Hripavac i cjepiva – 10 stvari koje vjerojatno niste znali
Piše: Roman Bystrianyk
27. prosinca 2024. godine
«Može se dovoditi u pitanje je li univerzalno cijepljenje protiv pertusisa uvijek opravdano, posebno s obzirom na sve blažu prirodu bolesti i vrlo malu smrtnost.»
– Dr. Justus Ström, 1960. godine
«Grupno razmišljanje je fenomen koji se događa kada ponašanje skupine ljudi vođene željom za skladom ili pripadanjem grupi, rezultira iracionalnim ili disfunkcionalnim ishodom donošenja odluka.»
– Irving Janis
Bezbroj je tajni koje vrebaju iza poliranih obećanja vlade i medicinskog establišmenta – tajni koje oni ne žele da znate. Ono što vam kažu nije ono što se događa iza zavjese. Pogreške se prikrivaju, eksperimenti se provode bez pristanka javnosti, a istina je pokopana pod mrežom pažljivo izrađenih narativa i pojednostavljenih parola poput “sigurno i učinkovito”. Ono što ne znate može vam naštetiti.
Evo 10 stvari koje vjerojatno ne znate o hripavcu i cjepivu protiv hripavca – i koje vlasti možda ne žele da saznate.
Korisni izrazi:
- Pertussis: hripavac
- DTwP: Difterija, tetanus, cjelostanično pertusis cjepivo
- DTaP: Difterija, tetanus, acelularno pertusis cjepivo
- Tdap: tetanus, difterija, acelularno pertusis cjepivo primjereno adolescentima i odraslima
1. Stopa smrtnosti je pala gotovo za 100% i bez cijepljenja
Povijesni podaci iz Engleske i Walesa, počevši od 1838. godine, ukazuju na to da je broj smrti od hripavca i drugih zaraznih bolesti pao blizu nule i prije uvođenja cjepiva ili antibiotika. U slučaju hripavca, taj je pad bio gotovo 100% prije uvođenja DTP cjepiva 1957. godine. Gordon T. Stewart, 1977. godine, nije primijetio nikakve dokaze da je cijepljenje protiv hripavca imalo ikakve veze s padom smrtnosti.
Došlo je do kontinuiranog pada smrtnosti, jednako kod oba spola, od 1937. godine nadalje. Cijepljenje [za hripavac], počevši od malog razmjera na nekim mjestima oko 1948. godine i na nacionalnoj ljestvici 1957. godine, nije utjecalo na brzinu pada smrtnosti ako se pretpostavi da oboljenje obično daje imunitet, kao kod većine dječjih zaraznih bolesti… Iz ovog dobro uspostavljenog obrasca, prije 1957. godine, vidimo da nema dokaza da je cijepljenje igralo glavnu ulogu u padu učestalosti oboljenja i smrtnosti.[1]
2. Švedska je zaustavila cijepljenje; smrtnost ostala nepromijenjena
U Švedskoj su pregledi 1978. godine pokazali da je 84% djece kod koje je potvrđen pertusis prethodno primilo tri doze cjepiva. Kao rezultat, DTP cjepivo se smatralo neučinkovitim. Zbog kombinacije neučinkovitosti sa zabrinutošću zbog sigurnosti cjepiva, 1979. godine Ministarstvo zdravlja Švedske preporučilo je prekid cijepljenja protiv hripavca.
