Znanost kao opravdanje za kršenje ljudskih prava ili informirani pristanak i medicinski paternalizam
Izraz informirani pristanak prvi se put pojavio u dokumentaciji 1957. godine, u presudi građanskog suda u slučaju pacijenta po imenu Martin Salgo. Dana mu je potpuna anestezija zbog operativnog zahvata koji je smatrao rutinskim, a probudio se trajno paraliziran od struka naniže. Liječnik mu nije rekao da taj zahvat uključuje ikakav rizik za pacijenta. Sudac je presudio protiv liječnika, uz napomenu da je nužno potpuno otkrivanje činjenica potrebnih za informirani pristanak.
U ovom slučaju sud je razmatrao ne samo pitanje je li pristanak dan za predloženu medicinsku proceduru, već se fokusirao i na pitanje je li bolesnik bio adekvatno informiran. Upravo ovo pitanje adekvatnosti informiranja predstavlja najveći napredak u smislu poštovanja autonomije i prava samoodređenja bolesnika.
Nešto kasnije, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, objavljeni su podaci o eksperimentima kojim su se grubo kršila osnovna ljudska prava (od kojih je svakako najpoznatija studija Tuskegee: Stravični eksperimenti na crncima iz Alabame) vršena u državnim medicinskim ustanovama, nad starcima, djecom, afroamerikancima.
Informirani pristanak zapravo je praktična primjena etičkog načela autonomije u medicinskoj praksi. Načelo autonomije predstavlja pravo osobe da autonomno, to jest nezavisno, odlučuje o svom životu i djeluje u skladu sa svojim autonomnim odlukama. (Prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije o izgledu i sadržaju obrasca informiranog pristanka za klinička istraživanja – Informed Consent Form Template for Clinical Studies PDF).
Tijekom razdoblja medicinskog paternalizma vladalo je stajalište da bolesnici nisu u mogućnosti razumjeti medicinske informacije i samim tim shvatiti težinu kliničke slike, pa su im liječnici davali samo najnužnije informacije.
Jednako tako, radila su se istraživanja na ranjivoj populaciji (siročadi, mentalno oboljelima, zatvorenicima, beskućnicima) te im se bez njihova znanja ubrizgavalo stanice raka, zaraženi su hepatitisom, sifilisom i drugim bolestima, a liječnici koji su takva istraživanja radili, pa i njihovi kolege, smatrali su takve postupke sasvim opravdanima u svrhu “napretka znanosti”.
Američki su znanstvenici smatrali da ih Nirnberški kodeks donesen nakon Drugog svjetskog rata, kojim se željelo spriječiti ponavljanje eksperimenata koje su provodili nacisti u logorima, ne obvezuje na etično postupanje prema pacijentima, najprije zato što to nije zakon, već skup smjernica, a i smatrali su da se on odnosi na barbare i dikatore, a ne na liječnike.
S obzirom da se koncept informiranog pristanka smatra temeljnom promjenom u odnosu liječnik – pacijent odnosno istraživač – subjekt istraživanja, a na temelju gore navedenog, nameću se dva pitanja:
1. Zašto je u Hrvatskoj i dalje paternalistički pristup građanima kad se radi o cijepljenju te se niti daju potpune informacije, niti traži informirani pristanak prije te preventivne procedure?
2. Ako medicinska istraživanja prije 60-ih godina nisu provođena po etičkim, ali i metodološkim, standardima kakve imamo danas, ne bi li sve spoznaje i otkrića trebalo diskreditirati kao što je, iz prvenstveno etičkih, a ne znanstvenih razloga, diskreditirana famozna Wakefieldova studija?
Suzana Peša Vučković
NAPOMENA Uredništva:
Medicinski establišment u Hrvatskoj s kvazi zaštitnicima prava pacijenata forsira Deklaraciju o važnosti cijepjenja, pri čemu nema spomena o važnosti informiranog pristanka. Zbog čega se “struka” boji uvesti pisanu suglasnost ZA cijepljenje?
Za razliku od spomenutog medicinskog establišmenta, Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora ukazuje na razloge zbog kojih je opravdano i potrebno i u Hrvatskoj uvesti institut informiranog pristanka: Deklaracija o važnosti poštivanja prava na slobodni i informirani pristanak
Izvori:
Skloot, Rebecca “Besmrtni život Henriette Lacks”, Mozaik knjiga, Zagreb 2011.
Jeremić, Vida “Informirani pristanak: komunikacija između liječnika i bolesnika”, JAHR, Vol. 4., No. 7, 2013
Informed Consent Form Templates