Sastojci cjepiva: Opsežan vodič

Ovaj članak Megan Pond, izvorno je objavljen 2011. godine na web stranici VaxTruth i bio je jedan od najčitanijih i najviše dijeljenih članaka u povijesti VaxTruth-a. Nedavno sam primila više zahtjeva da ove informacije učinim ponovo dostupnima. Nadam se da će vam biti od pomoći. – Marcella

Sljedeće četiri fotografije predstavljaju informacije iz CDC-ove sažete tablice pomoćnih tvari u cjepivima(1)

 

Što znači gornji dokument?

Kako bismo saznali odgovor na to pitanje, raščlanimo samo neke od sastojaka s popisa.

 

ALUMINIJ

Aluminij je prisutan u mnogim stvarima oko nas. Nalazi se u hrani, zraku, vodi i tlu i kaže se da je bezopasan ako se proguta jer se konzumacijom ne apsorbira u tijelo. Aluminij se u cjepivima koristi kao adjuvans kako bi im pomogao da ona “bolje rade”, odnosno da im “poboljša djelovanje”. Dakle, koji problem nastaje ako se aluminij ubrizgava u krvotok?

Prema FDA-u:

“Aluminij može doseći toksične razine pri produljenoj parenteralnoj primjeni (znači, ubrizgavanjem u tijelo) ako je oštećena funkcija bubrega… Istraživanja pokazuju da pacijenti s oštećenom funkcijom bubrega, uključujući nedonoščad, koji parenteralno primaju doze aluminija veće od 4 – 5 mikrograma po kilogramu tjelesne težine dnevno, u organizmu akumuliraju tolike količine aluminija koje su toksične za središnji živčani sustav i kosti. (Za sićušno novorođenče, ta bi toksična doza bila 10 – 20 mikrograma, a za odraslu osobu oko 350 mikrograma). Opterećenje tkiva može se pojaviti čak i pri nižim brzinama primjene.” (Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga, Uprava za hranu i lijekove (FDA), dokument NDA 19-626/S-019, Savezni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici za injekcije dekstroze.)

FDA također kaže:

“Sadržaj aluminija u parenteralnim lijekovima može dovesti do toksičnog nakupljanja aluminija kod osoba koje primaju TPN terapiju. Istraživanja pokazuju da novorođenčad i populacija pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega mogu biti u velikom riziku zbog izloženosti nesigurnim količinama aluminija. Studije pokazuju da se aluminij može nakupljati u kostima, urinu i plazmi dojenčadi koja prima TPN (potpuna parenteralna prehrana). Mnogi lijekovi koji se koriste u parenteralnoj terapiji (injekcijama) mogu sadržavati dovoljno visoke razine aluminija da izazovu kliničke manifestacije (simptome)…parenteralni aluminij zaobilazi zaštitni mehanizam gastrointestinalnog trakta pa aluminij cirkulira i taloži se u ljudskom tkivu. Teško je prepoznati toksičnost aluminija u dojenčadi jer je dostupno samo nekoliko pouzdanih tehnika za procjenu metabolizma kostiju kod dojenčadi. . . Iako se zatrovanost aluminijem obično ne otkriva klinički, može biti ozbiljna kod određenih pacijenata, poput novorođenčadi, čak i češća nego što se priznaje.” [Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga, Uprava za hranu i lijekove (FDA), dokument 02N-0496, Aluminum in Large and Small Volume Parenterals Used in Total Parenteral Nutrition](2)

Iz ovih dokumenata saznajemo da ako prijevremeno rođena beba primi više od 10 mcg aluminija parenteralno, on se može akumulirati u njenim kostima i mozgu te može djelovati toksično.

Prema FDA-u, maksimalna dnevna količina aluminija koja se unosi parenteralno smije biti 25 mcg po litri(3) . Preporučeni unos aluminija po kg težine za osobu je do 5 mcg (dakle, beba od 2,25 kg ne bi trebala dobiti više od 11 mcg aluminija). Svaki proizvod koji sadrži više od 25 mcg aluminija po litri trebao bi nositi sljedeću oznaku:

UPOZORENJE: Ovaj proizvod sadrži aluminij koji može biti otrovan. Aluminij može doseći toksične razine kod produljene parenteralne primjene ako je funkcija bubrega oštećena. Posebno su ugrožene prijevremeno rođene bebe jer su im bubrezi nezreli i trebaju velike količine otopina kalcija i fosfata, koji sadrže aluminij.