1978. godine, Nacionalnom bakteriološkom laboratoriju u Stockholmu, prijavljeno je 5.140 bakteriološki potvrđenih slučajeva pertusisa. Istraživanje podskupina pokazalo je da je od 620 oboljele djece u dobi od 1-6 godina, njih 521 (84%) primilo tri doze pertusis cjepiva. Druga istraga otkrila je da je 84% od 38.015 djece predškolske dobi, rođene između 1974. i 1978. godine, u različitim regijama Švedske, dobilo tri doze cjepiva protiv pertusisa… Budući da švedsko cjepivo protiv pertusisa očito nije imalo zaštitni učinak, cijepljenje je 1979. godine zaustavljeno. [2]
… povjerenje u cjepivo bilo je toliko narušeno da je cijepni obuhvat drastično opao i na kraju je, 1979. godine, cjepivo povučeno zbog neučinkovitosti i potencijalne nesigurnosti. Sada se učestalost pertusisa u Švedskoj vraća na razdoblje prije uvođenja cijepljenja, iako se navodi da je klinička bolest blaga. [3]
Pismo Victorie Romanus sa Švedskog instituta za kontrolu zaraznih bolesti ukazuje da je smrtnost od hripavca ostala blizu nule, unatoč nedostatku nacionalnog programa cijepljenja. [4] Od 1981. do 1993. godine, zabilježeno je 8 smrtnih slučajeva kod kojih je pertusis naveden kao uzrok smrti. To je prosječno iznosilo oko 0,6 djece godišnje koja možda umiru zbog hripavca. Rizik od umiranja od pertusisa u Švedskoj bio je oko 1 od 13.000.000, čak i bez nacionalnog programa cijepljenja.
Kao što se može vidjeti na grafovima, između 1860-ih i 1953. godine, kada je započela uporaba cjepiva protiv hripavca, smrtnost je u Švedskoj već pala za više od 98 %. Švedska je imala 7 smrtnih slučajeva pertusisa tijekom 17 godina zaustavljenog cijepljenja protiv pertusisa (1979-1996), dok je prije povlačenja cjepiva, tijekom 17 godina provođenja cijepljenja, imala 10 smrtnih slučajeva te još 9 smrtnih slučajeva nakon ponovnog pokretanja programa. Programi cijepljenja pertusisa nisu pozitivno utjecali na smrti povezane s pertusisom u Švedskoj.
3. Unatoč padu stope cijepljenja u Engleskoj nije došlo do povećanja smrtnosti
Temeljito ispitivanje svih službenih podataka pokazuje očigledan i dramatičan pad smrtnih slučajeva hripavca između 1902. i 2008. godine. Stopa pokrivenosti cjepivom DTP-a službeno je zabilježena u Engleskoj počevši od 1970. godine. Ali do 1957. godine, kada je započelo nacionalno cijepljenje, smrti od hripavca su već skoro potpuno nestale. Autori članka iz 1984. godine primijetili su da, iako su se stope cijepljenja u Engleskoj od sredine 1970-ih do sredine 1980-ih dramatično smanjile, broj smrti nije se povećao.
Epidemija hripavca 1974./1975. godine u Engleskoj, zahvatila je populaciju u kojoj je 80% djece imunizirano protiv pertusisa. U to vrijeme, strah od cjepiva protiv hripavca uzrokovao je dramatičan pad stope imunizacije i, kao posljedicu, povećanje prijavljenih slučajeva. Unatoč povećanju broja oboljelih, broj smrti nije porastao i pretpostavlja se da je bolest sada manje teška. [5]
Studija objavljena 1984. godine utvrdila je da se broj hospitalizacija i smrti od hripavca nakon pada stope cijepljenja, zapravo smanjio. Ovaj je rezultat bio upravo suprotan onome što bi se trebalo dogoditi nakon opadanja stope cijepljenja – ako cjepivo uistinu sprječava ozbiljnu bolest.
Otkako je pala stopa imunizacije protiv pertusisa došlo je do neočekivanog pada u hospitalizacijama zbog hripavca i pada smrtnosti – taj pad se dogodio kod djece svih dobnih skupina i statusa cijepljenja. [6]
4. Hripavac je postao blaga bolest
Roditelji često povezuju slike djece, koja kašlju i opasno se guše, s hripavcem, što izaziva strah. Međutim, 1981. godine, Gordon T. Stewart opisao je hripavac koji je bio “općenito blag … što većina djece lako izbjegne ili prevladava i bez cijepljenja”. [7] Douglas Jenkinson je također, 1995. godine, proučavao 500 slučajeva prirodnog hripavca i primijetio da roditelji rijetko primjećuju kašalj karakterističan za hripavac, zaključujući da je “ozbiljan ishod malo vjerojatan”.
