Vodič kroz cjepiva jednog ljutitog oca

Ne budite poput mene, prvo istražite!

Autor:

J.B. Handley

26. rujna, 2024. godine

Znanstvenici su napravili obilje svakojakih grešaka; njihovo se znanje poboljšalo samo zbog postupnog odbacivanja starih pogrešaka, loših aproksimacija i preuranjenih zaključaka.

– George Sarton, osnivač Društva za povijest znanosti

(Nisam liječnik, ovo je moje mišljenje.)

Poruka da su cjepiva sigurna i učinkovita mojoj ženi Lisi i meni imala je savršenog smisla. Naši lijepi dečki bili su potpuno cijepljeni. Ja sam bio cijepljen, moja supruga je bila cijepljena. Bila je to najlakša odluka koju smo donijeli. Ubijate dvije muhe jednim udarcem: zaštitite svoje bebe od zaraznih bolesti i doprinosite imunitetu krda, što znači da štitite i druge. Koliki je bio rizik da se nešto loše dogodi od cjepiva? Broj koji se spominjao, i koji je još uvijek u širokoj upotrebi, bio je – “jedan od milijun”.

Gubitak vjere u svog pedijatra i, naposljetku, u cijeli medicinski establišment pokrenuo je kod mene kognitivnu disonancu, kao što se događa kod mnogih roditelja koji su svojim pedijatrima povjeravali živote svoje djece. Može li me moj pedijatar navesti na pogrešan put? Mogu li ta cjepiva stvarno štetiti mom sinu? Jesu li oni „ludi“ roditelji zapravo u pravu? Izoliranost, uznemirenost, zabrinutost – sve to na svom putu prolaze roditelji djece s autizmom. Roditelji djece s autizmom najčešće su bili najpopustljiviji kada je u pitanju medicinska skrb – naša djeca su uglavnom primila svako cjepivo i prihvatili smo svaku medicinsku intervenciju koju su nam preporučili naši liječnici kojima vjerujemo. Mi nismo “anti – vaxxeri” (protivnici cijepljenja); mi smo uglavnom “ex – vaxxeri” (roditelji koji su cijepili djecu, a sad više ne cijepe), popustljivi roditelji koji su naučili lekciju na teži način.

Malo roditelja zna koliki je današnji program cijepljenja (ja nisam znao), koliko se raspored cijepljenja u SAD-u razlikuje od cijepljenja u mnogim drugim razvijenim zemljama, koliko su stope cijepljenja djece u SAD-u bile niske u 1980-ima (bez ikakvih smrtonosnih epidemija). Ne poznaju širok raspon nuspojava cjepiva (ozljeda od cjepiva), nisu upoznati s objavljenim znanstvenim otkrićima koja dokazuju da su cjepiva krivac za epidemiju autoimunih stanja (astma, alergije na hranu itd.) ili činjenicom da su službenici javnog zdravstva itekako svjesni da su čista voda, sanitarni uvjeti, vodovod i rashladni uređaji imali mnogo veći utjecaj na prevenciju zaraznih bolesti od cjepiva. Toliko stvari nisam znao kad smo dozvolili da naši dječaci prime sva cjepiva. Teško je otresti se osjećaja krivnje što nisam obavio svoju dužnost i istražio.

 

Dijete koje je 70-ih godina najviše cijepljeno? Ja.

Odrastao sam kao “dijete vojnika” i uvijek sam mislio da sam jedan od najviše cijepljenih klinaca 1970-ih. Rođen sam u svibnju 1969. godine, živio sam u Singapuru (gdje sam rođen), Laosu, Meksiku i Koreji prije svoje desete godine, a tijekom istog razdoblja putovao sam i u Tajland, Maleziju, Hong Kong, Japan i Filipine.

Da danas takav plan putovanja predstavite svom pedijatru, on bi osigurao dodatni kamion cjepiva za vas i vaše dijete, a vjerojatno bi naručio i neka posebna cjepiva.

Često sam slušao pedijatra naše djece kako govori o “smrtonosnim bolestima u stranim zemljama” koje na nas vrebaju “čim izađemo iz aviona” kako bi pokušao ublažiti našu zabrinutost oko količine cjepiva koja se daju našoj djeci.

Nisam uspio pronaći raspored cjepiva stariji od 1983. godine, ali primio sam sva cjepiva koja su se tada davala djeci. Ne samo da sam živio u više stranih zemalja, nego sam bio dio strogog vojnog zdravstvenog sustava u kojem su obavezni posjeti liječniku dio svakog protokola pri putovanju u inozemstvo. Nije bilo šanse da propustim ijedno cjepivo!

Dakle, evo kako izgleda moja knjižica imunizacije (roditelji su je sačuvali).

Navodim samo cjepiva koja sam primio od rođenja do 6. godine života kako bih mogao napraviti usporedbu s današnjim rasporedom:

• Ožujak 1970. godine: Oralno polio cjepivo
• Srpanj 1970. godine: cjepivo protiv ospica (i rubeola)
• Rujan 1970. godine: DPT cjepivo
• Travanj 1974. godine: Oralno polio cjepivo
• Travanj 1974. godine: cjepivo protiv tifusa

To je to! 5 cjepiva!

Današnja djeca u istom vremenskom razdoblju dobiju 36 cjepiva. Govorimo o djeci koja možda nikada neće putovati izvan zemlje. Posjetio sam ili sam živio u devet zemalja, od kojih mnoge spadaju u zemlje trećeg svijeta!

Značajno je da sam prvo cjepivo primio s 10 mjeseci. Jednom sam dobio 2 cjepiva u istom posjetu. Inače, razmak između njih bio je najmanje 4 mjeseca, a u nekim slučajevima i nekoliko godina.

Što možemo naučiti iz rasporeda cijepljenja jednog djeteta? Ovakav suludi američki raspored cijepljenja je nešto vrlo novo. (Ako dijete iz 1970-ih može preživjeti s 5 cjepiva u devet stranih zemalja, sigurno možemo smanjiti broj cjepiva, umjesto da svoju djecu i vojsku izlažemo opasnosti.)

 

Sigurno i učinkovito ili profitabilno? Tko zna?!

Osobno proučavam američki program cijepljenja više od 20 godina i tražim tragove koji bi mi mogli pomoći da bolje razumijem što se točno dogodilo mom sinu. Uostalom, kako mu mogu pomoći da bude bolje ako ne znam što ga boli? Pazite, neke ljude zbunjuje to što kažete; jednostavno nema puno svijesti o ekstremnim i dugoročnim nuspojavama koje cjepiva mogu izazvati kod određene djece. Velik dio onoga što čujete u glavnim medijima su, zapravo, priče agencija za odnose s javnošću koje stručno plasiraju spinove proizvođača cjepiva.

Izreka – “sigurno i učinkovito”, koja se uvijek ponavlja, je marketinška poruka koja nije u potpunosti utemeljena na činjenicama. Uzmimo npr. Američku akademiju pedijatara (AAP), organizaciju koju obično citiraju kad god se povede rasprava o cjepivima. Je li AAP dobronamjeran, objektivan zagovornik vašeg djeteta? Ne, oni su sindikat pedijatara, a pedijatri većinu svojih prihoda ostvaruju od, pogađate, cjepiva. Što je s nacionalnom agencijom – čuvarom programa cijepljenja, CDC-om? Daju li roditeljima objektivne informacije o rizicima i koristima cjepiva ili smatraju da imaju pravo plašiti javnost kako bi ih naveli na cijepljenje?

Većina ljudi je barem malo cinična prema farmaceutskoj industriji. Ocjene za “Big Pharmu” nisu mnogo veće nego za članove Kongresa. Studija s University College London pod nazivom „Undue industry influences that distort healthcare research, strategy, expenditure and practice: a review” (“Neopravdani utjecaji industrije koji iskrivljuju istraživanje, strategiju, rashode i praksu u zdravstvu: pregled”) objavljena 2013. godine pažljivo je proučila kako farmaceutska industrija utječe na medicinska istraživanja, politiku i praksu. Ono što su otkrili neće vas previše iznenaditi:

„Kako bi služila svojim interesima, industrija maestralno uigrano utječe na proizvodnju baza dokaza, sintezu dokaza, razumijevanje problema štetnosti, evaluaciju isplativosti, smjernica kliničke prakse i stručno obrazovanje zdravstvenih djelatnika te također izravno utječe na profesionalne odluke i odluke korisnika zdravstvenih usluga… Kao rezultat toga, dobrobiti lijekova i drugih proizvoda često se preuveličavaju, njihove potencijalne štete se umanjuju, a kliničke smjernice, medicinska praksa i odluke o troškovima zdravstvene zaštite su pristrane.“

Neki ljudi pogrešno misle da farmaceutske tvrtke pri proizvodnji cjepiva nisu motivirane profitom kao kod proizvodnje drugih proizvoda (lijekova) tih tvrtki, ali itekako su motivirane. Što ako vam kažem da je tržište cjepiva u ranim 1980-ima vrijedilo 170 milijuna dolara, a da je ta vrijednost u 2020. godini dosegla 60 milijardi dolara? Prihod proizvođača cjepiva povećao se 350 puta u posljednjih trideset godina! Nisu samo proizvođači cjepiva ti koji manipuliraju činjenicama za svoj interes; isto to radi i nacionalna agencija CDC (Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti) koju je Robert F. Kennedy Jr. opisao kao “zarobljenika” farmaceutske industrije.

Izazivanje straha, tjeskobe i brige

14. travnja 2004. godine na Nacionalnom summitu o cjepivu protiv gripe u Atlanti, koji su sponzorirali CDC i Američka liječnička udruga, zaposlenik CDC-a Glen Nowak obratio se svojim kolegama iz javnog zdravstva. Konferencijska dvorana je do posljednjeg mjesta bila popunjena dužnosnicima iz sektora javnog zdravstva, liječnicima te predstavnicima najvećih svjetskih proizvođača cjepiva.

Prezentacija gospodina Nowaka „Povećanje svijesti i prihvaćanje imunizacije protiv gripe” pružila je uvid u način razmišljanja američkih službenika javnog zdravstva. Kao CDC-ev direktor za odnose s medijima, gospodin Nowak je okupljenima rekao da smatra da je njegov posao stvaranje “zabrinutosti, tjeskobe i brige” među općom populacijom, posebno kod ljudi koji se “ne cijepe protiv gripe na godišnjoj bazi”. Želite da se više ljudi cijepi? Potražnja za cjepivom će proizaći iz “percepcije ili osjećaja ranjivosti ili proživljenog iskustva težeg oblika bolesti”, objasnio je g. Nowak. Tijekom svog govora jasno je dao do znanja da se bez izazivanja tjeskobe neće postići ili izazvati željeno ponašanje ljudi:

„Nije moguće informirati i upozoriti ljude te ih natjerati da poduzmu odgovarajuće radnje ili mjere opreza s obzirom na prijetnju ili rizik za zdravlje, a da ih, zapravo, prethodno ne uznemirite ili ne zabrinete… To je kao da želite prekinuti s dečkom bez da povrijedite njegove osjećaje. To je nemoguće.“

Prezentacija g. Nowaka uključivala je “strategiju” za stvaranje velike potražnje za cjepivima. Treći korak te „strategije od 7 koraka“ naglašava važnost izražavanja “zabrinutosti“ i „alarmiranje” od strane medicinskih stručnjaka i službenika javnog zdravstva te predviđanje “strašnih ishoda” ukoliko se ljudi ne cijepe. Ključno je da glasnogovornici gripu opisuju na način koji motivira ponašanje, koristeći izraze poput “vrlo teška” i “smrtonosna”. Podsjećanje na “pandemijsku gripu” iz ranih 1900-ih također može pomoći u zastrašivanju stanovništva i potaknuti ih na cijepljenje, istaknuo je Nowak.

 

Nekoliko godina kasnije GlaxoSmithKline (GSK), proizvođač cjepiva sa sjedištem u Londonu, hvalio se toj istoj gomili da je uložio više od 2 milijarde dolara u proizvodnju cjepiva protiv gripe za američko tržište. Mitch Johnson, izvršni direktor franšize Influenza za GSK, okupljenima je rekao da je GSK “predan suradnji s Vladom, javnozdravstvenim agencijama i pružateljima zdravstvenih usluga na podizanju svijesti o važnosti cijepljenja protiv gripe”.

U Nowakovoj prezentaciji na sedamnaest slajdova neke od poruka, čije je oglašavanje i širenje GSK kasnije sponzorirao, izgledale su kao laž. Samo devet mjeseci nakon Nowakove prezentacije, u članku objavljenom u British Medical Journal-u (BMJ), dr. Peter Doshi postavio je (i odgovorio) pitanje koje je Nowakove preporuke stavilo „pod povećalo“. Članak dr. Doshija “Podaci o smrtnosti od gripe u SAD-u – PR ili znanost?” objasnio je da su tvrdnje CDC-a o 36 000 godišnjih smrti od gripe “sigurno pretjerane” i  “sve dok se ti podaci ne isprave i dok se ne razviju nepristrani statistički podaci, šanse za zdravu raspravu i javnozdravstvenu politiku su ograničene”. U neobično oštroj kritici, dr. Doshi (koji danas radi kao urednik BMJ-a) prozvao je g. Nowaka imenom i naveo njegovu „strategiju od sedam koraka“ kao dokaz spremnosti CDC-a da iznosi brojke i rezultate koje znanstveni podaci ne podržavaju, a sve s ciljem da se što više ljudi cijepi:

Na “Nacionalnom samitu o cjepivima protiv gripe” 2004. godine, koji su sponzorirali CDC i Američka liječnička udruga, Glen Nowak, pomoćnik direktora za odnose s javnošću pri NIP-u, govorio je o korištenju medija za povećanje potražnje za cjepivom. Jedan korak „strategije od sedam koraka“ za stvaranje interesa i potražnje za cijepljenjem protiv gripe (ili bilo čega drugog) kaže da “medicinski stručnjaci i tijela javnog zdravstva javno … izražavaju zabrinutost i dižu uzbunu (predviđaju strašne ishode) i pozivaju na cijepljenje protiv gripe”. Drugi korak podrazumijeva “kontinuirana izvješća … da virus gripe uzrokuje ozbiljnu bolest i/ili pogađa mnogo ljudi, što pomaže poticanju percepcije da su mnogi ljudi podložni teškom obliku gripe”.

 Prije tog sastanka, početkom sezone gripe 2003. godine, potražnja je bila niska. „Proizvođači su nam tada govorili da nisu primili puno narudžbi za cjepivo u studenom i prosincu”, prisjetio se dr. Nowak na National Public Radiu. “Stvarno je izgledalo kao da moramo učiniti nešto da potaknemo ljude da se cijepe protiv gripe.”

2006. godine, godinu dana nakon Doshijeve kritike, dr. Tom Jefferson, iz visoko cijenjenog i neovisnog Cochrane udruženja, u BMJ-u je objavio je sjajan izvještaj o cjepivu protiv gripe. Cilj Cochrane organizacije je pružanje “neovisnih zdravstvenih informacija koje su oslobođene komercijalnog sponzorstva i drugih sukoba interesa”, a članak dr. Jeffersona “Cijepljenje protiv gripe: politika protiv dokaza”, ne samo da je podržao argumente dr. Doshija, već je doveo u pitanje cjelovitost poruka g. Nowaka, a time i CDC-a.

