podrijetla, koje se javlja kod pacijenata koji imaju bolove u mišićima i umor. U studiji objavljenoj u časopisu Brain, svi pacijenti s MMF-om primili su cjepiva koja sadrže aluminijev hidroksid, poput onih protiv hepatitisa B, hepatitisa A ili tetanusa, prije nego što su se razvili simptomi. Studija sugerira da je MMF povezan s ubrizgavanjem cjepiva koja sadrže aluminijev hidroksid i pokazuje trajnu upalu na mjestu ubrizgavanja.
I kod pasa i kod ovaca aluminijski adjuvansi uzrokuju lokalne kronične granulomatozne lezije, koje mogu napredovati do malignih fibrosarkoma.
Autoimuni sindrom
Važna nuspojava aluminija je “autoimuni/upalni sindrom izazvan adjuvansima”. To se događa zbog sposobnosti aluminija da se čvrsto zalijepi za stanice i proteine, što može modificirati trodimenzionalni oblik naših proteina, čineći ih drugačijima. Zbog toga T-stanice mogu pogrešno shvatiti ove izmijenjene proteine kao “neosobne”, što dovodi do autoimunog odgovora.
Nadalje, protein HPV virusa ima preklapajuće strukture s ljudskim proteinima, što se naziva križna reaktivnost. Studija talijanskih i izraelskih znanstvenika iz 2019. godine ispitivala je proteine koji se koriste u cjepivu protiv HPV-a i zaključila da se preklapaju s nekim ljudskim proteinima.
To je posebno štetno, jer ako cijepljena osoba razvije protutijela na proteine cjepiva Gardasil, to bi potencijalno moglo istrenirati njihov imunološki sustav da napada neke od vlastitih stanica, što dovodi do niza autoimunih bolesti.
Kao rezultat toga, kod osobe cijepljene Gardasilom dolazi do odgovora imunološkog sustava koji ne stvara samo antitijela na HPV antigen, već, također, napada komponente njihovih živaca i mitohondrija, tvari unutar stanične jezgre.
Iako su zdravstvene vlasti i Merck u više navrata poricali bilo kakvu ozbiljnu štetu od Gardasila, pacijenti su se obratili liječnicima i znanstvenicima, što je pokrenulo istraživanje kako bi se ispitalo uzrokuju li ta cjepiva štetu i kako bi se utvrdio stvarni uzrok.
Dr. Jesper Mehlsen, danski liječnik s više od 35 godina iskustva na području poremećaja autonomnog živčanog sustava, dijagnosticirao je Marikinu autoimunu reakciju koja je vjerojatno potaknuta cjepivom protiv HPV-a, što znači da je Marikin imunološki sustav napao njezine vlastite živce (kako je opisano u 2. dijelu ove serije članaka).
Paula i Sara (iz 2. dijela) također su doživjele teške ozljede izazvane autoimunim reakcijama organizma. Neke od ovih djevojaka više ne mogu hodati, čak ni stajati, a nijedna od njih više nije sposobna voditi normalan život.
Biolog Gerd Wallukat, stručnjak za testiranje autoantitijela povezanih s HPV cjepivom, u dokumentarcu “Under the Skin” izjavio je: “Liječnici još nisu shvatili da bi mnoge bolesti mogle biti autoimuni poremećaji.”
G. Wallukat je uspostavio posebnu metodu za otkrivanje sumnjivih antitijela pomoću srčanih stanica koje kucaju na određenoj frekvenciji. Ova brzina otkucaja se mjeri i koristi kao osnova za određivanje prisutnosti antitijela u krvi. Povećanje broja otkucaja označava priutnost antitijela, što ukazuje na autoimuni poremećaj.
Imunološki napad na tvornicu energije naših stanica (mitohondrije) jasno objašnjava jak umor, od kojeg pate Sesilje i Elizabeth. Obje su bile pozitivne na tri vrste autoantitijela.
