Od njujorške ludnice 1887. do tragedije u Jankomiru: Što se događa iza zatvorenih vrata kada sustav zakaže?
Prije gotovo stotinu i četrdeset godina mlada je novinarka odglumila psihički slom kako bi razotkrila brutalnost iza zatvorenih vrata njujorške psihijatrijske bolnice. Danas, u studenom 2026. godine, dok Hrvatsku potresa stravičan slučaj nasilne smrti 32-godišnjeg pacijenta Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju, njezine riječi iz 19. stoljeća zvuče jezivo suvremeno.
Zadatak pod krinkom: Ulazak u svijet bez glasa
U jesen 1887. godine 23-godišnja novinarka lista New York World Nellie Bly (pravim imenom Elizabeth Jane Cochran) prihvatila je zadatak koji bi malo tko preživio bez posljedica. Cilj je bio istražiti glasine o zlostavljanju pacijentica u zloglasnom ženskom azilu na otoku Blackwell’s Island.
Kako bi ostvarila svoj plan, unajmila je sobu u pansionu za žene pod lažnim imenom Nellie Brown. Cijelu noć provela je budna, vježbajući prazni pogled u ogledalu i ponašajući se paranoično. Uplašene stanarke ubrzo su pozvale policiju.
Bly je izvedena pred suca i nekolicinu liječnika. Iako se pribojavala da će njezina gluma biti lako razotkrivena, dogodilo se suprotno. Liječnici su je bez puno provjeravanja proglasili neuračunljivom, a jedan ju je čak opisao kao „beznadan slučaj“. Ubrzo je prebačena na otok Blackwell’s Island.
Čim je prešla prag azila, prestala je glumiti. No, tada je spoznala prvu i najopasniju zamku sustava: jednom kada čovjek dobije etiketu psihičkog bolesnika, njegova riječ više ne vrijedi ništa.
„Što se razumnije ponašate, to vas smatraju luđom“, zapisala je Bly u svojoj knjizi Deset dana u ludnici.
Deset dana pakla na otoku Blackwell’s Island
Tijekom deset dana provedenih među 1.600 pacijentica smještenih u prostoru za njih tisuću, novinarka je svjedočila sustavnom ponižavanju i fizičkom nasilju. Medicinske sestre bile su posebno okrutne. Pacijentice su redovito tukle, davile i tjerale da sjede satima na hladnim drvenim klupama u potpunoj tišini. Jedan od najgorih tretmana bile su ledene kupke nakon kojih su se promrzle žene tresle satima.
„Voljela bih da stručni liječnici uzmu potpuno zdravu ženu, zatvore je, natjeraju da sjedi od šest ujutro do osam navečer na ravnim klupama bez prava da govori ili se pomakne, daju joj lošu hranu i grub tretman, pa da vide koliko će joj trebati da poludi. Dva mjeseca pretvorila bi je u mentalnu i fizičku ruševinu“, napisala je Bly.
Posebno ju je pogodila okrutnost osoblja prema ljudima u najranjivijem stanju, lišenima ikakve zaštite od vanjskog svijeta.
Bly je također otkrila da mnoge žene tamo uopće nisu bile bolesne. Među njima su bile siromašne žene ili imigrantkinje koje nisu govorile engleski jezik i nitko ih nije razumio, pa ih je sustav jednostavno odbacio i zaključao.
„Što bi, osim mučenja, brže izazvalo ludilo od ovakvog postupanja? Jadna bića povjerena njihovoj skrbi prepuštena su okrutnosti onih koji bi ih trebali štititi“, upozoravala je u svojim reportažama.
Nakon deset dana odvjetnik lista New York World pojavio se u bolnici i osigurao njezino puštanje na slobodu. Samo dva dana kasnije novine su počele objavljivati njezinu potresnu ispovijest, koja je ubrzo objedinjena u slavnu knjigu Deset dana u ludnici (Ten Days in a Mad-House).