Dr. Jefferson je otkrio “veliki jaz između politike cijepljenja i onoga što nam podaci govore” i “veliko precjenjivanje utjecaja gripe” te je smatrao da je “upečatljiv, optimističan i samouvjeren ton nekih predviđanja cirkulacije virusa i utjecaja inaktiviranih cjepiva, a koja su u suprotnosti sa stvarnim dokazima”. Drugim riječima, bio je zapanjen koliko službenici javnog zdravstva lažu i pozvao je da se hitno provede “ponovna procjena upotrebe cjepiva protiv gripe”. Rijetko se može vidjeti znanstveno pobijanje dokaza izrečeno na tako upečatljiv način, ali ni dr. Doshi ni dr. Jefferson nisu se suzdržavali u svojoj kritici da su dokazi koji podupiru preporuke za cjepivo protiv gripe krajnje neadekvatni.

Dr. Doshi, koji je sada postdoktorand na Johns Hopkins-u, ponovno je govorio o cjepivu protiv gripe 2013. godine. Njegov esej, objavljen u BMJ-u, “Gripa: promoviranje cjepiva putem promoviranja bolesti”, trebao bi natjerati izvršne direktore Walgreensa, Rite Aid-a i svih drugih drogerija, koje svake sezone guraju cjepiva protiv gripe, da pocrvene od srama. Njegove su riječi bile oštre:

„Promoviranje cjepiva protiv gripe jedna je od najuočljivijih i najagresivnijih javnozdravstvenih politika današnjice. 1990. godine, u SAD-u je bilo dostupno 32 milijuna doza cjepiva protiv gripe. Danas na tržište SAD-a uđe oko 135 milijuna doza cjepiva protiv gripe godišnje, a cjepiva se administriraju u drogerijama, supermarketima – čak i u nekim restoranima brze hrane. Ovaj enormni rast nije potaknut stvarnom potražnjom, već javnozdravstvenom kampanjom koja šalje jednostavnu poruku, s kojom se svatko pri zdravoj pameti mora složiti: „Gripa je ozbiljna bolest, svi smo u opasnosti od zdravstvenih komplikacija od gripe, cjepivo protiv gripe nema gotovo nikakvog rizika, a cijepljenje spašava živote.“ Kroz ovu prizmu, nedostatak cjepiva protiv gripe za ostalih 315 milijuna američkih građana čini se neetičkim.

Ipak, diljem zemlje je usvojena politika obveznog cijepljenja protiv gripe, osobito u zdravstvenim ustanovama, upravo zato što se svatko ne želi cijepiti, a čini se da je prisila jedini način da se postignu visoke stope cijepljenja. Pomnije ispitivanje politike cjepiva protiv gripe pokazuje da, iako zagovornici koriste znanstvenu retoriku, studije na kojima se takva politika temelji često su loše kvalitete i ne potkrepljuju tvrdnje zagovornika cjepiva. Cjepivo bi moglo biti manje korisno i manje sigurno nego što se tvrdi, a opasnost od gripe je prenaglašena.“

Ako pročitate esej dr. Doshija od početka do kraja, razumno bi bilo zapitati se: “Kako cjepivo protiv gripe opstaje unatoč tako oštrim kritikama?” Pogledajte oko sebe, ništa se nije promijenilo. Statistika, koja nije potkrijepljena dokazima, još uvijek govori o “36 000 smrtnih slučajeva od gripe godišnje”, liječnici i službenici javnog zdravstva i dalje promoviraju cjepivo protiv gripe te predviđaju strašne ishode koji se nikada neće dogoditi, a veći dio marketinga financiraju proizvođači cjepiva, koji su sada u svoju marketinšku kampanju dodali i covid cjepivo. Posjetite web stranicu CDC-a tijekom jeseni/zime gdje će vas ohrabriti i potaknuti da se već danas cijepite protiv gripe, kako biste “zaštitili sebe i svoju obitelj“. Kada je u pitanju cjepivo protiv gripe (ili, zapravo, bilo koje cjepivo) CDC djeluje i kao sudac i kao porota. Nema kontrole, nema ravnoteže, jedna agencija kontrolira sve. Mnogi zaposlenici CDC-a završe na platnom popisu Big Pharme, poput dr. Julie Gerberding, koja je s pozicije direktorice CDC-a prešla direktno na mjesto direktorice Merckovog odjela za cjepiva.

Krajem 2017. godine u članku pod naslovom „Why flu vaccines so often fail” (“Zašto je cjepivo protiv gripe često nedjelotvorno”) magazin Science razotkrio je dodatna ograničenja i pogrešne pretpostavke vezane za cjepivo protiv gripe. Ispostavilo se da je razlog kompliciraniji od tvrdnje da je teško pogoditi koji soj gripe će biti primarni sljedeće sezone:

Desetljećima su istraživači vjerovali da cjepivo protiv gripe nudi solidnu zaštitu ako se cjepni soj poklopi s cirkulirajućim sojevima; studije iz 1940-ih do 1960-ih pokazivale su učinkovitost cjepiva od 70% do 90% ali te su se studije oslanjale na pogrešnu metodologiju. Bez jednostavnog načina otkrivanja virusa u krvi, istraživači su mjerili razine antitijela, tražeći skok koji se javlja nakon infekcije. U 1990-ima osjetljivi testovi lančane reakcije polimeraze omogućili su istraživačima stvarno mjerenje razine virusa, što je dalo sasvim drukčije rezultate. Ispostavilo se da neki ljudi nisu imali veliki skok antitijela nakon izlaganja virusu, što se pripisivalo uspješnom djelovanju cjepiva, dok su, zapravo, imali velik skok razine virusa, što signalizira infekciju. Ranije procjene su pokazivale pretjeranu učinkovitost cjepiva. Štoviše, učinkovitost je ponekad bila niska, čak i kad se činilo da se cjepni i cirkulirajući sojevi dobro podudaraju.

2012. godine, s objavom studije u časopisu Clinical Infectious Diseases , vijesti o cjepivu protiv gripe postale su još gore. Studija je otkrila da djeca koja su primila cjepivo protiv gripe nisu imala manji rizik od dobivanja gripe, ali su imala više od 4 puta veći rizik od dobivanja drugih respiratornih infekcija, zbog čega su istraživači zaključili da je “zaštita od infekcije virusom gripe koju daje TIV (cjepivo protiv gripe) kompenzirana povećanim rizikom od drugih respiratornih virusnih infekcija”, što znači da “virusno djelovanje” cjepiva protiv gripe ometa prirodni imunološki sustav.

Kako to da se u javnosti nikad ne govori o svim tim novim informacijama? Puno toga možemo zaključiti iz nespremnosti službenika javnog zdravstva da isprave svoje podatke i informacije kada ih na to upozoravaju ugledni medicinski časopisi. Iz Nowakove “strategije od 7 koraka” znamo da su službenici javnog zdravstva spremni pretjerivati, stvarati spinove i lagati ako je to potrebno za podupiranje politike cijepljenja.

 

Cjepiva nisu spasila čovječanstvo

2000. godine znanstvenici javnog zdravstva iz CDC-a i Johns Hopkins School of Public Health-a proveli su i objavili studiju (u časopisu Pediatrics) koja opovrgava često izgovorenu laž da su cjepiva spasila čovječanstvo. Ta studija se naočigled skriva od očiju javnosti. Svatko tko proučava javno zdravstvo može vam reći da su čista voda, sanitarni uvjeti, vodovod, hlađenje i pravilno rukovanje hranom imali daleko važniji utjecaj na smanjenje širenja zaraznih bolesti i upravo je poboljšanje životnog standardu u SAD-u dovelo do dramatičnog pada smrtnih slučajeva od zaraznih bolesti. O kolikom padu se radi? U studiji “Annual Summary of Vital Statistics: Trends in the Health of Americans During the 20th Century” (“Godišnji sažetak vitalnih statistika: Trendovi u zdravlju Amerikanaca tijekom 20. stoljeća”) znanstvenici objašnjavaju da cijepljenje ne objašnjava impresivno velike padove smrtnosti u prvoj polovici 20. stoljeća… Gotovo 90%-ni pad smrtnosti od zaraznih bolesti kod djece u SAD-u dogodio se prije 1940. godine, kada je bilo dostupno jako malo antibiotika ili cjepiva.

Što je pridonijelo velikom padu smrtnosti djece od ranih 1900-ih do kraja 20. stoljeća? Studija navodi niz stvari:  lokalne zdravstvene odjele koji se osnivaju u svakoj državi, pročišćavanje vode, sigurnost hrane, odlaganje otpada, smanjenu gužvu u urbanim stanovima i “obrazovanje javnosti o higijenskim navikama”. Ono što je posebno čudno jest da su mnoge druge zarazne bolesti, također, naglo opale, unatoč činjenici da za njih nikada nije postojalo cjepivo. Kako oboje može biti istina? Dr. Jayne Donegan objašnjava:

Za mene i moje suvremenike bio je prihvaćen “članak vjere” da je cijepljenje najkorisnija pojedinačna zdravstvena intervencija ikada… Učili su me da su cjepiva razlog što su djeca i odrasli prestali umirati od bolesti za koje postoje cjepiva. . . . Rekli su nam da su druge bolesti, poput šarlaha, reumatske groznice, tifusa, trbušnog tifusa, kolere itd., za koje u to vrijeme nije bilo cjepiva, smanjene i u učestalosti i u mortalitetu zbog boljih životnih uvjeta. Neki od nas bi se pitali: “Ali ako se smrtnost od ovih bolesti smanjila zbog poboljšanih životnih uvjeta, zašto se one za koje postoje cjepiva također nisu smanjile u isto vrijeme iz istog razloga?”

Ova tema mi je bila toliko fascinantna da sam o tome napisao poseban članak.

 

Velike boginje i John Thomas Biggs

Englez John Thomas Biggs bio je sanitarni inženjer u svom gradu Leicesteru i bio je daleko ispred svog vremena. Morao je aktivno reagirati na epidemije velikih boginja. Brzo je shvatio da bolji sanitarni uvjeti uvelike nadmašuju učinak cijepljenja na javno zdravlje (vidio je dramatičnu štetu i neučinkovitost cjepiva). 1912. godine napisao je djelo „Leicester: Sanitation versus Vaccination“ („Leicester: sanitacija vs. cijepljenje“). G. Biggs je prije više od 100 godina otkrio ono što je CDC ponovno potvrdio u 2000-oj godini: Ništa ne štiti od zaraznih bolesti kao dobri sanitarni uvjeti. Objasnio je:

Leicester je, i propisom i primjerom, pružio nepobitan dokaz snage i utjecaja sanitarne zaštite, ne samo u kontroli i borbi protiv zaraznih bolesti, već i u praktičkom protjerivanju zaraznih bolesti iz svoje sredine… Grad planiran prema najsuvremenijim načelima prostora i zraka, koji je usvojio “Leicestersku metodu” sanitarnih uvjeta, mogao bi se suprotstaviti ne samo malim boginjama, već i drugim zaraznim bolestima, ako ne i svim virusima.

Često citirani slavni liječnik dr. Andrew Weil potkrepljuje ovu tvrdnju, objašnjavajući da je “medicina sebi pripisala zasluge koje ne zaslužuje za neke napretke u zdravstvu. Većina ljudi vjeruje da su zarazne bolesti u prošlom stoljeću pobijeđene izumom imunizacije. Zapravo, kolera, tifus, tetanus, difterija, hripavac i druge bolesti bile su u opadanju prije nego što su cjepiva za iste postala dostupna, a to je rezultat boljih sanitarnih uvjeta, odvodnje otpadnih voda te distribucije hrane i vode.”

Cjepiva nisu spasila čovječanstvo, spasilo ga je poboljšanje sanitarnih uvjeta i životnog standarda. Jesu li cjepiva pridonijela malom smanjenju pojedinih akutnih bolesti? Da, ali njihova se relativna korist često preuveličava do krajnosti. Razmislite o ovome: krajem 2017. godine objavljeno je da znanstvenici sa Sveučilišta Emory razvijaju cjepivo protiv prehlade. Profesor Martin Moore hvalio se da u svom istraživanju “koristi 50 sojeva virusa prehlade i stavlja ih u jedno cjepivo” i da su majmuni na kojima se cjepivo ispitivalo “vrlo dobro reagirali”. Trebali biste očekivati ​​da ćete ovo cjepivo vidjeti u ordinaciji vašeg pedijatra u sljedećih pet godina, što će vjerojatno biti uvedeno ubrzo nakon što se u medijima počnu pojavljivati ​​priče o tome da obična prehlada uzrokuje smrt djece.

 

Mit o imunitetu krda? Zaboravili su brojati odrasle

Ako vas još treba uvjeravati da službenici javnog zdravstva i proizvođači cjepiva obmanjuju ​​javnost, razmislite o bajci o “kolektivnom imunitetu”, koja se često spominje kao razlog da se svi moraju cijepiti. Ako je većina ljudi (“kolektiv”) cijepljena protiv neke bolesti, kaže priča, onda je kolektiv zaštićen od te bolesti. U mnogim slučajevima pedijatri i zagovornici cjepiva biti će vrlo konkretni govoreći o kolektivnom imunitetu, navodeći važne statističke podatke koji kažu da stope cijepljenja na određene bolesti moraju ostati iznad određenog postotka kako bi se održao kolektivni imunitet. Što ako stopa cijepljenja padne ispod tog praga? To je recept za katastrofu. Kad je prije nekoliko godina u Disneylandu došlo do “epidemije” ospica (to zapravo nije bila epidemija, samo manja i tipična epidemija), stručnjaci su u medijima navodili da je prag kolektivne imunosti procijepljenost od 95%, što znači da bi 95% stanovništva trebalo cijepiti protiv ospica kako bi se spriječile “epidemije”.

Možda nitko nije glasnije govorio o kolektivnom imunitetu od državnog senatora Kalifornije Richarda Pana. Pan je bio kreator i zagovornik zakona SB277 kojim je Kalifornija postala treća savezna država (uz Mississippi i Zapadnu Virginiu) koja je izglasala obvezu cijepljenja djece kao uvjet za pohađanje škole. Pan je iskoristio izbijanje ospica u Disneylandu kao razlog da se njegov zakon usvoji. U nedavnoj poslanici svojim biračima, senator Pan je primijetio da njegov prijedlog zakona iz 2015. godine podiže stope cijepljenja u vrtićima i pohvalio se: „Ovaj uspjeh je prvi korak prema smanjenju broja necijepljenih ljudi koji naše obitelji izlažu riziku od bolesti koje se mogu spriječiti, a time ćemo u nadolazećim godinama obnoviti imunitet zajednice u cijeloj našoj državi.“

Pogledajmo pažljivo riječi senatora Pana. “Obnavljanje kolektivnog imuniteta” ima nekoliko implikacija. Prvo, to implicira da je Kalifornija u nekom trenutku “izgubila” imunitet zajednice (što je neznanstveni sinonim za kolektivni imunitet). Drugo, “obnavljanje” imuniteta zajednice implicira da će postojati ozbiljni rizici sve dok stope cijepljenja ne dosegnu određeni prag – ponovno uspostavljanje sigurnosti je glavni prioritet!

Apsurdnost Panovih izjava o važnosti kolektivnog imuniteta i postizanja određenih ciljeva cijepljenja je u tome što SAD nikada nisu bile blizu postizanja kolektivnog imuniteta za bilo koju bolest koja se može spriječiti cjepivom iz dva jednostavna razloga:

1. ogromna većina odraslih u SAD-u nisu ažurirali svoj cjepni status.
2. učinkovitost cjepiva u sprječavanju bolesti s vremenom opada, što znači da se zaštita od cjepiva obično “istroši” za deset godina ili manje. (To se zove “opadanje zaštite.”)

