Ima li porast autizma kod djece kakve veze s cjepivima proizvedenim na stanicama ljudskih fetusa?

Dr. Lidija Gajski* dala je kratki osvrt za naš portal** na studiju objavljenu polovinom prošle godine u stručnom medicinsko-epidemiološkom znanstvenom časopisu Journal of Public Health and Epidemiology. Radi se o studiji Utjecaj okolišnih čimbenika na učestalost autističnog poremećaja nakon 1979., autora Theresa A. Deisher, Ngoc V. Doana, Angelica Omaiye, Kumiko Koyame i Sarah Bwabye.

Studija je otkrila kako promjena u tehnologiji proizvodnje vakcina, točnije uvođenje cjepiva proizvedenih na staničnim linijama dobivenih iz ljudskih fetusa, koincidira s porastom učestalosti autizma. Pri tom je između ostalog utvrđena povezanost s kombiniranim cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, odnosno MMR cjepivom, naročito aktualnim zbog nedavne epidemije ospica.

 Naime, nitko više ne pobija podatke o neobjašnjivo velikom pa čak i alarmantnom porastu autizma kod djece u posljednja dva desetljeća. U 70-tima i 80-tima prošlog stoljeća poremećaj je još bio rijedak – samo jedno na 2000 djece oboljevalo je od autizma. Već 2003. godine epidemiolozi američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti objavili su rezultate opsežne studije provedene u Atlanti koji su pokazali kako je incidencija autizma kod djece u dobi od 3 do 10 godina na tom području bila 3,4 slučaja na 1000 djece. Radilo se o deset puta većoj incidenciji nego što su to pokazivale studije provedene u 80-tima i ranim 90-tima u kojima su korišteni slični kriteriji. Danas američki Centar za kontrolu bolesti procjenjuje da jedno od 150 djece u dobi od 8 godina  boluje od autizma, odnosno poremećaja autističnog spektra (Izvor: Porast slučaja autizma – uzrok i dalje misterij).

Osvrt Lidije Gajski na studiju:

Autizam, odnosno poremećaji autističnog spektra sindrom su karakteriziran abnormalnošću društvenih odnosa i komunikacije, ponavljajućim ponašanjem i ograničenim interesima i aktivnostima. Poremećaj se prepoznaje u djetinjstvu i uzrokuje doživotnu invalidnost. Privlači pozornost zbog ubrzanog rasta pojavnosti – prvi puta opisan tek pred 70-tak godina, u zadnjih je nekoliko desetljeća narastao oko 30 puta i danas mu je učestalost u razvijenom svijetu oko 6 na 1000 ljudi. Naročito je raširen u SAD-u gdje ga ima već 1-2% djece, odnosno prosječno jedno od 68-oro djece.

Uzrok autizma do danas nije poznat. Smatra se da je posrijedi genska predispozicija, no neobično ubrzanje pojavnosti upućuje na to da je prisutan i vanjski etiološki čimbenik. Moguće je da se dijelom radi o umjetno proizvedenom povećanju – bolest se češće prepoznaje radi veće osvještenosti, proširenih dijagnostičkih kriterija ili rentnog interesa (socijalne naknade i privilegije).

Kao jedan od mogućih uzroka ili okidača za nastanak autizma spominju se cjepiva. Tisuće roditelja, kao i neki znanstvenici i liječnici, uvjereni su da je upravo cijepljenje krivo za ozbiljna oštećenja dječjeg zdravlja, a u kontekstu autizma posebno se spominje vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. No većina znanstvene zajednice, stručnjaci za područje cijepljenja, dječjih i zaraznih bolesti, te nadležne institucije, odbacuju ovu postavku. Pozivaju se na znanstvene studije koje su otklonile povezanost cjepiva i autizma. Evidentno je, međutim, da mnoge od tih studija pate od značajnih metodoloških slabosti, tj. nisu valjano izvedene, a neke su čista krivotvorina. Puno se manje spominju istraživanja koja su pokazala vezu između pojavnosti autizma s jedne strane, i broja primljenih vakcina, primjene pojedinih vakcina ili nekih njihovih sastojaka s druge strane.

Autore istraživanja koje je preneseno na portalu zanimao je utjecaj nekih čimbenika iz okoliša na porast učestalosti autizma u SAD-u, Zapadnoj Australiji, Velikoj Britaniji i Danskoj. Našli su da starosna dob oca i promjene u definiciji autističnog poremećaja nisu bitno utjecali na ubrzanje pojavnosti ovog poremećaja. Za treći čimbenik koji su promatrali, a to je promjena u tehnologiji proizvodnje vakcina, točnije prijelaz s proizvodnje na pretežno životinjskim staničnim linijama na stanične linije dobivene iz ljudskih fetusa, te uvođenje takvih cjepiva u primjenu, pokazalo se da koincidira s porastom učestalosti autizma. Pri tom je utvrđena povezanost s kombiniranim cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, te naročito s cjepivom protiv hepatitisa A i cjepivom protiv vodenih kozica (u Hrvatskoj dva potonja nisu uključena u kalendar obaveznog cijepljenja).

Važno je naglasiti da povezanost dviju pojava ne znači automatski i njihovu uzročno-posljedičnu vezu. To bi tek trebalo istražiti, odnosno dokazati. Jedan od uvjeta za kauzalnost je prihvatljivo biološko tumačenje. A ono u ovom slučaju postoji – istraživanja su pokazala da materijal iz cjepiva – virusni i onaj iz podloge na kojoj je virus uzgojen (stanice ljudskih fetusa) može potaknuti autoimune reakcije, te mutacije (promjene) genskog materijala primatelja, stvarajući predispoziciju za autoimune i druge bolesti. Autori studije pozivaju na daljnja istraživanja. U slučaju da se potvrdi temeljita sumnja ili dokaže da proces proizvodnje vakcina koji uključuje uzgoj virusa na fetalnim staničnim linijama vodi porastu autizma, predlažu povratak na raniji način proizvodnje cjepiva na podlogama od životinjskog tkiva.

* Lidija Gajski, dr. med., specijalistica interne medicine Doma zdravlja Zagreb – Centar

** Izvor: Ima li porast autizma kod djece kakve veze s cjepivima proizvedenim na stanicama ljudskih fetusa?