‘Digitalno rastresena’ djeca više ne čitaju – evo zašto je to problem

‘Digitalno rastresena’ djeca više ne čitaju – evo zašto je to problem

Istraživači koji proučavaju interakciju čovjeka i računala, tehnološki dizajn i pismenost rekli su da postoji “kognitivna cijena” – posebno za djecu – koji dolazi s provođenjem previše vremena na digitalnim uređajima.

Ostati usredotočen na jedan zadatak dulje vrijeme postaje sve veća briga. Suočeni smo s nevjerojatnom količinom informacija i moramo ih svakodnevno obrađivati, a naši mozgovi često rade ubrzano kako bi upravljali potrebnom obradom i donošenjem odluka.

U eri neprestanih obavijesti iz aplikacija, uređaja i platformi društvenih medija, kao i pristupa većem broju informacija nego što bismo uopće mogli zamisliti, kako pronaći načine rješenja problema?

I mijenja li se zbog toga način na koji razmišljamo, fokusiramo se i obrađujemo informacije?

Donosimo razmišljanje tri istraživača koji proučavaju interakciju čovjeka i računala, tehnološki dizajn i pismenost o tome kako svi ovi zahtjevi za našom pažnjom utječu na nas i što možemo učiniti po tom pitanju.

Poboljšanje učenja

Maryanne Wolf je direktorica UCLA Centra za disleksiju, različita učenja i društvenu pravdu u SAD-u. Njezina knjiga “Proust and the Squid” predstavlja povijest razvoja mozga za čitanje.

Od svog objavljivanja 2008., Wolf je objavila opsežno istraživanje o pismenosti i čitanju.

Wolf vjeruje da je čitanje važno jer doprinosi potencijalu osobe i povećava sposobnost učenja, razmišljanja i pronicljivosti:

“Postala sam, u biti, opsjednuta procesima dubokog čitanja koji proširuju čitalački mozak djeteta kako bi postigla svoj akademski potencijal. Ali taj se temelj s vremenom širi sa svime što čitamo i učimo, tako da počinjemo biti ljudska bića koja imaju sposobnost uzeti svoje osnovno znanje, koristiti se logičkim razmišljanjem kako bi zaključili što je istina – ili nedostatak istine – u onome što čitaju.”

Wolf je zabrinuta da nas je količina interakcije koju imamo sa svojim ekranima i uređajima – i brzina kojom nužno moramo funkcionirati – promijenila tako što nam je oduzela mogućnost da budemo prisutni u trenutnom vremenu.

Wolf nastavlja:

“Svi smo se promijenili. Mi toga čak i nismo svjesni, ali postoji strpljenje koje je potrebno u nama samima kako bismo obratili pozornost na zaključivanje, empatiju, kritičku analizu. Potreban je napor. I toliko smo navikli ići tako brzo da je sav taj napor u biti težak.”

Plijenjenje pažnje

Kai Lukoff docent je na Sveučilištu Santa Clara u SAD-u, gdje vodi laboratorij za interakciju čovjeka i računala. On istražuje kako dizajneri aplikacija, platformi i tehnologije pokušavaju zaokupiti pozornost korisnika.

Lukoff je rekao:

“Postoji tisuću ili više inženjera, programera, dizajnera s druge strane ekrana koji ciljano ili namjerno dizajniraju ove usluge kako bi zaokupili vašu pozornost, kako bi vas naveli da provedete više vremena na stranici, kako bi vas naveli da kliknete na više oglasa.

I može biti teško odoljeti ili čak razumjeti što vam se događa kada se osjećate u iskušenju ili izgubljeno. Ali, naravno, to nije slučajno.”

I tako kao odgovor učimo kako brzo proći kroz sadržaj. Drugim riječima, prelistavamo kao adaptivnu strategiju. Prelistavanje potkopava vrstu pozornosti koju Wolf bilježi i koja je potrebna da bi se iskoristile intelektualne, mentalne i kognitivne prednosti dubljeg čitanja.

Kognitivna cijena

Daniel Le Roux, viši predavač na Sveučilištu Stellenbosch u Južnoj Africi, računalni je znanstvenik koji istražuje psihologiju interakcije čovjeka i računala.

On promatra učinke onoga što radimo kada smo u “medijskom multitaskingu”, kako se krećemo kroz više platformi, događaja i procesa – online i offline – u isto vrijeme.

On je rekao:

“Svi to rade i to je, u velikoj mjeri, prirodna prilagodba tehnološkom okruženju koje je stvoreno oko nas.”

Medijski multitasking, kao i brzo pregledavanje, adaptivni je odgovor na okruženje preplavljeno informacijama. A medijski multitasking ima kognitivnu cijenu, ističe Le Roux.

Le Roux nastavlja:

“Snosimo ono što bismo mogli nazvati cijenom prebacivanja; to znači da će naša izvedba u našem središnjem zadatku patiti. Ako smatrate da je vožnja središnji zadatak, razlog zbog kojeg vozačima zabranjujemo korištenje svojih pametnih telefona dok voze je zato što ih to odvlači od zadatka vožnje.”

Stoga, DAJTE DJECI KNJIGE U RUKE!