Tko se boji Ospica još? Tri za groš, tri za groš… (prvi dio)

"U prva tri mjeseca 2020. (u Republici Hrvatskoj) nije prijavljen niti jedan slučaj oboljenja od ospica." 

To je odgovor koji smo u svibnju 2020. dobili od HZJZ-a.

Šokantno, ili ne baš?

Cjepivo protiv corone još uvijek nije službeno licencirano, ali bi vas priča o povijesti cjepiva protiv ospica mogla šokirati. 

Napisala: Barbara Loe Fisher, osnivačica i predsjednica Nacionalnog centra za informacije o cjepivima (NVIC - National Vaccine Information Center).

Preveo: Darko Vujnović, autor knjige “Zbogom cjepiva – štetna i neučinkovita"

(Cjeloviti članak na engleskom možete pročitati na ovoj poveznici:
https://www.nvic.org/NVIC-Vaccine-News/May-2019/what-is-going-on-with-measles.aspx)

Što se događa s ospicama?

Znanost i politika istrebljenja ospica

Ove godine je javno zastrašivanje o ospicama dosegnulo epidemijske razmjere u SAD-u. Ne prođe niti jedan dan da neki medij ne objavi bijesni članak ili urednički osvrt pljujući po majušnoj skupini roditelja s necijepljenom djecom, koju se optužuje zbog izbijanja "epidemija".1,2,3 Navodno rješenje je locirati, optužiti i kazniti svakog roditelja čije dijete nije cijepljeno.4,5,6

Neke države i savezni zakonodavci reagiraju na neumorno zastrašivanje predlažući: 1) stroge zakone glede medicinskog izuzeća od cijepljenja, 2) iskorjenjivanje svih religioznih izuzetaka te izuzetaka prigovora savjesti u državnim zakonima.7,8,9,10 Ta izuzeća, koja pomažu u prevenciji ozljeda zbog cjepiva i smrti, također štite i roditeljska prava, civilne slobode i etička načela informiranog pristanka pa sve do izbjegavanja medicinskih rizika.11

Vlada, WHO, medicinska industrija, farmaceutska industrija, mediji – svi kažu da su MMR cjepiva sigurna i učinkovita

Vlada SAD-a, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), medicinska udruženja, farmaceutska industrija i multinacionalne komunikacijske korporacije – svi se slažu da je virus ospica ekstremno opasan, da je MMR cjepivo vrlo sigurno i učinkovito te da sva djeca moraju dobiti dvije doze tog cjepiva kako bi se postigao cilj eradiciranja ospica u svijetu do 2020. godina.12,13,14,15

Jesu li ospice eradicirane u 2020. godini?

Dok je glavnina javne rasprave u prošla dva desetljeća bila usmjerena prema djeci koja pate od konvulzija, encefalitisa i encefalopatije nakon primljenog cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR), koja su postala kronično bolesna i onesposobljena,16,17,18,19,20,21,22 nije bilo puno diskusije oko učinkovitosti cjepiva protiv ospica ili kako su ospice izgledale prije ili nakon licenciranja tog cjepiva 1960-tih godina.

Ovo je poseban izvještaj o promašajima cjepiva temeljen na dokazima objavljenim u znanstvenoj i medicinskoj literaturi, a o kojima se ne razglaba u javnoj prepisci koja se tiče politike cjepiva protiv ospica i zakona o obaveznoj primjeni cjepiva.

Ospice u SAD-u u 1950.-im: blage i u 90% slučajeva neprijavljene

Pola mojeg razreda, moja sestra i ja smo imali ospice 1950.-ih. Sjećam se ostanka kod kuće, nošenja sunčanih naočala u kući i jedenja pileće juhice s rezancima, pijenja narančinog soka, sve dok sam nestrpljivo čekala da nestanu točkice po tijelu kako bih se mogla vratiti u školu i vidjeti ponovno svoje prijatelje. Ista se stvar događala i s vodenim kozicama, ali je bilo daleko neugodnije jer me je svrbjelo, čak i s primjenom cinkove masti.

U 1955. godini prijavljeno je 555.000 slučajeva ospica i 345 smrti u stanovništvu SAD-a od 165 milijuna.23,24 Tada se pretpostavljalo da od ospica obolijeva godišnje od 3 do 5 milijuna Amerikanaca, uglavnom prije 15-te godine života.25,26,27 Ako je 1955. godine 3,5 milijuna Amerikanaca dobilo ospice, a umrlo ih tek 345, tada bi stopa smrtnosti bila 1 na 10.000 oboljelih.

