Valerije Vrček: “Druga strana potrošačkog raja – u klopci između bolesti i zdravlja”

Donosimo odabrane dijelove iz knjige “Druga strana potrošačkog raja – u klopci između bolesti i zdravlja” Valerija Vrčeka (* ), u izdanju Školske knjige iz 2010. godine. Zašto smo se odlučili za objavu upravo tih dijelova odgovara već i sam autor u predgovoru, a to ujedno može biti i odgovor na često postavljana pitanja i prigovore predstavnika službene medicine u Hrvatskoj, zašto se na stranicama portala Cijepljenje.info predstavlja uglavnom samo jedna strana problematike cijepljenja:

“… prva strana se nalazi na “slobodnom tržištu”, na prvoj strani teče “med i mlijeko”, prva strana patentiranim blockbusterima konzumira službenu blagonaklonost i dozvole nadležnih institucija, prva strana ima uredno arhivirane znanstvene dokaze o sigurnosti vlastitih proizvoda, za prvu stranu znanstvena priča i svaka moguća rasprava odavno je završena. Iako “politička korektnost” pretpostavlja ekvidistancu prema stranama u sukobu, takav simetričan pristup nije definicija niti je garancija objektivnog stajališta. Štoviše, formalan ili čak nasilan zahtjev za ekvidistancom nalikuje na jednoumlje, a ne na znanstvenu objektivnost.”

Najiskrenije preporučujemo da knjigu pročitate u cijelosti. Želimo da budete potpuno informirani, kako o cjepivima, tako i o svemu drugom vezanom za vaše zdravlje. Predstavljamo još neke izabrane ulomke iz spomenute knjige:

 

“Načelo opreznosti sastavni je dio europskog odnosa prema riziku, sadržaj demokracije i europskog modela gospodarskog razvoja.

Načelo opreznosti temelji se na znanstvenim metodama, a istodobno se primjenjuje u slučajevima kada znanost svojim redovnim pristupom problemu nije u stanju dati cjeloviti uvid ili konačni zaključak. Za primjenu načela nije potreban konsenzus cjelokupne znanstvene zajednice, već je dovoljno i mišljenje pojedinih znanstvenih krugova (znanstvene manjine).

Načelo opreznosti omogućuje pravo onima koji se osjećaju ugroženima da zatraže zabranu ili moratorij na proizvode ili tehnološke postupke, a onima koji svojim proizvodima ili postupcima izlažu ljude eventualnim rizicima da dokažu da njihovi postupci ili proizvodi nisu štetni za ljude i okoliš (no data, no market).

Među hrvatskim znanstvenicima i u široj javnosti načelo opreza ili načelo opreznosti nije dovoljno poznato. U hrvatskim zakonima terminologija tog načela često se krivo interpretira i rijetko upotrebljava. Otpor prema načelu opreznosti odgovara društvu divljeg kapitalizma koji je zahvatio Hrvatsku.

Zahvaljujući odgovornim znanstvenicima, razotkriveni su mehanizmi, pojedinci i strukture koje godinama sustavno manipuliraju znanstvenim podacima kako bi zaštitili interese industrije i time otežali zaštitu ljudskog zdravlja i prirode. Jedan od takvih akademskih detektiva je i David Michaels, profesor epidemiologije sa Sveučilišta George Washington. Radeći kao savjetnik američke vlade tijekom mandata predsjednika Billa Clintona, bio je u poziciji locirati i prepoznati mrežu potkupljivih znanstvenika koji uporno prekrajaju znanstvene rezultate koristeći se krivotvorenim podacima, krivim interpretacijama ili osebujnim statističkim analizama. Razotkrio je mnoga stručna udruženja, znanstvene konzultantske kuće i sveučilišne profesore koji se redovito pojavljuju na strani znanstvene neobjektivnosti i industrijskih interesa.

U najnovijoj knjizi “Sumnja je njihov proizvod – Kako industrijski nasrtajna znanost ugrožava vaše zdravlje” Michaels proziva grupacije poput ChemRisk, Weinberg Group, i druge, razvikane konzultantske kuće u kojima rade znanstvenici plaćeni za proizvodnju rezultata koji odgovaraju interesima industrije. Oni, prema narudžbi, objavljuju radove u časopisima, prikazuju rezultate na znanstvenim skupovima, te pišu stručne knjige u kojima navodno dokazuju sigurnost tržišnih proizvoda. Štoviše, opovrgavaju argumente znanstvenika koji upozoravaju da su pojedini proizvodi štetni za zdravlje i okoliš.

Osim konzultantskih kuća, industrija se služi i uglednim stručnim udruženjima kako bi zaštitila svoje interese, bez obzira na zdravstvenu i ekološku cijenu. To su najčešće grupacije koje karakterizira antagonizam prema regulacijama i izrazita sklonost “slobodnom poduzetništvu” i “slobodnom tržištu”. Ugledni članovi tih udruženja ne istražuju, poput njihovih kolega iz konzultantskih kuća, već jednostavno proizvode autoritativna stajališta i izvještaje o proizvodima kojima pokušavaju utjecati na znanstvenike, medije, javnost, sudstvo i političare. U javnosti se predstavljaju kao nositelji “zdrave znanosti” nasuprot drugim znanstvenicima koje svrstavaju u “znanstveno smeće”. Štoviše, pokreću i internetske stranice na kojima ismijavaju ili omalovažavaju sva znanstvena upozorenja o štetnosti pojedinih kemikalija, proizvoda ili tehnologija. Razotkrivanje takve prostitucije znanosti trebalo bi provesti svugdje, pa i kod nas. Nije rijetkost da su neka imena domaće znanosti, akademskih ili javnih mjerodavnih institucija često uključena u promociju interesa industrije, u ušutkavanje znanstvenih prigovora i ismijavanje pritiska zabrinute javnosti.