 

Slovački znanstvenici shvaćaju da zaštita od MMR cjepiva brzo opada

Nedavna studija iz 2023. godine pružila je pojedinosti o tome koliko brzo opada imunitet  kod cjepiva za koje se smatra da pruža najdugoročniju zaštitu: MMR. Znanstvenici su otkrili da je većina ljudi izgubila zaštitu od ospica od cjepiva u roku od 10 godina od cijepljenja, što znači da većina ljudi starijih od 15 godina nema imunitet na ospice stvoren cjepivom. Znanstvenici su zaključili: “Iz dugoročne perspektive, slabljenje imuniteta može imati značajan utjecaj na osjetljivost stanovništva na ospice pa je važno istražiti ovaj fenomen.”

To znači da, otprilike, 150 milijuna odraslih ljudi u SAD-u šeta uokolo bez zaštite (stvorene cjepivom) od mnogih bolesti dok se pretpostavlja da smo zadovoljili pragove procijepljenosti za stvaranje kolektivnog imuniteta. CDC svake godine anketira odrasle, tako da je vrlo lako saznati kolike su stope pokrivenosti cijepljenjem. Evo samo nekih: hepatitis A (9%), hepatitis B (24,5%), pneumokok (20,4%) i influenca (43,2%). Ti odrasli rade u školama (njima se ne postavljaju isti zahtjevi za cijepljenjem kao djeci), rade u restoranima, trgovinama i u svakoj zajednici, što znači da nismo ni blizu kolektivnog imuniteta niti smo ikada bili. Zapravo, mislim da većina odraslih uopće ne zna da CDC ima raspored cijepljenja za odrasle. Kad se ljudi poput senatora Pana hvale da štite društvo obnavljanjem kolektivnog imuniteta, to zapravo nema temelja. Uz toliko necijepljenih ljudi, gdje su sve te epidemije?

U kongresnim novinama The Hill izašao je članak pod naslovom “Ako je samo pola Amerike propisno cijepljeno, gdje su epidemije?”. Autorica članka Gretchen DuBeau, izvršna direktorica Saveza za prirodno zdravlje, objašnjava ovu logičku prazninu:

„Iako kolektivni imunitet možda ne postoji, mentalitet krda definitivno postoji. Zdravstvene vlasti, medijski komentatori, škole, udruge roditelja i učitelja ne propuštaju priliku produžiti ovaj mit. Zagovornici cjepiva odradili su vrlo temeljit posao uvjeravanja javnosti, tako da se svaki roditelj koji njihov narativ dovodi u pitanje tretira kao netko tko misli da je zemlja ravna ili vjeruje da su klimatske promjene zavjera. Naprotiv: analiziranje znanosti o cjepivima bez predrasuda i istraživanje povijesnih podataka jasno pokazuju da je teorija kolektivnog imuniteta pogrešna i uvijek je bila pogrešna.“

Stope cijepljenja američke djece za tri primarna cjepiva u 1960-ima i 1970-ima bile su daleko niže od današnjih. 1973. godine, prve godine otkad je CDC počeo bilježiti stope cijepljenja protiv dječje paralize, stope cijepljenja bile su: 72% za DTP (difteriju, tetanus i pertusis ili hripavac), 59% za dječju paralizu (poliomijelitis ili polio) i 61% za MMR. 1985. godine te su brojke bile 63% (DTP), 53% (polio) i 61% (MMR) (vidi sliku). Postavlja se pitanje – gdje su bile sve te dječje epidemije 1973. i 1985. godine s tako “niskim” stopama cijepljenja? Nije ih bilo.

Političari pred svojim kolegama lupaju po stolu i zagovaraju donošenje obveznih zakona o cijepljenju kako bi se “očuvao kolektivni imunitet”. Pedijatri na TV-u objašnjavaju koliko je važno da svi “održimo kolektivni imunitet”…

Pojam kolektivnog imuniteta je besmislica. Istina je pred nosom svakom roditelju koji je voljan sagledati činjenice.

 

Proizvođači cjepiva su obeštećeni

20. listopada 1986. godine Los Angeles Times objavio je priču o kontroverznom prijedlogu zakona koji je došao pred Kongres. Naslov članka je glasio: “Nacrt zakona o Fondu za štetu od cjepiva je odobren, ali se suočava s vetom.” Priča objašnjava razornu prirodu zakona čiji je cilj zaštititi proizvođače cjepiva od odgovornosti za štetu prouzročenu njihovim proizvodima, čemu se Reaganova administracija javno usprotivila:

„U oštrom pismu upućenom predsjedniku Zastupničkog doma Tipu O’Neillu, tadašnjem tajniku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Otis R. Bowen napisao je: “Nacrt zakona vjerojatno neće pomoći u osiguranju opskrbe cjepivom ili poboljšanju naših napora za imunizaciju djece.” Pomoćnik državnog odvjetnika John R. Bolton pisao je čelniku Odbora za pravosuđe Zastupničkog doma u ime Ministarstva pravosuđa i rekao da se Bijela kuća protivi zakonu jer stvara “novi veliki program prava za kojim nije postojala legitimna potreba”. Predsjednika Reagana zabrinuo je Zakon o kompenzaciji za štete od cjepiva. Rekao je, citiram: “Iako je cilj kompenzacije tim osobama vrijedan, program ima ozbiljne nedostatke.”

Čini se da je Reaganova administracija bila posebno zabrinuta oko dvije stvari:

1. tko će platiti kompenzaciju potrebnu za ozljede od cjepiva?
2. presedan savezne vlade koja je zaštitila privatne tvrtke od odgovornosti.

New York Times napisao je: „Programom ne bi upravljala izvršna, nego pravosudna vlast“ rekao je g. Reagan, nazivajući ga „dogovorom bez presedana koji nije u skladu s ustavnom podjelom vlasti među ograncima savezne vlade.“

Nacionalni zakon o ozljedama od pedijatrijskih cjepiva bio je zapravo dio većeg prijedloga zakona – Omnibus zakona o zdravlju (S. 1744), koji je uveden u zadnjim danima 99. kongresa krajem 1986. godine. Četverogodišnje napore da se usvoji kontroverzni zakon o odgovornosti za cjepiva predvodio je kongresmen iz Kalifornije Henry Waxman. Waxmanov prijedlog zakona podržali su Američka pedijatrijska akademija  i proizvođači cjepiva, koji su žestoko lobirali u njegovo ime.

Da budemo pošteni, zakon je imao neke razumne namjere. Bez znanja većine današnjih roditelja, starija verzija DPT cjepiva kod mnoge djece je uzrokovala ozbiljna oštećenja mozga, a roditeljske tužbe protiv proizvođača cjepiva su se množile. Postojao je istinski strah da bi se farmaceutske tvrtke mogle potpuno povući iz posla s cjepivima, jer su rizici bili preveliki. Zakon je predložio uspostavu VAERS-a, današnjeg sustava za prijavu nuspojava cjepiva, koji je nadmašio nefunkcionalni sigurnosni sustav nadzora koji je bio na snazi ​​u to vrijeme.

Samo nekoliko dana prije stanke Kongresa, usvajanje zakona „visilo“ je u zraku, a Bijela kuća je objavila planove za ulaganje veta na cijeli Omnibus paket, posebno zbog odredbi Nacionalnog zakona o ozljedama od cjepiva u djetinjstvu. Kongresmen Waxman, autor prijedloga zakona, bio je nepopustljiv i posljednjih je dana intenzivno davao izjave za medije:

„Ovaj prijedlog zakona je prvi korak u zbrinjavanju ozlijeđene djece u procesu zaštite društva od epidemija te u osiguravanju odgovarajuće opskrbe cjepivima… Ako predsjednik uloži veto, ostavit će tu djecu da se snalaze sama, a zemlju će ostaviti u riziku od nestašice ili vrtoglavih cijena cjepiva… Ako uloži veto, nadam se da ima planove kako da hitno počne sam proizvoditi cjepiva jer nam proizvođači naglašavaju da bi vrlo lako mogli prestati s proizvodnjom.“

Zabrinut prijetnjom gubitka cijele proizvodne baze proizvođača cjepiva, od strane Henryja Waxmana i AAP-a, Ronald Reagan je 15. studenoga 1986. godine donio zakonski prijedlog, “s podvojenim osjećajima” i “velikom dozom rezerviranosti”. Proizvođačima cjepiva dao je rani blagdanski poklon kada su u pitanju cjepiva. Novi zakon jasno je definirao:

„Nijedan proizvođač cjepiva neće biti odgovoran u građanskom sudskom postupku za štetu – ozljede ili smrti povezane s cjepivom, za sva cjepiva primijenjena nakon 1. listopada 1988. godine, ako su ozljeda ili smrt rezultat nuspojava koje su bile neizbježne iako je cjepivo bio pravilno pripremljeno i popraćeno odgovarajućim uputama i upozorenjima.”

Sve što se nakon toga dogodilo ne bi nimalo trebalo iznenaditi onoga tko razumije funkcioniranje kapitalizma. Ista industrija koja vam je prodavala Vioxx, talidomid, fen-phen, Prozac i stvorila epidemiju opioida upravo je sa sebe skinula odgovornost za proizvod i prebacila je na novoosnovani “Sud za cjepiva” koji bi se financirao prirezom na svako kupljeno cjepivo (da , Amerikanci financiraju program naknade štete od cjepiva kada plaćaju cjepivo za sebe ili svoje dijete), a njime u konačnici upravlja savezna vlada.

Zapamtite, kada je 1986. godine ovaj zakon usvojen, smatralo se da je to način da se proizvođači cjepiva zadrže u poslu. Nisam siguran da je itko (osim možda rukovoditelja farmaceutskih kompanija i njihovih lobista) mogao predvidjeti koliko će se stvari promijeniti. Razmotrite sljedeće:

• 1962. godine dijete cijepljeno prema preporučenom rasporedu CDC-a primilo bi 3 cjepiva do 5. godine života.
• 1983. godine dijete cijepljeno prema preporučenom rasporedu CDC-a primilo bi 10 cjepiva do 5. godine života.
• U 2018. godini dijete cijepljeno prema preporučenom rasporedu CDC-a primilo bi 38 cjepiva do 5. godine života, što je gotovo 4 puta više u odnosu na 1980-e i preko 12 puta više nego u 1960-ima.

1980-ih djeca su primala samo tri cjepiva: DTP, dječja paraliza i MMR (primijenjena nekoliko puta za “jačanje” imuniteta). Danas su u raspored cjepiva za djecu (u SAD-u) dodana cjepiva protiv gripe, hepatitisa B, hepatitisa A, hemofilusa influence tipa B (Hib), pneumokoknog konjugata (PCV), rotavirusa, meningitisa i varičele (vodenih kozica),  a daju su više puta (boosteri). Kada vas netko pita je li vaše dijete “potpuno cijepljeno”, možda bi pravi odgovor bio: “Na temelju kojeg desetljeća?” Svakako treba napomenuti da tijekom 1980-ih djeca nisu “umirala na ulicama” iako su primala mnogo manje cjepiva, a stopa autizma bila je 1 na 10 000 djece.

Želim vam skrenuti pozornost na pojam – “preporučeni raspored”. Ako se kao roditelj pitate koja će cjepiva vaše dijete primiti prilikom sljedećeg posjeta pedijatru, posjetite web stranicu CDC-a i pronađite “preporučeni raspored”. Imajte na umu da ovaj raspored nije “preporučen” roditeljima pa zvuči kao da imate pravo izbora (CDC želi da vjerujete da imate). Ovaj raspored preporučuje se AAP-u (American Academy of Pediatrics) i pedijatrima, koji često dobivaju bonuse za svako potpuno procijepljeno dijete. Za roditelje je to de facto obavezan raspored jer u većini saveznih država (u SAD-u) dijete ne može pohađati školu bez cijepljenja. Iako biste mogli tražiti izuzeće – vjersko, filozofsko, medicinsko – njih je sve teže dobiti. Zapravo, u mnogim državnim zakonodavnim tijelima postoji pokret za potpuno ukidanje izuzeća od cjepiva, kao što je Kalifornija učinila 2015. godine usvajanjem zakona SB 277 (nakon toga isto su uradili u New Yorku i Connecticutu).

 

Od svog osnutka do danas, Sud za cjepiva isplatio je više od 3,7 milijardi dolara na temelju tužbi za štetu od cjepiva. Ponavljam, sve to financiraju američki porezni obveznici. Većinu tih zahtjeva podnose obitelji djece ozlijeđene cjepivom. U međuvremenu, procjenjuje se da je tržište cjepiva u 2020. godini bilo vrijedno 60 milijardi dolara, u odnosu na 170 milijuna dolara u ranim 1980-ima. 2014. godine New York Times je pisao: “Nekoć proizvodi s gubitkom, jer je njihova proizvodnja često skuplja od proizvodnje konvencionalnih lijekova, cjepiva sada mogu biti vrlo profitabilna… Prema podacima CDC-a, od 1986. godine prosječna cijena cjepiva za potpuno cijepljeno dijete do dobi od 18 godina porasla je sa 100  na 2192 dolara.”

Teško je povjerovati u ovo. Jedina stvar koja bi ih mogla usporiti je sumnja potrošača. Ako roditelji ne dovode cjepiva u pitanje, baš kao što to nismo učinili moja supruga Lisa i ja, velika sila juri prema još većem profitu. Ali ako roditelji počnu sumnjati u sigurnost cjepiva, Big Pharma bi mogla pretrpjeti ogroman gubitak. Tu dolazi pitanje autizma -omjer 1:36 nije prihvatljiv kompromis. Nije tako teško shvatiti zašto se istina toliko potiskuje i zašto se toliko žestoke bore.

U drugim zemljama se daje mnogo manje cjepiva

Definiciju “cijepljenog” je teško odrediti. Cijepljenje je prije 20 godina značilo nešto sasvim drugo, a biti cijepljen danas varira ovisno o tome u kojem dijelu svijeta ste rođeni. Uzmimo, na primjer, raspored cijepljenja u Danskoj, kojeg određuje i nadzire Danska uprava za zdravlje i lijekove. Danski raspored cijepljenja u djetinjstvu, za razliku od američkog, ne uključuje sljedećih pet cjepiva: hepatitis B, hepatitis A, gripa (gripa), rotavirus i varičela ( vodene kozice).

“Potpuno cijepljeno” dijete u SAD-u i potpuno cijepljeno dijete u Danskoj nisu ista stvar. Dansko dijete dobije mnogo manje cjepiva (ukupno 16 cjepiva u Danskoj naspram 38 u SAD-u). Ako su ta cjepiva od životne važnosti, zašto bi zemlja koja mnogima služi kao ulazna točka za putovanje u Europu, iz svog rasporeda cijepljenja isključila cjepiva koja su obavezna u SAD-u? U većini europskih zemalja cjepivo protiv hepatitisa B daje se samo djeci majki koje i same imaju hepatitis B. Većina europskih zemalja ne daje rutinski cjepivo protiv hepatitisa A, rotavirusa, varičele (vodenih kozica) ili protiv gripe.