Većina je slučajeva bila vrlo blaga i s vrućicom, poput moje, s upaljenim grlom i kožnim osipom, što bi sve prošlo unutar tjedan dana. U to je doba samo nekolicina majki zvala liječnika kad bi dijete dobilo ospice, a u 90% slučajeva o predmetnoj zaraznoj bolesti vlasti nisu bile niti obaviještene.28 U stvari, ako pogledate životne statistike iz ranog 20.-tog stoljeća, iako ospice mogu uzrokovati komplikacije kao što su upala pluća, ušne infekcije i upale mozga, ospice nikad nisu bile glavni uzročnik smrti ili invaliditeta u ovoj zemlji.29 Sredinom 20.-tog stoljeća mnoge su se komplikacije rješavale pomoću antibiotika te većina roditelja i kliničara nije ospice smatrala velikim problemom, a tako je bilo u svim zemljama zapadnog svijeta, pogotovo kod zdrave djece.30

Godina 1962.: "Umjerena ozbiljnost i niska smrtnost", ali krenimo je iskorijeniti

Poznati lovci na mikrobe dr. Alexander Langmuir i dr. D.A. Henderson 1962. osmislili su kampanju za iskorjenjivanje ospica, koje se u to doba opisivalo kao "samoograničavajuću zaraznu bolest kratkog trajanja, umjerene ozbiljnosti i niske smrtnosti", a koja se "održala u značajno stabilnoj biološkoj ravnoteži tijekom više stoljeća."31

Dr. Langmuir je mirno objašnjavao da "smanjenje smrtnosti od ospica pokazuje prilagodbu toj ravnoteži, te da smo naučili živjeti s tim parazitom." Ali onda je smiono, ponosno te s apsolutnom samouvjerenošću, izjavio:

"Onima koji me pitaju 'Zašto želite iskorijeniti ospice,'

ja im odgovaram istim odgovorom kao i Edmund Hillary kad su ga pitali zašto želi osvojiti planinu Everest.

Rekao je: 'Zato što je tu.'

A tome može biti dodano '...i zato što je moguće.' "

Doktori Langmuir i Henderson su dali zamah medicinskoj zajednici najavom da će uskoro biti spremno cjepivo protiv ospica kako bi ga zdravstveni radnici mogli upotrijebiti ne samo da se ospice zauzdaju, već i da se u potpunosti iskorijene.

Plan iskorijenjenja "jer možemo" primijenit će se uz pomoć iste one strategije "pronađi i uništi" koja se koristila protiv virusa velikih boginja kako bi se izbrisao taj manje smrtonosni, ali mnogo zarazniji virus ospica. Poput velikih boginja, taj se akcijski plan naslanjao na upotrebu dječjih tijela u koje se ubrizgavalo cjepivo kako bi se natjeralo da virus nestane. Javnozdravstvene vlasti, farmaceutske tvrtke i političari bili su vrlo svjesni da su u zadnjih sto godina uspjeli uvjeriti roditelje da im predaju tijela svoje djece poput svojevrsnih novaka u ratu protiv velikih boginja i dječje paralize (poliomijelitisa), te je bilo logično za pretpostaviti da će se isto dogoditi i u ratu protiv virusa ospica.

Kongres SAD-a je usvojio, a predsjednik John F. Kennedy potpisao 1962. "Zakon o pomoći pri cijepljenju" ("Vaccination Assistance Act"; PL 87-868), danas poznat kao Sekcija 317 besplatni program. Zakon, koji je bio dio šire inicijative federalne vlade za pružanjem zdravstvene skrbi siromašnim zajednicama, davao je novac državama koje su provodile intenzivna cijepljenja male djece protiv dječje paralize (poliomijelitisa) i difterije-hripavca-tetanusa. Zakon je dopunjen amandmanom 1965. godine pod predsjedavanjem Lyndona Johnsona u svrhu financiranja vakcinalnih kampanja protiv ospica.32,33

U ožujku 1963. Generalni liječnik SAD-a je proglasio da su dva cjepiva odobrena, Pfizerovo inaktivarano cjepivo i Merckovo živo cjepivo.34

U toj je izjavi Generalni liječnik još jednom priznao da je vrlo mala smrtnost od ospica u SAD-u u odnosu na nerazvijene zemlje. Uvjeravao je naciju: "u SAD-u će se rijetko pojavljivati potreba za masovnim imunizacijskim programima."