Većina slučajeva hripavca relativno je blaga. Takve je slučajeve teško dijagnosticirati bez visokog indeksa sumnje, jer liječnici vjerojatno neće čuti karakteristični kašalj, što može biti jedini simptom. Roditelji mogu biti mirni jer ozbiljan ishod nije vjerojatan. Odrasli također dobivaju hripavac, najčešće od svoje djece, i dobivaju iste simptome kao i djeca. [8]
5. Bakterija hripavca je uobičajena
Neki procjenjuju da je čak jedna trećina adolescenata i odraslih s produljenim kašljem zaražena B. pertussis bakterijom. To se odnosi čak i na one koji su cijepljeni ili su već preboljeli prirodnu bolest.
Važno je napomenuti da su svih 13 studija adolescenata i odraslih s produljenim bolestima kašlja pronašle dokaze o infekciji B. pertussis. Ove su studije provedene u 6 zemalja i 7 zemljopisnih područja Sjedinjenih Država tijekom 16-godišnjeg perioda. Ovi podaci sugeriraju da je infekcija B. pertussis kod adolescenata i odraslih endemska. [9]
Iako se pertusis tradicionalno smatra dječjom bolesti, bio je dobro dokumentiran kod odraslih prije gotovo jednog stoljeća i trenutno je prepoznat kao važan uzrok respiratornih bolesti kod adolescenata i odraslih, uključujući starije osobe. Zbog oslabljenog kolektivnog imuniteta hripavac se kod adolescenata i odraslih može pojaviti čak i kod potpuno cijepljenih osoba i osoba koje su preboljele prirodnu bolest… Studije iz Kanade, Danske, Njemačke, Francuske i Sjedinjenih Država ukazuju na to da je između 12 i 32 % odraslih i adolescenata s bolešću kašljanja najmanje 1 tjedan bilo zaraženo B. pertussis bakterijom. [10]
Nažalost, zbog uvjerenja da je hripavac kontroliran cijepljenjem on gotovo nikada nije dijagnosticiran, što iskrivljuje statistiku incidencije.
Dijagnoza pertusisa se često propušta zbog zabluda da je hripavac samo pedijatrijska bolest koju kontrolira rutinska imunizacija u djetinjstvu i da je imunitet od preboljenja bolesti pertusisa ili imunizacije doživotan. [11]
6. Cjepiva uzrokuju neurološka oštećenja
Rasprava o neurološkim oštećenjima od cjepiva traje već desetljećima.
Već od 1940-ih studije su sugerirale da cjepiva uzrokuju tešku neurološku bolest (cijepna encefalopatija). [12]
Članak časopisa Pediatrics iz 1948. godine raspravljao je o slučajevima oštećenja mozga nakon uporabe cjepiva. Članak jako podsjeća na pojavu velikog broja slučajeva autizma koji su eskalirali desetljećima kasnije. Djeca, uglavnom dječaci, normalno su se razvijala i nisu pokazivala nikakve probleme prije primitka cjepiva. Manifestirali su “akutne cerebralne” simptome u roku od nekoliko sati od injekcije. Nakon toga dogodila se regresija ili “zastoj daljnjeg razvoja”.
Pregled zapisa Dječje bolnice u posljednjih deset godina otkrio je 15 slučajeva u kojima su djeca razvila akutne cerebralne simptome u roku od nekoliko sati nakon primjene cjepiva protiv pertusisa. Djeca su bila u dobi između 5 i 18 mjeseci i prema iskazima roditelja, uzimajući u obzir koliko je moguće procijeniti razvoj djece te dobi, normalno su se razvijala. Nitko prije cijepljenja nije imao konvulzije… Od 15 djece, bilo je 12 dječaka i 3 djevojčice, a spolna razlika se pokazala važnom kada su u pitanju neke tvari, poput olova, koje je uzrokovalo velike ozljede živčanog sustava u razvoju. U vrijeme cijepljenja djeca su bila u dobi između 5 i 18 mjeseci. Dobiveni su detaljni podaci o razvoju svih, osim dvoje djece, čije su majke jednostavno izjavile da su se normalno razvijali. Povijest razvoja pokazala je da su, prije cijepljenja, objektivne aktivnosti poput sjedenja, hodanja i razgovora bile prisutne kod mnoge djece; a u nekoliko slučajeva regresija ili zastoj daljnjeg razvoja su se dogodili nakon encefalopatije [bilo koja bolest ili simptom bolesti koji se odnosi na poremećaje mozga], uzimajući u obzir koliko je bilo moguće procijeniti jesu li djeca bila bolesna prije cijepljenja. [13]
1977. godine dr. Gordon Stewart napisao je da je rizik od dobivenog cjepiva veći od zaraze hripavcem.