U Velikoj Britaniji djeca ne primaju cjepivo protiv vodenih kozica. Nacionalna zdravstvena služba (NHS), koja određuje program cijepljenja, objašnjava takvu odluku:

„Cjepivo protiv vodenih kozica nije dio rutinskog programa cijepljenja djece u Velikoj Britaniji jer su vodene kozice obično blaga bolest, osobito kod djece. Također, postoji zabrinutost da bi uvođenje cijepljenja protiv vodenih kozica za svu djecu moglo povećati rizik od obolijevanja od vodenih kozica i herpesa kod odraslih.“

Cjepivo protiv vodenih kozica nije preporučeno u Engleskoj, ali ako u SAD-u odlučite izbjeći cjepivo protiv vodenih kozica, pedijatar će vas ukoriti da je dijete “nedovoljno cijepljeno” ili ćete imati problema s upisom djeteta u vrtić ili školu. Dobrodošli u zemlju zbrke oko cijepljenja.

 

Za mnoge zarazne bolesti na postoje cjepiva

Država Oregon, u kojoj živim, ima državni odjel za zdravstvo – Oregon Health Authority ili OHA. Kako bi se uspješno pratile zarazne bolesti, država ima zakone o tome koliko brzo pružatelj zdravstvenih usluga mora OHA-i prijaviti prisutnost određenih zaraznih bolesti kod pacijenta. Bolesti su klasificirane u tri kategorije: prijava odmah, prijava unutar 24 sata i prijava unutar jednog radnog dana.

U Ohiou se ukupno može „prijaviti“ 67 bolesti. Od tih 67 bolesti, imamo cjepiva samo za njih 10. Za ostalih 57 zaraznih bolesti ne postoji dostupno cjepivo. Od 17 bolesti koje zahtijevaju hitnu prijavu, cijepimo protiv njih 4, a potpuno smo “nezaštićeni” protiv ostalih 13 bolesti!

Cjepiva ne stvaraju zaštitni prsten oko cijepljene osobe; naš imunološki sustav ostaje naša primarna obrana od bolesti, barem za 57 prijavljenih zaraznih bolesti za koje nemamo cjepivo. Autor bestselera dr. Bob Sears objašnjava:

„Zdrav imunološki sustav je ključ prevencije zaraznih bolesti. Svi smo svakodnevno izloženi milijunima klica, a cjepiva pokrivaju samo mali dio od 1% tih klica. Stoga se moramo osloniti na vlastiti imunološki sustav u borbi protiv većine potencijalnih infekcija.“

Zapravo, mišljenje većine ljudi o tome što cjepivo čini i kako djeluje je karikaturalno jednostavno i ide otprilike ovako – dobijete savršeno sigurno cjepivo, ono jača vaš imunološki sustav i tada ste zauvijek zaštićeni od bilo koje bolesti protiv koje ste cijepljeni. Osim što nijedan dio tog jednostavnog objašnjenja nije istinit.

 

Zarazne bolesti će uvijek izbijati

Svake godine bilježe se epidemije hripavca, zaušnjaka i ospica. Objašnjenje je jednostavno: cjepiva ne djeluju tako dobro. 2013. godine Associated Press je napisao:

“Vladina studija nudi novu teoriju o tome zašto cjepivo protiv hripavca ne djeluje onako kako se očekivalo. Istraživanje sugerira da, iako cjepivo može spriječiti ljude da se razbole, ono ih ne sprječava da prenesu hripavac  (pertusis)  na druge. To bi moglo objasniti porast slučajeva hripavca koji vidimo u SAD-u”, rekao je Tod Merkel, jedan od istraživača iz FDA-e.

2017. godine dr. Christopher J. Gill, voditelj istraživanja provedenog na Sveučilištu u Bostonu, objasnio je da se ponovno širenje slučajeva hripavca “u velikoj mjeri može pripisati imunološkim neuspjesima acelularnih cjepiva”:

Ova bolest se vratila jer nismo razumjeli kako funkcionira naša imunološka obrana protiv hripavca i nismo razumjeli kako cjepiva trebaju djelovati da bi ga spriječila. Umjesto toga, slagali smo pretpostavku na pretpostavku i sada se nalazimo u neugodnoj poziciji kada moramo priznati da smo, možda, napravili neke ključne pogreške. Definitivno nismo mislili da ćemo se u 2017. godini naći u ovakvoj situaciji.

Mediji koji izvještavaju o ospicama i drugim epidemijama rijetko objašnjavaju da je većina tih zaraženih ljudi cijepljena protiv hripavca, ospica ili zaušnjaka, ovisno o kojoj „epidemiji“ se radi. Prije nekoliko godina izbila je epidemija zaušnjaka na Sveučilištu Harvard. Ispostavilo se da su “svi zaraženi studenti bili cijepljeni protiv zaušnjaka, kako je propisano zakonom. Moguće je da cjepivo nije djelovalo kod nekih ljudi ili da je virus mutirao na način da je cjepivo postalo manje učinkovito. Cjepivo protiv zaušnjaka ne stvara imunitet kod oko 12% cijepljenih ljudi, tako da se epidemije zaušnjaka povremeno javljaju čak i u visoko procijepljenim populacijama”.

U listopadu 2017. godine ACIP je održao sastanak kako bi raspravio pitanje učinkovitosti cjepiva, objašnjavajući da „istraživanja sugeriraju da 10 ili više godina nakon druge doze (cjepiva protiv zaušnjaka) u djetinjstvu, zaštita od virusa dovoljno oslabi da su moguća izbijanja epidemija”. Vrijedno je napomenuti da su zviždači, bivši zaposlenici Mercka, u Pennsylvaniji  podigli tužbu protiv Mercka, proizvođača cjepiva protiv zaušnjaka, u kojoj tvrde da je Merck sakrio podatke o učinkovitosti cjepiva protiv zaušnjaka, jer su ispitivanja pokazivala da cjepivo često nije učinkovito. Zviždači tvrde da je “proizvođač lijekova znao da je njegovo cjepivo manje učinkovito od navedene stope od 95% te da je viši menadžment tvrtke toga bio svjestan jer je nadgledao testiranje koje je prikrilo stvarnu učinkovitost”.

 

Testiranje sigurnosti cjepiva je neadekvatno

Ne zahtijeva se da cjepiva moraju proći dvostruko slijepa ispitivanja prije nego što se daju djeci. Kada farmaceutska tvrtka testira cjepiva, nema “kontrolnu skupinu” koja prima placebo (fiziološku otopinu) kako bi vidjela postoji li razlika u štetnim ishodima od dobivanja novog cjepiva. Što je još gore, praćenje sigurnosti tijekom ispitivanja novog cjepiva traje od 2 do 5 dana nakon što sudionici prime cjepivo. Na primjer, sigurnost jedinog cjepiva protiv dječje paralize koje se koristi u SAD-u pratila se samo 48 sati nakon primjene. To je to. Da bi se autizam manifestirao, potrebno je određeno vrijeme i on se nikada ne može ustanoviti ovako kratkim sigurnosnim praćenjima. Zapravo, za razvoj mnogih poznatih nuspojava cjepiva, kao što su Guillain-Barréov sindrom, kronična upalna demijelinizirajuća polineuropatija i reumatoidni artritis, mogu proći tjedni, mjeseci ili čak godine da se očituju, tako da takvo ispitivanje sigurnosti ne bi obuhvatilo niti jednu od tih nuspojava.

Drugi primjer je praćenje sigurnosti Recombivaxa, jednog od najčešće korištenih cjepiva protiv hepatitisa B u svijetu, koje se bebama u SAD-u daje prvog dana života. Ispitivanje je uključivalo “434 doze RECOMBIVAX HB cjepiva (5 mcg)… primijenjene na 147 zdravih beba i djece do 10 godina starosti, koji su bili praćeni 5 dana nakon svake doze”. Cijeli sigurnosni profil za ovo cjepivo, koje se daje milijunima djece, temelji se na 147 djece koja su bila praćena 5 dana nakon cijepljenja. A bebe nisu primale nikakva druga cjepiva, unatoč činjenici da u dobi od 2, 4, 6 i 12 mjeseci, bebe istovremeno primaju najmanje četiri druga cjepiva: cjepivo protiv rotavirusa, DTP, Hib i PCV. U pismu BMJ-u pedijatar dr. Harold E. Buttram objašnjava:

„Kako bi se zadovoljili kriteriji znanstvenog dokaza, za ispitivanje sigurnosti cjepiva trebalo bi provesti pre-post studije* kako bi se ispitali mogući štetni učinci na neurološke, imunološke i hematološke sustave, uspoređujući cijepljene i necijepljene subjekte, s prikladnim brojem uključenih subjekata, praćenih u prikladnom vremenskom periodu.

Ovakve studije nisu nikad provedene, a očito nije ni bilo pokušaja. Na temelju osobnih opažanja, čini se da su vladine zdravstvene agencije marljivo izbjegavale pre-post studije iz straha da bi rezultati obeshrabrili povjerenje javnosti u programe cijepljenja. Sve dok se ispitivanje sigurnosti ne provede na ovoj razini, gotovo je sigurno da mnoge nuspojave cjepiva ostaju neprepoznate, a to će se i dalje događati.

Po istom principu, sve dok se ne izvrše značajna, objektivna testiranja sigurnosti cjepiva, po mom mišljenju, NIH, CDC i FDA mogu biti opravdano optuženi za nemar u zaštiti zdravlja i dobrobiti američke javnosti, posebno djece.“

(*Pre-post studija (studija prije i poslije) mjeri rezultate u skupini sudionika prije uvođenja proizvoda ili druge intervencije, a zatim ponovno nakon toga. Sve promjene u ishodima pripisuju se proizvodu ili intervenciji.)

Niti jedna organizacija nije učinila više na razotkrivanju neadekvatnosti ispitivanja sigurnosti od ICAN-a (Informed Consent Action Network). Sastavili su opsežnu tablicu ispitivanja – ili nedostatka istih – za svako licencirano cjepivo za djecu, a to je doista mučno čitati:

„Donji grafikon navodi cjepiva koja CDC preporučuje za rutinsko cijepljenje djece i prikazuje nedostatak dugotrajnog placebo kontroliranog ispitivanja za svako od njih. Uključene su poveznice (linkovi) na dokumentaciju koja potvrđuje kratka razdoblja sigurnosne provjere i korištene kontrole.“

Zbog ograničenosti testiranja sigurnosti cjepiva prije licenciranja i prije cijepljenja više od sedamdeset milijuna američke djece, CDC se oslanja na praćenje sigurnosti nakon početka korištenja cjepiva na široj javnosti, a tu stvari postaju još problematičnije.

 

Stopa nuspojave je približno 1:50

Zakon iz 1986. godine, koji je proizvođače cjepiva oslobodio odgovornosti od štete, također je stvorio VAERS – pasivni sustav prijavljivanja nuspojava cjepiva. To znači da VAERS djeluje samo u onoj mjeri u kojoj liječnici ili roditelji odluče prijaviti ozljedu cjepivom. Budući da većina roditelja nema pojma kako izgleda ozljeda od cjepiva i većina liječnika nije obučena prepoznati ozljedu od cjepiva, a opći je stav da cjepiva uopće nisu štetna, možete zamisliti kakva su ograničenja ovog sustava. 2007. godine CDC je financirao studiju Harvard Pilgrim Health Care, koja je trajala 3 godine i uključivala 715 000 pacijenata, a rezultat studije pokazuje da se “prijavljuje manje od 1% nuspojava cjepiva”.

U 2016. godini u VAERS je prijavljeno 59 117 izvješća o nuspojavama cjepiva, uključujući 432 smrtna slučaja i 10 284 posjeta hitnoj službi.

Ako tih 59 117 prijava predstavlja 1% stvarnog ukupnog broja (prema rezultatima studije), to bi značilo da je stvaran broj nuspojava od cjepiva samo u jednoj godini – 5,9 milijuna!

Svrha studije Harvard Pilgrima bila je automatizirati prijavu ozljeda od cjepiva programskim kreiranjem tablica/dijagrama svih poznatih reakcija na cjepivo koje su pacijenti doživjeli u određenom vremenu nakon cijepljenja. Pilot studija je dala zabrinjavajuće rezultate jer je kod 715.000 pojedinaca identificirano 35.570 mogućih reakcija na cjepivo. To znači da je 2,6% cijepljenih imalo neke nuspojave cjepiva, što je daleko od brojke “jedan na milijun” (0,0001%) koju propagiraju trgovci cjepivima! Istraživači Harvard Pilgrima bili su spremni integrirati ovaj novi sustav izvještavanja u VAERS, ali CDC je odlučio prešutjeti, tj. zatajiti studiju koja je (porezne obveznike) koštala više od milijun dolara. Glavni istraživač Ross Lazarus je u svom izvješću napisao:

„Nažalost, nikada nismo dobili priliku za procjenu performansi sustava jer potrebni CDC kontakti više nisu bili dostupni, a CDC konzultanti odgovorni za primanje podataka prestali su odgovarati na naše višestruke zahtjeve da nastave s testiranjem i evaluacijom.“

Trogodišnja studija dala je vrlo nepovoljne rezultate za CDC jer je utvrđena stopa štetnih događaja bila mnogo veća od svega što je CDC smio podijeliti s javnošću pa je program zatvoren.

Neželjeni događaji se slabo prepoznaju

Kakvu štetu može uzrokovati cjepivo? 1991. godine prestižni Institut za medicinu (IOM) proučavao je nuspojave samo jednog cjepiva – DPT-a i zaključio da znanost podupire uzročnu vezu sa sljedećih šest ozljeda od cjepiva: akutna encefalopatija, kronični artritis, akutni artritis, šok i neobična stanja šoka, poput anafilaksije i dugotrajnog neutješnog plača. 2012. godine IOM je pregledao 158 najčešćih ozljeda od cjepiva prijavljenih VAERS-u i otkrio da znanstveni dokazi “uvjerljivo podupiru uzročnu vezu” cjepiva s 18 od tih ozljeda, dok za ostalih 135 nuspojava nisu pronašli znanstvene dokaze koji bi potvrdili ili opovrgli uzročnu vezu (dakle, ne znaju). Evo popisa ozljeda koje bi mogle biti uzrokovane cjepivima, koje rijetko tko pregleda:

Encefalitis, encefalopatija, infantilni spazmi, afebrilni napadaji, napadaji, cerebelarna ataksija, akutni diseminirani encefalomijelitis, transverzalni mijelitis, optički neuritis, neuromijelitis optica, multipla skleroza, Guillain-Barréov sindrom, kronična upalna demijelinizirajuća polineuropatija, brahijalni neuritis, amiotrofična lateralna skleroza, kronična urtikarija, nodozni eritem, sistemski lupus eritematozus, poliarteritis nodosa, psorijatični artritis, reaktivni artritis, reumatoidni artritis, juvenilni idiopatski artritis, artralgija, autoimuni hepatitis, moždani udar, kronična glavobolja, fibromijalgija, sindrom iznenadne smrti dojenčadi, gubitak sluha, trombocitopenija a, imunološka trombocitopenična purpura.

Za 86% ozljeda od cjepiva prijavljenih VAERS-u nitko nema pojma jesu li povezane s cjepivima.