Članci su izazvali ogroman bijes javnosti i pokrenuli službenu istragu. Nellie Bly osobno je odvela porotnike u obilazak bolnice. Iako je uprava pokušala sakriti tragove zlostavljanja i otpustila najokrutnije sestre prije njihova dolaska, svjedočanstva su bila nepobitna. Skandal je natjerao gradske vlasti u New Yorku da otvore istragu i povećaju proračun za mentalno zdravlje za gotovo milijun dolara.
Hrvatska stvarnost 2026. g. : Zid šutnje u Jankomiru
Gotovo stoljeće i pol kasnije, javnost u Hrvatskoj suočava se s bolnim podsjetnikom da zidovi psihijatrijskih ustanova i dalje mogu skrivati nezamislivu brutalnost. Slučaj 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada 2026. g. preminuo u Klinici za psihijatriju u zagrebačkom Jankomiru, otkrio je mračnu stranu sustava tek kada su u javnost dospjele snimke nadzornih kamera.
Umjesto humanog postupanja i stručne skrbi, kamere su zabilježile okrutno postupanje medicinskih tehničara – danas osumnjičenih za teško ubojstvo posebno ranjive osobe – nad vezanim pacijentom primjenjuju brutalnu silu, udaraju ga, pritišću mu vrat koljenima i drže mu jastuk na glavi.
Baš kao što je Nellie Bly 1887. godine upozoravala na ravnodušnost institucija i pokušaje uprave da prikrije tragove prije dolaska inspekcije, i tragedija u Jankomiru razotkrila je alarmantne propuste u nadzoru – snimke nadzornih kamera pregledane su tek dva tjedna nakon smrti pacijenta, a inspekcija i policija uključile su se sa zakašnjenjem, što je izazvalo žestoke optužbe za pokušaj zataškavanja. Imamo priliku vidjeti i nefunkcioniranje lanca odgovornosti.
Lekcija koja još nije naučena
Poveznica između njujorškog azila iz 1887. i zagrebačke klinike iz 2026. leži u potpunoj nemoći pacijenta iza zatvorenih vrata. Osobe s psihičkim poteškoćama najranjiviji su članovi društva jer im se, baš kao u vrijeme Nellie Bly, najmanje vjeruje i najteže im je dokazati što im se događa kada se vrata odjela zaključaju.
Njezina hrabrost dokazala je da se zatvoreni sustavi mijenjaju tek kada javnost progleda. U 19. stoljeću za to je bila potrebna novinarka koja je riskirala vlastiti razum da bi iznijela istinu. U 21. stoljeću istinu su razotkrile nadzorne kamere i upornost obitelji – ostavljajući društvu pitanje koliko se još tragedija treba dogoditi da bi humanost i nadzor postali pravilo, a ne iznimka, a kako stvari trenutno izgledaju – postavlja se pitanje je li brutalno ubojstvo čije se snimke šire mrežom samo iznimka ili određeni obrazac ponašanja koji se ponavlja. U psihijatrijskoj ustanovi u Jankomiru je u posljednje tri godine umro 201 pacijent – postavlja se pitanje kako i na koji način su umrli? Vjerujemo kako je ovaj slučaj pokrenuo nezaustavljivu lavinu i kako će priče mnogih koji godinama upozoravaju na brutalnost i nepravilnosti u postupanju i protokolima u ustanovama ovog tipa konačno biti ozbiljno shvaćene.
Nellie Bly objavila je seriju članaka, a zatim i knjigu. Detaljan prikaz njezina pothvata i utjecaja dostupan je u arhivi američke Kongresne knjižnice te u članku javnog servisa PBS News. Knjigu možete pronaći na ovoj poveznici Ten days in a mad-house; or, Nellie Bly’s experience on Blackwell’s island. Feigning insanity in order to reveal asylum horrors. : Bly, Nellie, 1864-1922. : Free Download, Borrow, and Streaming : Internet Archive
(Napomena: Postoji i sličan, ali noviji eksperiment iz 1970-ih poznat kao Rosenhanov eksperiment, u kojem su psiholog David Rosenhan i sedam njegovih suradnika glumili halucinacije kako bi se prijavili u psihijatrijske bolnice i testirali pouzdanost psihijatrijskih dijagnoza, no Nellie Bly je najpoznatiji novinarski slučaj te vrste.)