Zbog nacionalnog deficita u epidemiološkim podacima, nemoguće je procijeniti učestalost sindroma reakcije na cjepivo protiv pertusisa ili naknadnog oštećenja mozga i mentalnog oštećenja. Malo je vjerojatno da je niža od 1 na 60.000, ali može biti čak 1 na 10 000, a u svom prolaznom obliku, i veća. Ako je 1 od 20.000, tada će najmanje 30 djece pretrpjeti trajno oštećenje mozga u Velikoj Britaniji svake godine, a još mnoga oštećenja bi mogla početi ranije u životu, u ranim fazama organske demencije koja u svom konačnom obliku, ima značajke demijelinirajuće bolesti i cerebralne atrofije. Taj rizik daleko premašuje sadašnji rizik od smrti ili trajne štete od hripavca ili čak, u nekim dijelovima zemlje, šansu za zarazu hripavcem. [14]
Studija iz 1983. godine navodi da su reakcije neke vrste uobičajene i da su se konvulzije pojavile kod otprilike 1 od 1 750 cijepljenja.
… primijećeno je da je cjepivo protiv pertusisa reaktogeno, pri čemu su se manje reakcije pojavile u 50 do 60% primatelja cjepiva, a konvulzije i hipotonične hipo-reaktivne epizode se događaju kod otprilike 1: 1750 imunizacija. Procjenjuje se da će se encefalopatija pojaviti kod 1: 6500 do 1: 510 000 imunizacija. [15]
Ovo izvješće iz 1980. godine povezalo je uporabu DTP cjepiva s napadajima. Autor je napomenuo da su ove teške štete posebno užasne jer su nastale iz medicinskog tretmana izvedenog na potpuno zdravoj djeci.
… budući da postoji značajna razlika između učestalosti spontanih napadaja kod djece iste dobne skupine i incidencije nakon DTP-a, čini se da je uzročna veza između DTP-a i napadaja potvrđena… teška oštećenja su posebno tragična jer su jatrogena [medicinski uzrokovana], a u većini slučajeva se događaju prijašnje potpuno zdravoj djeci. [16]
Institut za medicinu (IOM) osnovan je 1970. godine kao neovisna neprofitna organizacija koja je radila izvan vlade kako bi pružila nepristrane i autoritativne savjete donositeljima odluka i javnosti. Izvještaj IOM-a iz 1985. godine američke Nacionalne akademije znanosti izvijestio je o problemu nuspojava na cjelostanično pertusis cjepivo. Panel je procijenio da je 17 994 600 doza cjelostaničnih cjepiva dano svake godine. Rezultat je bio 7 197 840 slučajeva manjih reakcija, 10 283 konvulzije, 164 slučaja encefalitisa i 58 slučajeva kronične invalidnosti, a troškovi su se penjali na milijune. Panel je također procijenio da je cjelostanično DTP cjepivo uzrokovalo dvije do četiri smrti godišnje. [17]
Na temelju tih nalaza, IOM je preporučio prelazak na acelularnu verziju, ili DTaP, koji je sadržavao inaktivirani pertusis toksin (PT) i, ovisno o proizvođaču, jednu ili više drugih bakterijskih komponenti. Nadali su se da će to, zahvaljujući manje antigenoj tvari, u velikoj mjeri smanjiti broj reakcija .
