Na nedavnom saslušanju u Senatu, svjedok manjine podnio je iskaz u kojem tvrdi da „CDC procjenjuje da će cjepiva dana djeci rođenoj između 1994. i 2018. godine spriječiti… 936 000 smrtnih slučajeva.“ Ista tvrdnja iznesena je i na saslušanju ministra Kennedyja. Zašto je ova tvrdnja nebitna?
(Imajte na umu da su dijelovi ovog odgovora preuzeti izravno iz moje nove knjige Vakcine, Amen.)
Autor: Aaron Siri
19. rujna 2025. godine
Bilten + Pristranost odabira
Prvo, ova tvrdnja je ažurirana verzija izvješća MMWR-a iz 2014. godine. MMWR je, ustvari, CDC-ov bilten. CDC-ove vlastite smjernice za MMWR dopuštaju objavljivanje samo onih članaka koji su u skladu s politikom CDC-a, što rezultira najgorim oblikom pristranosti u odabiru. Kao što je objašnjeno u CDC-ovim politikama za objavljivanje izvješća MMWR-a: „Do trenutka kada se izvješće pojavi u MMWR-u, ono odražava ili je u skladu s politikom CDC-a.“ Stoga bi ovaj članak bio objavljen samo dok se ne bi provjerilo je li u skladu s politikom CDC-a da su cjepiva sigurna i učinkovita. Takav pristup nije znanost – to je izopačenje znanosti.
Bez intervala pouzdanosti
Drugo, kao i propagandno izvješće WHO-a o kojem sam već raspravljao , ovo je „propagandno izvješće“ za CDC-ov program imunizacije i nema intervale pouzdanosti za svoje procjene. Razlog je taj što se radi samo o nepouzdanim nagađanjima. Prava stopa mogla bi biti da su cjepiva uzrokovala 2 milijuna smrtnih slučajeva u SAD-u u razdoblju od 1994. do 2023. godine jer izvješće ne daje granice za svoje tvrdnje. Bez tih granica, jednako bi mogla biti istinita tvrdnja da su cjepiva uzrokovala 2 milijuna dodatnih smrtnih slučajeva, umjesto da su spasila živote.
Ignorira sve zbunjujuće faktore
Treće, situacija je još gora jer izvješće iz 2023. godine objašnjava da su „čimbenici osim imunizacije (npr. higijena…) možda doprinijeli smanjenju rizika od bolesti u posljednjim desetljećima, a smanjenja koja su rezultat tih doprinosa nisu uključena u model “.
To znači da nisu uzeli u obzir nijedan drugi napredak ili čimbenik koji je mogao poboljšati zdravstvene ishode. Ništa! Samo ta činjenica čini ovu CDC-ovu promotivnu „studiju“ lažnom znanošću. To je ujedno i razlog zašto nema granica za procjene – jednostavno ih ne može izračunati s ikakvom pouzdanošću.
Čvrsti podaci pokazuju da je tvrdnja o 1,1 milijunu spriječenih smrtnih slučajeva besmislica
Čak i jednostavan pregled podataka pokazuje koliko su brojke apsurdne. Iako se tvrdi da su cjepiva spasila 1,1 milijun života između 1994. i 2023. godine, dovoljan je samo pogled na stvarne podatke da bi se vidjelo da je ta brojka besmislica. Pogledajmo tri bolesti od kojih je, kako tvrdi izvješće, cijepljenjem navodno spašeno gotovo svih 1,1 milijuna života: difterija, hepatitis B i ospice.