Upućivao je liječnike da jednostavno ponude to cjepivo roditeljima prilikom dječjih posjeta liječniku.

Prije cjepiva, majke su prenosile protutijela ospica nerođenom djetetu

U to su vrijeme liječnici znali da žene koje su preboljele ospice u dječjoj dobi pasivno prenose protutijela na ospice fetusu koji se razvija tijekom trudnoće tako da je novorođenčad zaštićena od ospica za vrijeme svoje prve godine života ili još dulje.35,36

Tada većina djece nije obolijevala od ospica prije treće pa sve do desete godine, a kad su ih i dobili, ona im je osigurala postojanje izdržljivog, dugotrajnog imuniteta na ospice.37,38

Dječji imunosni sustav ne funkcionira na isti način kao kod starije djece ili odraslih.39

Od samih početaka proizvođači cjepiva nisu mogli postići da cjepivo nadmaši dječja prirodno dobivena majčina protutijela na ospice jer su ta majčina protutijela sprječavala prihvaćanje protutijela od cjepnih sojeva.40

Današnja mala djeca - zbog toga što je većina žena već cijepljena dok su bila djeca - ne dobivaju istu vrstu robusnih majčinskih protutijela na ospice kako bi ih prenijele svojoj djeci kao što su to mogle majke u prošlim generacijama.

Majka bez protutijela na ospice... jer je cijepljena...

Danas se većina novorođene djece može zaraziti od ospica od trenutka rođenja, kad bi komplikacije mogle biti daleko ozbiljnije.41,42

I odrasli, uključujući trudnice, danas su daleko prijemčiviji na infekcije od ospica ako od njihovih cjepnih protutijela nije ostalo skoro ništa i zbog toga oni više nisu zaštićeni.43

To otklanjanje majčinske imunosti na ospice kod dojenčadi je bila prva velika promjena u "značajno stabilnoj biološkoj ravnoteži" uspostavljenoj između virusa ospica i ljudi koju su dr. Langmuir i njegovi kolege objašnjavale godinu dana prije nego što su licencirana cjepiva protiv ospica i dana djeci s 9 mjeseci starosti.

Preporuka za prvu dozu cjepiva je kasnije pomaknuta na 12 mjeseci od 1965.

Godine 1976. ta je dob bila još jednom pomaknuta na 15 mjeseci života djeteta jer - što je dijete mlađe, to je manja šansa da cjepivo protiv ospica bude učinkovito.44

Prvo inaktivirano cjepivo protiv ospica je bilo smrtonosno i neučinkovito

Za prvo inaktivirano cjepivo ispostavilo se da je prilično smrtonosno, kao i da je samo djelomično učinkovito.45,46 Tri doze takvog cjepiva su stvorile daleko teži oblik atipičnih ospica, što je povećalo rizik za dobivanje kronične bolesti i smrti ako su se godinama kasnije zarazili od "divljeg" soja ospica.47,48

Inaktivirano cjepivo protiv ospica je maknuto s tržišta 1967.

Prvo oslabljeno živo cjepivo protiv ospica je bilo vrlo reaktivno

Merckovo prvo oslabljeno živo cjepivo davalo se u jednoj dozi, a pretpostavljalo se da će se njime postići cjeloživotni imunitet.49

Opisano je 1963. od strane Generalnog liječnika da stvara "blagu ili neprepoznatljivu, neprenosivu infekciju ospicama."50 I ono je bilo prilično reaktivno: 30 do 60 posto djece je iskusilo visoke temperature ili modificiran ospični osip, uz kašljanje i simptome prehlade, slično divljem tipu ospica.

Cjepivo s oslabljenim živim virusom je sadržavalo u laboratoriju izmijenjen, oslabljen virus koji se inficirao i replicirao u tijelu kako bi poticao umjetni imunitet bez uzrokovanja bolesti divljeg viralnog tipa. Međutim, uvijek je postojala mogućnost da se cijepni virus preobrazi u viši patogeni oblik, zbog čega je važna upravo pravilna količina izvršene atenuacije.51 Kako bi živo cjepivo protiv ospica postalo manje reaktivno, bilo je potrebno dodatno oslabljivati virus 1965. i 1968. godine.52,53

Procijenjena 55-postotna procijepljenost dovoljna za "imunitet stada" kojim bi se iskorjenile ospice 1967.g.

