Podsvjesna manipulacija mase ili kako nam mediji peru mozak

Ovdje se govori o tehnikama manipulacije javnog mnijenja koje je dijagnosticirala Dr. Cynthia Boaz, asistentica profesora političkih znanosti na Sonoma sveučilištu i ekspert za pitanja demokracije, nenasilnih prosvjeda, građanskog otpora i političke komunikacije s medijima. Ona navodi četrnaest tehnika kojima se manipuliraju gledatelji, a mi smo ih usporedili sa stanjem u Hrvatskoj:

1.Prodaja panike

Ovo je samo korak ispod sijanja straha. Ovaj plan uključuje zastrašivanje i teroriziranje publike kroz svaki trenutak. Muslimani, svinjska gripa, recesija, homoseksualci, imigranti, komunisti, partizani, ustaše, ćirilica, seksualni odgoj… Kao da televizija smatra da Vam refleksi neprestane borbe nisu aktivirani pa samim time niste živi. Zašto terorizirati vlastitu publiku? Jer je to najbrži način preskakivanja racionalnog uma – kada nismo racionalni, vjerujemo u bilo što

2. Uništavanje karaktera / Ad Hominem

Mediji poput Foxa ne vole debatu, oni preferiraju napad na nečiji kredibilitet, motive, inteligenciju, karakter ili čak zdrav razum. Ad Hominem (‘argumentum ad hominem’ pokušaj je negiranja istinitosti neke tvrdnje ukazivanjem na negativne karakteristike ili vjerovanja osobe koja je iznijela tu tvrdnju kao takvu, primjer: ‘David Icke vjeruje u gmazove, ne čitajte njegove tvrdnje o geopolitičkoj manipulaciji’) je također uspješan način, sve češće usmjeren protiv čitavih grupacija ljudi – hipija, liberala, domoljuba… Ovi načini argumentacije nisu demokratski, a ne dopuštaju niti debatu…

3. Projekcija / Izvrtanje

Ovo frustrira gledatelja koji zaista pokušava slijediti argument. Pod time se podrazumijeva da pomoću taktike upotrebljavate niz radnji i onda svog protivnika optužite da je on s tim počeo prvi. Tako vidimo anti-rasiste optužene za rasizam…

4. Povijesni revizionizam

Razne medijske kuće koriste ovaj alat da bi vlastitu propagandu uklopili u svjetonazor. Čisti primjer su ‘Downing Street Memoari’ o iračkom sukobu, a postoje i učestali manji primjeri. Zašto lagati o provjerljivim povijesnim činjenicama? Zato što će dogmatici lakše povjerovati u odbijanje stvarnosti nego što će nadograditi svjetonazore. Čak je podobnije i revizionirati povijest ukoliko to odgovara njihovim interesima….

5. ‘Žrtveni jarci’ / ‘Stavljanje u isti koš’

Najbolji alat za nesigurne i preplašene osobe. Ovo je kombinacija izazivanja straha i diverzije. Pronađi grupu za etiketiranje i okrivljavanje za razne probleme da bi opravdao nasilje ili dehumanizaciju te grupe i banaliziraj odgovornost za bilo koju štetu koju im naneseš. ‘Za sve je kriva crkva’ ili ‘Domoljubi su rasisti, nacisti i šovinisti’ najčešće su skrivene teme ovakvih tekstova.

6. Konflacija (spajanje) nasilja s moći i borbe protiv nasilja sa slabošću

Ovo je više ‘meta-okvir’ nego medijska tehnika, ali ih dnevne vijesti konstantno lansiraju. Tako su termini poput ‘demonstracije snage’ često vezani uz represiju. Ciljevi ovoga su senzibiliziranje ljudi s prikazivanjem sile pa ratovi postaju poput sportskih događanja. Također i političko nasilje postaje ‘moralno’ i ‘borba za ljudska prava’ – pa se izmjenjuju Ustavi i odlazi se u nepotrebne ratove ‘zbog pomoći i širenja demokracije’. Nasilje postaje sinonim za patriotizam. Dobar primjer je izmjena Ustava pred referendum s EU što su naši političari opisali kao ‘nebitan postupak jer bi ionako dovoljno ljudi pristupilo referendumu’. Kada se isto nije potvrdilo kao istinito, onda je retorika išla u smjeru da ‘mnogi nisu izašli zbog očekivanog ishoda’.