Merck je “pojačao” toksičnost aluminija
Profesor Exley je izjavio: „Možemo kupiti svaki uobičajeni aluminijski adjuvans koji se koristi u kliničkim cjepivima, ali ne možemo dobiti onaj koji se koristi u Gardasilu. Ne žele to podijeliti s nama.” (Izvor: dokumentarni film “Under the Skin”)
Što Merckov Gardasil čini tako jedinstvenim? Merck je 2012. godine patentirao AAHS. Međutim, možda postoje druge poslovne tajne koje nisu otkrivene u patentu?
Kako bi stimulirao pojačani imunološki odgovor koji bi trebao trajati 50 godina, Merck je cjepivu Gardasil dodao posebno toksični novi adjuvans na bazi aluminija, AAHS, kao zaštićeni oblik aluminija.
U usporedbi s tradicionalnim aluminijem, AAHS ima manju veličinu čestica, kraće vrijeme otapanja, izaziva jači odgovor imunoloških stanica i apsorbira više antigena, što rezultira većom toksičnošću za naš imunološki sustav.
Stariji adjuvansi na bazi aluminija, uključujući aluminijev hidroksid, veličine su oko 100 nanometara, ali se skupljaju u vodi i tvore veće čestice mikrorazmjera u rasponu od 1 do 20 µm. Međutim, Merckov novi AAHS i dalje je veličine nanočestice, čak i u otopinama cjepiva, zbog čega se brže otapa.
Štoviše, što je veličina čestica manja, to ih imunološke stanice mogu brže progutati. Posljedično, što brže imunološke stanice umiru, cjepivo će generirati veću toksičnost.
G. Exley komentirao je obrazloženje korištenja AAHS-a: „Čini se da je to oblik aluminijevog hidroksi-fosfata, u kojem su neke od fosfatnih skupina zamijenjene sulfatnim skupinama. Ne znamo zašto i nećemo nagađati zašto bi to u ovom slučaju mogao biti učinkovitiji adjuvans od nekog drugog. Sulfatna skupina je kiselija od fosfatne skupine.” (Izvor: dokumentarac “Under the Skin”)
AAHS može apsorbirati više antigena u usporedbi s tradicionalnim adjuvansima na bazi aluminija i snažniji je u stvaranju antitijela u usporedbi sa starim mikročesticama aluminija.
Nadalje, prema meta analizi, Gardasil 9 imao je 27% više štetnih učinaka od originalne verzije koju je Merck izbacio 2006. godine.
Autori su nagađali da bi to moglo biti zato što Gardasil 9 sadrži 2,7 puta više HPV proteina od originala i preko dva puta veću količinu adjuvansa koji sadrži aluminij. Doza Gardasila 9 od 0,5 ml, u usporedbi s Gardasilom, sadrži 270 μg naspram 100 μg čestica nalik virusu, odnosno 500 μg naspram 225 μg adjuvansa koji sadrži aluminij.
Prije objavljivanja, pozvali smo EMA-u da komentira naš rad, a oni su odgovorili izvješćem o procjeni sigurnosti aluminija. Izvješće navodi: “U zaključku, gornji izračuni ukazuju na teoretsku sigurnosnu zabrinutost za 6-tjednu imunoterapiju kod djece (20 kg) liječene alergenskim proizvodima koji sadrže visoke količine Al (> 0,5 mg) po dozi.”
Očito je da se koncentracija AAHS u HPV cjepivima smatra visokom prema ovoj granici, što ukazuje da već postoji zabrinutost za sigurnost cjepiva.
Tihi ubojica s neadekvatnom regulativom
Ukratko, do sada prikupljeni klinički i eksperimentalni dokazi identificiraju tri glavna rizika povezana s aluminijem u cjepivu:
- Može se taložiti u tijelu i ne može se izlučiti zbog vezanja na proteine cjepiva.
- Može potaknuti patološke imunološke reakcije.