U ožujku 1967. su dr. Langmuir i ostali službenici CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention – Savezni centri za kontrolu bolesti i prevenciju u SAD-u) objavili članak u medicinskoj literaturi, još jednom opisujući virus ospica kao jednim koji je "održao značajno stabilni ekološki odnos s čovjekom."54 Rekli su da su "komplikacije kod ospica rijetke" i "s prikladnom medicinskom skrbi smrtnost je vrlo rijetka" te "imunitet nakon oporavka je čvrst i cjeloživotan po dužini trajanja".

Spominju kako je potrebno postići prag od 55 postotne procijepljenosti kako bi se zaustavile epidemije ospica koje cirkuliraju u zajednici svake dvije do tri godine, ali da "nema razloga propitkivati ... jer je imunosni prag daleko ispod potpunih 100%".

Ovi stručnjaci za kontrolu bolesti završavaju svoj članak tvrdeći s uvjerenjem da ako je dobar broj djece - jasno ističući da nije potrebno da budu cijepljena sva djeca - cijepljen za vrijeme zime ili proljeća te godine, moguće je postići "eradikaciju ospica u SAD-u 1967.".

Godina 1973.: i cijepljena djeca mogu oboljeti od ospica

Dr. Stanley Plotkin je 1973. upozorio da bi cijepljena djeca mogla oboljeti od ospica i da "povijest prethodnih cijepljenja pokazuje da se ne mogu isključiti ospice kao uzrokom vanjskog osipa, bilo tipičnog ili atipičnog oblika."

Navodi dalje da "oko 5% cjepiva nije ispravno i da toliko djece ostaje nezaštićeno" što naziva "primarnom greškom cjepiva."

Dr. Plotkin je izjavio da ima dokaza da bi neka prethodno cijepljena djeca koja bivaju izložena divljem soju virusa ospica mogla "razviti preinačenu bolest i sekundarni tip odgovora protutijela", što naziva "sekundarnom greškom cjepiva."55

Drugim riječima, proizvođači cjepiva i javnozdravstveni dužnosnici znali su 1973. da primitak doze cjepiva sa živim virusom ne jamči da cijepljena osoba neće biti inficirana s divljim sojem virusa i da zapravo nisu bili sigurni bi li neka cijepljena djeca mogla još uvijek prenositi divlji tip ospica na drugu djecu.

Jedna smrt na prijavljenih 1.000 slučajeva ospica?

Između 1971. i 1975. prosječno godišnje je bilo 35 zapisanih smrti povezanih s ospicama u SAD-u, što su CDC dužnosnici navodili da je to 1 na 1.000 prijavljenih slučajeva ospica,56 iako je u Velikoj Britaniji procjena bila 1 na 5.000 bolesti.57

Projekcije smrtnosti u SAD-u temeljene na prijavljenim slučajevima nisu posve precizne jer je tijek većine slučajeva ospica bio toliko blag da nije niti prijavljivan zdravstvenim vlastima.

Danas službenici CDC-a i dalje koriste podatke da je smrtnost bila 1 na 10.000 slučajeva kako bi osnažili potrebu za iskorjenjenjem virusa upotrebom bilo kakvih sredstava, pa i isključivanjem iz školskog obrazovanja svih necijepljenih.58

Umjetni imunitet krda podignut iznad 90% cijepljenjem protiv ospica

Do 1971. oko 72% je djece primilo dozu cjepiva protiv ospica i vladini zdravstveni dužnosnici su objavili članak u kojima su zbog uzastopne neuspješnosti da se iskorijene ospice krivili to što nisu sva djeca cijepljena u dobi od godine dana, te da polovica država zahtijeva da djeca budu cijepljena tek prije polaska u školu.59

Povisili su pretpostavljeni prag potreban za imunitet krda sa 55% na "nešto preko 90%", ali su dodali zanimljivu opasku "ako taj prag uopće i postoji."

Rekli su da je ostalo neodgovoreno na mnoga pitanja, uključujući ulogu koju može imati cijepljena osoba u "prijenosu divljeg tipa virusa ospica na prijemčive".

Propast MMR kampanje iskorjenjivanja iz 1973., porast slučajeva ospica kod djece starije dobi unatoč 96 postotnoj stopi cijepljenja

Neovisno o tome, 1973. godine Merck je dobio licencu da spoji cjepivo sa živim virusom ospica sa živim virusom mumpsa i rubeole u oslabljeno MMR cjepivo.

