Lynne Mc Taggart: “Alternative imunizaciji”

Američko-britanska istraživačka novinarka Lynne Mc Taggart u knjizi “Što vam liječnici ne govore – Istina o opasnostima moderne medicine” (* ), na čak 50 stranica donosi spoznaje, ali i mitove o cijepljenju koje možda najbolje sažima rečenica “Upravo su s cjepivima medicinski tehnokrati vrloga novog svijeta izgubili moć logičnog rasuđivanja o bolesti i njezinu preveniranju.”. Internetski magazin Kameleon (** ) u nastavcima objavljuje cjelovito poglavlje iz knjige posvećeno cijepljenju.

 

Alternative imunizaciji

Vitamin A i imunizacija

Čak i za djecu za koju obolijevanje od ospica predstavlja ozbiljan rizik postoje druge, manje drastične mjere od imunizacije. Kad su razine vitamina A niske, vanjski se slojevi naših mukoznih membrana (sluznice) ljušte, a stanična izmjena smanjuje. Virus ospica zarazno djeluje i oštećuje mukozna tkiva u cijelom tijelu; koncentracije vitamina A u krvi, čak i kod dobro hranjena djeteta, mogu pasti na manje vrijednosti od onih obično karakterističnih za pothranjenu djecu. Za vrijeme ospica kod djece s neznatnim zalihama vitamina A u jetri može doći do akutnog manjka vitamina A, što rezultira u oštećenju očiju i moguće povećanom riziku od smrti zbog respiratornih bolesti i dijareje.

U jednoj njujorškoj studiji istraživači su mjerili razine vitamina A kod 89 djece mlađe od dvije godine, i usporedili ih s kontrolnom skupinom. Kod 22 posto oboljele djece razina vitamina A bila je niska, a kod 26 posto granično niska. Za djecu s niskim razinama vjerojatnije je da će imati visoku tjelesnu temperaturu, od 40 stupnjeva ili višu, sedam ili više dana, te da će morati biti hospitalizirana (* 184). Druge studije pokazuju da je za djecu, i kad je deficit vitamina A manji, vjerojatniji smrtni ishod od ospica (* 185).

Daje li se djeci s teškim (što znači po život opasnim) ospicama vitamin A, to može smanjiti šanse za razvoj komplikacija i mogućnost smrtnog ishoda bolesti (* 186). D. T. Gerald Keusch iz bostonskog Medicinskog centra New England, koji je vodio studiju među predškolskom djecom u Indiji, ide dalje i kaže da se vitamin A mora davati djeci uvijek kad postoji dokaz o njegovu deficitu ili mogućnosti komplikacija od ospica. U Africi, gdje ospice odnose živote, stopa smrtnosti smanjena je sedam puta među djecom mlađom od dvije godine kojoj je davan vitamin A (* 187). Za vitamin A se također smatra da pruža zaštitu protiv virusa polio-tipa (* 188).

Kod bilo koje dječje bolesti dajte visoke doze vitamina C jednako kao i vitamina A. Naime, istraživanje pokazuje da razine vitamina C kod djece strmoglavce padaju tijekom zarazne bolesti (* 189). U Americi je dr. Fred Klenner proveo opširno istraživanje o korištenju vrlo visokih doza vitamina C za vrijeme dječjih bolesti. On je djeci školskog uzrasta svaki sat davao visoku dozu od jednog grama (injekcije od 1-2 grama u slučaju komplikacija) i otkrio da taj režim dramatično skraćuje trajanje bolesti (* 190). Za mnogo ljekovitih biljaka kao što su Ehinacea i Berhcris vulgaris također postoje čvrsti znanstveni dokazi za uspješno svladavanje infektivnih bolesti.

Druge preventivne mjere

Dojite dijete što je dulje moguće, hranite ga zdravo, cjelovitim namirnicama, i izbjegavajte prerano ga slati u jaslice ili dječji vrtić jer ga to može zaštititi od mnogih dječjih bolesti.

Sadašnja praksa dječje skrbi, posebice njihova prerana institucionalizacija, pridonijeli su izbijanju epidemija zaraznih bolesti kao što je meningitis. Pokojni dr. Robert Mendelsohn i njegova urednica Vera Chatz prvi su upozorili na opasnosti “gomilanja” male djece koja nisu odviknuta od kahlice.

Mendelsohnove su sumnje bile uskoro podržane raznim studijama u medicinskoj literaturi koje su pokazale da se u ustanovama za dnevno zbrinjavanje djece javljaju epidemije Hib uzrokovanog meningitisa. Istraživači koji su ispitivali osam dječjih vrtića otkrili su da je stopa učestalosti toga tipa meningitisa bila 1.100 slučajeva na 100.000 djece – do 24 puta više od općenite zastupljenosti među djecom mlađom od četiri godine (* 191).

Novija studija zaključila je da su u najrizičnijim ustanovama zaposlenici koristili ručnike i platnene rupčiće (umjesto jednokratnih papirnatih) za brisanje dječjih nosova, ili dopustili boravak djeci koja imaju proljev ili koja još nisu bila naučena na kahlicu. Ironično, najgora su mjesta bila ona koja su vođena kao profitne organizacije, za razliku od onih gdje su radili volonteri (* 192).