 

Nitko ne zna pravi učinak višestrukih doza cjepiva

Studija iz 2012. godine koja je proučavala podatke iz VAERS-a primijetila je nekoliko uznemirujućih obrazaca. Što je više cjepiva dijete primilo istodobno (u jednom posjetu), veća je bila vjerojatnost hospitalizacije ili smrti. U studiji, objavljenoj u Human and Experimental Toxicology, dr. Gary Goldman i Neil Miller pronašli su “pozitivnu korelaciju između stopa hospitalizacije i broja doza cjepiva”. Također, navode da “postoji znatno veća vjerojatnost da će mlađa dojenčad, u usporedbi sa starijom, biti hospitalizirana ili umrijeti nakon primanja cjepiva”. Autori su također potvrdili nedostatke trenutnih praksi testiranja cjepiva:

„Nisu provedene studije kojima bi se utvrdila sigurnost (ili učinkovitost) primjene višestrukih doza cjepiva u različitim kombinacijama kako je preporučeno u smjernicama CDC-a.“

Roditelje frustrira kontradiktorna i znanstveno nepotkrijepljena izjava o cijepljenju djeteta s više cjepiva odjednom na web stranici Američke akademije pedijatara (AAP) koja kaže: “Cjepiva su dobro istražena kako bi se potvrdilo da ih je posve sigurno davati odjednom.” Razumljivo je da su roditelji zbunjeni.

 

DTP cjepivo je u Africi donijelo više štete nego koristi

Mali broj znanstvenih istraživanja uspoređuje zdravstvene ishode cijepljene djece u odnosu na potpuno necijepljenu djecu. Tako je bilo sve do 2017. godine, kada je nedvojbeno najuznemirujući znanstveni rad ikad proveden na ovu temu, a dobiveni rezultati su se vrlo loše odražavali na globalne napore cijepljenja i otvorili ultimativno pitanje o cjepivima: Jesu li doista “sigurna i učinkovita”? Studija pod naslovom “Uvođenje cjepiva protiv difterije, tetanusa, pertusisa i oralnog poliomijelitisa među malu dojenčad u urbanoj afričkoj zajednici: prirodni eksperiment” objavljena je u recenziranom časopisu EBioMedicine.

Istraživači iz Istraživačkog centra za vitamine i cjepiva – Statens Serum Instituta (Danska) i Bandim Health Projecta pomno su proučili podatke iz zapadnoafričke države Guinea-Bissau. U ovoj studiji pomno su istraživali koncept NSE-a – “nespecifičnih učinaka” cjepiva – što je otmjeni način da se kaže da cjepiva mogu učiniti dijete osjetljivijim na druge infekcije. Podaci su otkrili:

„Smrtnost djece cijepljene DTP cjepivom je 5 puta viša od smrtnosti djece koja nisu cijepljena… Niti jedna prospektivna studija nije pokazala korisne učinke DTP-a na preživljavanje… DTP je najčešće korišteno cjepivo… Svi trenutno dostupni dokazi sugeriraju da DTP cjepivo može ubiti više djece zbog drugih uzroka nego što ih spasi od difterije, tetanusa ili hripavca… Iako cjepivo štiti djecu od ciljane bolesti, ono može istodobno povećati osjetljivost na nepovezane infekcije.”

Laički rečeno, ovi podaci govore da je dijete koje primi DTP cjepivo podložnije razbolijevanju od drugih infekcija. Život je rizik i nagrada. Kao stručnjak za rizični kapital, tijekom svoje karijere koristio sam rizik/nagradu da analiziram svaki posao koji sam sklopio. Roditelji bi trebali imati sve informacije koje su im potrebne, kako bi i oni mogli donijeti odluku o riziku/nagradi po pitanu svoje djece. Drugim riječima – informirani pristanak. Svaki roditelj na svijetu želi sigurnost i zdravlje za svoju djecu.

Možda nema znanstvenika koji je bio rječitiji i otvoreniji u raspravi o ovom pitanju od dr. Tetyane Obuhanych, koja je napisala knjigu „Iluzija cjepiva: Kako cijepljenje ugrožava naš prirodni imunitet i što možemo učiniti da povratimo svoje zdravlje“ u kojoj piše o problemu NSE-a od cjepiva. Dr. Obuhanych svjedočila je pred državnom skupštinom Kalifornije neposredno prije izglasavanja zakona kojim su cjepiva postala obvezna za pohađanje škole u Kaliforniji. Dr. Obuhanych je specijalizirala imunologiju, a sama kaže da je u početku svog obrazovanja bila “vrlo oduševljena konceptom cijepljenja, baš kao i svaki tipični imunolog”. Međutim, brzo je izgubila entuzijazam po pitanju cjepiva, primijetivši:

„Unatoč činjenici da biološka osnova prirodno stečenog imuniteta nije shvaćena, današnja medicinska praksa inzistira na umjetnoj manipulaciji imunološkog odgovora (a.k.a. imunizacija ili cijepljenje) kako bi se osigurao “imunitet” bez prolaska kroz stvarni proces bolesti. Proces izazvan cjepivom, iako ne nalikuje prirodnoj bolesti, ipak je proces bolesti sa svojim rizicima. I to nije imunitet koji stječemo cijepljenjem, već slabašni surogat imuniteta. Iz tog razloga cijepljenje u svojoj srži nije niti sigurna niti učinkovita metoda prevencije bolesti.“

Dr. Obukhanych je savršeno objasnila ono što smo naučili iz afričke studije, a to je da su djeca koja prolaze kroz proces umjetne bolesti izazvane cjepivom, zapravo, podložnija obolijevanju (a ponekad i umiranju) od drugih bolesti, jer je njihov imunološki sustav oslabljen i ugrožen na načine koje, zapravo, još ne razumijemo.

 

Cjepivo protiv denga groznice

Još jedan stvarni primjer neočekivanih nespecifičnih učinaka cjepiva (NSE) je skandal na Filipinima koji se dogodio krajem 2017. godine. Cjepivo protiv denga groznice, s kojim je cijepljeno više od 700 000 djece, zapravo je pogoršalo denga groznicu (često sa smrtnim ishodom) kod svih primatelja cjepiva koji prije nisu imali denga groznicu. Skandal je digao naciju na noge, a filipinski predsjednik Rodrigo Duterte oštro je osudio utjecaj farmaceutske industrije te preko svog glasnogovornika izjavio: “Nijedan kamen neće ostati neprevrnut u otkrivanju odgovornih za ovu besramnu javnozdravstvenu prijevaru koja je stotine tisuća mladih života dovela u opasnost.”

Nacionalni radio izvijestio je:

„Jedino cjepivo protiv denga groznice na svijetu naišlo je na prepreku, a zbog ove situacije neke zemlje ograničile su upotrebu cjepiva. Sanofi Pasteur, francuska tvrtka koja proizvodi cjepivo, prošlog je tjedna izrazila zabrinutost o sigurnosti cjepiva. Filipini su obustavili kampanju masovne imunizacije u kojoj je jednom dozom cjepiva cijepljeno već više od 700.000 djece. I brazilska vlada je pooštrila ograničenja za cijepljenje. „Cjepivo „Dengvaxia“ povećava rizik od smrtonosnog oblika denga groznice za ljude koji nikada nisu bili izloženi virusu“, napisao je Sanofi Pasteur u srijedu u svojoj izjavi.

Tvrtka kaže da je komplikacije otkrila nakon analize podataka iz šestogodišnje studije… Sanofi Pasteur potrošio je više od 1,5 milijardi dolara za razvoj Dengvaxie tijekom posljednja dva desetljeća. Cjepivo je trenutno odobreno u 19 zemalja, uključujući Kostariku, Salvador, Gvatemalu, Indoneziju, Meksiko i Tajland. Filipini su predvodili najambiciozniju i najskuplju kampanju cijepljenja djece. Više od 700.000 djece starije od 9 godina već je primilo jednu dozu cjepiva. U sljedećih nekoliko godina planirali su ih cijepiti s još dvije doze cjepiva.“

Manila Times bio je vrlo kritičan prema fijasku s cjepivom protiv denga groznice, okrivljujući bivšeg filipinskog predsjednika Aquina (koji je naredio masovno cijepljenje protiv denga groznice), citirajući istraživača denga groznice dr. Scotta Halsteada, koji je ironično izjavio: “Dogodilo se. Imamo cjepivo koje pojačava denga groznicu.”

 

Kanađani su postali podložniji bolesti zbog cjepiva protiv gripe

Vjerojatno je vrlo malo ljudi čulo za skandal s cjepivom protiv denga groznice, a sigurno ih još manje zna da je slična studija iz Kanade još 2015. godine primijetila fenomen oslabljenog imunološkog odgovora nakon cijepljenja protiv gripe. Istraživači sa Sveučilišta u Calgaryju su u članku “Kanadska studija otkrila je da cjepivo protiv gripe može povećati rizik od obolijevanja” objavljenom u Global News-u otkrili da je cjepivo protiv gripe u sezoni 2014. – 2015. godine imalo znatno bolji učinak kod ljudi koji nisu primili cjepivo protiv gripe prethodne godine. Drugim riječima – što ste više cjepiva protiv gripe primili, ono je slabije djelovalo.

U istom članku, član istraživačkog tima Sveučilišta u Calgaryju dr. Jim Dickinson objasnio je: “Negativna učinkovitost sugerira da je cjepivo učinilo ljude osjetljivijima na gripu. Moramo provesti dodatna istraživanja kako bismo razumjeli zašto se to dogodilo.”

Cjepivo protiv gripe primljeno svake godine uzastopno može promijeniti imunološki sustav na nepredvidive načine, a to su 2018. godine potvrdili i znanstvenici sa Sveučilišta Maryland koji su otkrili da primanje cjepiva protiv gripe povećava rizik od infekcije drugih osoba jer je količina virusa iz cjepiva protiv gripe koju izbacite disanjem i kihanjem bila 6 puta veća nego kod onih koji nisu primili cjepivo protiv gripe:

„Pronašli smo 6,3 ​​(95% CI 1,9–21,5) puta više raspršivanja aerosola kod osoba cijepljenih u tekućoj i prethodnoj sezoni u usporedbi s onima koji se u te dvije sezone nisu cijepili.“

 

Roditelji su zabrinuti zbog Gardasila

Gardasil, cjepivo namijenjeno sprječavanju širenja humanog papiloma virusa (HPV), najvažnije je Merckovo cjepivo. Merck je samo na Gardasilu ostvario više od 2 milijarde dolara prihoda u 2016. godini, što ga čini njegovim najprofitabilnijim cjepivom.

Gardasil se obično daje zdravim tinejdžericama, a porazne priče o kronično bolesnim i ozlijeđenim djevojkama nakon primanja tog cjepiva pojavile su se u svakoj zemlji u kojoj se primjenjuje. U Japanu, zemlji sa snažnom poviješću poštenja po pitanju nuspojava cjepiva, priče o ozljedama Gardasilom postale su ogroman javni skandal zbog čega su stope prihvaćanja cjepiva pale na ispod 1% (trenutačna stopa u SAD-u je preko 60% kod tinejdžerica). Krajem 2016. godine japanska skupina za nadzor industrije Medwatcher Japan objavila je oštro pismo kritizirajući, među ostalima, WHO (Svjetsku zdravstvenu organizaciju), za koju su smatrali da odobrava cjepivo Gardasil bez priznavanja sve većeg broja znanstvenih dokaza o visokim stopama teških nuspojava:

„Osim Japana i druge su zemlje ukazale na velike probleme sa sigurnošću cjepiva protiv HPV-a. Ignoriranje ovih “nezgodnih” činjenica u pokušaju promicanja cijepljenja protiv HPV-a u suprotnosti je s primarnom odgovornošću WHO-a, a to je nepristrana procjena rizika i koristi… Prijavljene ozbiljne nuspojave uključuju različite, složene, višesistemske simptome kao što su:

konvulzije; poremećaj svijesti; sustavna bol, uključujući glavobolju, mialgiju, artralgiju (bol zglobova), bol u leđima i druge vrste boli; motorna disfunkcija (kao što je paraliza), mišićna slabost, iscrpljenost i nevoljni pokreti (tikovi, tremor); utrnulost i senzorni poremećaj; autonomni simptomi koji uključuju vrtoglavicu, hipotenziju, tahikardiju, mučninu, povraćanje i proljev; respiratorna disfunkcija koja uključe dispneju (teškoće u disanju) i astmu; endokrini poremećaji kao što je menstrualni poremećaj i hipermenoreja; preosjetljivost na svjetlo i zvuk; psihološki simptomi, uključujući tjeskobu, frustraciju, halucinacije i prejedanje; veća moždana disfunkcija i kognitivna oštećenja, uključujući oštećenje pamćenja, dezorijentiranost i gubitak koncentracije; poremećaji spavanja, hipersomnija i narkolepsija.

U nekim slučajevima ovi simptomi otežavaju učenje i rezultiraju ekstremnim umorom i smanjenom motivacijom, što negativno utječe na svakodnevni život.“

Tijekom 2017. godine žestoka rasprava o Gardasilu je često bila vijest na naslovnim stranicama u Irskoj jer je dobro organizirana skupina roditelja “Regret” pretvorila raspravu o Gardasilu u nacionalno pitanje. U kasnu jesen 2017. godine Irish Times je izvijestio da je “stopa cijepljenja pala s visokih 87% na 50%. Svaki daljnji pad vjerojatno će dovesti u pitanje ekonomsku, medicinsku i političku opravdanost programa” i da je, prema podacima koje je prikupilo državno tijelo za nadzor lijekova, gotovo 650 djevojaka u Irskoj izjavilo da im je potrebna medicinska intervencija ili liječenje nakon što su primile cjepivo protiv HPV-a”.

2017. godine objavljena je meta-analiza kliničkih ispitivanja Gardasila u kojoj se navodi da su “dva najveća randomizirana ispitivanja otkrila značajan broj ozbiljnih nuspojava u dijelu studije s testiranjem cjepiva protiv HPV-a”. Studija pod nazivom “Ozbiljne nuspojave nakon cijepljenja protiv HPV-a: kritički pregled randomiziranih ispitivanja i nizova slučajeva nakon stavljanja na tržište”, zaključila je: “Ovi nalazi izazivaju daljnju sumnju u sigurnost cjepiva protiv HPV-a.”

Merckovo najvažnije cjepivo koje dobiva oštre kritike sa svih strana svijeta moglo bi poslužiti za ubrzavanje obračuna s cjepivima općenito, a možda potpunije rasvijetliti i autizam. Gardasil ima nešto zajedničko s većinom cjepiva koja se daju dojenčadi – vrlo visoku razinu aluminijskog adjuvansa.

 

Cjepiva su povezana s autoimunim bolestima

Autizam bi mogao biti samo vrh ledenog brijega iza niza neuroloških i fizičkih poremećaja koji utječu na našu djecu, a čija je učestalost na razini epidemije. Autoimuna stanja – astma, dijabetes, alergije na hranu, ekcemi, itd. – rastu sličnom brzinom kao i autizam. Mogu li iza eksplozije ovih poremećaja i stanja također stajati cjepiva? Prema mnogim znanstvenicima – apsolutno mogu.

Evo jednog primjera. Znanstvenici sa Sveučilišta u Virginiji povukli su izravnu crtu, poveznicu između aluminija koji se u cjepivima koristi za stimulaciju imunološkog sustava i „eksplozije“ alergija na hranu, navodeći da je “era alergije na hranu započela s postmilenijskom generacijom, istom onom koja je primila nova cjepiva tijekom ranog djetinjstva. Mnoga od tih cjepiva sadrže aluminij, pomoćno sredstvo za koje se zna da izaziva alergijske fenotipove”. O aluminiju i autizmu sam napisao opširan članak koji možete pročitati ovdje (prevedeno na hrvatski jezik).