Čak i nakon objektivnog izvješća IOM -a, većina dužnosnika nastavila je vjerovati da su ozbiljne reakcije bile vrlo rijetke. Međutim, 1991. godine, profesor Wolfgang Ehrengut, bivši direktor Instituta za vakcinologiju i virologiju u Hamburgu u Njemačkoj, napisao je da je prisutna snažna pristranost protiv vjerovanja da su komplikacije središnjeg živčanog sustava (CNS) uslijedile nakon cijepljenja protiv hripavca. Njegovih 35 godina proučavanja komplikacija nakon cijepljenja protiv hripavca kvalificirale su ga kao stručnjaka.
Zaključno, uvjeren sam da su pertussis CNS komplikacije stvarnost i da su, prema mom mišljenju, podcijenjene. Kontroverza o pravnom prihvaćanju postojanja encefalopatije nakon pertusis cjepiva pronašla je svoj kraj. [18]
7. Učinkovitost cjepiva protiv hripavca nakon tri godine blijedi
Studija dr. Davida Witta, šefa zaraznih bolesti u Medicinskom centru Kaiser Permanente u San Rafaelu u Kaliforniji, otkrila je da je cjepivo protiv pertusisa izgubilo svoju učinkovitost nakon samo 3 godine. „Cjepivo protiv hripavca koje je dano bebama i maloj djeci uvelike gubi učinkovitost nakon samo tri godine – puno brže nego što su liječnici vjerovali… Uznemirilo me kada sam shvatio da smo u cjepivo bili sigurniji nego što smo trebali biti” rekao je vodeći istraživač dr. David Witt.[19]
Veteran i guru pertusisa James D. Cherry, dr. med. je također naveo da studije o Tdap-u pokazuju da učinkovitost tog cjepiva opada nakon samo 3 godine.
U Sjedinjenim Državama provedene su tri studije o učinkovitosti cjepiva Tdap. Stope učinkovitosti cjepiva tijekom prve godine bile su 75,3%, 73,0% i 68,8%. Međutim, nakon 3 godine, nisu pronađeni gotovo nikakvi dokazi o učinkovitosti. [20]
Witt i kolege su primjetili nešto upečatljivo: najveća učestalost bolesti dogodila se među potpuno cijepljenom djecom od 8 do 12 godina starosti.
Iznenađujuće, najveća učestalost bolesti bila je među prethodno cijepljenom djecom u dobnoj skupini od 8 do 12 godina… Začudo, u dobnim skupinama od 2-7 i 8-12 godina, nije bilo značajne razlike u stopi oboljevanja između potpuno cijepljene i necijepljene djece… [21]
8. Hripavac sada pogađa adolescente i odrasle osobe
Prije nego što je uvedeno cjepivo protiv pertusisa, dugotrajni prirodni imunitet je, zbog prirodne dinamike obitelji i zajednice, bio norma. U 1940-ima se pertusis smatrao samo dječjom bolesti. Ako bi ga adolescent ili odrasla osoba ipak dobila, svi su bili zaprepašteni. Dijagram pokazuje da su samo djeca imala kliničku epizodu pertusisa, a generacijske obiteljske interakcije osigurale su da su svi koji su preboljevanjem stekli prirodni imunitet, zbog redovitog izlaganja mlađim generacijama koje su zaražene, taj imunitet i zadržali.