Dvije godine kasnije su CDC službenici pokušali upotrijebiti MMR cjepivo da iskorijene ospice koristeći nadzorne i sputavajuće strategije koje su djelovale prilikom iskorjenjivanja velikih boginja, iako su bili itekako svjesni da je visoko zarazni virus ospica potpuno drugačiji od manje zaraznog virusa velikih boginja.

Eradikacijska MMR kampanja iz 1973. je bila katastrofa.60

Tri godine kasnije dogodio se neobjašnjivi povratak ospica u SAD kod djece starosti od 10 do 19 godina starosti.61

Dužnosnici u Los Angelesu su odgovorili proglašavajući zdravstvenu uzbunu umjesto da uvedu karantenu oboljele djecu sve do njihovog ozdravljenja. 50.000 zdrave necijepljene djece je izbačeno iz škola sve dok se nisu cijepila.

To je pripremilo scenu pojedinim saveznim državama da uvedu zakonski institut "bez cijepljenja nema škole,"62 što je sad postalo predmetom velikih rasprava zakonodavaca u pojedinim državama.63,64,65

Nova stopa procijepljenosti djece od 96% uz cilj eradikacije ospica 1982.

Do 1978. su dužnosnici CDC-a proglasili da je 96% djece prije polaska u školu primilo dozu cjepiva protiv ospica i izjavili da je vjerojatno da će ospice nestati iz SAD-a do 1982.66

Ospice preplavile škole u sredini 1980.-tih uz skoro 100-postotnu cijepnu pokrivenost

Godine 1983. je bilo oko 1.500 prijavljenih slučajeva ospica,67 ali uz veliko upozorenje: djeca cijepljena s godinu dana nisu bila zaštićena od ospica, iako su kasnije dobila dodatne doze cjepiva.68

Od 1985. do 1988. bilo je 55 i 110 manjih epidemija svake godine u SAD-u, ponajviše u visokoprocijepljenoj školskoj populaciji.69

Ospice su preplavile srednju školu u Teksasu, gdje je 99% učenika bilo cijepljeno, i u Massachusettsu gdje je bilo cijepljeno 98%.70,71

CDC nije dobro shvatio riječi znanosti iz 1967. i 1978. ali niti proizvođač cjepiva Merck. Rečeno je da će cjepivo iskorijeniti ospice do 1967., a posao još do 1988. nije bio gotov.

Dvadeset godina poslije, stope cijepljenja među školarcima su se približile 100%, a cijepljena djeca i dalje oboljevaju i prenose ospice drugima.

Od 1989. do 1990. – slučajevi ospica eksplodiraju u Sjevernoj i Središnjoj Americi, neovisno kod cijepljene ili necijepljene djece

Tada, u dvije godine 1989./90. slučajevi ospica eksplodiraju u Sjevernoj i Središnjoj Americi, uključujući SAD i bili su pridruženi s vrlo neuobičajenom visokom stopom oboljelosti i smrtnosti.

CDC izjavljuje da ne znaju zbog čega se dogodio taj porast ospica, ali ustraju da se "čini da su cjepiva protiv ospica jednako učinkovita kao što su nekad bila", dok su potiho priznavali da "analiza suvremenih sojeva virusa ospica sugerira da su se cirkulirajući virusi ponešto promijenili od nekadašnjih sojeva".72

U to je vrijeme bilo više od 45.000 prijavljenih slučajeva ospica u SAD-u i preko 100 smrti. Najviše su tome bila pogođena cijepljena školska djeca.

Veliki broj slučajeva se pojavio među djecom mlađom od 15 mjeseci i kod necijepljene novorođenčadi, kao i kod studenata.73

CDC: Sva djeca moraju primiti DVIJE doze MMR cjepiva

Do kraja 1989. CDC je predložio da djeca trebaju dobiti svoju prvu dozu MMR cjepiva do svoje dobi od 15 mjeseci i da sva djeca trebaju primiti pojačivačku dozu prije odlaska u dječji vrtić. "Kad se ova uputa u potpunosti implementira, to će dovesti do eliminacije ospica među djecom školske dobi i među studentima".

Uvjeravali su liječnike, roditelje i političare da:

"Iako su titrovi protutijela stvorenih od cjepiva niži nego nakon što se na prirodni način preboli bolest, serološki i epidemiološki dokazi ukazuju da je od cjepiva potaknuta zaštita dugotrajna kod većine pojedinaca".74

Zašto su najednom ospice virulentnija bolest?