Difterija
Prema tvrdnjama CDC-a, oko 750 000 od 1,1 milijuna života (preko 68%) spašeno je od difterije. To znači da se ovim cjepivom spašava 25 000 života godišnje. Ta je brojka besmislena. Evo objašnjenja:
Prvo cjepivo protiv difterije uvedeno je 1926. godine. Između 1900. i 1926. godine, kako je stanovništvo raslo, stopa smrtnosti od ove bolesti već je pala za 81% , s 40,3 na 7,8 smrtnih slučajeva na 100 000 osoba. Cjepivo nije imalo nikakve veze s ovim naglim padom jer nije postojalo nikakvo cjepivo protiv difterije do 1926. godine. Daljnji pad od 1926. do barem sredine 1940-ih također je imao malo ili nimalo veze s cjepivom jer se rijetko, ako ikada, koristilo izvan određenih demografskih skupina u većim gradovima, a smrtnost od difterije smanjivala se sličnom stopom u područjima sa ili bez njegove upotrebe. [1]
Ispod je službeni vladin grafikon koji pokazuje isto. Dakle, čak i kako se stanovništvo povećavalo, podaci jasno pokazuju pad smrtnosti od 81% od 1900. do 1926. godine, pad od 97,3% od 1900. do 1940. godine i pad od 97,8% od 1900. do 1948. godine. Stoga, bez obzira kako gledate na to, cijepljenje je imalo jako malo veze s padom smrtnosti od difterije u prošlom stoljeću: [2]
Konačno, DTP cjepivo je prvi put odobreno 1949. godine, a pokrivenost ovim cjepivom počela se poboljšavati. Godinu prije (1948.) zabilježena su ukupno 634 smrtna slučaja od difterije. Pa ipak, ovo izvješće MMRW besmisleno tvrdi da cjepivo protiv difterije sada spašava 25 000 života godišnje u SAD-u. (Također imajte na umu da je 1985. godine pokrivenost sa samo tri doze ovog cjepiva, a kamoli sa 6 koje se danas preporučuju, još uvijek bila samo 63,6% .)
Ova tvrdnja postaje apsurdnija kada se uzme u obzir da se čak i nakon šest doza za djecu, odrasli trebaju docjepljivati svakih deset godina u odrasloj dobi, a ipak oko 40% odraslih preskače ta docjepljivanja. Unatoč tome što veliki dio odraslih ne prima booster doze, posljednji slučaj respiratorne difterije u SAD-u zabilježen je prije gotovo tri desetljeća . To se gotovo sigurno odražava u opsežnoj literaturi koja podržava tvrdnju da se svi štetni učinci toksina difterije suzbijaju željezom , vitaminom C i vitaminom B3 , a nedostaci ovih vitamina i minerala su uglavnom eliminirani u razvijenim zemljama.
Postoje bolesti s visokom stopom smrtnosti u SAD-u koje su nestale bez cjepiva. Istraživači su pokušali razviti cjepivo za mnoge od tih bolesti, ali nisu uspjeli. Na primjer, šarlah je 1900. godine bio jedna od najsmrtonosnijih zaraznih bolesti za djecu, sa stopom od 9,6 smrtnih slučajeva na 100 000 djece. Istraživači su svim silama nastojali razviti cjepivo, ali su svi pokušaji bili bezuspješni. Do 1950-ih smrtnost od šarlaha značajno se smanjila, a do kraja 1900-ih, praktički je nestala.
Da je cjepivo protiv šarlaha razvijeno 1920-ih, 40-ih ili 60-ih, danas bi gotovo sigurno bilo na rasporedu pedijatrijskih cjepiva, a njegova bi se upotreba smatrala ključnom za kontrolu šarlaha; nesumnjivo bi se u istom reklamnom članku CDC-a procjenjivalo da njegova upotreba sada spašava stotine tisuća života u SAD-u.
Zapravo, šarlah i difterija su slični po tome što ih uzrokuje bakterija koja oslobađa potencijalno štetan toksin kada je bakterija „zaražena“ određenim virusom. Obje bolesti uzrokuju grlobolju, a mnogi će liječnici, bez laboratorijskog testa, zamijenit difteriju sa šarlahom i obrnuto. Ove dvije bolesti imaju nešto zajedničko: od 1900. godine obje su opadale gotovo istom brzinom. Glavni razlog zašto se službenici javnog zdravstva i medicinska zajednica različito ponašaju u vezi s ove dvije bolesti jest taj što je cjepivo protiv difterije razvijeno, a protiv šarlaha nije. Da se nije pojavilo cjepivo protiv difterije, ova bi bolest vjerojatno krenula putem šarlaha i drugih dječjih bolesti koje su učinkovito nestale bez cjepiva.
Čak i da ne bi nestala sama od sebe, tvrdnja u članku – da je između 1994. i 2023. godine od difterije spašeno 750 000 života – apsurdna je s obzirom na to da se ne uzimaju u obzir: stvarni podaci o smrtnosti, drugi čimbenici koji su smanjili mortalitet od difterije, nedostatak ikakvih granica toj tvrdnji, nedostatak imuniteta u cijeloj populaciji i nestanak bolesti u svakom slučaju te objektivnu širu sliku stvarnosti u vezi s ovom bolešću. Zaista je potreban istinski religiozni žar koji blokira sav razum i razmišljanje da bi se zaključilo da je ovo cjepivo spasilo 25 000 života godišnje u razdoblju od 1994. do 2023. godine. Prema stvarnim podacima, stvarnost je vjerojatno puno bliža onome što se dogodilo sa šarlahom bez cijepljenja.