Istraživanja pokazuju da pacijenti s oštećenom funkcijom bubrega, uključujući nedonoščad, koji parenteralno primaju doze aluminija veće od 4 – 5 mikrograma po kilogramu tjelesne težine dnevno, u organizmu akumuliraju tolike količine aluminija koje su toksične za središnji živčani sustav i kosti.. Opterećenje tkiva može se pojaviti čak i pri nižim brzinama primjene. (izvor: https://www.accessdata.fda.gov/scripts/cdrh/cfdocs/cfcfr/CFRSearch.cfm?fr=201.323)

Cjepiva, iz nekog razloga, ne moraju imati ovu oznaku i ne moraju se pridržavati maksimalne doze aluminija od 25 mcg.

Evo kako izgleda računica – ovo su primjeri tjelesne težine s njihovim odgovarajućim maksimalnim razinama aluminija, prema FDA-u:

  • zdrava beba od 3,6 kg – 18,16 mcg aluminija
  • zdrava beba od 6,75 kg – 34,05 mcg aluminija
  • zdravo dijete od 13,5 kg – 68,1 mcg aluminija
  • zdravo dijete od 22,5 kg – 113 mcg aluminija
  • odrasla osoba od 67,5 kg – 340,5 mcg aluminija
  • odrasla osoba od 157,5 kg – 794,5 mcg aluminija

Koliko je aluminija u cjepivima koja se rutinski daju djeci? (podaci iz 2011. godine u SAD-u)

  • Hib (samo marka PedVaxHib) – 225 mcg po dozi
  • Hepatitis B – 250 mcg
  • DTaP – ovisno o proizvođaču, kreće se u rasponu od 170 do 625 mcg
  • Pneumokok – 125 mcg
  • Hepatitis A – 250 mcg
  • HPV – 225 mcg
  • Pentacel (kombinirano cjepivo DTaP, HIB i polio) – 330 mcg
  • Pediarix (kombinirano cjepivo DTaP, Hep B i polio) – 850 mcg

Pri rođenju većina djece dobije cjepivo protiv hepatitisa B (u SAD-u). Samo u cjepivu protiv hepatitisa B količina aluminija je gotovo 14 PUTA VEĆA OD KOLIČINE ALUMINIJA KOJU JE ODOBRIO FDA.

Uobičajeno je da sistematski pregledi djece u dobi od 2, 4 i 6 mjeseci starosti uključuju do 8 cjepiva koja ukupno sadrže više od 1000 mcg aluminija. Pogledajte gornju tablicu i primijetite da ta količina nije sigurna ni za odraslu osobu od 157 kg, dok mnoga djeca dobivaju i do 8 cjepiva odjednom u nekoliko navrata godišnje!

Što se prema FDA-u i AAP-u (American Academy of Pediatrics), događa ako dijete primi više aluminija od propisane maksimalne doze?

  • Aluminij se nakuplja u kostima i mozgu te može biti otrovan.
  • Aluminij može izazvati neurološka oštećenja.
  • Predoziranje aluminijem može biti kobno kod bolesnika sa slabim radom bubrega ili bubrežnim poremećajima, ili kod nedonoščadi.

(Koliko djece se testira prije cijepljenja kako bi se vidjelo funkcioniraju li im bubrezi ispravno? Može li to, također, biti razlog zašto je cjepivo protiv hepatitisa B, koje se daje dojenčadi pri rođenju, povezano sa SIDS-om?(4))

[izvor: https://publications.aap.org/pediatrics/article-abstract/97/3/413/60076/Aluminum-Toxicity-in-Infants-and-Children?redirectedFrom=fulltext?autologincheck=redirected]

 

AMINOKISELINE I PROTEINI (albumin je vrsta proteina):

Što su aminokiseline? Jednostavno rečeno, aminokiseline su građevni blokovi proteina u našim tijelima i čine više od 3/4 ljudskog tijela. Postoji 20 aminokiselina koje se prirodno nalaze u tijelu i 8 onih koje se smatraju “esencijalnim” za ljude jer ih naše tijelo ne može stvoriti prirodno pa ih moramo unijeti prehranom.

Dakle, ubrizgavanje aminokiselina u tijelo putem cijepljenja je dobro, zar ne?

Krivo!