Bila sam članom Saveznog cjepivnog predlagateljskog odbora (National Vaccine Advisory Committee - NVAC) u ime pacijenata za vrijeme izbijanja ospica 1989./90. kad se veći broj cijepljene školske djece zarazio ospicama kao i necijepljena predškolska djeca koja su živjela u manjinskim urbanim zajednicama u gradovima Los Angeles, New York, Chicago, Dallas i drugim.75

Znanstvenik iz FDA (Food and Drug Administration – Ured za sanitarni nadzor hrane i lijekova u SAD-u) iznio je pred odbor prezentaciju gdje je otkrio da je tip virusa ospica koji kruži uokolo neobično virulentan i pridružen neočekivano visokoj stopi pobola i smrtnosti za necijepljenju djecu mlađu od godine dana, te za cijepljene i necijepljene mlađe od 5 godina.

Mislila sam kako je vrijedno dalje istraživati tu činjenicu, zajedno s potrebom da se analiziraju biološki mehanizmi zbog čega se događaju greške s cjepivima prije bilo kakvih donesenih zaključaka ili prijedloga.

Odbila sam 1991.g. potpisati nadasve politički bijeli papir koji je taj odbor objavio a u kojem je pisalo: "Glavni uzrok za epidemiju ospica je taj što je izostalo da su sva djeca u preporučenoj dobi mogla dobiti cjepivo, te da su ga i primila".

Taj potpisani i pečatirani odgovor CDC-a, a bez imalo promišljanja na ovaj već dugo postojeći problem neučinkovitosti MMR cjepiva, bilo je samo još jedna preporuka da se svakom djetetu u SAD-u dade još jedna, sveukupno dvije doze cjepiva MMR-a.76

 

... nastavit će se.

 

 

Reference:

1 Editorial Board. How to Inoculate Against Anti-VaxxersNew York Times Jan. 19, 2019.

2  Keneally M. Parents who don’t vaccinate kids tend to be affluent, better educated, experts sayABC Jan. 29, 2019.

3 Belluz J. Measles is Back in the US Because States Make It Too Easy to Avoid Vaccines. Vox Feb. 16, 2019.

4 Kayyem J. Anti-vaxxers are dangerous. Make them face isolation, fines, arrestsWashington Post Apr. 30, 2019.

5  Coleman PA. The Anti-Vaxxers Spreading Measles in Portland Should Be Arrested. Yahoo Feb. 26, 2019.

6 Siegel E, Berezow A. Opting Out of Vaccines Should Opt You Out of American Society. Scientific AmericanMar. 21, 2019.

7 National Vaccine Information Center. More Than 100 Bills Proposed in 30 States to Expand, Restrict or Eliminate Vaccine Informed Consent Rights. Feb. 17, 2019.

8 Sun L. Anti-Vaxxers Face Backlash at Measles Cases SurgeWashington Post/Los Angeles Times Feb. 28, 2019.

9 Neighmond P. States Move to Restrict Parent’s Refusal to Vaccinate Their KidsNPR Feb. 28, 2019.

10 Taub D. Pan’s Bill Would Further Restrict Vaccine Exemptions for SchoolkidsGV Wire Mar. 26, 2019.

11 Fisher BL. Taking No Prisoners in the Vaccine Culture WarNVIC Newsletter Mar. 13, 2019.

12 U.S. Centers for Disease Control and Prevention (CDC). About Measles and Measles Vaccination. Feb. 5, 2018.

13 World Health Organization (WHO). Measles and Rubella Global Strategic Plan 2012-2020 Midterm Review.October 2016.

14 Orenstein WA. The Role of Measles Elimination in Development of a National Immunization ProgramPediatr Infect Dis J 2006; 25(12): 1093-1101.

15 Hinman AR, Orenstein WA, Papania MJ. Evolution of Measles Elimination Strategies in the United StatesJ Infect Dis 2004; 189 (Suppl 1): S17-S22.

16 Merck & Co., Inc. MMR (Measles, Mumps, Rubella Virus Vaccine (Live). Warnings, Precautions, Adverse Reactions.

17 CDC. MMR (Measles, Mumps, Rubella) Vaccine: What You Need to Know. Ricks for a vaccine reactionVaccine Information Statement Feb. 12, 2018

18  Weibel RE, Casserta V, Benor DE et al. Acute Encephalopathy Followed by Permanent Brain Injury or Death Associated with Further Attenuated Measles Vaccine: A Review of Claims Submitted to the National Vaccine Injury Compensation Program. Pediatrics 1998; 101(3): 383-387.