Farmaceutska industrija već godinama utječe na rezultate i zaključke o djelotvornosti lijekova objavljene u znanstvenim časopisima. Mehanizmi takvih manipulacija znanstvenim podacima prilično su poznati. Industrijska okupacija znanstvenih istraživanja pokriva široki spektar djelovanja – od besplatnih safarija po Africi do namještanja ishoda kliničkih studija. Sukob interesa i korupcija često su drugo ime za financijsku spregu farmaceutskih kompanija, liječnika, znanstvenika i znanstvenih časopisa.

Osim toga, znanstveno otkrivene manipulacije podacima upućuju na opravdanost sumnji da se prehrambena industrija služi i drugim mehanizmima pritisaka i to prema prokušanim modelima već prozvane farmaceutske industrije. Posebno štetan mehanizam, i za društvo i za znanost, jest sprega prehrambene industrije i javnih institucija nadležnih za zdravstvo ili gospodarstvo. Od takvih “divljih brakova” boluje i hrvatsko društvo, a posljedica je netrpeljiv odnos prema znanstvenicima i ljudima koji misle drugačije.

David Michaels u svojoj ranije spomenutoj knjizi razotkriva mehanizme kojima se služi industrija kako bi otežala ili potpuno spriječila da se rezultati znanstvenih istraživanja “pretvaraju” u zakone kojima se štiti ljudsko zdravlje i okoliš. Strategija takvih manipulacija jest smišljena proizvodnja sumnje u one znanstvene rezultate koji ne odgovaraju industrijskim interesima.

Kako bi onemogućila efikasno provođenje standardne znanstvene recenzije i donošenje odgovarajućih zakona, industrija je iskoristila svoje političke saveznike i nametnula novu službenu, administrativnu provjeru za sve znanstvene radove, ali i za sve informacije kojima se koriste mjerodavne institucije. Takvo nametanje nadrecenzije, odnosno nepotrebnih administrativnih mjera i procedura političkom voljom pojedinaca sklonih industriji provodi se zbog – kupnje vremena i neometane prodaje proizvoda.

Postoje (…) dvije važne korekcije zastarjele toksikologije – timing i sinergizam. Timing upozorava da za mnoge kemikalije, poput dioksina, endokrinih disruptora ili hormona, učinak tvari ovisi o vremenu djelovanja (a ne o koncentraciji), o fazi rasta i razvoja organizma koji je izložen djelovanju. Stoga je, primjerice, fetalna toksikologija prilično mlada znanstvena disciplina. Sinergizam, pak, upozorava da je linearna ovisnost otrova i doze upitna u zbilji u kojoj smo okruženi tisućama sintetskih kemikalija. U takvom kemiziranom okruženju djelovanje jedne toksične tvari ne može se razmatrati izdvojeno od otrovnog koktela u kojem se nalazi. Međusobno djelovanje kemikalija često eksponencijalno pojačava učinak svake od njih.

Sergio Sismondo, profesor kanadskog Sveučiliđta Queen’s u Kingstonu analizira sve češći oblik manipulacije znanstvenim publikacijama – tzv. ghost writing, tj. lažno potpisivanje autora. Lažni autori su ugledni znanstvenici, profesori ili liječnici koji za novac “posuđuju” svoje ime i status te lažno potpisuju znanstvene radove koje nisu pisali niti su sudjelovali u istraživanjima. Takve “pisce duhove” plaćaju farmaceutske kompanije koje se koriste ugledom i autoritetom znanstvenika kako bi njihove studije o lijekovima bile uvjerljive i pribavile si znanstveni ugled. Više od 75% znanstvenih radova objavljenih uz potporu farmaceutske industrije potpisano je pogrešnim imenima. Te radove, dakle, nisu napisali ljudi koji ih potpisuju. Te su radove napisali zaposlenici industrije ili njihovi plaćeni konzultanti, a formalno ih potpisuju stručnjaci koji svojim akademskim ugledom daju takvim radovima vjerodostojnost i uvjerljivost.

Farmaceutska industrija ne zadovoljava se samo jednim lažiranim potpisivanjem. Čest je slučaj da je isti (ili vrlo sličan) članak o lijeku koji potpisuju različiti ugledni znanstvenici, pripremljen u industrijskoj radionici te objavljen u različitim časopisima. Time se stvara dojam, i u znanstvenim krugovima i u javnosti, da o istome lijeku postoji suglasnost jer je velik broj istraživanja čiji se rezultati međusobno preklapaju.

Ghost writing je dio strukturno osmišljenog nasilja nad znanstvenom informacijom u kojem ona poprima oblik koji odgovara naručitelju studije, točnije, farmaceutskoj kompaniji. Profesor Sergio Sismondo smatra da je infiltracija farmaceutske industrije u prostor znanosti, uključujući i prijevare lažnog autorstva, teško rješiv problem. No, treba učiniti prvi korak: postati svjestan sadržaja i posljedica takvih manipulacija.”

Još uvijek VJERUJETE da su cjepiva strogo kontrolirana, sigurna i učinkovita?

(* ) Prof. dr. Valerije Vrček, dipl. inž. med. biokemije, djelatnik je Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.