Utjecaj cijepljenja na pad smrtnosti je preuveličan
Kad je riječ o cjepivima, ali i drugim medicinskim temama, stručni se autoriteti redovito pozivaju na znanstvene nalaze. No mnoštvo je dokaza da su oni često nevaljani i nevjerodostojni.
O tome kako se manipulira metodologijom istraživanja cjepiva u više smo navrata pisali na ovoj stranici. U članku iz travnja 2019. potanko je opisano kako je zahvatima u metodologiji ispitivanja, lažno prikazana neškodljivost MMR cjepiva u vezi s autizmom https://cijepljenje.info/lazi-besramne-lazi-i-studije-o-cjepivima/
Nedavno su znanstvenici u časopisu Epidemiology ukazali na to kako se različitom metodologijom, odnosno modeliranjem, dobivaju drugačiji rezultati. U radu1 nizozemskih autora (van Wijhe i suradnici) iz 2018. godine, promatran je pad ukupnog mortaliteta djece u razdoblju od 1953.- 1975. od četiri zarazne bolesti uključene u kalendar cijepljenja – difterija, hripavac, poliomijelitis i tetanus. Nađeno je da je pad smrtnosti koji je prethodio tom razdoblju bio eksponencijalan i u zaključku je implicirana gotovo 100 %-tna učinkovitost cijepljenja na pad smrtnosti.
U reakciji na taj rad, Weisenborn i suradnici2 u razmatranje su uzeli, umjesto ukupnog mortaliteta, mortalitet djece od zaraznih bolesti, a taj se u razdoblju do 1953. godine kretao po linearnoj krivulji.
Ekstrapolacija po tom, primjerenijem modelu, otkriva da cijepljenje protiv difterije i hripavca nije imalo gotovo nikakva efekta na smrtnost od tih bolesti, da je učinak cijepljenja protiv tetanusa bio manji, a u slučaju dječje paralize bilježi se u oba modela nagli pad s uvođenjem cijepljenja (međutim, brojni stručnjaci smatraju da se to može najvećim dijelom pripisati i promjene definicije bolesti).
Linearno modeliranje, zaključuju Weisenborn i suradnici, pokazuje da je prethodni rad preuveličao efekte nizozemskog državnog programa cijepljenja.