19 Bennetto L, Scolding N. Inflammation/Post Infectious EncephalomyelitisJ Neurol Neurosurg Psychiatry 2004; 75 (Suppl 1): 122-128.

20 Ward KN, Bryan NJ, Andrew NJ et al. Risk of Serious Neurologic Disease After Immunization of Young Children in Britain and Ireland. Pediatrics 2007; 120(2): 314-321.

21 Pellegrino P, Carnovale C, Perrone V et al. Acute Disseminated Encephalomyelitis Onset: Evaluation Based on Vaccine Adverse Events Reporting SystemPLOS One Oct. 18, 2013.

22 DHHS. National Vaccine Injury Compensation Program: Vaccine Injury Compensation Data. Health Resources Services Administration (HRSA) May1, 2019.

23 National Office of Vital Statistics. Reported Incidence of Notifiable Diseases ithe United States, 1959.MMWR Sept. 16, 1960; 8(53).

24 U.S. Census Bureau. US Population by Year.

25 Wood DL, Brunell PA. Measles control in the United States: problems of the past and challenges for the futureClin Microbiol Rev 1995; 8(2): 260-267.

26 Fiebelkorn AP, Redd SB et al. Measles in the United States during the Postelimination Era. J Infect Dis2010; 202(1): 1520-1528.

27 Langmuir AD, Henderson DA et al. The Importance of Measles As a Health ProblemAm J Pub HealthNations Health 1962; 52(2).

28 Black FL. The Role of Herd Immunity in Control of MeaslesYale J Biol Med 1982; 55: 351-360.

29 CDC. Deaths and Death Rates for Leading Causes of Death 1900-1940. National Office of Vital Statistics 1947.

30 Hendriks J, Blume S. Measles Vaccination Before the Measles-Mumps-Rubella Vaccine. Am J Pub Health2013; 103(8): 1392-1401.

31 Langmuir AD, Henderson DA et al. The Importance of Measles As a Health ProblemAm J Pub HealthNations Health 1962; 52(2).

32 Hinman AR, Orenstein WA, Schuchat A. Vaccine Preventable Disease, Immunization and MMR – 1961-2011.MMWR Oct. 7, 2011; 60(04): 49-57.

33 Hendriks J, Blume S. Measles Vaccination Before the Measles-Mumps-Rubella Vaccine. Am J Pub Health2013; 103(8): 1392-1401.

34 Terry LT. The Status of Measles Vaccines: A Technical ReportJ Natl Med Assoc 1963; 55(5): 453-455.

35 Ibid.

36  Panpania M, Baughman AL et al. Increased susceptibility to measles in infants in the United States.Pediatrics1999; 104(5).

37 Langmuir AD, Henderson DA et al. The Importance of Measles As a Health ProblemAm J Pub HealthNations Health 1962; 52(2).

38 Sinha DP. Measles and malnutrition in a West Bengal villageTrop Geogr Med 1977; 29(2): 125-134.

39 Basha S, Surendran N, Pichichero M. Immune Responses in NeonatesExpert Rev Clin Immunol 2015; 10(9): 1171-1184.

40 Albrecht P, Ennis FA et al. Persistence of maternal antibody in infants beyond 12 months: mechanism of measles vaccine failure. J Pediatr 1977; 91(5): 715-718.

41 Waaijenorg S, Hehne SJM et al. Waning of Maternal Antibodies Against Measles, Mumps, Rubella, Varicella in Communities with Contrasting Vaccination Coverage.  J Infect Dis 2013; 208(1): 10-16.

42 Gans HA, Maldonado YA. Editorial: Loss of Passively Acquired Maternal Antibodies in Highly Vaccinated Populations: An Emerging Need to Define the Ontogeny of Infant Immune ResponsesJ Infect Dis 2013; 208.

43 Holzmann H, Hengel H et al. Eradication of measles: remaining challengesMed Microbiol Immunol 2016; 205: 201-208.

44 Orenstein WA, Markowitz L et al. Appropriate age for measles vaccination in the United States. Dev Biol Stand1986; 65: 13-21.

45 Nichols EM. Atypical measles syndrome: A continuing problemAm J Public Health 1979; 69(2): 160-162.

46 Griffin DE, Pan CH, Moss WJ. Measles vaccines. Front Biosci 2008; 1 (13): 1352-1370.

47 Fulginiti V, Arthur JH. Altered reactivity to measles virus. Skin test reactivity and antibody response to measles virus antigens in recipients of killed measles virus vaccineJ Pediatr 1969; 75(4): 609-616.