Ako će vam nešto za pojačavanje imuniteta vašeg djeteta pomoći da se osjećate spokojnije, mogli biste se raspitati za alternativne homeopatske pripravke. Postoje neki znanstveni dokazi njihove djelotvornosti (* 193). Prije nego što su cjepiva razvijena, takozvane “nozode” naširoko su se koristile za sprečavanje različitih infektivnih bolesti. Prema službenim statističkim pokazateljima uporaba tih homeopatskih cjepiva povezuje se sa zamjetnim smanjenjem slučajeva tuberkuloze, dizenterije, trbušnog tifusa i azijatske kolere, hripavca. difterije, šarlaha i ospica (* 194). U jednoj studiji velikih razmjera više od 18.000 djece uspješno je zaštićeno homeopatskim sredstvom (Menigucoccinum IICII) protiv meningitisa, bez ijedne nuspojave (* 195).

Ako ipak odlučite cijepiti svoje dijete, pažljivo odvagnite svako cjepivo uzimajući u obzir stvarnu prijetnju bolesti (je li to više neugodnost nego ozbiljan rizik za djetetovo zdravlje ili život?) naspram učinkovitosti, a također i rizičnosti samog cjepiva. Postavite si tri važna pitanja o svakom cjepivu:

• Koliko je potrebno?

• Koliko je učinkovito?

• Koliko je sigurno?

Ako se odlučite za cjepivo protiv poliomijelitisa, ne bi bilo loše da razmislite o tome da vaše dijete dobije umrtvljeni, radije nego živi oblik cjepiva, ukoliko vam to već nije tako i ponuđeno. U nekim izvještajima živa cjepiva protiv poliomijelitisa bila su preporučena samo za korištenje u zemljama u razvoju tijekom aktualnih epidemija, ili ako umrtvljeni oblik nije djelovao ili nije bio dostupan.

Ako je vaše dijete već cijepljeno i sada bi trebalo na docjepljivanje, možete tražiti da se provjeri razina protutijela u njegovoj krvi prije nego ga izložite riziku cjepiva koje, u nekim slučajevima, ima samo 50 posto šanse da djeluje. Možda bi bilo puno bolje da svojem djetetu dajete sok od mrkve i zdravo ga hranite, nego da ga odvedete na cijepljenje ili da, ako imate dijete dojenačke dobi, uložite svoj novac u najstariji imunizacijski program na svijetu: provjereno dobro majčino mlijeko.

Izvori uz 6. poglavlje:

(* 184) American Journal of Diseases of Children, 1992.; 146: 182-6.

(* 185) The Lancet, 1986.; i: 1169-73.

(* 186) New England Journal of Medicine, 1990.; 323: 160-4.

(* 187) British Medical Journal, 1987.; 294: 294-6.

(* 188) What Doctors Don’t Tell You, 1996.; 7(2): 8.

(* 189) Epidemiologic, 1965.; 19: 175-6.

(* 190) South Med Surg, 1949.: 111: 209-14.

(* 191) Pediatrics (Prilog), lipanj 1986.: 963.

(* 192) American Journal of Public Health, 1990.: 80.

(* 193) Pogledati “Alternatives” Haralda Gaiera, What Doctors Don’t Tell You, 1995.; 5(11): 9.

(* 194) Gaier, Thorsons Encyclopaedic Dictionaiy of Homeopathy, (London:
HarperCollins, 1991.).

(* 195) British Medical Journal, 1987.; 294: 294-6.

** Prvi dio 6. poglavlja “Cijepljenje: automatski ubodi” iz knjige Lynne Mc Taggart pogledajte ovdje: Lynne Mc Taggart: “Mit broj 1: Bolesti su nestale isključivo zahvaljujući cijepljenju”.

** Drugi dio 6. poglavlja “Cijepljenje: automatski ubodi” iz knjige Lynne Mc Taggart pogledajte ovdje: Lynne Mc Taggart: “Mit broj 2: Bolesti protiv kojih se cijepite su smrtonosne”.

** Treći dio 6. poglavlja “Cijepljenje: automatski ubodi” iz knjige Lynne Mc Taggart pogledajte ovdje: Lynne Mc Taggart: “Mit broj 3: Cjepivo će vas zaštititi od bolesti”.

** Četvrti dio 6. poglavlja “Cijepljenje: automatski ubodi” iz knjige Lynne Mc Taggart pogledajte ovdje: Lynne Mc Taggart: “Mit broj 4: Nuspojave cjepiva su rijetke i uglavnom blage”.

** Peti dio 6. poglavlja “Cijepljenje: automatski ubodi” iz knjige Lynne Mc Taggart pogledajte ovdje: Lynne Mc Taggart: “Mit broj 5: Pomoćne tvari pridodane cjepivu su neškodljive”.

(* ) Knjiga Lynne Mc Taggart “Što vam liječnici ne govore – Istina o opasnostima moderne medicine” izvorno je objavljena 1999. godine, a u Hrvatskoj ju je objavila nakladnička kuća Intermed iz Zagreb 2007. godine, u prijevodu Božene Ćosović. Cijepljenju je posvećeno 6. poglavlje “Cijepljenje: automatski ubodi”, od stranica 135 do 186. Više obavijesti o knjizi i mogućnostima njezine kupnje nalaze se na stranici izdavača Intermed. Knjiga u PDF izdanju objavljena je na internetskom sajtu Ivana Antića (u međuvremenu ugašenom).

(** ) Napis je izvorno objavio internetski magazin Kameleon (u međuvremenu ugašen) 16. prosinca 2013.