Hepatitis B
U istom članku CDC-a tvrdi se da su cjepiva protiv hepatitisa B spasila preko 90 000 života u razdoblju od 1994. do 2023. godine, što iznosi preko 3000 spašenih života godišnje. Ova tvrdnja ponovno prkosi podacima i razumu. Kao pozadina, prvo cjepivo protiv hepatitisa B uvedeno je 1981. godine i napravljeno je od ljudske krvne plazme od donora koji su bili kronično zaraženi virusom hepatitisa B; a 1986. godine odobreno je novo cjepivo protiv hepatitisa B koje koristi tehnologiju rekombinirane DNA bez ljudske krvi. S tom pozadinom, smrtnost od hepatitisa B porasla je nakon uvođenja cjepiva iz 1981. godine, nastavila rasti nakon uvođenja cjepiva iz 1986. godine i nikada se nije vratila na razinu prije cijepljenja. 1980. godine u SAD-u su zabilježena 294 smrtna slučaja od hepatitisa B, a danas imamo oko 1700 smrtnih slučajeva godišnje. Pa ipak CDC tvrdi da je cjepivo protiv hepatitisa B nekako spasilo preko 3000 života godišnje između 1994. i 2023. Godine. To prkosi razumu.
Ospice
Kao posljednji primjer, CDC-ov reklamni članak tvrdi da je cjepivo protiv ospica spasilo 85 000 života u razdoblju od 1994. do 2023. godine, što bi značilo da je godišnje spašeno preko 2700 života. Ova tvrdnja je ponovno u suprotnosti sa stvarnim podacima. Prvo cjepivo protiv ospica pojavilo se na tržištu 1963. godine. U godinama koje su prethodile prvom cjepivu protiv ospica (1963.), podaci CDC-a bilježe oko 400 smrtnih slučajeva od ospica svake godine. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih svake se godine rađalo oko 4,2 milijuna djece, dok se između 1994. i 2023. godine rađalo oko 3,8 milijuna djece godišnje. Ipak, unatoč poboljšanom životnom standardu, medicinskoj skrbi itd. i unatoč manjim kohortama dojenčadi i djece koja se mogu zaraziti, ovaj model iznosi tvrdnju da je smrtnost od oko 400 smrtnih slučajeva godišnje, prije uvođenja cjepiva, došla na preko 2700 smrtnih slučajeva godišnje.
Sljedeći grafikon američke vlade pokazuje pad stope smrtnosti od ospica za više od 98% od 1900. do 1960. godine, tri godine prije nego što je u SAD-u uvedeno prvo cjepivo protiv ospica. To znači da cjepivo protiv ospica nije imalo nikakve veze sa smanjenjem stope smrtnosti od ospica za preko 98% od 1900. do 1960. godine.
Detaljnijim pogledom, podaci CDC-a pokazuju da je 1900. godine stopa smrtnosti od ospica bila 13,3 smrtna slučaja na 100 000 osoba. Do 1960. godine iznosila je 0,2 smrtna slučaja na 100 000 osoba. Isto je vrijedilo i za 1961. i 1962. godinu. I kao što je gore navedeno, sličan pad, od preko 99% smrtnih slučajeva od ospica, dogodio se između 1900. i 1967. godine u Engleskoj i Walesu. Tek nakon tog pada uvedeno je prvo cjepivo protiv ospica – 1968. godine, pet godina nakon SAD-a.
Dakle, isti čimbenici koji su uzrokovali pad smrtnosti od ospica za više od 98% od 1900. do 1962. vjerojatno bi, da cjepivo nije prekinulo ekologiju ospica, nastavili uzrokovati daljnje smanjenje stope smrtnosti od ospica nakon 1962. godine. To znači da se barem dio pada od 400 smrtnih slučajeva godišnje nakon što je cjepivo postalo dostupno nesumnjivo može pripisati istim čimbenicima koji su uzrokovali stalan pad stope smrtnosti od ospica desetljećima prije uvođenja cjepiva. Stoga bi, čak i bez cjepiva protiv ospica, stopa smrtnosti nesumnjivo nastavila opadati nakon 1963. godine.