- Može proći kroz krvno-moždanu barijeru u središnji živčani sustav gdje može potaknuti imunološko-upalne procese, što rezultira upalom mozga i dugotrajnom neuralnom disfunkcijom.
Velika većina ljudi putem hrane i neoralnim putem unosi veće količine aluminija od onih koje stručnjaci smatraju sigurnima.
Na temelju gore navedenih rizika, aluminij je često korišten adjuvans u mnogim cjepivima, uključujući DTaP, HepB, HepA, HiB i HPV cjepivo.
Gornja granica za aluminij u cjepivima, prema FDA-i, je 850 do 1250 μg/dozi. Međutim, postoje tri glavna problema s ovim ograničenjem.
Prvo, ta granica se temeljila na podacima da je ova količina aluminija po dozi povećala “antigenost” i “učinkovitost” cjepiva, ali ne razmatra sigurnost.
Drugo, ako ovu dozu pretvorimo u pedijatrijsku dozu temeljenu na tjelesnoj težini, ona uvelike premašuje sigurnosnu granicu doze aluminija za parenteralnu dozu od 4 do 5 μg/kg/dan koju je FDA postavila za intravenozni prehrambeni unos. To je, također, mnogo više od onoga što su znanstvenici izračunali kao sigurnu granicu aluminija u cjepivu – “ne više od 10,31 do 16,01 μg/kg po danu pri rođenju”. (Za više detalja pogledajte raspravu na kraju u vezi s odgovorom FDA primljenim 12. listopada 2023. godine.)
Treće, ova preporuka ne uzima u obzir postojanost aluminija u tijelu i stalni unos iz okoliša. Budući da aluminij prožima naš okoliš, znanstvena zajednica godinama izražava zabrinutost u vezi naše izloženosti aluminiju.
- godine zabrinutost u pogledu unosa aluminija u prehrani pojačana je od strane Stručnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), koji je privremeni podnošljivi dnevni unos aluminija smanjio za 7 puta.
Pokazalo se da spojevi aluminija u ljudskom tijelu ostaju postojani do osam godina nakon cijepljenja, a simptomi povezani s aluminijem u cjepivu mogu trajati i do osam godina. Ova činjenica, u kombinaciji s opetovanim izlaganjem okolišu, može objasniti hiperaktivaciju imunološkog sustava i naknadna kronična stanja poput alergija, ekcema i astme, od kojih pati gotovo polovica američke djece.
Kada se tako očigledan toksin, koji se koristi u Gardasilu, ubrizgava zdravim ljudima diljem svijeta, neophodno je pridržavati se načela “najprije ne naškodi”. Etički standardi farmaceutske industrije zahtijevaju stroge propise.
Profesor Exley je u dokumentarcu “Under the Skin” izjavio: “Kada nešto radi tako dobro kao što radi aluminijska sol, to sjajna vijest. Radi nevjerojatno dobro, radi ono što želite. Onda gledate koliko košta? Pa, relativno ništa. Dakle, aluminij nije nikakav trošak u cjepivu. Dakle, to je dobro – ne povećava trošak i cijenu. Zatim se pitate: “Kakvi su propisi o korištenju aluminija u svakodnevnom životu?” i ustanovite da ih nema. Dakle, nema regulative.”
EMA odobrava sumnjivi aluminij u Gardasil cjepivu
Čini se da odobrenje AAHS od strane EMA-e nije slijedilo standardne regulatorne procedure, već je bilo proizvoljno i bez ikakvih dokumentiranih sigurnosnih podataka.
Kako bi pojasnio regulatorni postupak odobravanja AAHS-a od strane EMA-e, dr. Christian Gluud iz Velike Britanije poslao je e-mail na “AskEMA” sa sljedećim pitanjem: “Kada je i u kojem cjepivu prvi put uveden AAHS adjuvans?”