Prije uvođenja cijepljenja većina slučajeva pertusisa događala se kod djece. Odrasli koji su imali pertusis kao djeca dobili su stečeni imunitet pojačan ponavljajućim izloženostima u populaciji, a majke su svojoj dojenčadi prenosile zaštitu kroz placentalni prijenos antitijela. Nakon što je upotreba pertusis cjepiva uspostavljena u populaciji, imunizirana pedijatrijska skupina je bila zaštićena; no sve veći udio slučajeva javlja se kod adolescenata i odraslih koji su izgubili imunitet od cjepiva, i u dojenčadi, koja primaju manje pasivnih antitijela od dojenčadi u doba prije cijepljenja, i koja su previše mlada da bi se imunizirala prema trenutnom rasporedu imunizacije. [22]
Cijepljenje je to preokrenulo, jer liječnici koji su provodili cijepljenje nisu znali za imunološke putove koji rezultiraju čvrstim, izdržljivim i stvarnim imunitetom krda, za razliku od lažne ideje o imunitetu krda kod cijepljenih. Neznanje u prošlosti dovelo nas je u položaj u kojem smo sada, što je prikazano na slici. Umjesto da pertusis bude pretežno dječja bolest, ona sada pogađa i adolescente i odrasle. Što je još gore, dojenčad koja su nekada imala snažna majčina antitijela, sada su ranjiva. Cijepljenje protiv pertusisa potpuno je promijenilo lice pertusis epidemiologije; uništili su stjecanje imuniteta prirodnim putem, što je rezultiralo time da su cijepljeni postali hodajući laboratoriji pertusis bakterija koje mutiraju u nove sojeve.
Taj je postupak započeo pedesetih godina prošlog stoljeća zbog uporabe cjelostaničnog cjepiva, a zatim se ubrzao nakon što je uvedeno manje učinkovito, ali «sigurnije» acelularno cjepivo koje je rezultiralo dužom kolonizacijom dišnih putova nakon ponovnog izlaganja pertusis bakteriji.
9. Cjepiva trajno «reprogramiraju» imunološki sustav
Izraz «originalni antigeni grijeh» (OAS) izvorno je skovao dr. Thomas Francis, koji je postao poznat tijekom doba cjepiva Salk, kada je nadgledao i protumačio rezultate najvećeg (i najkontroverznijeg) testiranja polio cjepiva u povijesti. Objasnio je fenomen OAS-a koristeći prirodni virus gripe kao primjer. [23]
Kad osoba prvi put dobije zaraznu bolest, imunološki sustav tijela koristi svoje urođene sposobnosti, koje uglavnom uključuju već postojeća antitijela i neki stanični imunitet. U tom se procesu priprema za budućnost. Sljedeći put kad se pojavi ista infekcija, tijelo će upotrijebiti svoje pamćenje za proizvodnju antitijela i klonova stanica koje prepoznaju osvajače i brže reagiraju.
Međutim, kada prirodni mikroorganizam dođe u tijelo nakon primanja cjepiva, tijelo će djelovati prema načinu na koji ga je cijepljenje programiralo, a to je ono što se podrazumijeva pod originalnim antigenim grijehom (OAS). Programiranje cijepljenja vrlo je različito i manje učinkovito od prirodnog imuniteta. Dr. Cherry je kasnije preformulirao naziv fenomena. Njegova nova terminologija ukazala je na isti problem i promijenjena je u “supresija povezanih epitopa”.
U prethodnoj studiji primijećeno je da su djeca koja nisu reagirala na DTaP cjepivo imala slab odgovor antitijela na necijepni antigen ACT, dok su necijepljena djeca s pertusisom imala snažan odgovor antitijela na ovaj antigen… Supresija povezanih epitopa se događa kada je imunološki odgovor na nove epitope potisnut zbog snažnog odgovora na izvorne komponente cjepiva. [24]
Drugi je liječnik to potvrdio u časopisu American Medical Association.
Manja zaštita koju pruža DTaP, može biti posljedica supresije povezanih epitopa, kada se početna izloženost zaključa u imunološkom odgovoru na određene epitope i inhibira odgovor na druge povezane epitope nakon narednih izloženosti. [25]
DTaP cjepivo, sa samo 3-5 antigena u usporedbi s 3000+ u DTwP cjepivu, dovodi do originalnog antigenog grijeha (supresija povezanih epitopa). Zbog toga djeca koja su primila DTaP imaju povećanu osjetljivost na pertusis tijekom života, i ne postoji jednostavan način za smanjenje ovog pojačanog doživotnog rizika.