Cjepiva sadrže antigene – “toksin ili drugu stranu tvar koja izaziva imunološki odgovor u tijelu, posebno proizvodnju antitijela.” Antigeni su napravljeni od stranih proteina koji potječu od životinja (krave, majmuni i kokoši), kao i od ljudi (ljudske stanice iz pobačenih fetusa).

Kako bi bile korisne za organizam, strane bjelančevine se prvo moraju probaviti u gastrointestinalnom traktu pri čemu se proteini razgrađuju na aminokiseline.

„Kada jedemo proteine, oni se razgrađuju na svoje sastavne aminokiseline…ako strana životinjska bjelančevina dospije u naš krvotok, a da se nije razgradila, to može izazvati autoimuni odgovor organizma… Ubrizgavanjem tvari za koje nikad nije bilo predviđeno da budu u tijelu, ne samo da zaobilazimo tjelesne mehanizme obrane, već pogrešno aktiviramo druge obrane.” — dr. Robyn Cosford

Dakle, kakav ishod dobijemo kad ubrizgavamo aminokiseline i/ili strane životinjske i ljudske bjelančevine u tijelo, umjesto da ih prvo probavimo kako bismo aminokiseline dobili prirodnim putem:

  • Autoimuni poremećaji kao što su Addisonova bolest, celijakija ili glutenska enteropatija (osjetljivost na gluten), dermatomiozitis, Gravesova bolest, Hashimotov tiroiditis, multipla skleroza, miastenija gravis, perniciozna anemija, reaktivni artritis, reumatoidni artritis, Sjogrenov sindrom, sistemski eritematozni lupus, dijabetes tip I, itd.
  • Alergije na hranu ili osjetljivost na hranu povezana s jajima, glutenom, kikirikijem, mlijekom itd.

 

FORMALDEHID (ILI FORMALIN):

Osobno sam tek prije nekoliko godina postala svjesna za što naš lokalni pogrebnik najčešće koristi formaldehid. Nakon što je moj sin umro, sastali smo se s pogrebnicima kako bismo isplanirali pogreb. Tijekom razgovora došli smo do zaključka da sa sprovodom trebamo pričekati tjedan dana. Naime, moj svekar se ljubazno ponudio da napravi lijes, za što je potrebno vrijeme (projekt je na kraju uključio sve moje šogore i šogorice, tatu, brata, mamu i svekrvu). Znajući za vremenska ograničenja od smrti do pokopa (barem sam mislila da znam), pomislila sam kako bi čekanje od tjedan dana moglo biti problematično. Voditelj pogreba (ujedno i glavni pogrebnik) nas je razuvjerio rekavši da će formalin, koji se koristi u procesu balzamiranja, sačuvati njegovo dragocjeno malo tijelo, tako da razloga za brigu nema. “Što je formalin?” – pitala sam. “Formaldehid” – odgovorio je. Kad sam saznala da je formaldehid sastojak cjepiva, osjetila sam mučninu.

Formalin je vodena otopina formaldehida.

  • Formaldehid je otrovan i poznato je da uzrokuje rak.Međunarodna agencija za istraživanje raka – IARC(5) klasificira je formaldehid kao kancerogenu tvar za ljude(6).
  • 2011. godine Nacionalni toksikološki program, međuagencijski program Ministarstva zdravstva i društvenih usluga, u svom 12. izvješću o kancerogenima definirao je formaldehid kao poznatu kancerogenu tvar za ljude(7)

Nacionalno istraživačko vijeće(8) iznosi sljedeće:

Manje od 20%, ali možda više od 10% opće populacije može razviti alergiju na formaldehid i može akutno reagirati na bilo koju razinu izloženosti.

Formaldehid oksidira u mravlju kiselinu što dovodi do acidoze i oštećenja živaca. Acidoza se može opisati kao stanje u kojem je kiselost tjelesnih tkiva i tekućina abnormalno visoka. Jetra i bubrezi također mogu biti oštećeni.