U dijelovima zemlje s lošom prehranom, sanitarnim uvjetima i vodom, smrtni slučajevi od bilo kojeg patogena, uključujući ospice, mogu se pojaviti u većoj stopi. Ti su uvjeti još uvijek postojali u nekim dijelovima SAD-a početkom 1960-ih. Kako su se životni uvjeti u tim dijelovima Amerike poboljšavali uvođenjem čiste vode, poboljšanih sanitarnih i životnih uvjeta, smrtni slučajevi od ospica su se smanjivali, kako se obično u takvim slučajevima i događa. Također, nemojmo zanemariti činjenicu da se zdravstvena skrb, posebno upravljanje i liječenje akutnih infekcija, znatno poboljšalo od 1960-ih. Liječnici će lako složiti s ovom tvrdnjom, osim ako ne govorimo o cjepivima.
Unatoč svemu, CDC tvrdi da su cjepiva protiv ospica spasila preko 2700 života godišnje u SAD-u između 1994. i 2023. godine. CDC-ova propagandna studija također ne uzima u obzir porast smrtnih slučajeva od srčanih bolesti i raka zbog eliminacije ospica, kao što je spomenuto u prethodnom postu, a što odražavaju i studije koje se nisu bavile samo procjenama.
Ukratko, ovaj CDC-ov promotivni članak, koji nije recenziran i mora biti u skladu s CDC-ovom politikom da bi bio objavljen, ne uzima u obzir nikakve vanjske čimbenike, ne uzima u obzir stvarne podatke o smrtnosti povezane s tim bolestima i nedostaju mu intervali pouzdanosti jer navedene tvrdnje nemaju nikakvu pouzdanost. Svatko tko citira ovu studiju koja tvrdi da je spašeno 1,1 milijun života širi propagandu, a ne znanost.
______________________________________________________________
[1] https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC1997101/pdf/pubhealthreporig01174-0001.pdf („Istovremeni pad stope morbiditeta i mortaliteta od difterije u svim dobnim skupinama pojedinih država smještenih u različitim dijelovima zemlje, koji je započeo nakon cikličkog porasta incidencije između 1915. i 1925. godine, sugerira djelovanje ili utjecaj drugih čimbenika osim ili uz umjetno inducirani imunitet. Studije, poput one uključene u Konferenciju Bijele kuće o zdravlju i zaštiti djece 1930. godine, pokazale su da su programi imunizacije dosezali relativno velik udio djece u nekim područjima ili gradovima, a vrlo nizak udio u drugima čak do 1930. Godine. Unatoč tim velikim varijacijama, i morbiditet i mortalitet počeli su brzo opadati nakon 1925. godine u svim državama istovremeno.“); https://www.cdc.gov/pinkbook/hcp/table-of-contents/chapter-7-diphtheria.html („Cjepiva protiv difterije postala su dostupna 1940-ih“ i „univerzalni program cijepljenja djece koji je uključivao cjepiva protiv difterije počevši od kasnih 1940-ih.“).
[2] Stopa smrtnosti na 100.000 osoba u SAD-u 1900., 1940. i 1948. godine za difteriju bila je 40,3, 1,1 i 0,4, za tetanus 2,4, 0,4 i 0,3, a za hripavac 12,2, 2,2 i 0,8. https://www.cdc.gov/nchs/data/vsus/vsrates1940_60.pdf .
Izvor: https://aaronsiri.substack.com/p/will-vaccines-prevent-11-million
Prijevod: Udruga HURA
Stavovi izraženi u ovom članku su mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove Hrvatske udruge roditelja aktivista. Udruga pozdravlja stručnu, konstruktivnu i prijateljsku raspravu. Svoje mišljenje možete poslati putem maila info@cijepljenje.info
________________________________________________________
Hrvatska udruga roditelja aktivista neprofitna je udruga.
Ako želite podržati našu zajedničku borbu, podržite naš rad donacijom!
Hrvatska udruga roditelja aktivista
Broj računa: HR9823600001102643002
Opis plaćanja: Donacija
SWIFT CODE (za donacije iz inozemstva): ZABAHR2X
Postani član: https://cijepljenje.info/postani-clan/
