O ospicama nekada i danas: cijepljenje ruši prirodno stečenu imunost
Kad bismo slušali medije, pomislili bismo da su ospice smrtonosna bolest usporediva s ebolom ili kugom. Zagovornici cijepljenja izvrću rizike povezane s ospicama pozivajući se na negativne posljedice te bolesti u populacijama nerazvijenih država gdje i najblaža bolest može biti smrtonosna zbog loše ishrane i sanitarnih uvjeta.
Međutim, 50-tih su godina u SAD-u ospice smatrane blagom dječjom bolesti koju su bez ozbiljnih posljedica preboljeli gotovo svi prije ulaska u odraslu dob. Dr. Donald Miller navodi: “Uz dobre sanitarne uvjete i ishranu, stopa smrtnosti od ospica u SAD-u prije uvođenja masovnog cijepljenja bila je manja od 1 slučaja na milijun zaraženih osoba (u usporedbi sa 14 smrtnih slučajeva na 100 000 zaraženih 1900. g.); konvulzije (napadi) su se pojavljivale u 1 od 3 000 slučaja; a encefalitis u 1 u 100 000, pri čemu se 75% osoba u potpunosti oporavilo.”
Također valja spomenuti da se izjava CDC-a da će na “1 000 djece koja dobiju ospice jedno ili dvoje umrijeti” odnosi samo na slučajeve ospica koji su prijavljeni. Preciznije procjene smrtnosti od ospica govore o 1 osobi na 10 000 slučajeva.
Smrtnost od ospica u SAD-u prije uvođenja cijepljenja 1963. (fotoizvor: plnami.blob.core.windows.net)
U proteklih je 10 godina zabilježeno samo desetak slučajeva smrti od ospica u SAD-u, dok je u bazu nuspojava cijepljenja VAERS prijavljeno 109 smrtnih slučajeva povezanih s cjepivom protiv ospica od siječnja 2004. godine. Na sudu je nagodbom riješeno 111 tužbi povezanih s posljedicama MMR cjepiva u istom razdoblju.
Uz činjenicu da su ospice za zdravu osobu razmjerno bezopasna bolest, potvrđeno je i da prirodno prebolijevanje ospica rezultira koristima za imunosni sustav te osobe kao i osnaživanjem imuniteta krda na način na koji cjepiva to ne postižu. Umjesto da se cijepljenjem štite najranjivije demografske skupine, rašireno procjepljivanje povećalo je ozbiljne rizike vezane uz tu bolest upravo među najranjivijom populacijom koju čine novorođenčad, mala djeca i odrasle osobe. U prirodnim uvjetima ospice se ne bi pojavljivale u tim dobnim skupinama. No sada se pojavljuju. Zahvaljujući cijepljenju.
Prošle je godine Lawrence Solomon izjavio za Financial Post: “U doba prije cijepljenja, kada je prirodan virus ospica kolao cijelom populacijom, preboljeti ospice – “obično bezopasnu dječju bolest”, kako je opisuje Clinical Pediatrics – bilo je nešto što se prihvaćalo kao dobrodošlo jer je osiguravalo doživotni imunitet, čime su se izbjegli rizici povezani s prebolijevanjem te bolesti u odrasloj dobi. Danas, u doba cijepljenja, odrasli čine jednu četvrtinu do jedne polovice slučaja ospica, pri čemu većina razvije upalu pluća i jedna četvrtina mora biti hospitalizirana.
Također je važna činjenica da su se opasno povećali slučajevi zaraze ospicama tijekom trudnoće zato što trudnice više nemaju doživotan imunitet. Današnje trudnice izložene su riziku zbog slabljenja imuniteta koji pruža cjepivo i zbog činjenice da cjepivo u nekim slučajevima uopće ne štiti od bolesti.
Opasnosti su izložene i tek rođene bebe čija su tijela nedovoljno razvijena da bi primile cjepivo prije napunjene godine dana života, što znači da su one u potpunosti ovisne o antitijelima koja su dobile od svojih majki. Tijekom prve godine života djeca su izložena najvećem riziku od zaraze ospicama i potencijalnim dugotrajnim posljedicama te zaraze.
No cijepljene majke imaju malo antitijela – samo jednu četvrtinu antitijela koje imaju majke koje su prirodno preboljele tu bolest – što znači da su novorođena djeca nakon trećeg mjeseca života izložena zarazi, prema studiji objavljenoj prošle godine u Journal of Infectious Diseases. Ovi čimbenici utječu na povećanje stope smrtnosti među odraslima i najmlađom djecom u odnosu na stope smrtnosti zabilježene u prethodnim desetljećima, kako se navodi u studiji objavljenoj 2004. godine u Journal of Infectious Disease, a koju su proveli istraživači CDC-a i Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health.”
Kao što se navodi u nastavku, dječje bolesti poput ospica i zaušnjaka mogu pomoći razviti imunosni sustav na način koji ga čini otpornijim na bolesti poput astme, autoimune bolesti i čak rak. Stoga je tvrdnja da je eliminiranje ospica – umjesto smanjenja stope smrtnosti od ospica – vrijedan javnozdravstveni cilj vrlo upitna.