48 Haas EJ, Wendt VE. Atypical Measles 14 Years After ImmunizationJAMA 1976; 236(9): 1050.

49 Ruitenberg EJ, Hinman AR. The United States – The Netherland Round Table Conference on Immunization. Summary Report. Pub Health Rep 1983; 98(3): 218-221.

50 Terry LT. The Status of Measles Vaccines: A Technical ReportJ Natl Med Assoc 1963; 55(5): 453-455.

51 Goldenthal KL, Midthun K, Zoon KC. Chapter 51: Control of Viral Infections and DiseasesMedical Microbiology 4th Edition; University of Texas Medical Branch Galveston 1996.

52 Hilleman MR, Buynak EB et al. Development and Evaluation of the Moraten Measles Virus Vaccine. JAMA1968; 206(3): 587-590.

53 Immunization Action Coalition (IAC). Vaccine Timeline Historic Dates and Events Related to Vaccines and Immunization: 1965 and 1968.

54 Spencer DJ, Dull HB, Langmuir AD. Epidemiologic basis for eradication of measles in 1967Public Health Rep1967; 82: 253-256.

55 Plotkin SA. Failures of protection by measles vaccineJ Pediatr 1973; 82(5): 908-911.

56 Englehardt SJ, Halsey NA et al. Measles mortality in the United States 1971-1975. Am J Pub Health 1980; 70(11): 1166-1169.

57 Miller CL. Current impact of measles in the United KingdomRev Infect Dis 1983; 5(3): 427-432.

58 CDC. Complications of Measles. Feb. 5, 2018.

59 Conrad JL, Wallace R, Witte JJ. The epidemiologic rationale for the failure to eradicate measles in the United StatesAm J Public Health 1971; 61(11): 2304-2310.

60 Orenstein WA. The Role of Measles Elimination in Development of a National Immunization ProgramPediatr Infect Dis J 2006; 25(12): 1093-1101.

61 Orenstein WA, Halsey NA et al. Current Status of Measles in the United States 1973-1977. J Infect Dis1978; 137(6): 847-858.

62 Orenstein WA. The Role of Measles Elimination in Development of a National Immunization ProgramPediatr Infect Dis J 2006; 25(12): 1093-1101.

63 National Vaccine Information Cennter. More than 100 Bills Proposed in 30 States to Expand, Restrict or Eliminate Vaccine Informed Consent RightsNVIC Newsletter Feb. 14, 2019.

64 Radnovich C. Bill to remove vaccine exemptions returns to Oregon Capitol, sparks charged debateSalem Statesman Journal Apr. 23, 2019.

65  Vaccination Exemption Bill Heads to Colorado Senate Floor with Little Time Left. The Gazette May 2, 2019.

66 Hinman AR, Kirby CD et al. Elimination of indigenous measles from the United States. Rev Infect Dis 1983; 5(3): 538-545.

67 Atkinson WL, Orenstein WA, Krugman S. The resurgence of measles in the United States, 1989-1990Annu Rev Med 1992; 43: 451-463.

68 Linnemann CC, Dine MS et al. Measles Immunity After Revaccination: Results in Children Vaccinated Before 10 Months of AgePediatrics 1982; 69(3).

69 Atkinson WL, Orenstein WA, Krugman S. The resurgence of measles in the United States, 1989-1990Annu Rev Med 1992; 43: 451-463.

70 Gustafson TL, Lievens AW et al. Measles outbreak in a fully immunized secondary-school population. N Engl J Med 1987; 316(13): 771-774.

71 Nkowane BM, Bart SW et al. Measles outbreak in a vaccinated school population: epidemiology, chains of transmission and the role of vaccine failuresAm J Public Health 1987; 77(4): 434-438.

72 Atkinson WL, Orenstein WA, Krugman S. The resurgence of measles in the United States, 1989-1990Annu Rev Med 1992; 43: 451-463.

73 Wood DL, Brunell PA. Measles control in the United States: problems of the past and challenges for the futureClin Microbiol Rev 1995; 8(2): 260-267.

74 CDC. Measles Prevention: Recommendations of the Immunization Practices Advisory Committee (ACIP).MMWRDec, 29, 1989; 38(S-9): 1-18.

75 National Vaccine Information Center.  Bio – Barbara Loe Fisher.

76 Henderson DA, Dunston FJ et al. The Measles Epidemic: the Problems, Barriers, and RecommendationsJAMA 1991; 266(1): 1547-1552.