Ova teorija temelj je masovnih kampanja cijepljenja diljem svijeta.
Autor; Marco Caceres
Objavljeno: 18. ožujka 2015. godine
Zbog nedavnog izbijanja ospica u SAD-u i ponovno pokrenute javne rasprave o cjepivima i politici cijepljenja, ponovno čujemo reference na teoriju “kolektivnog imuniteta”. Teorija je temelj za masovne kampanje cijepljenja diljem svijeta. Trenutačno se propisuje da morate cijepiti najmanje 95% stanovništva kako biste populaciji pružili imunitet protiv zaraznih bolesti poput ospica. Teoretski gledano, s procijepljenošću od 95% bolesti bi se trebale iskorijeniti.
U recenziranom epidemiološkom radu Paula E. M. Finea pod naslovom “Kolektivni imunitet: povijest, teorija, praksa” iz 1993. godine., autor primjećuje da je prva “objavljena upotreba” izraza kolektivni imunitet “izgleda bila” u radu pod naslovom “Širenje bakterijske infekcije: problem kolektivnog imuniteta“, koji su W. W. C. Topley i G. S. Wilson napisali i objavili 1923. godine. Iz Fineova rada čini se da je teorija kolektivnog imuniteta izvorno nastala na temelju nekih opažanja kod miševa i neke “jednostavne matematičke formulacije”, ali u radu je nejasno je li teorija ikada potvrđena putem neke vrste procesa znanstvenih recenzija – kako je to uobičajeno s teorijama koje na kraju budu široko prihvaćene kao “dokazana znanost”.
Godine 1933., dr. Arthur W. Hedrich, zdravstveni djelatnik iz Chicaga, primijetio je da su u razdoblju od 1900. do 1930. godine epidemije ospica u Bostonu, bilesuzbijene kada bi 68% djece bilo zaraženo virusom. Naknadno, 1930-ih, dr. Hedrich je primijetio da je nakon što je 55% stanovništva Baltimorea dobilo ospice ostatak stanovništva, izgleda, bio zaštićen. To je opažanje bilo je temelj za masovne kampanje cijepljenja.
Kada je sredinom 1960-ih započela masovna kampanja cijepljenja protiv ospica u SAD-u, Služba za javno zdravstvo SAD-a planirala je cijepiti više od 55% (na temelju promatranja iz Baltimorea) američke populacije i objavila da očekuje potpuno iskorijenjivanje ospica do 1967. godine. Kako se to nije dogodilo, Služba za javno zdravstvo došla je do brojki stope cijepljenja od 70-75%, kako bi se, po njima, osigurao kolektivni imunitet. Kako ni pri tim stopama iskorjenjivanje nije bilo postignuto, službenici javnog zdravstva podizali su stope na 80%, 83%, 85% i na kraju na 90%.
Nejasan je proces kojim se donose odluke o povećanju stopa. Je li se povećanje temeljilo na nekoj znanstvenoj metodologiji ili pretpostavkama? Ili su odluke jednostavno donesene jer su dužnosnici osjećali pritisak da ispune svoja obećanja o potpunom iskorijenjivanju ospica? Jesu li ikada razmišljali o tome da zastanu i preispitaju izvornu premisu koja stoji iza teorije kolektivnog imuniteta? Ili su samo vukli dalje samovoljno „podižući letvicu“?
Sada se zahtijeva stopa do 95% procijepljenosti kako bi se postigao kolektivni imunitet. Ali, kao što vidimo, i dalje imamo kontinuirane epidemije, čak i pri stopi od 95% procijepljenosti još uvijek nemamo puni imunitet. U Kini su stope procijepljenosti još veće – 99%. Ali tamo još uvijek postoje epidemije ospica. Dakle, je li odgovor 100%? A što ako kod 100% i dalje imamo epidemije?
Prešli smo s kolektivnog imuniteta koji je navodno postignut pri 55% prokuženosti na kolektivni imunitet koji očito nije postignut čak ni pri 95% procijepljenosti. U kojem trenutku će se službenici javnog zdravstva morati suočiti s mogućnošću da kolektivni imunitet možda nije najbolja teorija na kojoj se temelji politika cijepljenja?
2014. godine populacija SAD-a iznosila je oko 318,9 milijuna ljudi. Generacija “baby boomera” (oni rođeni između 1946. i 1964.) činili su oko 24% ukupne populacije. Prije mnogo godina vjerovalo se da cjepiva primljena u dječjoj dobi traju cijeli život. Tek relativno nedavno otkriveno je da većina tih cjepiva gubi svoju učinkovitost nakon 2-10 godina.
Stoga, barem u posljednjih 40 godina, jedna četvrtina do gotovo 40% populacije SAD-a koju predstavljaju „baby boomeri“ nije imala imunitet stvoren cijepljenjem za bilo koju bolest protiv koje su bili cijepljeni u djetinjstvu. Ako ubrojimo one rođene nakon 1964. godine, postotak nezaštićenih prelazi 50%. Prema riječima umirovljenog neurokirurga dr. Russella Blaylocka, “Prema današnjem mišljenju, svi smo u opasnosti od ponovnog izbijanja velikih epidemija ako stopa cijepljenja padne ispod 95 %.”
S obzirom na to da je barem polovica stanovništva godinama bila bez zaštite cjepivom, trebali smo doživjeti masovni ponovni porast dječjih zaraznih bolesti. Ali to se nije dogodilo. Drugim riječima, u SAD-u nismo imali kolektivni imunitet… a ipak svijet nije propao.
Izvorni članak: https://truthout.org/articles/the-theory-of-herd-immunity/
Prijevod: Udruga HURA