Ostale poznate nuspojave izlaganja formaldehidu:

  • mijenjanje proteina tkiva
  • anemija
  • stvaranje antitijela
  • apatija
  • krv u mokraći
  • bolovi u tijelu
  • srčano oštećenje
  • palpitacije i aritmije
  • depresija
  • promjene viših kognitivnih funkcija
  • bolovi i stezanje u prsima
  • prehlade
  • koma
  • zatvor (opstipacija)
  • konvulzije
  • smrt
  • uništavanje crvenih krvnih stanica
  • proljev
  • poteškoće s koncentracijom
  • dezorijentiranost
  • vrtoglavica
  • bolovi u uhu
  • ekcem
  • emocionalna uzrujanost
  • umor
  • perinatalna asfiksija [SIDS, možda?]
  • bolest nalik gripi ili prehladi
  • infekcija urinarnog trakta
  • gastritis
  • gastrointestinalne upale
  • glavobolje
  • hiperaktivnost
  • hipomenstrualni sindrom
  • senzitivnost imunološkog sustava
  • oslabljena (kratka) pozornost
  • nemogućnost prisjećanja riječi i imena
  • nekonzistentni IQ profil
  • astma
  • razdražljivost
  • žutica
  • poremećaj govora
  • simptomi shizofrenog tipa
  • osjetljivost na zvuk

 

[Izvor: https://nap.nationalacademies.org/catalog/18948/review-of-the-formaldehyde-assessment-in-the-national-toxicology-program-12th-report-on-carcinogens]

 

 Imajte na umu da “kronična izloženost” – iz izvora – znači “izloženost nekoliko puta”.

 

BENZETONIJ KLORID

Benzetonij klorid (u daljem tekstu “BC”) je antimikrobno sredstvo koje se koristi kao konzervans u nekim cjepivima. Nije provedeno testiranje na ljudima kako bi se saznale informacije o ubrizgavanju BC-a u krvotok. U više od godinu dana nisam uspjela pronaći takve informacije. U SDS-u (sigurnosno-tehničkom listu(9)) BC-a, u odjeljku 11., dokumentirano je da je toksičan kada se udiše ili proguta te je ,također, opasan ako dođe u kontakt s kožom. Na temelju testiranja na životinjama, utvrđeno je da može uzrokovati mutacije u genetskim informacijama i, također, biti kancerogen (uzrokovati rak).

Poznate nuspojave uzimanja BC-a (prema njegovom SDS-u):

  • konvulzije
  • koma
  • respiratorna depresija (hipoventilacija)
  • depresija
  • disfunkcija mokraćnog sustava

Slažete li se da BC treba temeljitije testirati? To je ipak nešto što ubrizgavamo svojoj djeci.

 

GLUTARALDEHID

Glutaraldehid je organski spoj koji se koristi za dezinfekciju medicinske i stomatološke opreme. U cjepivima se koristi kao kemijski konzervans. Provedeno je nekoliko studija o glutaraldehidu pri čemu je  utvrđeno da izloženost može uzrokovati:

  • astmu
  • alergijske reakcije (do 10% ljudi može biti alergično na glutaraldehid)
  • respiratorne probleme
  • dijareju

Izvori:

 

MRC-5, DNK, MRC-5 STANIČNI PROTEIN, HUMANI SERUMSKI ALBUMIN (4 različita sastojka)

Svi ovi sastojci potječu iz ljudskog tkiva ili ljudske krvi.

MRC-5, MRC-5 STANIČNI PROTEIN

Kako bismo objasnili MRC-5, vratimo se u povijest prije njegovog nastanka. Godine 1964., tijekom izbijanja rubeole, neki su liječnici poticali žene koje su bile izložene virusu rubeole da prekinu trudnoću. (Zašto? Rubeola je izuzetno blag virus. Većina ljudi ne pokazuje nikakve simptome, osobito djeca, neki mogu dobiti osip po cijelom tijelu. Postaje opasna kada je trudnica izložena virusu jer rubeola ima potencijal izazvati teške abnormalnosti kod fetusa.) Od jednog pobačenog djeteta koje je bilo izloženo virusu rubeole, liječnici su razvili soj virusa koji je postao poznat kao RA/27/3 — rubeola; Abortus; 27. pobačeni plod; 3. eksplantacija tkiva.

Drugim riječima, bilo je potrebno pobaciti 26 beba da se dobije pravi soj. Virus je potom uzgojen na tkivu pluća drugog pobačenog djeteta, koje je postalo poznato kao WI-38 — Winster Institute 38. WI -38 je bila djevojčica pobačena u 3. mjesecu trudnoće. Razlog zbog kojeg je ovo pomalo smiješno je taj što su Japanci, godinama prije nego što je pobačeno prvo dijete, dokazali da se virus može uzeti iz rođenog „živog“ djeteta jednostavnim brisom grla.