Alergolozi znaju da je ubrizgavanje sastojaka cjepiva najbrži način izazivanja alergije na hranu kod štakora. U norveškoj studiji “Razvoj i karakterizacija učinkovitog modela alergije na hranu kod smeđih norveških štakora” znanstvenici su željeli otkriti najbrži način izazivanja alergije na hranu kod laboratorijskih štakora kako bi na njima mogli proučavati različite lijekove za suzbijanje alergije na hranu. Budući da se štakori ne rađaju s alergijama na hranu, najučinkovitija metoda bila je jasna: ubrizgajte štakorima proteine ​​jaja i aluminijski adjuvans i oni će uskoro biti alergični na jaja.

Postoji čak i udžbenik (izdavačke tvrtke Wiley & Sons) pod naslovom „Vaccines and Autoimmunity“, knjiga koja “istražuje ulogu adjuvansa, posebno aluminija, u različitim cjepivima i njihovu sposobnost induciranja različitih autoimunih stanja kod genetski sklone osobe”. Koautor knjige dr. Yehuda Shoenfeld smatra se najvećim svjetskim autoritetom na području istraživanja autoimunosti, a njegova javna upozorenja o nuspojavama cjepiva su vrlo izravna:

“Zbog njihovih štetnih učinaka, ne treba uopće dovoditi u pitanje potrebu za sigurnijim adjuvansima koja će se koristiti u cjepivima.”

Necijepljena djeca su zdravija – otkrivaju rezultati 6 provedenih studija

Prva studija koja je uspoređivala cijepljenu i necijepljenu djecu objavljena je 2000. godine. Iako autizam nije bio nešto što je studija razmatrala, ipak ga je otkrivala. Studija Škole za javno zdravstvo UCLA pod nazivom “Effects of Diphtheria-Tetanus-Pertussis or Tetanus Vaccination on Allergies and Allergy-Related Respiratory Symptoms among Children and Adolescents in the United States“ posebno je promatrala DTP cjepivo kako bi vidjeli može li biti odgovorno za alergije i simptome povezane s alergijama, poput astme. Promatrajući više od 13 000 djece, studija je otkrila sljedeće:

„Cijepljenje protiv DTP-a ili tetanusa kod djece u SAD-u povezano je s astmom ili drugim alergijama i simptomima povezanim s alergijama… Pod pretpostavkom da je procijenjeni učinak cijepljenja nepristran, 50% dijagnosticiranih slučajeva astme (2,93 milijuna) kod djece i adolescenata u SAD-u bilo bi spriječeno da nisu bili cijepljeni DTP-om ili cjepivom protiv tetanusa.“

Dakle, prva studija koja je uspoređivala cijepljenu i necijepljenu skupinu pronašla je dramatičnu razliku u stopama astme i alergija među cijepljenom skupinom, toliku da su mislili da bi neprihvaćanje DTP cjepiva moglo smanjiti slučajeve astme za 5%! Imajte na umu da mnoga djeca s autizmom pate od tzv. komorbiditeta, poput astme, alergija i drugih autoimunih stanja.

2008. godine u drugoj studiji koja je proučavala skupinu necijepljene djece istraživačice javnog zdravstva Carolyn Gallagher i Melody Goodman iz SUNY Stony Brooka proučavale su moguću vezu između cjepiva protiv hepatitisa B i potrebe posebnog programa školovanja. Imaju li djeca koja prime punu seriju cjepiva protiv hepatitisa B (tri odvojena cjepiva, prvo se često daje prvog dana života (u SAD-u)) veću vjerojatnost da će završiti s potrebom posebnog školskog programa od djece koja nisu primila nijedno cjepivo protiv hepatitisa B? Studija “Hepatitis B Triple Series Vaccine and Developmental Disability in US Children Aged 1–9 Years” objavljena je u časopisu Toxicological and Environmental Chemistry, a rezultati su bili prilično jasni: djeca koja su primila cijelu serija cjepiva protiv hepatitisa B imala su do 9 puta veću vjerojatnost za potrebom posebnog školskog programa obrazovanja:

„Ova je studija pronašla statistički značajne dokaze koji sugeriraju da su dječaci u SAD-u koji su cijepljeni trostrukom serijom cjepiva protiv hepatitisa B… bili podložniji razvojnim poteškoćama nego necijepljeni dječaci… Izgledi da će dobiti EIS (pohađanje škole po posebnom programu obrazovanja) bili su približno devet puta veći za cijepljene dječake (n = 46) nego za necijepljene dječake (n = 7), nakon stratifikacije.“

Isti istraživači sa SUNY Stony Brooka objavili su još jednu studiju 2010. godine, a ovaj put su promatrali odnos između primanja serije cjepiva protiv hepatitisa B i autizma. Studija “Hepatitis B Vaccination of Male Neonates and Autism Diagnosis”, objavljena u prestižnom časopisu Journal of Toxicology and Environmental Health, ponovno je donijela vrlo jasne zaključke:

“Dječaci cijepljeni kao novorođenčad imali su trostruko veće izglede za dijagnozu autizma u usporedbi s dječacima koji nikada nisu cijepljeni ili su cijepljeni nakon prvog mjeseca života.”

Novinar David Kirby napisao je za Huffington Post:

„Studija će biti među prvim sveučilišnim studijama koje ukazuju na povezanost između cjepiva i povećanog rizika od autizma, a to bi bilo u izravnoj suprotnosti sa svim onim studijama MMR-a i timerosala koje, navodno, nisu pronašle takvu vezu.“

Dva rada Goodmana i Gallaghera o hepatitisu B izazvala su veliku zabrinutost. Upoznao sam pedijatre koji smatraju da je upravo cjepivo protiv hepatitisa B izazvalo epidemiju neuroloških poremećaja i autoimunosti koju sada vidimo kod naše djece. Hepatitis B je prvo cjepivo uvedeno nakon što je Kongres 1986. godine proizvođače cjepiva oslobodio od odgovornosti. Cjepivo sadrži visoku dozu aluminija, za koji vjerujem da je primarni uzrok autizma, a često se daje bebama prvog dana života i mnogi imunolozi smatraju da je to velika pogreška. Ove dvije studije izazivaju veliku zabrinutost, a pretpostavljam da niste ni znali da postoje, što dodatno potvrđuje moje mišljenje o znanstvenicima i PR tvrtkama.

Međutim, 2017. godine dogodilo se nešto nevjerojatno. Objavljene su dvije odvojene studije koje uspoređuju cijepljenu i potpuno necijepljenu djecu. Za razliku od gornjih studija Goodmana i Gallaghera, koje su istraživale samo jedno cjepivo (dok ostatak statusa cijepljenja djeteta nije uzet u obzir), ove dvije nove studije ispunile su “zlatni standard” – pronašle su djecu koja nikada nisu primila nijedno cjepivo i promatrale njihovo zdravstveno stanje na razne načine. Istraživači javnog zdravstva sa Sveučilišta Jackson State prvotno su planirali objaviti jednu studiju, sve dok nisu pogledali podatke o prijevremeno rođenoj djeci i zaključili da su podaci o razlici u zdravstvenim ishodima cijepljene i necijepljene nedonoščadi toliko dramatični da zaslužuju zasebnu studiju.

Prva revolucionarna studija pod naslovom “Pilot komparativna studija o zdravlju cijepljene i necijepljene američke djece u dobi od 6 do 12 godina” objavljena je u Journal of Translational Science, a njezini su rezultati bili toliko razorni za američki program cijepljenja da nijedan medij u zemlji nije popratio njihovo objavljivanje. Rezultati usporedbe cijepljene i potpuno necijepljene djece nisu bili nikakvo iznenađenje za moju obitelj ili bilo kojeg od roditelja djeteta s autizmom koje poznajem, ali možda bi iznenadili druge:

„Kod cijepljene djece postojala je manja vjerojatnost dijagnosticiranja vodenih kozica (varičela) i hripavca nego kod necijepljene, ali je postojala veća vjerojatnost da će im biti dijagnosticirana upala pluća, upala srednjeg uha, alergije i NDD (neurorazvojni poremećaji). Nakon stratifikacije – cijepljenje, muški spol i prijevremeni porod ostali su značajno povezani s NDD-om.“

Točnije, utvrđeno je da cijepljena djeca imaju četiri puta veću vjerojatnost razvoja autizma. Sjetio sam se citata dr. Daniela Neidesa s klinike Cleveland, koji se pitao – radimo li kompromise koji nisu vrijedni toga? Rekao je:

“Neka od cjepiva pomogla su u smanjenju učestalosti dječjih zaraznih bolesti (kao što su vodene kozice i hripavac, iz gornje studije)… ali na račun neuroloških bolesti, poput autizma i ADHD-a, koje rastu alarmantnom brzinom.”

Autori iz Jackson State-a u istom časopisu su objavili i studiju koja se bavi samo prijevremeno rođenom djecom „Preuranjeni porod, cijepljenje i neurorazvojni poremećaji: Studija presjeka cijepljene i necijepljene djece od 6 do 12 godina”. Rezultati su bili uznemirujući, jer su istraživači otkrili da prijevremeno rođena cijepljena djeca imaju 14 puta veću vjerojatnost nastanka neurorazvojnih poremećaja! Autori su bili opravdano zabrinuti:

„Prijevremeni porod u kombinaciji s cijepljenjem, međutim, bio je povezan sa sinergističkim povećanjem izgleda za NDD, što ukazuje na mogućnost da bi cijepljenje moglo ubrzati nepovoljne neurorazvojne ishode kod nedonoščadi. Ovi rezultati daju indicije za epidemiologiju i uzročnost NDD-a, ali dovode u pitanje sigurnost trenutnog programa cijepljenja nedonoščadi.“

2020. godine dr. Brian Hooker i Neil Miller podigli su studije o necijepljenoj djeci na novu razinu promatrajući stvarne podatke iz ordinacije pedijatra koji je imao veliki broj necijepljenih pacijenata. Studija „Analiza zdravstvenih ishoda cijepljene i necijepljene djece: kašnjenje u razvoju, astma, infekcije uha i gastrointestinalni poremećaji“ zaključila je upravo ono što je do sada već prilično poznato:

Cijepljenje prije 1 godine starosti djeteta bilo je povezano s povećanim izgledima zaostajanja u razvoju (OR = 2,18, 95% CI 1,47-3,24), astme (OR = 4,49, 95% CI 2,04-9,88) i infekcija uha (OR = 2,13, 95% CI 1,63-2,78). U analizi kvartila ispitanici su grupirani prema broju doza cjepiva primljenih u prvoj godini života. U usporedbi s Kvartilom 1, primijećeni su veći omjeri izgleda u Kvartilima 3 i 4 (gdje je primljeno više doza cjepiva) za sva četiri razmatrana zdravstvena stanja,. U vremenskoj analizi, kašnjenja u razvoju pokazala su linearni porast kako su dobne granice rasle od 6 do 12 do 18 do 24 mjeseca starosti (ORs = 1,95, 2,18, 2,92 odnosno 3,51). Nešto viši OR također je primijećen za sva četiri zdravstvena stanja kada je vrijeme dijagnoze produljeno s ⩾ 3 godine starosti na ⩾ 5 godina starosti.

Zaključak: U ovoj studiji, koja je omogućila samo izračun neprilagođenih promatračkih asocijacija, primijećeni su veći OR unutar cijepljene u odnosu na necijepljenu skupinu za kašnjenje u razvoju, astmu i infekcije uha. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumio cijeli spektar zdravstvenih učinaka povezanih s cijepljenjem u djetinjstvu.“

Šest odvojenih studija od kojih svaka uspoređuje skupinu cijepljene djece sa skupinom necijepljene djece, barem za jedno cjepivo. Pretpostavljam da većina čitatelja prvi put vidi bilo koju od ovih studija. Mislim da bi bilo pošteno pitati: “Zašto?” Odgovor je jednostavan: studije koje bi mogle naštetiti financijskim rezultatima farmaceutskih tvrtki ili naštetiti ugledu službenika javnog zdravstva ili posramiti pedijatre ne objavljuju se u medijima koji imaju ogromne prihode od oglašavanja proizvoda farmaceutskih tvrtki.

 

Cjepiva nisu smanjila incidenciju ospica

Ideja da su cjepiva spasila čovječanstvo ne može se podržati činjenicama, ali vrijedi se pozabaviti dvjema bolestima o kojima svi govore kad god se vodi rasprava o cjepivu: ospicama i dječjom paralizom.

Neposredno prije pokretanja nacionalnog programa cijepljenja protiv ospica, tri vodeća znanstvenika iz tadašnje Službe za javno zdravstvo (današnji CDC) su 1. studenog 1966. godine održala prezentaciju u San Franciscu na godišnjem sastanku Američke udruge za javno zdravstvo. Prezentaciju je vodio dr. David J. Sencer, koji je u to vrijeme imao titulu šefa Nacionalnog centra za zarazne bolesti PHS-a. Pridružio mu se njegov pomoćnik dr. H. Bruce Dull, kao i šef epidemiologije PHS-a dr. Alexander Langmuir. Pošteno je reći da u tom trenutku nitko nije znao više o virusu ospica od ova tri znanstvenika. Znanstvenici PHS-a iskoristili su godišnji sastanak APHA-e kako bi objavili planove za ambiciozni nacionalni program, s nadom da će iskorijeniti ospice do kraja 1967. godine.

Svoju prezentaciju pretvorili su u izvješće pod naslovom “Epidemiološka osnova za iskorjenjivanje ospica u 1967. godini”, a neke od izjava koje su dali u današnje vrijeme bi dovele do toga da se liječniku zabrani istup u glavnim medijima jer je čak i jedan slučaj ospica razlog za paniku, a priče o epidemiji često dospiju u nacionalne vijesti. Zapravo, novopečeni roditelj mogao bi pomisliti da su ospice poput ebole, osim što nisu, kao što su znanstvenici PHS-a vrlo jasno i rekli još 1966. godine:

“Stoljećima je virus ospica održavao izuzetno stabilan ekološki odnos s čovjekom. Kliničku sliku bolesti karakterizira sindrom značajne postojanosti i umjerene težine. Komplikacije su rijetke, a uz odgovarajuću medicinsku skrb smrtni ishod je rijedak.”

U 1950-ima i 1960-ima, čak i bez cjepiva, izbijanja ospica događala su se tek svakih nekoliko godina, u donekle pouzdanom ciklusu. Primijetili su da se “u velikim naseljenim središtima, kao što su gradovi ili cijela gradska područja, epidemije ospica ponavljaju u ciklusima od 2 do 3 godine.” Također su uspostavili prag cijepljenja za iskorjenjivanje ospica znatno ispod stope od 95%, koju službenici javnog zdravstva koriste danas. Rekli su da je “očito da kada je razina imuniteta viša od 55%, epidemije se ne razvijaju”.

Važno je napomenuti da je i prije uvođenja cjepiva stopa smrtnosti od ospica u SAD-u već pala za otprilike 99,96% (skoro 100%) u odnosu na svoj vrhunac sredinom 19. stoljeća. 1960. godine stopa smrtnosti od ospica bila je 0,23 na 100.000 ljudi (0,00023%). Za usporedbu, u istoj godini stopa smrtnosti od astme bila je preko deset puta veća od smrtnosti od ospica.