- Gonzalez iz Odjela za upravljanje dionicama i komunikaciju EMA-e je odgovorio: “Prema našim saznanjima, “amorfni aluminijev hidroksifosfat sulfat” je prvi put korišten i licenciran u Europi putem centraliziranog postupka za Procomvax (Hib-HBV; EU MA 1999.). Ovo cjepivo više nije dostupno u EU (odobrenje za stavljanje u promet isteklo je 2009. godine).”
Prema EMA-i, AAHS je u Europi uveden 2004. godine, kada je naziv adjuvansa u cjepivu Procomvax modificiran iz aluminijevog hidroksida u AAHS. Promjenu je zatražio Merck kako bi se uskladila nomenklatura adjuvansa u svim relevantnim ovlaštenim Merckovim cjepivima u to vrijeme. EMA je objasnila da je adjuvans AAHS isti kemijski spoj kao onaj koji se prvobitno zvao aluminijev hidroksid, ali zapravo, svatko tko ima osnovnoškolsko znanje znao bi da to NISU isti spojevi. Iznenađujuće, EMA je ovakvu promjenu prihvatila bez pitanja.
Dokumentacija koju je pribavila Danska agencija za lijekove pokazuje odstupanja u dokumentima dvaju kliničkih ispitivanja Gardasila prije izdavanja dozvole 2002. i 2003. godine. Čini se da je Agencija za oba ispitivanja kao adjuvans odobrila kalij aluminijev sulfat, ali ne i AAHS.
U travnju 2002. godine Merck je EMA-i predao dokumente vezane za proizvodnju Gardasila u ispitivanju Future II. Dokumenti su na nekim mjestima adjuvans nazivali AAHS, dok su u drugim dijelovima adjuvans opisivali kao kalij-aluminijev sulfat, čime se naglašava nepodudarnost adjuvansa.
Ukratko, EMA izvještava da je AAHS uveden bez ikakve procjene sigurnosti prije licenciranja. Tvrtka je opisala adjuvans kao fizički i funkcionalno različit od svih ostalih prethodno korištenih aluminijskih adjuvansa.
Prema vlastitim smjernicama EMA-e, adjuvans (najmanje dvije vrste usporedno) treba testirati odvojeno, osim ako ne postoji opravdanje za drukčije postupanje, budući da sami adjuvansi mogu biti imunogeni, što je upravo slučaj s aluminijem.
Rezimirajmo! Ni sigurnost starih ni sigurnost novih spojeva aluminija u cjepivima nije ispitana ozbiljnim znanstvenim metodama. Ako zaista pogledamo “ispod kože”, na vidjelo izlaze stvari koje nisu spomenute ni u jednom uputstvu za pakiranje. Vlasti očito ne žele dovesti u pitanje dobar ugled cjepiva i radije potpuno izbjegavaju ovo osjetljivo pitanje.
Bilo da ih odluče ignorirati ili pokušati sakriti, teške ozljede povezane s HPV cjepivima su neporecive, kao i toksičnost aluminijskih sastojaka u HPV cjepivima.
Kako je otkrio dr. Lujan, uzrok misteriozne bolesti kod ovaca nakon masovne kampanje cijepljenja je, nažalost, ista stvar koja se događa ljudima nakon cijepljenja Gardasilom. Oba su povezana s istim toksinom — aluminijem.
Epoch Times je kontaktirao EMA-u, FDA i Merck za komentar. U vrijeme objave nije primljen nikakav odgovor od FDA-e ili Mercka.
EMA je odgovorila na sljedeći način:
„Što se tiče vašeg pitanja o Gardasilu, upotreba aluminijskih adjuvansa u kliničkim ispitivanjima opisana je u Europskom javnom izvješću (EPAR), koje je javno dostupno na EMA-inoj web stranici: Gardasil, INN-Human Papillomavirus Vaccine [tipovi 6, 11, 16 , 18] (Rekombinirano, adsorbirano) (europa.eu). Na stranici 10 objašnjeno je da je sigurnost različitih formulacija cjepiva protiv HPV-a procijenjena na ukupno 16 041 ispitanika.