U 1970-ima druga ljudska stanična linija, stvorena od malog dječaka pobačenog u 14. tjednu trudnoće, postala je poznata kao MRC-5.

WI-38 i MRC-5 postale su stanične linije koje se najčešće koriste za izradu cjepiva. Laboratoriji trenutno koriste ove dvije stanične linije, kao i nove izvore (tzv. nove pobačene bebe) za stvaranje novih cjepiva.

Korištenje tkiva pobačene dojenčadi je etički upitno te je izazvalo je burne rasprave. Pro-life grupe, koje uključuju mnoge crkve i roditelje čiji moral osuđuje zaradu od pobačene djece, nastavljaju se boriti protiv farmaceutskih kompanija kako bi se ova tkiva prestala koristiti u cjepivima. Stvar je u tome da je to moguće. Cjepiva se mogu napraviti iz drugih izvora.

 

DNK

DNK se prikuplja od pobačenih beba i koristi se kao pomoćno sredstvo. U cjepivima je dopušteno 100 000 000 bitova i niti ljudske DNK po dozi. Ponovno se susrećemo s etičkom dilemom po ovom pitanju.

 

HUMANI SERUMSKI ALBUMIN

Ljudski serumski albumin je stabilizirajući protein napravljen od ljudske krvi koju su donirali pregledani darivatelji. Ranije smo rekli zašto je ubrizgavanje proteina izravno u tijelo opasno. Ostavimo to po strani i pogledajmo do čega smo došli korištenjem ova 4 različita sastojka:

U 23 naša cjepiva imamo ljudsku DNK, ljudske stanične linije pobačene dojenčadi i proteine iz ljudske krvi. Što je apsolutno potrebno napraviti kada trebamo transfuziju krvi ili neku vrstu donacije krvi? Postići apsolutno poklapanje, točno? Na primjer, ako osoba s krvnom grupom O primi krvnu grupu A+, ishod je fatalan. Postoje pravila znanosti o  DNK i krvi . Kada primate bilo koju vrstu tkiva ili krvi neophodno je obaviti testiranje kako isto to tkivo ili krv ne bi bili smrtonosni za vas. Smijem li pitati: Koliko je vas ili vaše djece radilo testiranje krvi prije cijepljenja? Svi znamo odgovor na to. To se ne događa. Ishod miješanja i NEusklađivanja ljudske krvi i tkiva s drugim ljudima može biti praktički fatalan. Zapamtite – svaki od ta 4 sastojka ima ljudski DNK u sebi. Čak i nakon što se protein izdvoji iz ljudske krvi, DNK ostaje.

Nedavno je provedeno istraživanje dr. Helen Ratajczak pod nazivom “Teorijski aspekti autizma: Uzroci – pregled”(10). U ovoj je studiji dr. Ratajczak proučavala probleme povezane s ubrizgavanjem ljudskog tkiva u drugu osobu. Pogledajte članak CBS-a o ovoj studiji. (Napomena: poveznica CBS-a više nije dostupna)

U ovom članku CBS-a stoji:

Ratajczak se također osvrće na faktor o kojem se nije provedena opširna rasprava: ljudski DNK sadržan u cjepivima. Tako je, ljudski DNK. Ratajczak izvještava da su otprilike u isto vrijeme kada su proizvođači cjepiva iz većine cjepiva izbacili timerosal (s izuzetkom cjepiva protiv gripe koja još uvijek sadrže timerosal), počeli proizvoditi neka cjepiva koristeći ljudsko tkivo. Ratajczak kaže da se ljudsko tkivo trenutno koristi u 23 cjepiva. Govori o porastu učestalosti autizma koji odgovara uvođenju ljudske DNK u MMR cjepivo i sugerira da bi to dvoje moglo biti povezano. Ratajczak, također, kaže da se dodatni porast autizma dogodio 1995. kada je cjepivo protiv vodenih kozica uzgojeno u tkivu ljudskog fetusa. Zašto bi ljudska DNK potencijalno mogla uzrokovati oštećenje mozga? Ratajczak mi je objasnila: “Budući da je to ljudska DNK i primatelji su ljudi, postoji homologna rekombinacija. Ta je DNK ugrađena u DNK domaćina. Sada je to promijenjeno, izmijenjeno „ja“ i tijelo to ubija. Gdje je to najizraženije? U neuronima mozga. Sada imate tijelo koje ubija moždane stanice i postoji stalna upala. Ne prestaje, traje kroz život te osobe.”