Zbog malog broja antigena (3–5 u DTaP cjepivima nasuprot >3000 u DTwP cjepivima) dolazi do supresije povezanih epitopa. Zbog toga, sva djeca koja su primila DTaP cjepivo bit će osjetljivija na pertusis tijekom cijelog života, i ne postoji jednostavan način smanjenja ove osjetljivosti. [26]
10. Unatoč nedostacima, liječnici preporučuju još više cijepljenja
Kao što je bilo obećano na početku uvođenja svih cjepiva, očekivalo se da će ljudi cijepljeni protiv hripavca biti doživotno zaštićeni.
Primarni tijek cijepljenja pertusisa smatra se dovoljnim za pružanje doživotne zaštite … [27]
To je daleko od istine. DTaP cjepivo trajno kompromitira imunološki sustav. Umjesto da priznaju ovaj neuspjeh, nova TDaP “booster” cjepiva guraju se bez objašnjenja. Dr. Cherry čak predlaže da se oni s oštećenjem imunološkog sustava zbog «supresije povezanih epitopa» uzrokovane cijepljenjem, trebaju doživotno docjepljivati TDaP-om svake tri godine. Drugim riječima, netko bi trebao dobivati cjepiva cijeli život kako bi nadoknadio ogromnu grešku načinjenu u svjetskom javnom eksperimentu s DTaP cjepivom.
… trebali bismo razmotriti rutinsko davanje TDaP cjepiva svake 3 godine svim adolescentima i odraslima koji su primili DTaP cjepivo. [28]
Reference:
[1] Gordon T. Stewart, „Vaccination against whooping cough: Efficacy versus risks“, Lancet, 29. siječnja 1977., str. 236, 237.
[2] B. Trollfors i E. Rabo, “Whooping cough in adults”, British Medical Journal, Vol. 283, 12. rujna 1981., str. 697.
[3] D. L. Miller, R. Alderslade i E. M. Ross, „Whooping cough and whooping cough vaccine: The risks and benefits debate“, Epidemiologic reviews, vol. 4, 1982, str. 15.
[4] Pismo dr. Med. Victorie Romanus, Odjel za epidemiologiju Švedskog instituta za kontrolu zaraznih bolesti, Stockholm Švedska, 25. kolovoza 1995. godine.
[5] T. M. Pollock, E. Miller i J. Lobb, „Severity of whooping cough in England before and after the decline in pertussis immunisation“, Archives of disease in childhood, vol. 59, 1984, str. 162.
[6] T. M. Pollock, E. Miller i J. Lobb, „Severity of whooping cough in England before and after the decline in pertussis immunisation“, Archives of disease in childhood, vol. 59, 1984, str. 164
[7] Gordon T. Stewart, „Whooping cough in relation to other childhood infections in 1977- in the United Kingdom“, Journal of epidemiology and community health, vol. 35, 1981, str. 145.
[8] Douglas Jenkinson, „Natural course of 500 consecutive cases of whooping cough: A general practice population study“, British Medical Journal, vol. 310, veljača 1995., str. 299.
[9] James D. Cherry, dr. med., „The epidemiology of pertussis: A comparison of the epidemiology of the disease pertussis with the epidemiology of bordetella pertussis infection“, Pediatrics, 115, br. 5, svibanj 2005., str. 1425.
[10] Edward Rothstein, dr. med., i Kathryn Edwards, dr. med. „Health burden of pertussis in adolescents and adults“, Pediatric infectious disease journal, 24, br. 5, svibanj 2005., str. S44.
[11] Erik L Hewlett i Kathryn M Edward, „Clinical practice. Pertussis – not just for kids”, New England Journal of Medicine, 24. ožujka 2005. (12), str. 1215–1222.
[12] J. D. Cherry, dr. med., „The 112 year odyssey of pertussis and pertussis vaccines – mistakes made and implications for the future“, Journal of the pediatric infectious diseases society, srpanj 2019. str. 334 – 341.
[13] Randolph K. Byers, dr. med., i Frederic C. Moll, dr. med. „Encephalopathies following prophylactic pertussis vaccine“, Pediatrics, vol. 1, br. 4, travanj 1948., str. 438–439, 443.
