Povodom Svjetskog dana higijene ruku

Sutra dan, 5.5.2020., slavimo Svjetski dan higijene ruku.

Ovim putem sve koji su do sada bili glasni – pozivamo da budu jasni.

Sve koji su do sada bili tihi – pozivamo na pasivni otpor.

Istina je u dosegu ljudskog iskustva, nije nedostižna.

Istina je jednostavna i logična.

Istina nije nasilna, nepristojna, nametljiva.

Istina nije lažna filantropija.

Istina nije sila, vojska, policija.

Podržimo dr. sc. Krunoslava Capaka u inicijativi za pranjem ruku.

Oslobodite vlastiti mozak od nametnute karantene.

Samo se pridržavajte osnovne higijene.

Istina, također, obvezuje.

Istina traži odgovornost.

Tražimo odgovornost za štetu od cjepiva.

Tražimo procjenu sigurnosti cjepiva.

Tražimo moratorij na cjepiva.

Jer svjedočimo epidemiji cijepljenja.

Bezgranična sredstva koja se planiraju injektirati u razvoj cjepiva protiv korone, mogu se usmjeriti u izgradnju društvene i fizičke infrastrukture za osiguranje osnovnih higijenskih standarda (topla čista voda i sapun) dostupnih svima.

Znate, brojne škole nemaju toplu vodu i dovoljne količine sapuna.

Ustav RH i dalje ne jamči pravo na vodu, što je – složit ćete se s nama – temelj osnovnoj higijeni.

Tražimo pravo na vodu.

Jer svjedočimo epidemiji dezinficijensa.

Godine 1847. mađarski doktor Ignaz Semmelweis otkrio je da do smrti od babinje groznice (puerperalne sepse) dolazi zbog toga što liječnici nisu prali ruke.

Jednostavno je doveo u vezu povećanu stopu smrtnosti u situaciji kad su, za razliku od primalja, liječnici pregledavali žene u rodilištu nakon obavljenih obdukcija – bez da su oprali ruke.

Semmelweisova opservacija je lakomo odbačena, budući da je tvrdio kako je nehigijena ruku bila jedini uzrok babinje groznice, a nije bila. Nečistoća ruku je bila najveći uzrok, ne i jedini.

Kolege liječnici su uglavnom odbacili potrebu pranja ruku i Semelweisov prijedlog pao je u zaborav.

Na kraju je umro u ludnici.

Uči li medicinski establišment tako sporo jednostavne lekcije?

Ustav Republike Hrvatske (izvor: en.wikipedia.org)

Ustav RH jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Jer nitko ne može jamčiti zdravlje.

Potražili smo što je sve “nepovredivo” prema Ustavu RH. Pored vlasništva:

1) nepovrediva je čovjekova sloboda i osobnost,

2) nepovrediv je dom,

3) nepovrediva je sloboda i tajnost dopisivanja i svi drugi oblici općenja (općenja?).

Slobode i prava drugih ljudi mogu se, stoga, štititi samo dosljednim osiguranjem nepovredivosti onih prava za koje smo odlučili da su nepovrediva.

Što god priopćio dr. sc. Miroslav Šeparović, smatramo da dosadašnji akti Stožera nisu bili ustavni, zakoniti, niti su nosili naziv „zakon“ te stoga nisu mogli ograničiti slobode i prava čovjeka – bar one nepovredive.

Ustavni sudac Andrej Abramović ukazao je da vojnim rječnikom pisani Zakon o zaštiti pučanstva protiv zaraznih bolesti nije definirao “samoizolaciju”, pa ju je vlast brže-bolje požurila definirati, kao i ubaciti postojanje “Stožera” u navedeni zakon. Prema ideji vladajućih, to bi se sve trebalo moći primijeniti unazad (retroaktivno).

Mogućnost retroaktivne primjene zakona je opasna misao, a još opasnija kad se napiše i kad se izglasa. Retroaktivnost se, međutim, izričito zabranjuje samo u domeni kaznenog prava.

Preostaje pitanje da li je taj cirkus proporcionalan (prema čl. 16. Ustava) ili primjeren (prema čl. 17. Ustava). Neproporcionalnost i neprimjerenost, kao i “državničko” djelovanje Stožera platit ćemo mi – vlastitim radom. Ako će ga biti.

Zašto Vlada nije kod predlaganja izmjena i dopuna Zakona utvrdila procjene učinaka njegovih odredbi na poduzetništvo, odnosno na razinu zaposlenosti?

Paušalno pristupanje ili popuštanje pritiscima interesima grupa koje profitiraju od ovakvog izvanredno “neizvanrednog” stanja Vladi može samo donijeti kratkoročnu popularnost.

Zakon o zaštiti pučanstva protiv zaraznih bolesti je, prema našem mišljenju, oduvijek prešutno inkorporirao diktaturu pristanka, neopravdanu s medicinske, pravne i moralne strane.

Madonna Litta, Leonardo Da Vinci (izvor: etsy.com)

Moje zdravlje. Moja obitelj. Moj izbor.

HURA!