 

THIMEROSAL

Thimerosal je spoj sastavljen od približno 50% žive. Živa je drugi najotrovniji element poznat čovjeku (uz uran i njegove derivate). Kada netko spomene živu, odmah nam na pamet padaju vijesti o djetetu koje je na satu biologije u školi razbilo toplomjer te je pozvana ekipa HAZ-MAT-a, a svi učenici su bili ugroženi. Zašto su napravili toliku frku (što znači dovođenje HAZ-MAT ekipe(11)) zbog manje količine žive, nego što je sadržano u jednom cjepivu? Thimerosal se koristi kao konzervans kako bi se spriječio rast bakterija u višenamjenskim cjepivima. Također se koristi u procesu stvaranja cjepiva, a zatim se kroz proces pročišćavanja “ukloni” i ostane samo u “tragovima”. Za početak vam predlažem da pročitate ovaj članak: Ima li thimerosala u cjepivu protiv gripe? – https://web.archive.org/web/20130119233440/http://vaxtruth.org/2011/08/is-there-thimerosal-mercury-in-the-flu-vaccine/

Zatim raspravimo što znače “količine u tragovima”. (Primjetite da u gornjem dokumentu pored mnogih unosa za “Thimerosal” uz naziv stoji zvjezdica (*). Tamo gdje je thimerosal označen zvjezdicom (*), znači da proizvod treba smatrati ekvivalentnim proizvodima bez thimerosala.)

Prije nego što nastavimo, evo jedne kratke priče. Nedavno sam bila u trgovini i gledala pakiranje stevije – novog hira beskaloričnih zaslađivača. Čitala sam deklaraciju na poleđini vrećice i na dnu na je pisalo: “Svaka porcija sadrži manje od 2 kalorije što FDA smatra dijetetski nultom.” Što?! To nema smisla! Ako se za nešto kaže da je “bez kalorija”, trebalo bi biti bez kalorija, zar ne?? Ako nešto ima kalorija u sebi, ima kalorija u sebi. Ne možete staviti malo mrkve na pult i reći mi da nema mrkve na pultu. Veličina porcije stevije je 1 žličica, pa pretpostavimo da 1 žličica sadrži 1,9 kalorija. Zapamtite, moramo pretpostaviti jer ZAPRAVO NE ZNAMO. FDA je taj koji kaže da kalorije u steviji ne postoje, ali sama činjenica da na vrećici postoji ovo odricanje od odgovornosti, daje nam do znanja da se na pultu zapravo nalaze mrkve… ovaj, mislim da se u vrećici nalaze kalorije. Reći ćemo da po porciji ima 1,9 kalorija. Stevija zamjenjuje šećer u odnosu – “šalica za šalicu”. Drugim riječima, koristite istu količinu stevije kao i običnog šećera. Dakle, napravit ću fantastične “niskokalorične” čokoladne kolačiće sa svojom “beskaloričnom” stevijom. Na strogoj sam dijeti pa, da bih znala koliko kalorija ima u mojim kolačićima, trebam zbrojiti sve sastojke OSIM šećera, zar ne? Ali čekajte… dodajem 2 šalice stevije. Jedna šalica sadrži 48 čajnih žličica, što znači da dodajem 96 čajnih žličica stevije — što bi  značilo 182,4 DODATNIH kalorija. Nije sporno da se uvelike smanjio broj kalorija u usporedbi s korištenjem običnog šećera, ali ostaje činjenica – BEZ KALORIJA NIJE BEZ KALORIJA.

Dakle, gotovo ista stvar je s cjepivima koja sadrže thimerosal sa zvjezdicom pored naziva. Tekst – “smatrati ekvivalentnima proizvodima bez thimerosala” stvara iluziju da nema thimerosala u cjepivima, ili da ga barem nema dovoljno da bi o tome trebali brinuti. Ali upamtite, ako pojedem 8 serija svojih kolačića koji bi zbog stevije “bez kalorija”  trebali biti niskokalorični, unosim 1459,2 kalorije za koje FDA kaže da ih, zapravo, nema. To se može primijeniti i na cjepiva. Mnogi sistematski pregledi djeteta uključuju do 8 cjepiva odjednom.