2013. godine u American Journal of Public Health objavljen je rad “Cijepljenje protiv ospica prije cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole” u kojem se govori o povijesti cjepiva protiv ospica, a uključeno je mnogo sličnih zapažanja o povijesti ospica, kao i mišljenja roditelja i liječnika da su ospice “neugodne, ali neizbježne”:

„Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća bilo je jasno da će cjepivo protiv ospica uskoro biti dostupno. Iako su ospice bile (i ostale) smrtonosna bolest u zemljama u razvoju, u SAD-u i zapadnoj Europi to više nije bio slučaj. Mnogi roditelji i mnogi liječnici smatrali su ospice neizbježnom fazom razvoja djeteta…

Do 1960. godine, zahvaljujući korištenju antibiotika i poboljšanju životnih uvjeta, smrtnost od ospica u industrijaliziranim zemljama bila je u stalnom opadanju… Roditelji su ospice uglavnom doživljavali kao neugodan, iako više-manje neizbježan dio djetinjstva. Mnogi liječnici primarne zdravstvene zaštite dijelili su ovo mišljenje.“

Neki bi mogli reći: „Pa što?”, čak i ako su se ospice smatrale blagom i neizbježnom bolešću u djetinjstvu, nije li nam kao društvu bolje ako imamo još manje ospica? Ali mislim da bismo svi trebali biti sumnjičavi prema ekstremnom širenju straha koji se stvara u medijima svaki put kad se pojavi čak i samo jedan slučaj ospica i postaviti pitanje: “Tko stvara svu paniku?” Također, moramo biti iskreni o nuspojavama od MMR cjepiva i odlučiti nadmašuju li one prednosti smanjenja učestalosti blage dječje bolesti. Velika grupa liječnika u Californiji, koji se nazivaju „Liječnici za informirani pristanak“, kaže sljedeće:

„Ne postoje dokazi da cjepivo protiv ospica smanjuje smrtnost ili trajni invaliditet od ospica. Upute iz pakiranja cjepiva postavljaju pitanje o sigurnosnom testiranju kancerogenosti, genetskih mutacija i smanjene plodnosti. Iako VAERS prati neke štetne događaje, previše je neprecizan za mjerenje rizika od ospica. Klinička ispitivanja ne mogu otkriti manje uobičajene nuspojave, a epidemiološke studije ograničene su učincima slučajnosti i mogućim zbunjujućim faktorima.

Studije o sigurnosti cjepiva protiv ospica nemaju posebnu statističku snagu. U pregledu više od 60 studija o cjepivima protiv ospica, provedenih za Cochrane knjižnicu, navodi se sljedeće: “Dizajn i izvještavanje o sigurnosnim ishodima u studijama MMR cjepiva, kako prije tako i nakon stavljanja na tržište, uglavnom su neadekvatni.” Budući da su trajne posljedice (naslijeđe) ospica, osobito kod osoba s normalnom razinom vitamina A, tako rijetke, razina točnosti dostupnih istraživačkih studija nije dovoljna da dokaže da cjepivo uzrokuje manje smrti ili trajnih ozljeda nego oboljenje od ospica.“

To je prilično značajna izjava skupine liječnika. Kažu da ne postoji jednadžba rizika/benefita za cjepivo protiv ospica.

 

Što je s poliom (dječjom paralizom)?

Nije pretjerano reći da je moderna industrija cjepiva izgrađena na ugledu koji cjepivo protiv dječje paralize nosi do danas jer je spasilo djecu svijeta od pošasti dječje paralize. Ništa ne izaziva emocije kao dječja paraliza, posebno za onoga tko je proživio strahove od dječje paralize 1940-ih i 50-ih. Slike djece sa željeznim plućima, gipsom i korištenjem štaka za hodanje su najstrašnije zabilježene slike o bilo kojoj zaraznoj bolesti u modernom dobu, a dječja paraliza se uvijek spominje kad god izbiju rasprave o cjepivima.

Okončanje epidemije dječje paralize je epsko postignuće cjepiva, a održavanje čistoće i jednostavnosti narativa da su cjepiva okončala epidemiju dječje paralize ključno je za održavanje slike o cjepivima kao nepogrešivima i neophodnima za čovječanstvo. Ipak, postoji nekoliko neodgovorenih pitanja o dječjoj paralizi koja duboko dovode u pitanje narativ da je cjepivo protiv dječje paralize spasilo svijet:

Zašto je poliovirus, dobro poznati i prilično blagi enterovirus, iznenada izazvao razornu epidemiju u kasnim 1940-ima i ranim 1950-ima? Za većinu je infekcija poliovirusom manje bitan događaj, ali kod malog broja ljudi (možda 1 – 2%) virus nekako ulazi u živčani sustav, gdje može biti daleko opasniji, a ponekad i smrtonosan. Epidemije su uglavnom bile ograničene na mjesece s toplijim vremenom, a prevalencija slučajeva bila je veća u poljoprivrednim područjima. Jesu li neke od ovih činjenica povezane?

Je li DDT „doveo“ poliovirus do živčanog sustava? U studenom 1953. godine dr. Morton S. Biskind dao je prilično jasan odgovor u časopisu American Journal of Digestive Diseases. Njegov poznati rad “Public Health Aspects of the New Insecticides” nije ni jednom riječju razjasnio što je uzrokovalo pretvaranje blagog poliovirusa u paralitički poliomijelitis: DDT. Insekticid, koji je prvi put korišten 1945. godine, postao je sveprisutan u SAD-u, iako je javno zdravstvo 1951. godine upozorilo koliko je njegova uporaba rizična:

DDT je ​​otrov odgođenog djelovanja. Zbog činjenice da se nakuplja u tjelesnim tkivima, osobito kod žena, opetovano udisanje ili gutanje DDT-a predstavlja izrazitu opasnost po zdravlje. Štetni učinci očituju se uglavnom u jetri, slezeni, bubrezima i leđnoj moždini… Djeca i dojenčad mnogo su osjetljivija na trovanje od odraslih.”

Može li uporaba DDT-a objasniti trendove izbijanja dječje paralize? Prskanje DDT-om bilo je mnogo češće u toplim mjesecima. Mnogi od prvih slučajeva dječje paralize dogodili su se u poljoprivrednim područjima. Bilo je mnogo primjera slučajeva za usporedbu i kontrast: Izrael, koji je kasnio s uvođenjem DDT-a (ranih 1950-ih), kasnio je s epidemijom dječje paralize. Na Filipinima su američke trupe koristile DDT u vojnim bazama i imale su visoku incidenciju poliomijelitisa, ali domoroci, koji žive izvan baze, nisu.

Što je najvažnije, dr. Biskind je u svom članku objasnio da je biološka znanost objavljena 1944. i 1947. godine pokazala da je DDT učinio upravo ono što je živčani sustav učinilo osjetljivim na prerastanje poliovirusa u poliomijelitis: proizveo je “degeneraciju stanica prednjeg roga leđne moždine kod životinja”. Ove stanice na vrhu kralježnice ključna su ulazna točka u kralježnicu, gdje poliovirus, zatim, stvara upalu mijelinske ovojnice i dolazi do razvoja poliomijelitisa.

Nakon što je biološka vjerodostojnost bila čvrsto utvrđena, dr. Biskind je u svom članku postavio najvažnije pitanje o epidemiji dječje paralize: „Kada je populacija izložena kemijskom agensu, za kojeg se zna da kod životinja uzrokuje lezije na leđnoj moždini, nalik lezijama dječje paralize kod ljudi, a nakon toga incidencija potonje bolesti naglo raste i održava svoj epidemijski karakter iz godine u godinu, je li nerazumno sumnjati na etiološku vezu?”

Zašto dječja paraliza uporno opstaje u zemljama poput Indije, iako su mnoga indijska djeca cijepljena petnaest ili više puta do svoje pete godine? U Indiji, gdje dječja paraliza uporno opstaje čak i kad sva djeca primaju čak 20-ak cjepiva protiv dječje paralize, DDT je i dalje u širokoj upotrebi.

Je li dječja paraliza opala gotovo paralelno sa smanjenjem i konačnom zabranom korištenja DDT-a u SAD-u? Da. U SAD-u, zapravo, nije bilo slučajeva dječje paralize od 1979. godine. EPA je zabranila korištenje DDT-a 1972. godine.

Može li “provokacija dječje paralize” također objasniti porast dječje paralize? Ono što je jasno u vezi s prerastanjem poliovirusa  u poliomijelitis je da virus na neki način mora moći uskočiti u živčani sustav. Čini se da je DDT moćna pratnja, s obzirom na njegovu sposobnost degeneracije leđne moždine. Još jedna potencijalna pratnja je ono što je poznato kao “provokacija dječje paralize”, teorija koja je nedavno prešla s hipoteze na biološku činjenicu. Članak sa Sveučilišta Cambridge objašnjava: “1998. godine znanstvenici dr. Matthias Gromeier i Eckard Wimmer uspjeli su dokazati da ozljeda tkiva uzrokovana određenim injekcijama omogućuje polio virusu lak pristup živčanim kanalima, čime se povećava njegova sposobnost da izazove paralizu.”

Studija “Mehanizam poliomijelitisa provociranog ozljedama” objašnjava: “Koristeći mišji model razvijen za proučavanje poliomijelitisa, pokazali smo da mišićna trauma izazvana višestrukim injekcijama može dovesti do brzog napredovanja PV-inducirane paralize, pojačane regulacije virusnih replikacija u određenim tkivima i ubrzanje progresije histopatoloških lezija. Stoga, naši podaci pružaju izravan eksperimentalni dokaz za koncept PPM-a (provocirani poliomijelitis).”

Autori studije postavili su vrlo zabrinjavajuće pitanje: Što ako je sam čin ponovljenog cijepljenja ono što dovodi do poliomijelitisa u zemljama u razvoju?

“Poznato je da ozljeda skeletnih mišića stvara predispoziciju za neurološke komplikacije istodobnih infekcija poliovirusom. Ovaj fenomen, nazvan ‘provocirani poliomijelitis’, nastavlja uzrokovati brojne slučajeve dječje paralize zbog davanja nepotrebnih cjepiva djeci u područjima gdje je poliovirus endemičan. Nedavno je objavljeno da intramuskularne injekcije također mogu povećati vjerojatnost paralitičkog poliomijelitisa povezanog s cjepivom kod primatelja živih, atenuiranih cjepiva protiv poliovirusa.”

Tijekom 1950-ih „eksplodirao“ je i broj operacija vađenja krajnika kod djece, a djeca koja su bila podvrgnuta operaciji imala su tri puta veću vjerojatnost za razvoj dječja paralize.

Ukidanje DDT-a moglo je imati isto, ako ne i više, veze sa smanjenjem slučajeva dječje paralize u SAD-u kao i cjepivo. Post na blogu novinara Dana Olmsteda i oca autizma Marka Blaxilla pod naslovom “Doba dječje paralize” razmatra upravo ovo pitanje – je li priča koju su nam pričali o dječjoj paralizi previše pojednostavljena? Autori tvrde “da je isključivi fokus na klice i nespremnost da se istražuju nove i potencijalno „neugodne“ ideje izvan medicinske ortodoksije (kao ideja da je DDT okidač poliomijelitisa) neadekvatna strategija kada se radi o modernim bolestima”. Pojednostavljeno stajalište da se epidemije poput dječje paralize mogu pobijediti samo cjepivom moglo bi spriječiti holističko razumijevanje načina borbe protiv bolesti:

„Pobjeda nad epidemijama poliomijelitisa znači da je naše razumijevanje dječje paralize ostalo na razini razumijevanja iz 1955. godine. Malo je bolesti koje su potpuno pobijeđene, barem u SAD-u, dok istovremeno nisu potpuno shvaćene, a to nije dobar ishod. Mnoga važna pitanja tako ostaju otvorena – zašto je došlo do izbijanja bolesti, zašto je obrazac zaraze bio toliko netipičan za zaraznu bolest – znanstvenici su dopustili da neke loše ideje postanu konvencionalna „mudrost“, dok su neke važne ideje odbačene…

Povezanost drugih bolesti s pesticidima i toksinima iz okoliša općenito se sporo otkriva… Počast patnjama žrtava poliomijelitisa odaje se učenjem svih lekcija, uključujući opasnost od toksina iz okoliša i opasnost ignoriranja njihove uloge u modernoj bolesti.

Rizično je usmjeriti svu našu energiju na cijepljenje kao da se radi o čarobnom štapiću jer imamo temeljnu etičku obvezu traženja istine bez straha ili naklonosti. Tek tada možemo shvatiti pravu prirodu bolesti s kojima se suočavamo ovdje i sada, u rasponu od autizma preko Parkinsonove bolesti do postojanosti samog poliomijelitisa. Tek tada možemo početi sprječavati takve katastrofe kao što je doba dječje paralize.“

Neki se sigurno pitaju – ako mogu kritizirati cjepivo protiv dječje paralize, kažem li doista da nijedno cjepivo nije vrijedno? Mislim da svako cjepivo treba procijeniti prema vlastitim zaslugama, baš kako su Liječnici za informirani pristanak učinili svojom analizom podataka. Ponekad rizici od cjepiva nadmašuju potencijalne koristi, ali prosječnom roditelju je vrlo teško utvrditi te činjenice. Povijest cijepljenja mora biti prikazana na pošteniji i transparentniji način. Konačno, odnos između čovjeka i zarazne bolesti vjerojatno je daleko kompliciraniji i isprepleteniji nego što nam je poznato.

Što ako u određenim bolestima postoji sinergijska komponenta, a to bi značilo da one, zapravo, čine vaš imunološki sustav dugoročno robusnijim? To vam može zvučati ezoterično, ali znanstvenici agresivno slijede upravo ovaj pristup, a rezultati potiču na razmišljanje. Studija iz 2010. godine “Zaušnjaci i rak jajnika: Moderna interpretacija povijesne povezanosti” otkrila je da bi osoba koja je imala zaušnjake (drugi “M” u MMR cjepivu) mogla biti manje osjetljiva na rak jajnika.

Studija iz 1998. godine pokazala je da djeca koja su imala ospice i druge “febrilne zarazne dječje bolesti” imaju manji rizik od raka u odrasloj dobi. Studija objavljena 2000. godine u British Journal of Cancer otkrila je da su ospice u djetinjstvu dovele do manjeg rizika od Hodgkinove bolesti i da su bolesti u djetinjstvu općenito dovele do niže stope raka: „Ovi rezultati podupiru prethodne dokaze da rano izlaganje infekciji štiti od HD (Hodgkinove bolesti).“ Studija kanadskih znanstvenika iz 2005. godine proučavala je mnoge studije i otkrila da “infekcije mogu igrati paradoksalnu ulogu u razvoju raka jer su kronične infekcije često tumorogene, a akutne infekcije su antagonisti raka”, što znači da izloženost zaraznim dječjim bolestima smanjuje rizik od raka. 2016. godine Baylorovi znanstvenici “izvijestili su o obrnutom odnosu između povijesti vodenih kozica i glioma, vrste tumora mozga, što znači da djeca koja su imala vodene kozice mogu imati manju vjerojatnost nastanka tumora na mozgu”.

Što ako određene bolesti i naš imunološki sustav stvarno imaju sinergijski odnos? Što ako je priroda, zapravo, kompliciranija nego što mislimo?