7. Nasilništvo

Omiljena tehnika pojedinih komentatora. Nasilje nad gostima i izderavanje uz ismijavanje najbolje odgovara voditeljima s manjkom samopouzdanja ili argumenata prema sugovorniku ili temi. Vraćanje autoriteta nad ‘nasilnikom’ jedini je način borbe, s tim da voditelj sve mora shvatiti kao ‘pobjedu’…

8. Konfuzija

Strategija koja odlično djeluje na publiku s niskim samopouzdanjem i zabetoniranošću u problemima. Obavlja se na način da se namjerno uzdrmava argument radi zbunjenosti – ukoliko se netko ne složi s iznesenom ‘istinom’, ili je preglup ili je prefanatičan. Ljudi podložni manipulaciji će biti uvjereni kako se radi o sofisticiranoj ideji što dodatno ojačava moguću dogmu. Primjer iz udžbenika je jednostranost većine hrvatskih medija oko ulaska u EU, pa se kritičare koncepta prozivalo ‘budalama’, ‘neinformiranima’, ‘neprijateljima Hrvatske’ i ‘separatistima’. Kod nas je popularno i nacionalizam poistovjetiti s ‘nacizmom’, vjeru s ‘primitivizmom i manjkom inteligencije’ itd.

9. Populizam

Tehniciranje koje uvijek dolazi pred izbore. Komentatori se prozivaju ‘jednima od nas’ i ‘glasom naroda’, pa nastupaju protiv protivnika naroda koji je ‘elitist’, ‘birokrat’ ili neka treća nedefinirana osoba. Gotovo uvijek ide ruku pod ruku s tehnikom ‘žrtvenog jarca’. U svemu je skriven značaj, pa se pod napadima nad ‘zlog političara’ krije napad na ‘suprotnu političku opciju’, ‘liberale’ ili dodvoravanje širokim masama…

10. Buđenje ‘vjerskog zajedništva’

Iznimno slična tehnika sa ‘stavljanjem u isti koš’ i populizmom. Novinari promoviraju moral tako da se ‘busaju o prsa’ velikim patriotizmom usko vezanim uz katoličanstvo i veliko Hrvatstvo – naravno, tko god ospori njihovo razmišljanje je anti-Hrvat i ‘komunjara’. Autorica je ironično zaključila da ‘Bog voli Fox, SAD, a mrzi porezne neplatiše’. Totalitaristi zato konstantno navode kako slijede ‘božju riječ’ i ‘bogom dani Ustav’, a zapravo samo promoviraju svoje uske interese.

11. Zasićenje

Moćna tehnika kojom laž plasiramo ponovivši je sto puta, te je javnost zbog zaluđenosti prihvaća kao neospornu istinu samo da je se riješi. Repetitivnost, širokopojasnost i jednoumlje tri su glavna aspekta s kojima ovo uspijeva. Primjeri su ‘Irak ima oružje za masovno uništenje’ i ‘EU nema alternativu, bez nje će nam kreditni rejting postati smeće’. Ljudi su opterećeni osobnim brigama i ovo je psihološki presing koji subliminalno ostvaruje ciljeve. Kasnije će manipulirani odbiti prihvatiti pravu istinu zbog problema s egom i time da su prevareni.

12. Omalovažavanje obrazovanja

Mediji se konstantno bore protiv obrazovnog sustava, znanosti i intelektualaca. Najviše obrazovane članove zajednice proglašava se ‘elitistima’ dok se one s boljom samopromocijom ističe kao ‘genije’. Na taj način se onemogućava kritičko razmišljanje, te se nezavisne znanstvenike često unatoč visokom obrazovanju i stručnosti u području proglašava ‘šarlatanima’. Znanstvenici tako ne smiju biti vjernici, domoljubi ljevičari, a Nikola Tesla nije podoban jer je ‘podrijetlom Srbin’, što koketira s Ad Hominemom.

13. Institucionalna krivnja

Diskreditacija ljudi zbog sudjelovanja njihovih suradnika ili njih samih u ‘sumnjivim’ organizacijama u davnoj prošlosti…

14. Diverzija

Situacija kada je voditelj programa ili komentator ‘stjeran u kut’ pa je primoran odvesti debatu u čudnom smjeru kojeg je ranije postavio kao ‘plan B’. Primjer bi moglo biti gostovanje neke istaknute političke figure koja tijekom pitanja o ‘strategiji za izlazak iz krize’ počne zastajkivati ili izbjegavati odgovor, pa se voditelj umiješa s pomirljivim tonovima poput ‘bitan je fokus prema ekonomsko-gospodarskom iskoraku u neposrednoj budućnosti’ s čime se gost uvijek složi. Nerijetko i voditelj izlazi iz njemu nepovoljnih tema koje kasnije okarakterizira kao ‘teorije zavjere’, ‘aktivizam’ ili ‘fanatičnu agresiju’.

Autorica sve zaključuje s razmišljanjem kako većina tehnika utječe na gledateljevo poistovjećivanje s određenim medijem i PR tijekom rasprave s prijateljima ili kolegama na poslu. Publika sve više generalizira medijske kuće bez praćenja pojedinih novinara što također odgovara manipulatorima – bilo kakav tekst će automatizirano biti branjen od strane čitatelja, jer će isti napad na takve sadržaje smatrati napadom na sebe.’