Dakle, koliko znači “trag”? Prema CDC-u, to znači manje ili jednako 0,3 mcg po dozi. Sailhome.org(12) stavio je niz činjenica u zanimljivu perspektivu:

  • 2 ppb žive je propisana granica u vodi za piće
  • 200 ppb žive u tekućem otpadu čini ga toksičnim
  • 25 000 ppb nalazi se u cjepivima protiv gripe za dojenčad
  • 50 000 ppb nalazi se u običnim cjepivima protiv gripe — preporučuje se djeci, trudnicama, starijim osobama…

Što matematika kaže o količini ppb žive u cjepivu “bez thimerosala”:

0.3 mcg / 0.5ml =
0.3 mcg / .0005 l =
…3,000 mcg / 5 l =
600 mcg / l
1 mg/kg = 1 ppm (definicija ppm-a)
1 l = 1 kg (gustoća vode ili slane otopine, 1 kg i 1 l vode su ekvivalentni)
1 mcg/L = 1 ppb (definicija ppb-a)
Dakle:
600 mcg / L = 600 ppb Thimerosala u cjepivu “bez thimerosala”

Cjepivo protiv gripe sadrži “samo” 25 mcg thimerosala. Doza koja se ubrizgava je 0,5 ml. Izračunajmo:

25 mcg / 0.5ml =
25 mcg / .0005l =
250 000 mcg / 5l =
50 000 mcg / l
1 mcg / l = 1 ppb

Dakle, doza cjepiva protiv gripe sadrži 50 000 ppb thimerosala.

 

Zapamtite da je 2 ppb žive propisana granica u pitkoj vodi, a 200 ppb označava nešto kao toksičnu opasnost.

Nakon što smo saznali sve ove informacije, moramo se zapitati – zašto je živa opasna?

Na to pitanje će nam odgovoriti istraživački video sa Sveučilišta u Calgaryju:

 

!!! Imajte na umu da živa, ne samo da usporava neurološki razvoj, već na njega djeluje reverzibilno ili ga uništava.

 

EKSTRAT KVASCA/MSG

Ekstrakt kvasca je uobičajeni naziv koji se koristi za razne oblike prerađenog kvasca. Mnogi ljudi imaju alergije na gljivice, a cjepiva zbog gljivica mogu izazvati anafilaktički odgovor organizma.

Osim toga, ALL ekstrakt kvasca sadrži MSG. Mnogi ljudi imaju ili alergiju ili osjetljivost na MSG(13).

Poznato je da MSG uzrokuje:

  • migrenske glavobolje
  • poremećaje spavanja
  • sindrom iritabilnog crijeva
  • astmu
  • dijabetes
  • Alzheimerovu bolest
  • Lou Gehrigovu bolest
  • poremećaj pomanjkanja pažnje
  • konvulzije
  • moždani udar
  • anafilaktičke reakcije

 

PROTEIN IZ JAJA

Već smo raspravljali zašto je ubrizgavanje proteina izravno u tijelo štetno. Osim toga, osobe alergične na jaja mogu imati ozbiljne reakcije na cjepiva koja sadrže proteine jaja. Zanimljivo je da mnogi roditelji ne znaju da cjepiva sadrže proteine jaja, a liječnici praktički nikad ne otkrivaju tu informaciju (ako su je i sami svjesni), čak i ako znaju da ih cjepiva sadrže. Kada dijete s alergijom na jaja ima reakciju na cjepivo, liječnici često poriču mogućnost da je cjepivo izazvalo reakciju.

 

CETILTRIMETILAMONIJEV (CTMB)

Cetiltrimetilamonijev bromid je kationski surfaktant (površinski aktivna tvar). Ima široku primjenu, a koristi se i kao puferska otopina za ekstrakciju DNK. Čitajući njegov sigurnosno-tehnički list(14) saznajemo nekoliko stvari:

  • CTMB je označen kao “opasna tvar”
  • nadražuje kožu
  • jak je iritantan za oči
  • opasan je ako se udiše
  • štetan je ako se proguta
  • može izazvati iritaciju dišnog sustava
  • opasan je za okoliš
  • ima dugotrajno otrovne učinke na vodene organizme
  • zapaljiv je

U slučajevima bilo kakvog kontakta s CTMB-om savjetuje se da se obratite medicinskom osoblju te se upozorava kako CTMB nikada ne smije doći u dodir s bilo kojim dijelom ljudskog tijela. Također, daje informacije o mjerama opreza i opremi koju treba koristiti/nositi tijekom rukovanja CTMB-om. U odjeljku 8. Kontrola izloženosti/osobna zaštita, savjetuje se:

  • držite dalje od hrane, pića i hrane za životinje
  • odmah skinite svu zaprljanu i kontaminiranu odjeću
  • prije pauze i na kraju rada oprerite ruke
  • izbjegavajte kontakt s očima i kožom

Ovo zvuči kao prilično ozbiljna stvar, a milijuni djece i odraslih ubrizgavaju ga u svoja tijela. U “općim informacijama” za CTMB objašnjava se da se “simptomi trovanja mogu pojaviti čak i nakon nekoliko sati”, a pacijenta treba promatrati do 48 sati nakon što je došao u kontakt s njim. (Koliko djece ima reakciju na cjepivo koja nije trenutna ili se ne manifestira prvog dana? Stotine. Pa ipak, ako reakcija nije trenutna, medicinski stručnjaci još brže odbacuju mogućnost reakcije na cjepivo.)

 

2-FENOKSIETANOL

2-fenoksietoanol se koristi kao antibakterijsko sredstvo u cjepivima. Prema SDS-u (sigurnosno – tehničkom listu(15)), nalazimo da je toksičan ako se proguta, udiše, apsorbira kroz kožu, ozbiljno nadražuje kožu i oči te može uzrokovati reproduktivne probleme. Prema podacima EPA-e, testiranja su pokazala da uzrokuje kromosomske promjene i genetske mutacije, kao i atrofiju testisa te probleme reprodukcije kod miševa. Poznate nuspojave izloženosti 2-fenoksietanolu su:

  • glavobolja
  • šok
  • konvulzije
  • slabost
  • oštećenje bubrega
  • zatajenje srca
  • zatajenja bubrega
  • smrt

Većina ljudi koji cijepe svoju djecu nisu upoznati sa sastojcima koja se nalaze u cjepivima. Čak i ako im se kaže ili pročitaju, možda neće u potpunosti razumjeti koji je to određeni sastojak ili što on znači. Ovaj popis treba pomoći tim pojedincima da bolje razumiju što ubrizgavaju u tijela svojih voljenih.

Na pisanje ovog članka potaknuo me nevjerojatan broj ljudi koji prijavljuju nuspojave na cjepiva. Željela sam saznati ZAŠTO toliki broj djece doživljava iste reakcije na cjepiva i otkrila sam da se mnoge nuspojave uklapaju u nuspojave sastojaka tih istih cjepiva.

Molimo educirajte se prije cijepljenja! Nemojte čekati da se dogodi nešto loše prije nego što počnete istraživati.

 

Izvorni članak:

https://marcellapiperterry.substack.com/p/vaccine-ingredients-a-comprehensive?fbclid=IwAR18RUa-K1GEjWOj9TLH6NWDJ8MjSJtd4SmqguqGWZa5ae6cbZaIn4iUuBo&open=false

 

 Poveznice/ izvori iz članka:

1 – https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/downloads/appendices/b/excipient-table-2.pdf

2 – https://www.ecfr.gov/current/title-21/chapter-I/subchapter-C/part-201/subpart-G/section-201.323

3 – https://www.accessdata.fda.gov/scripts/cdrh/cfdocs/cfcfr/CFRSearch.cfm?fr=201.323

 4 – http://sids-network.org/experts/poa9078.pdf

5 – https://publications.iarc.fr/106

6 – https://hr.wikipedia.org/wiki/Kancerogen

7 – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21822324/

8 – https://www.nationalacademies.org/news/2014/08/formaldehyde-confirmed-as-known-human-carcinogen#:~:text=A%20new%20report%20from%20the%20National%20Research%20Council,National%20Toxicology%20Program%2012th%20Report%20on%20Carcinogens%20%28RoC%29.

9 – https://www.merckmillipore.com/INTL/en/product/msds/MDA_CHEM-843983?Origin=PDP&ReferrerURL=https%3A%2F%2Fmarcellapiperterry.substack.com%2F&bd=1

10 – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21299355/

11 – https://www.epa.gov/mercury

12 – http://www.sailhome.org/Concerns/Vaccines/Thimerosal.html

13 – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/9215242/

14 – https://www.columbuschemical.com/MSDS/SDS/Cetyltrimethylammonium%20Bromide%20(CTAB)%201320.pdf

15 – https://www.sigmaaldrich.com/HR/en/sds/sial/phr1121?userType=undefined

Prijevod: Udruga HURA