Postoje mnogi roditelji koji, čak i nakon što pročitaju i shvate pravu povijest dječje paralize, misle da trebaju cijepiti svoje dijete protiv te bolesti. Nemam osobnih problema s tim. Moj problem je s pretjeranom, jednostranom, besprijekornom poviješću cjepiva koja se prezentira roditeljima, a mantra “sigurno i učinkovito” obija se roditeljima o glavu i obeshrabruje kritičko razmišljanje. Ako ne možemo iskreno govoriti o cjepivima, onda, zaista, ne možemo govoriti o tome kako okončati epidemiju autizma. I to je, zapravo, moja kritika, s tim imam problem. To me pretvorilo u ljutitog oca.

 

Savršen krug poricanja

Po mom mišljenju, ozljede od cjepiva se naočigled skrivaju, uglavnom zbog načina na koji se cjepiva testiraju i prate. Ozljede od cjepiva loše se shvaćaju već na prvoj liniji obrane – kod pedijatara. Razmislimo na trenutak o ovom savršenom “krugu poricanja”:

Testiraju se pojedinačne doze cjepiva, a nuspojave se prate i promatraju samo nekoliko dana nakon primjene. Na ovaj način stanja za koja je potrebno vrijeme da se manifestiraju, što bi bila većina autoimunih i neuroloških stanja, nikada neće biti obuhvaćena testiranjem sigurnosti. Dalje, istraživanje je pokazalo da se u sustavu za bilježenje nuspojava (VAERS) bilježi manje od 1% svih ozljeda cjepiva.

Dodajmo i to da pedijatri nisu obučeni za identificiranje ozljeda od cjepiva, djelomično zato što su testiranje sigurnosti i izvještavanje vrlo neadekvatni. I na kraju, roditelji uopće ne znaju što se događa kada njihovo dijete ima reakciju. Kada razmišljate o ovom krugu poricanja, možete vidjeti kako se epidemija ozljeda od cjepiva može naočigled skrivati.

Liječnici izražavaju zabrinutost

Dok sam gledao kako zdravlje moga sina propada počeo sam pomno istraživati ​​cjepiva i bio sam šokiran brojem liječnika i znanstvenika koji su javno izražavali ozbiljnu zabrinutost o tome jesu li cjepiva doista “sigurna i učinkovita” i to rade već desetljećima. Dr. Robert Mendelsohn bio je najpoznatiji američki pedijatar 1970-ih i 80-ih godina. Imao je više od 500 televizijskih i radijskih nastupa, napisao je 6 najprodavanijih knjiga o medicini i pedijatriji koje su se prodale u više od milijun primjeraka, 12 godina je pisao kolumnu za The People’s Doctor, časopis koji se objavljuje na nacionalnoj razini.

Tijekom godina sve više je pisao o toj temi, a svojim je čitateljima rekao: “… iako sam administrirao cjepiva tijekom ranih godina svoje prakse, postao sam nepokolebljivi protivnik masovnih cijepljenja zbog bezbrojnih opasnosti koje predstavljaju…” Također je shvatio da će mnogima biti teško razumjeti protivljenje lažnim pričama koje je industrija cjepiva pomogla stvoriti:

„Možda ćete teško prihvatiti ovaj koncept u kojem pišem o opasnostima masovne imunizacije. Imunizacija se tako vješto i agresivno reklamira da većina roditelja vjeruje da su cjepiva “čudo” koje je eliminiralo mnoge bolesti kojih su se nekoć bojali. Shodno tome, suprotstavljanje tome graniči s ludošću. Ako pedijatar napada ono što je postalo “kruh i maslac” pedijatrijske prakse, to je jednako kao da svećenik poriče nepogrešivosti pape.“

Dr. Mendelsohn je preminuo 1988. godine, baš kad su SAD-e krenule u opsežnu kampanju povećanja ukupnog broja cjepiva koja se daju djeci. Bio je prvi nacionalno poznati pedijatar koji je javno izrazio zabrinutost zbog rastućih opasnosti koje cjepiva stvaraju, ali nije bio posljednji. Danas je po tom pitanju najpoznatiji kalifornijski pedijatar dr. Robert Sears, čija je knjiga „The Vaccine Book: Making the Right Decision for Your Child“, izdana 2008. godine, prodana u više od 250.000 primjeraka, u kojoj dr. Sears daje svoju perspektivu o tome zašto govori o rizicima od cjepiva:

„Tema cjepiva zainteresirala me još u medicinskoj školi. Prijatelj me uvjerio da pročitam knjigu o cjepivima, a na kraju je ispalo da se radi o knjizi koja kritizira cjepiva. Radilo se o starom DPT cjepivu koje više ne koristimo. Ali knjiga je puno govorila o rizicima i opasnostima tog cjepiva. Autor te knjige tražio je da se to cjepivo više ne koristi. Nekoliko godina kasnije pokazalo se da su otkrili da cjepivo uzrokuje velik broj vrlo teških, po život opasnih, čak i smrtonosnih nuspojava pa su na kraju to cjepivo povukli s tržišta. To mi je na neki način otvorilo oči o činjenici da postoje neke vrlo teške, na sreću i vrlo rijetke, nuspojave cjepiva pa sam želio saznati više o ovom pitanju. Počeo sam čitati puno više knjiga.“

Dr. Searsu su se pridružili mnogi drugi pedijatri, uključujući pedijatra dr. Lawrencea Palevskog iz New Yorka, koji daje određeni uvid u ono što je naučio o cjepivima tijekom medicinskog fakulteta:

„Na medicinskom fakultetu učili su me da su cjepiva potpuno sigurna i učinkovita i nisam imao razloga vjerovati suprotno. Sve informacije koje sam dobio bile su prilično standardne u svim medicinskim obrazovnim institucijama, na predavanjima i u znanstvenoj literaturi u cijeloj zemlji…

Tijekom godina nastavio sam prakticirati medicinu i koristiti cjepiva te sam mislio da je moj pristup cjepivima u potpunosti u skladu sa svim o čemu su me učili. Međutim, sve više i više sam uviđao da je moje liječničko iskustvo, iskustvo u korištenju i čitanju o cjepivima i slušanje što roditelji govore o cjepivima bilo vrlo različito od onoga što su me učili na studiju medicine i na specijalizaciji…

Stvari su mi postajale jasnije kako sam čitao istraživanja, slušao sve više i više roditelja i pronašao druge liječnike koji su dijelili istu zabrinutost o problemu sigurnosti ili, čak, učinkovitosti cjepiva, na temelju literature koju danas imamo… Činilo se da znanstvene studije koje smo imali nisu, zapravo, prikladno osmišljene da dokažu i testiraju sigurnost i učinkovitost cjepiva.“

Dr. Suzanne Humphries, certificirana nefrologinja, koja je postala aktivistica i autorica izvrsne knjige „Dissolving Illusions“, podijelila je neka svoja mišljenja i iskustva:

„Znate li koliko liječnici na medicini uče o cjepivima? Kada sudjelujemo u pedijatrijskoj obuci, učimo da se cjepiva moraju davati prema rasporedu. Doznajemo da su velike boginje i dječja paraliza eliminirane cjepivima. Učimo da ne treba znati kako liječiti difteriju, jer se s njom ionako više nećemo susretati.

Indoktrinirani smo mantrom da su “cjepiva sigurna i učinkovita” – nijedno od toga nije točno. Današnji liječnici dobivaju opsežnu obuku o tome kako razgovarati s “neodlučnim” roditeljima – kako ih preplašiti pričom i pretjerivanjem o rizicima prirodne infekcije. Obučeni su o nužnosti vršenja pritiska na roditelje kako bi se prilagodili ili ih, inače, odbiju ili otpišu kao svoje pacijente. Liječnici su obučeni da o bilo kojem cjepivu ne smiju govoriti ništa loše i točka.“

Dr. Rachael Ross provela je tri sezone kao suvoditeljica TV emisije The Doctors, koja je osvojila nagradu Emmy i bila emitirana na nacionalnoj razini. Kad nije vodila emisiju, dr. Ross je vodila svoju obiteljsku ordinaciju u Garyju, u Indiani, zajedno sa svojim ocem i bratom, također liječnicima. Kada je dr. Ross promijenila mišljenje o korištenju cjepiva u svojoj praksi, glavni mediji su njezinu objavu dočekali šutnjom, ali njezine su riječi bile snažne i jasne. Godine 2016. dr. Ross je u vrlo čitanom blogu napisala post “Cjepiva, ozljede od cjepiva i moja perspektiva kao liječnika i majke” u kojem je objasnila razloge zbog kojih je promijenila mišljenje o cjepivima i cijepljenju.

„Svjedočila sam rastu rasporeda cijepljenja od 16 doza u 4 cjepiva (od rođenja do 6. godine života) kada sam bila dijete, do trenutne preporuke od 49 doza u 14 cjepiva (od rođenja do 6. godine života), odosno 69 doza u 16 cjepiva (od rođenja do 18. godine života)…

Davali smo ih na vrijeme, ponekad pet doza dnevno kako bismo pomogli djeci da “nadoknade propušteno”, i sve to bez pitanja. Medicinski studij i specijalizacija naučili su nas tome. Moram se zapitati – postoji li veza između činjenice da smo imali manje dječjih bolesti kad smo morali davati manje cjepiva? Ljudski je pitati se. Imali smo manje djece s poteškoćama u učenju, manje slučajeva astme, manje autizma i manje dijabetesa. Konkretno, u kasnim 1970-ima stopa autizma je bila 1 od 10 000 (*autor u originalu greškom navodi krivi omjer za 1970-te: link), a sada je naglo porasla na 1 od 50. Zašto toliko? Zašto tako brzo?“

Kada pogledate grafikon podataka, zabrinutost dr. Ross je duboko uznemirujuća; teško je previdjeti linearni odnos između porasta broja cjepiva i porasta autizma.

Početkom 2017. godine dr. Daniel Neides, medicinski direktor Cleveland Clinic Wellness instituta, izazvao je kontroverzu kada je napisao članak za Cleveland Plain Dealer pod naslovom: „U 2017. godini izbjegavajte toksine (sretno) i ovladajte svojim zdravljem.” Posebno se osvrnuo na to isplati li se rizik/benefit trenutnog programa cijepljenja: „Neka od cjepiva pomogla su u smanjenju učestalosti zaraznih bolesti u djetinjstvu… ali na račun neuroloških bolesti poput autizma i ADHD-a koje rastu alarmantnom brzinom.”

Slažem se s dr. Neidesom. U mnogim slučajevima ne mislim da su cjepiva vrijedna tog kompromisa. U zamjenu za smanjenje broja akutnih bolesti dobivamo eksploziju cjeloživotnih kroničnih bolesti, uključujući neke vrlo teške, poput autizma. No, što je najgore od svega, duboko zamjeram ljudima na pozicijama vlasti i moći koji beskonačno ponavljaju laž da su cjepiva “sigurna i učinkovita”, čime ne samo da posramljuju roditelje, već i zatvaraju vrata otvorenoj raspravi o tome. Ako ne možemo iskreno sagledati činjenice o cjepivima i prepoznati da ona nose stvarne rizike, kao i neke koristi, nikada nećemo moći otvoreno i iskreno razgovarati o epidemiji autizma.

 

Dakle, što bi roditelji trebali učiniti?

U najmanju ruku, mislim da se ne bi trebali pridržavati trenutnog CDC-ovog rasporeda cijepljenja u djetinjstvu. Mislim da bismo odmah trebali smanjiti ukupan broj cjepiva koja se daju američkoj djeci. Riječ “cijepiti” može značiti toliko različitih stvari, a nisu sva cjepiva stvorena jednako. Dakle, vrijeme je da budemo konkretni i vrijeme je da se smanji broj cjepiva koja djeca primaju.

Prvo – ako druge zemlje prvog svijeta nisu dodale cjepivo u svoj raspored, zašto bismo ga mi davali američkoj djeci? Drugo – bilo koje cjepivo dodano u raspored nakon donošenja Zakona iz 1986. godine, koji je uklonio odgovornost s proizvođača cjepiva, mora biti predmet rasprave. I treće – ako postoji znanost koja implicira štetnost cjepiva ili pokazuje da je učinilo više štete nego koristi, to treba biti ozbiljno upozorenje.

U američkom rasporedu cijepljenja trenutno postoji 13 odvojenih cjepiva, a većina njih se daje djeci između dva i četiri puta. To su: (1) hepatitis B, (2) rotavirus, (3) DTaP, (4) Hib, (5) PCV, (6) dječja paraliza, (7) influenca, (8) MMR, (9) varičela, ( 10) hepatitis A, (11) meningokok, (12) Tdap, (13) HPV.

Mnoge razvijene zemlje ne daju: cjepivo protiv hepatitisa B (osim ako je majka pozitivna na hepatitis B), rotavirusa, gripe, varičele, hepatitis A i HPV-a. Dakle, to je šest cjepiva u odnosu na američki raspored cijepljenja.

Nova cjepiva od 1986. godine (koja nisu izbačena iz rasporeda cijepljenja): Hib, PCV, meningokok. Hib je potencijalno smrtonosna bakterija, a posebno je opasna za dojenčad. Ipak, Hib cjepivo sadrži aluminij, tako da je omjer rizika i koristi kompleksan. Uz PCV cjepivo (često zvano “Prevnar”) veže se previše pitanja, uključujući mogućnost pridonošenja otpornosti na antibiotike i eksploziju slučajeva Staphylococcus aureusa (MRSA) otpornog na meticilin. Trebalo bi ga ukloniti iz rasporeda. Meningokokno cjepivo je dodano u raspored cijepljenja djece tek 2012. godine. Postoje ozbiljna pitanja o njegovoj sigurnosti i učinkovitosti. Ja bih ga uklonio iz rasporeda.

Zaključak: smanjite broj cjepiva na sljedeće: DTaP, Hib, dječja paraliza i MMR. Naravno, zagovornici cjepiva ovo će smatrati radikalnom i opasnom idejom, unatoč činjenici da je sve do kasnih 1980-ih cijeli raspored cjepiva u SAD-u uključivao: DTaP, cjepivo protiv dječje paralize i MMR. Nadalje, potrebno je donijeti odluke o tome kada točno cijepiti. Općenito, prva cjepiva treba odgoditi dok djeca ne napune svoj prvi rođendan, a MMR odgoditi dok ne navrše tri godine, kao što je to radio dr. Paul Thomas u svojoj praksi. Govoreći o dr. Thomasu, nadam se da ste poslušali moj podcast u kojem s njim razgovaram o mnogim od ovih pitanja:

https://jbhandley.substack.com/p/jb-handley-dr-paul-thomas-interview

Poslao sam ovu priču prijatelju, vjerojatno jedinoj osobi na svijetu za koju mislim da o cjepivima zna više od mene. Pitao sam ga što misli da bih trebao reći roditeljima da učine. Odgovorio mi je jednom riječju: “Ne cijepite.”

Kad su u pitanju cjepiva, roditelji imaju o čemu razmišljati.

 

Izvorni članak: https://jbhandley.substack.com/p/an-angry-fathers-guide-to-vaccines

Prijevod: Udruga HURA

____________________________________________________________________

Hrvatska udruga roditelja aktivista neprofitna je udruga. 

Ako želite podržati našu zajedničku borbu, podržite naš rad donacijom!

Hrvatska udruga roditelja aktivista

Broj računa: HR9823600001102643002

Opis plaćanja: Donacija

SWIFT CODE (za donacije iz inozemstva): ZABAHR2X

Postani član: https://cijepljenje.info/postani-clan/