Njih 11.813 primilo je četverovalentno cjepivo protiv HPV-a, a ostale su formulacije monovalentnog cjepiva. Sve su studije bile placebo kontrolirane, a ukupna populacija koja je primila placebo uključivala je 9701 subjekta (u svim studijama se za placebo koristio aluminijski adjuvans, osim u studiji 018 (pre-/adolescentna sigurnosna studija) koja je koristila placebo bez aluminija).”
Međutim, na temelju dokumentirane toksičnosti i utjecaja aluminija na zdravlje, aluminij se nikada ne može smatrati placebom. EMA-in odgovor ponovno je potvrdio da su gotovo sva ispitivanja HPV cjepiva koristila aluminij kao lažnu “placebo” kontrolnu skupinu.
EMA inzistira da je “sigurnost aluminijskog adjuvansa samog ili u kombinaciji s antigenom dobro utvrđena. Podaci dobiveni kliničkim ispitivanjima cjepiva koja sadrže aluminij diljem svijeta i podaci o sigurnosti prikupljeni uporabom cjepiva koja sadrže aluminij tijekom proteklih šest desetljeća pokazali su da je njihov sigurnosni profil prihvatljiv, uz samo lokalne reakcije kao moguće nuspojave povezane s aluminijem, koji se obično rješavaju u kratkom roku. Osim toga, provodi se temeljita procjena sigurnosti i toksikologije u nekliničkim studijama prije nego što bilo koje cjepivo može ući u klinička ispitivanja. Ne postoje znanstveni razlozi za ponovno razmatranje njegove uporabe.”
Izvješće o procjeni sigurnosti aluminija koje je dostavila EMA ne pruža odgovarajuće podatke o sigurnosti i toksikologiji za provjeru sigurne uporabe aluminija u cjepivima. Naprotiv, pronašli smo velik broj dokaza o toksičnosti aluminija kod životinja i ljudi, posebno zabilježenih od strane aluminijske “placebo” skupine u kliničkim ispitivanjima cjepiva protiv HPV-a.
Ažuriranje: FDA je dala sljedeći odgovor na naš zahtjev za komentar 12. listopada 2023. godine:
“Amorfni aluminijev hidroksifosfat sulfat, koji se koristi u Gardasilu kao pomoćno sredstvo za izazivanje imunološkog odgovora, više od 6 desetljeća koristi se u nizu cjepiva koje je odobrila FDA. Količina aluminija u cijepljenoj skupini i kontrolnoj skupini bila je ista, 225 mikrograma. Naslov 21 Kodeksa saveznih propisa, dio 610.15(a), ograničava količinu aluminija u biološkim proizvodima, uključujući cjepiva, na 850 – 1250 mikrograma po dozi, osim ako je proizvođaču odobreno izuzeće od ovog zahtjeva. Međutim, FDA nije odobrila takvo izuzeće ni za jedno cjepivo. Količina aluminija po jednoj dozi cjepiva koja su trenutno licencirana u SAD-u u skladu je sa standardima Svjetske zdravstvene organizacije.”
FDA-ino ograničenje od 850 µg aluminija po dozi izvedeno je iz podataka koji pokazuju da ta količina po dozi povećava “antigenost” i “učinkovitost” cjepiva, bez razmatranja sigurnosti. Temelji se na radu FDA-inog Centra za procjenu i istraživanje bioloških lijekova (CBER) iz 2002. godine objavljenom u časopisu Vaccine, u kojem stoji: “Količina od 15 mg stipse ili 0,85 mg aluminija po dozi odabrana je empirijski iz podataka koji su pokazali da je ova količina aluminija pojačala antigenost i učinkovitost cjepiva (Joan May, FDA/CBER, osobna komunikacija).”
Nadalje, zdrav razum nalaže da se pedijatrijska doza lijeka mora izračunati proporcionalno tjelesnoj težini. Slično tome, pedijatrijska ekvivalentna doza aluminija mora se, također, izračunati na temelju tjelesne težine.