[14] Gordon T. Stewart, „Vaccination against whooping cough: efficacy versus risks“, Lancet, 29. siječnja 1977., str. 237.
[15] Larry J. Baraff, dr. med.; Wendy J. Ablon; i Robert C. Weiss, dr. med., “Possible temporal association between diphtheria – tetanus toxoid – pertussis vaccination and sudden infant death syndrome”, Pediatric infectious disease, vol. 2, br. 1, siječanj 1983., str. 10.
[16] O Tönz i S. Bajc, “Convulsions after pertussis vaccination”, Schwiez Med Wochenschr, vol. 110, 20. prosinca 1980., str. 13.
[17] New vaccine development establishing priorities, Vol. 1, Diseases of importance in the United states, study by the committee on issues and priorities for new vaccine development division of health promotion and dissease prevention, Institut za medicinu, Nacional Press academy, Washington, D.C., 1985, str. 172–173, 175.
[18] Wolfgang Ehrengut, „Bias in evaluating CNS complications following pertussis immunization“, Acta Paediatrica japonica, vol. 33, br. 4, kolovoz 1991., str. 426.
[19] „Studija: cijepljenje protiv hripavca blijedi nakon 3 godine“, Associated Press, 19. rujna 2011.
[20] J. D. Cherry, dr. med., „The 112 year odyssey of pertussis and pertussis vaccines – mistakes made and implications for the future“, Journal of the pediatric infectious diseases society, srpanj 2019. str. 334 – 341.
[21] Maxwell A. Witt; Paul H. Katz, dr. med., MPH; i David J. Witt, dr. med., “Unexpectedly limited durability of immunity following acellular pertussis vaccination in pre – adolescents in a North American outbreak”, Clinical infectious diseases, 15. ožujka 2012.
[22] Erik L Hewlett i Kathryn M Edward, “Clinical practice. Pertussis – not just for kids”, New England Journal of Medicine, 24. ožujka 2005. (12), str. 1215–1222.
[23] T. Francis, “On the doctrine of original antigenic sin”, Zbornik radova Američkog filozofskog društva, vol. 104, br. 6, 15. prosinca 1960., str. 572–578.
[24] J. D. Cherry i sur., „Antibody response patterns to bordetella pertussis antigens in vaccinated (primed) and unvaccinated (unprimed) young children with pertussis“, Clinical and vaccine immunology vol. 17, br. 5, svibanj 2010., str. 741–747.
[25] S. L. Sheridan i sur., „Number and order of whole cell pertussis vaccines in infancy and disease“, Journal of the American Medical Association, vol. 308, br. 5, 1. kolovoza 2012., str. 454–456.
[26] J. D. Cherry, dr. med., „The 112 year odyssey of pertussis and pertussis vaccines – mistakes made and implications for the future“, Journal of the pediatric infectious diseases society, srpanj 2019. str. 334 – 341.
[27] Hugo & Russell’s Pharmaceutical mikrobiology, 8. izdanje, 2011, Wiley-Blackwell, str. 161.
[28] J. D. Cherry, dr. med., „The 112 year odyssey of pertussis and pertussis vaccines – mistakes made and implications for the future“, Journal of the pediatric infectious diseases society, srpanj 2019. str. 334 – 341.
Prijevod: Udruga HURA
Stavovi izraženi u ovom članku su mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove Hrvatske udruge roditelja aktivista. Udruga pozdravlja stručnu, konstruktivnu i prijateljsku raspravu. Svoje mišljenje možete poslati putem maila info@cijepljenje.info
________________________________________________________
Hrvatska udruga roditelja aktivista neprofitna je udruga.
Ako želite podržati našu zajedničku borbu, podržite naš rad donacijom!
Hrvatska udruga roditelja aktivista
Broj računa: HR9823600001102643002
Opis plaćanja: Donacija
SWIFT CODE (za donacije iz inozemstva): ZABAHR2X
Postani član: https://cijepljenje.info/postani-clan/
