Donosimo još dva u nizu svjedočanstava* roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

15619391226_d47b65be30_z

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje. Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka** kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

 

M. F.: Ovo je naše iskustvo s poroda. Mjesto radnje: Opća županijska bolnica Požega. Mjesec dana prije termina jako sam prokrvarila (abrupcija placente). Došli smo u bolnicu u subotu navečer malo prije ponoći. Dva ginekologa su me pregledala i rekli sestri da me pripreme za porod. U rađaoni me priključuju na drip koji curi jedno 7-8 sati, u međuvremenu mi dokažu curenje plodne vode i naprave ultrazvuk pa su mi rekli da je beba još dosta nerazvijena i ako se sad rodi morat će ju voziti za Osijek.

Na drip nisam reagirala, a krvni nalazi su pokazali infekciju pa počinjem primati antibiotik intravenozno. Skidaju me sa dripa i stavljaju na tokolizu (da odgode porod) cijeli dan i noć. Zanimljivo je da doktor dolazi u nedelju i govori mi “mala pa ti nama nis’ rekla da si 36 tjedana” i “pa što ćemo s tobom?”, a pri pregledu me pita da nije moj muž bio malo nasilan pa da sam zato prokrvarila… Inače mi nisu vjerovali da sam iskrvarila kod kuće onoliko koliko sam im rekla.

U ponedeljak ujutro u 5 sati taj doktor me opet priključuje na drip. U 7 ujutro dolaze svi i svi me pregledavaju i vade sve nalaze ponovo. Naravno, ne reagiram opet na drip i doktorica oko pola 2 odluči da idem hitno na carski. Dolazi pedijatrica i govori mi da se ne brinem, da imaju spreman inkubator za moje dijete. Dolazim u salu u šoku i ne uspijevaju mi dati epiduralnu anesteziju pa su me uspavali. Budim se nekoliko sati kasnije. Saznajem da mi je dijete ovdje na rodilištu, a ne na neonatologiji u inkubatoru.

Govore mi kako je on super (malo su ga stavili u bebiterm i dali mu kisika i k’o nov). Ja presretna, on kraj mene. Dolaze babice na vrata od sobe gledati je li moguće da je dijete dobro i pitaju me da nisam ja slučajno krivo izračunala termin? Pa nisam ga ja odredila! Rodio se sa 2650 grama i 46 centimetara. Kreće dojenje i sestre se same opet čude kako taj mali toliko može vući. Svakih sat vremena traži sisati.

Stvarno sam u tom trenutku mislila tražiti da mu odgode cijepljenje makar do termina kada je trebao biti rođen. Naravno, nisam imala tu priliku. Dobio je cjepivo za hepatitis B (ne znam kada jer me nitko nije obavijestio a kamoli informirao o cjepivu), a 4. dan dobiva i BCG. Nakon toga dobivam dijete koje spava i ne budi se 5 sati. Plačem, zovem sestru, ne mogu ga probuditi. Sestra kaže da je to normalno, da ima hiperbilirubinemiju pa je pospan.

No, nakon toga on više ne vuče, primi bradavicu, ali mlohavo sisa. Izdajam se i dajem mu na bočicu. Njegov razvoj teče neupadljivo, stalno me nešto kopkalo, ali smo ja i moj muž uvijek znali reći da je ranije rođen i da stoga malo kasni za vršnjacima. S njegove 2 godine dobili smo dijagnozu: pervazivni razvojni poremećaj iz autističnog spektra, neurorizičnost.

Tada se pedijatrica čudila zašto on nije bio na dječjem odjelu s takvom anamnezom (abrupcija placente, porod koji je trajao 36 sati, infekcija u trudnoći i nedonošenost) apgar je bio 7/5/9. Potom mi kaže da je vjerojatno reanimiran kada je imao takav apgar. Kažem joj da na otpusnom pismu piše: reanimacija – ne i neurorizik – ne. Nakon toga sam tražila medicinsku dokumentaciju o tijeku poroda i tek tada saznala da je moje dijete bilo reanimirano, a meni to nitko nije rekao. Moje otpusno pismo kaže doslovce: došla, primila drip, nije išlo pa carski…

Doktor koji me primio u subotu navečer radio je do ponedeljka ujutro? A sama sam kasnije našla kontraindikaciju za tokolizu… ABRUPCIJA PLACENTE I INFEKCIJA U TRUDNOĆI!