Međutim, FDA-ina preporučena količina aluminija po dozi u cjepivima za djecu ne uzima u obzir njihovu tjelesnu težinu. Nisu izračunali sigurnu dozu za djecu na temelju rizika za nastanak potencijalne štete. Trenutačni kalendar cijepljenja ne uzima u obzir ove čimbenike, što je ozbiljan problem koji treba riješiti.
Znanstvenici su svaku od utvrđenih doza od 850 μg i 1250 μg, u cjepivima koje je odobrila FDA, pretvorili u ekvivalentne pedijatrijske doze, sa sljedećim rezultatima:
Za 850 μg po dozi cjepiva, prilagođeno tjelesnoj težini (u usporedbi s odraslom osobom čija je tjelesna težina 60 kg (12,5 do 14,2 μg/kg aluminija za odraslu osobu)):
- za muško dijete to je ekvivalentno opterećenju od – 254 μg/kg pri rođenju; 152,7 μg/kg u 2. mjesecu života; 121,4 μg/kg u 4. mjesecu; 107,1μg/kg u 6. mjesecu; 92,8μg/kg u prvoj godini; i 69,9 μg/kg u drugoj godini
- tjelesna težina ženske djece je općenito manja nego kod muške djece pa je njihovo opterećenje aluminijem još veće
Za 1250 μg po dozi cjepiva, prilagođeno tjelesnoj težini (u usporedbi s odraslom osobom čija je tjelesna težina 60 kg (18,4 do 20,8 μg/kg aluminija za odraslu osobu)):
- za muško dijete to je ekvivalentno opterećenju od – 373,5 μg/kg pri rođenju; 224,5 μg/kg u 2. mjesecu života; 178,5 μg/kg u 4. mjesecu; 157,5 μg/kg u 6. mjesecu; 136,4 μg/kg u prvoj godini; i 102,9 μg/kg u drugoj godini života
- tjelesna težina ženske djece je općenito manja nego kod muške djece pa je njihovo opterećenje aluminijem još veće
Jedina dostupna sigurnosna granica doziranja za parenteralnu izloženost aluminiju iz Kodeksa saveznih propisa (CFR/FDA 21CFR201.323) postavljena je na 4 do 5 μg/kg/dan.
Sukladno tome, gore navedene granice doze cjepiva od 850 do 1250 μg/dozi aluminija koje je postavila FDA znatno premašuju sigurnu granicu doze aluminija za parenteralni unos od 4 do 5 μg/kg/dan.
To je, također, puno više od sigurnosne granice aluminija u cjepivu koju su izračunali znanstvenici, a koja iznosi ne više od 10,31 do 16,01 μg/kg po danu pri rođenju.
Nismo uzeli u obzir bebe s bubrežnom disfunkcijom, stanjem koje je vrlo često među nedonoščadi.
Izvorni članak: https://www.theepochtimes.com/health/undeniable-toxic-ingredients-in-hpv-vaccines-5345343
Prvi dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-1-dio/
Drugi dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-2-dio/
Četvrti dio: https://cijepljenje.info/cjepiva/cjepivo-protiv-hpv-a-dvosjekli-mac-4-dio/
Prijevod: Udruga HURA
Stavovi izraženi u ovom članku su mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove Hrvatske udruge roditelja aktivista. Udruga pozdravlja stručnu, konstruktivnu i prijateljsku raspravu. Svoje mišljenje možete poslati putem maila info@cijepljenje.info
________________________________________________________
Hrvatska udruga roditelja aktivista neprofitna je udruga.
Ako želite podržati našu zajedničku borbu, podržite naš rad donacijom!
Hrvatska udruga roditelja aktivista
Broj računa: HR9823600001102643002
Opis plaćanja: Donacija
SWIFT CODE (za donacije iz inozemstva): ZABAHR2X
Postani član:https://cijepljenje.info/postani-clan/