Sva sreća da smo sva druga cjepiva odbili, tko zna što bi bilo s mojim djetetom. Naravno, završili smo zbog toga na SUDU. Naravno da su me svi uvjeravali da nema nikakvog straha, a koju godinu kasnije se ispostavilo da je moje dijete tretirano izvan svih medicinskih procedura.

Sada, kada mome djetetu treba pomoć i njega, država opet zakazuje, čekamo invalidninu i prava preko godinu dana. Moje dijete i dalje nije nikome zanimljivo, niti očito vrijedno truda. Gradski vrtić neće moje dijete jer nema asistenta, asistenta ne možemo ni tražiti, a moj muž ne može prihvatit posao, čak i da ga nađe, jer mi nemamo kuda s djetetom. Ja radim puno radno vrijeme.

E, i da znate što?! Radim u toj istoj bolnici i često viđam te ljude. Želim nestati, pobjeći iz svoga radnog grada… a i iz države ako budem morala. Ali svoju djecu neću cijepiti.

Ivana D.: Nakon dolaska na prvi pregled djeteta nakon kućnog poroda 2011. godine, pedijatrica inzistira na hospitalizaciji djeteta radi povišenog CRP-a (11,5) koji je moguće uzrokovan nekom infekcijom, po njenom objašnjenju. Njezina sumnja u infekciju je toliko velika da nakon našeg ustrajnog odbijanja hospitalizacije, pedijatrica aktivira socijalnu službu (i policiju radi kućnog poroda, to jest istraživanja “nadriliječništva” od strane naše babice, DORH je nakon 12 mjeseci istrage odbacio takve optužbe) koja prijetnjom o dodjeli privremenog skrbnika i zadržavanju djeteta bez obzira na našu volju uspijeva dobiti moju dozvolu za hospitaliziranje djeteta.

Dijete je naravno sasvim zdravo, infekcija nije dokazana, to jest “povišeni” CRP je posljedica traume uslijed poroda, a ne infekcije. Pedijatrica mi je neposredno prije izlaska iz bolnice priznala da je njena reakcija bila ishitrena radi neprihvaćanja mogućnosti zdravog i prirodnog kućnog poroda. Dijete je otpušteno s urednim nalazima nakon 5 dana koje je provelo s mnoštvom ozbiljno bolesne (a možda i zarazne) djece na odjelu neonatologije u Vinogradskoj bolnici.

Uz otpusno pismo smo dobili i knjižicu cijepljenja djeteta, dok smo cijepljenje izričito odbijali, osobito nakon postavljene sumnje u neonatalnu infekciju. Dijete je cijepljeno protiv tuberkuloze i hepatitisa B istog dana kada je i postavljena dovoljno ozbiljna sumnja u neonatalnu infekciju da se radi toga aktivira i nadležna socijalna služba koja nas je privoljela na hospitalizaciju.

Istovremeno, važeći Pravilnik o načinu i provođenju imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti… svojim člankom 11. propisuje da je, između ostalog, kontrandicirano imunizirati (cijepiti) protiv zaraznih bolesti ukoliko postoji akutna bolest, što je bio naš slučaj. To jest, pedijatrica je postavila dovoljno veliku sumnju da se radi o akutnoj bolesti, odnosno infekciji, što ju nije spriječilo da prekrši naša prava, prava našega djeteta, Zakon o zaštiti prava pacijenata i Pravilnik o načinu i provođenju imunizacije… i bezobzirno cijepi naše dijete.

* Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.)

** Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …

Comments closed.